Broj: Ppž-12346/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Gordane Korotaj, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. DC, zbog prekršaja iz čl. 34. st. 1. t. 1. i t. 4. Zakona o javnom okupljanju (Narodne novine, broj 128/99, 139/05, 150/05, 82/11 i 78/12), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 74. Pp-1890/2022 od 12. rujna 2022., na sjednici vijeća održanoj 13. studenog 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okr. DC, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i kazni te se izriče da je okr. JC, djelom za koje je proglašen krivim u t. 1) izreke prvostupanjske presude, počinio prekršaj iz čl. 34. st. 1. t. 1. Zakona o javnom okupljanju (Narodne novine, broj 128/99, 139/05, 150/05, 82/11, 78/12 i 114/22) za koji mu se, na temelju te zakonske odredbe, utvrđuje novčana kazna 660,00 (šesto šezdeset) eura, a djelom za koje je proglašen krivim u t. 2) izreke prvostupanjske presude, počinio prekršaj iz čl. 34. st. 1. t. 4. istog Zakona o javnom okupljanju za koji mu se, na temelju te zakonske odredbe, utvrđuje novčana kazna 660,00 (šesto šezdeset) eura pa se okrivljeniku na temelju čl. 39. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), izriče ukupna novčana kazna 1.320,00 eura (tisuću tristo dvadeset) eura, koju je okr. JC dužan platiti u roku 90 (devedeset) dana računajući od dana primitka ove presude, time da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako okrivljenik u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

II. U ostalom dijelu se odbija kao neosnovana žalba okr. DC te prvostupanjska presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje.

III. Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. toč. 3. c) PZ-a okr. JC je obvezan naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka 70,00 (sedamdeset) eura u roku 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okr. JC proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 34. st. 1. t. 1. Zakona o javnom okupljanju, činjenično opisanog pod t. 1) izreke pobijane presude za koji je okrivljeniku na temelju tog propisa utvrđena novčana kazna 10.000,00 kuna i zbog prekršaja iz čl. 34. st. 1. t. 4. Zakona o javnom okupljanju činjenično opisanog pod t. 2) izreke pobijane presude za koji je okrivljeniku na temelju tog propisa utvrđena novčana kazna 10.000,00 kuna te je okrivljeniku izrečena ukupna novčana kazna 20.000,00 kuna (2.654,46 eura), uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne u roku 90 dana od primitka pravomoćne presude, te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka 500,00 kuna (66,36 eura).

2. Protiv te presude okr. JC je pravodobno podnio žalbu putem branitelja Gordana Marovića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu MAROVIĆ I PARTNERI u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući usvojiti žalbu, preinačiti presudu i osloboditi okrivljenika optužbe, a podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrdio da, osim povrede odredbe materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 4. PZ-a, ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnoj postupka, okrivljenik ističe da mu je povrijeđeno pravo obrane time što mu je prvostupanjski sud onemogućio sudjelovanje u postupku na način da su mu pozivi slani putem policijskih službenika koji znaju adresu na kojoj okrivljenik boravi pa nisu postojali zakonski uvjeti da mu se pozivi dostavljaju putem oglasne ploče tako da mu je onemogućen pristup sudu te iznošenje obrane, čime sadržajno okrivljenik ističe relativno bitnu povredu odredbe prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. PZ-a.

5.1. Međutim, nije osnovan žalbeni razlog povrede prava obrane prilikom pripremanja glavne rasprave, budući da su u postupku bili ispunjeni zakonski uvjeti za dostavu poziva okrivljeniku na glavnu raspravu putem oglasne ploče. Naime, prije svega okrivljenik je u Obavijesti o počinjenom prekršaju koju je osobno primio (str. 6 spisa), jasno naveo svoju adresu prebivališta u [adresa], a u kojoj je bio između ostalog upoznat da će se protiv njega pokrenuti prekršajni postupak podnošenjem optužnog prijedloga za predmetne prekršaje te je također u istoj jasno naznačeno i da je u obvezi obavijestiti sud o svakoj promjeni adrese prebivališta ili boravišta. Upravo je svrha navedene Obavijesti iz čl. 109.a PZ-a pravodobno upoznavanje okrivljenika s njegovim temeljnim pravima bitnim za njegov postupovni položaj tijekom postupka. Stoga je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je okrivljeniku, koji nakon primitka Obavijesti iz čl. 109.a nije obavijestio sud o svojoj eventualnoj drugoj adresi boravka, poslao poziv za glavnu raspravu (3. ožujka 2022.) na tu jedinu prijavljenu adresu prebivališta okrivljenika s koje se pošiljka vratila neuručena jer je isti „nepoznat“ na toj adresi. Prema podacima jedinstvenog registra osoba Ministarstva unutarnjih poslova (str. 19 spisa), vidljivo je da je ta adresa jedina aktivna za okrivljenika. Prvostupanjski sud je nakon toga naložio nadležnoj policijskog postaji terensku provjeru te adrese okrivljenika i dobio podatak da okrivljenik ne stanuje na navedenoj adresi već na adresi u [adresa], gdje je potom isti osobno i zatečen. Na tu adresu je prvostupanjski sud dva puta poslao novi poziv za glavnu raspravu (za 20. travnja 2022.), no i s te se adrese poziv vratio neuručen, oba puta s naznakom pošte „nepoznat“.

5.2. Budući da su se pozivi okrivljeniku za navedene glavne rasprave s tih adresa vratili sudu neuspjelo uručeni, to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je očito da okrivljenik izbjegava primiti pozive. Stoga je ispravno, sljedeći poziv za glavnu raspravu za dan 8. rujna 2022. istaknuo na oglasnu ploču suda, sukladno odredbi čl. 145. st. 5. PZ-a, nakon čega se smatra da je poziv okrivljeniku uredno dostavljen, te je sukladno odredbi čl. 167. st. 3. PZ-a, održao tu glavnu raspravu na kojoj je izveo sve potrebne i dostupne dokaze, držeći da ispitivanje okrivljenika u postupku nije bilo nužno s obzirom na izvedene dokaze. Isto obrazloženje u potpunosti prihvaća i ovaj sud, zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka koju ističe okrivljenik jer mu je pružena stvarna mogućnost sudjelovanja u postupku i kontradiktornog raspravljanja kao sastavnice prava na pošteno suđenje koje je jedno od temelja prava obrane iz čl. 195. st. 2. PZ-a.

6. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik u žalbi u bitnome ističe da, iako je točno da je putem svog Facebook profila pozivao građane da dođu na Tomislavov trg na prosvjed, što su radili i drugi ljudi na način da su objavljivali njegov poziv, nije bio organizator tih prosvjeda, kao što niti drugi građani koji pozivaju ljude na koncerte raznih izvođača, nisu samim time i organizatori tih koncerata. Iako je bio govornik na skupu, uz mnoge govornike, te voditelj programa, to ga također ne čini organizatorom budući da je samo iznosio svoje stavove o potrebi daljnjih prosvjeda (npr. da se upute na Markov trg kako bi zapalili lampaše). Zbog navedenog ne može niti biti odgovoran za osiguranja bilo kakvih mjera na prosvjedima pa tako ne može osiguravati poštivanje epidemioloških mjera jer je to dužnost organizatora prosvjeda, što on nije.

6.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud temeljitom analizom i ocjenom izvedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Osnovano je prvostupanjski sud prije svega na temelju snimaka na DVD mediju (od 8. siječnja 2022., 13. siječnja 2022. i 15. siječnja 2022.) te Izvješća Policijske uprave zagrebačke, I policijske postaje (str. 9 spisa) u kojem su navedena zapažanja policijskih službenika koji su bili angažirani za potrebe osiguranja neprijavljenog mirnog okupljanja i javnog prosvjeda, nesporno utvrdio da je JC svojim postupanjem ostvario sva bitna obilježja oba prekršaja za koje se tereti.

6.2. Naime, iako sam okrivljenik u žalbi ne spori da je bio sudionik predmetnih javnih okupljanja, odnosno javnih prosvjeda (zbog odluka Stožera civilne zaštite vezanih uz epidemiološke mjere), osporava činjenicu da je bio organizator istih kao i da je bio dužan poduzeti mjere osiguranja prosvjeda. Međutim, i po ocjeni ovog suda je postupanje okr. DC u vrijeme predmetnih prosvjeda, a koje se sastojalo u pozivanju putem razglasa okupljene građane da mu se pridruže u prosvjedu na točno određenom mjestu (Trg kralja Tomislava), kao i putem svog profila na društvenoj mreži „Facebook“ te je određivao tijek prosvjeda, govornike koji su se obraćali okupljenim građanima, usmjeravao ponašanje istih, pozivajući ih da po završetku obraćanja govornika formiraju kolonu i upute se na drugo mjesto (Trg Svetog Marka), gdje su se i okupili nastavljajući prosvjed, ispunjavalo obilježja organizatora javnog okupljanja, odnosno osobe koja planira, priprema i vodi javna okupljanja (javne prosvjede), kojeg nije prijavio, a koji podliježe obveznom prijavljivanju (čl. 7. st. 1. istog zakona). Time je okr. JC ostvario sva bitna obilježja prekršaja iz čl. 34. st. 1. t. 1. Zakona o javnom okupljanju.

6.2.1. Budući da je tijekom tih okupljanja nedvojbeno došlo do kršenja Odluke Stožera civilne zaštite o nužnim epidemiološkim mjerama kojima se ograničavaju okupljanja ljudi radi suzbijanja zaraze prijenosom virusa Covid-19 jer se na prosvjedima okupilo više od 100 ljudi koji se nisu pridržavali propisanih epidemioloških mjera obaveznog korištenja medicinskih maski za lice kao niti fizičkog razmaka između njih od najmanje 1,5 metara, okr. JC je kao organizator odgovoran i za propuštanje poduzimanja mjera kojima bi se pružila sigurnost okupljenima u vrijeme pandemije tog virusa. Ne poduzimanje mjera osiguranja reda i mira prosvjednika se u konkretnom slučaju ostvarilo propustom organizatora prosvjeda koji je pozivanjem na javna okupljanja dopustio da se ista odvijaju bez poštivanja propisanih mjera ovlaštenog tijela (Stožera civilne zaštite), čime je izložio same sudionike prosvjeda mogućoj međusobnoj zarazi, ali i omogućio širenje zaraze u vrijeme globalne izvanredne situacije izazvane virusom Covid-19. Opisanim ponašanjem je okrivljenik i po stavu ovog suda ostvario sva bitna obilježja prekršaja iz čl. 34. st. 1. t. 4. Zakona o javnom okupljanju.

6.3. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi kojima okrivljenik pokušava relativizirati svoje postupke tumačeći karakteristike osobe koja poziva ljude na točno određena javna okupljanja kao nekoga tko samim tim činom nema nikakvu odgovornost organizatora, a niti obveze prema nadležnim tijelima (prijave javnog okupljanja). Prvostupanjski sud je pravilno, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a slobodno cijenio provedene dokaze, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani okrivljenika. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, koje razloge prihvaća i ovaj sud. Zato niti za ovaj sud nema nikakve sumnje da je okrivljenik počinio prekršaje za koji se tereti.

7. Iako iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. PZ-a, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

8. Razmatrajući odluku o izrečenoj prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da su, zbog činjenice da je u međuvremenu nastupila rehabilitacija, okr. DC utvrđene previsoke pojedinačne novčane kazne. Naime, prvostupanjski sud je, prilikom odmjeravanja kazne, okrivljeniku utvrdio otegotnu okolnost njegovu raniju osuđivanost zbog istovrsnih prekršaja. Međutim, iz podataka prekršajne evidencije proizlazi da je, sukladno odredbi čl. 77. st. 2. PZ-a, u odnosu te odluku o prekršajima, nastupila rehabilitacija, tako da se okrivljenik smatra neosuđivanom osobom.

8.1. S obzirom na navedeno, a cijeneći protupravnu količinu okrivljenikovog postupanja (počinio je dva prekršaja istom prigodom te je ugrozio veći broj osoba), kao i to da ne postoje naročito olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne, ovaj sud smatra da okrivljeniku treba utvrditi novčane kazne u visini najniže zakonom propisane novčane kazne za predmetne prekršaje, koje su, po ocjeni ovog suda, primjerene i dostatne kako svim okolnostima počinjenih prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Stoga je trebalo djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenika preinačiti odluku o novčanim kaznama.

8.2. Pri tome, uzimajući u obzir da je ovaj sud odlučio okr. DC utvrditi novčane kazne za svako djelo u visini zakonom propisanog posebnog minimuma, a uvažavajući načelo konkretnosti u primjeni blažeg zakona, utvrđena je i povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 4. PZ-a, jer je, nakon donošenja prvostupanjske presude, stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o javnom okupljanju („Narodne novine“, broj 114/22.), koji za inkriminirane prekršaje propisuje nižu novčanu kaznu (i u posebnom minimumu i u posebnom maksimumu).

8.3. Naime, u vrijeme počinjenja prekršaja bio je na snazi Zakon o javnom okupljanju („Narodne novine“, broj 128/99, 139/05, 150/05, 82/11 i 78/12), po kojem je okrivljenik proglašen krivim i koji je za inkriminirani prekršaj propisivao novčanu kaznu u iznosu 5.000,00 do 20.000,00 kuna. Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama Zakona o javnom okupljanju („Narodne novine“, broj 114/22.), za prekršaje iz čl. 34. st. 1. t. 1. i t. 4. Zakona o javnom okupljanju („Narodne novine“, broj 128/99, 139/05, 150/05, 82/11 i 78/12 i 114/22) sada je propisana novčana kazna od 660,00 do 2.650,00 eura. Preračunavanjem, prema fiksnom tečaju konverzije (7,53450), sada propisanu novčanu kaznu u novčanu valutu kune, jasno je da sada važeći Zakon o javnom okupljanju („Narodne novine“, broj 128/99, 139/05, 150/05, 82/11 i 78/12 i 114/22), za ove prekršaje, propisuje nižu novčanu kaznu, i u posebnom minimumu i u posebnom maksimumu.

8.4. Prema odredbi čl. 3. st. 1. i 2. PZ-a, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kada je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja.

8.5. Budući da je inkriminirani prekršaj počinjen 15. siječnja 2022. kada je bio na snazi „stari“ Zakon o javnom okupljanju te budući da je 1. siječnja 2023. stupio na snagu „novi“ Zakon o javnom okupljanju, koji je u odnosu na te prekršaje blaži za okrivljenika, a imajući na umu da je ovaj sud odlučio okrivljeniku izreći novčanu kaznu u visini zakonom propisanog posebnog minimuma, to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju čl. 3. st. 2. PZ-a, uvažavajući načelo konkretnosti u primjeni blažeg zakona, dužan primijeniti. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela oba prekršaja te novčanoj kazni, kako je to navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude.

9. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pa iznos od 70,00 eura, predstavlja iznos troška postupka bliži donjoj granici paušalnog iznosa te po ocjeni ovog suda neće ugroziti egzistenciju okrivljenika niti osoba koje je eventualno dužan uzdržavati.

10. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. (t. II. izreke) i čl. 207. (t. I. izreke) PZ-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 13. studenog 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.