Broj: Ppž-8260/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Gordane Korotaj, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. ŽL, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, IX. policijske postaje Zagreb, podnesene protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, broj: Pp-10/2024-10 od 28. kolovoza 2024., na sjednici vijeća održanoj 13. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, IX. policijske postaje Zagreb i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okr. ŽL je na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), oslobođena optužbe zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude te je odlučeno da trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude je tužitelj pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući prihvatiti žalbu, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje te okrivljenicu proglasiti krivom i kazniti ju po zakonu.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrdio da nisu počinjene povrede na koje ukazuje žalitelj, niti su počinjene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Tužitelj u žalbi ističe da u presudi postoji znatna proturječnost o odlučnim činjenicama i to između iskaza žrtve VL koji je dao na policijski Zapisnik o ispitivanju svjedoka koji je vlastoručno potpisao te njegovog iskaza koji je dao pred sudom, a što ističe kao bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a, te u vezi s tim pogrešno i nepotpuno činjenično utvrđenje jer je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je iskaz žrtve dan pred sudom djelomično neuvjerljiv zbog pristranog svjedočenja u korist okrivljenice s kojom se naknadno pomirio, iako je trebao dati veću važnost iskazu žrtve koji je dala u policiji, a u kojem jasno tereti okrivljenicu za tjelesno nasilje.
5.1. Ovakvim navodima tužitelj zapravo pobija presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a ne bitne povrede odredbe prekršajnog postupka iz čl. 195. st. t. 11. PZ-a budući da različiti odnosno proturječni iskazi svjedoka žrtve koje je dao postupku sami za sebe, bez da je sud dao razloge koji bi bili proturječni sadržajima tih iskaza (zapisnika o ispitivanju svjedoka), ne predstavljaju navedenu bitnu povreda odredbe prekršajnog postupka, kako to ističe tužitelj. Stoga se suština žalbe tužitelja svodi na tvrdnju da je prvostupanjski sud nedovoljno cijenio iskaz svjedoka žrtve VL dan u policijskoj postaji u kojem je opisao kako ga je okrivljenica udarila pet puta otvorenim dlanom desne ruke u predjelu potiljka, te je činjenično stanje utvrdio na temelju pristranog iskaza tog svjedoka pred sudom u kojem je naveo da se u međuvremenu pomirio sa suprugom, koji dokaz je sud nedovoljno kritički ocijenio i zbog kojeg je pogrešno utvrdio da nema dovoljno dokaza koji bi teretili okrivljenicu za prekršaj nasilja u obitelji.
5.2. Međutim, suprotno prigovorima tužitelja, prvostupanjski je sud na temelju činjenica i dokaza koji su izneseni tijekom postupka, a u smislu odredbe čl. 179. st. 5. PZ-a, pravilno ih ocjenjujući na način kako je to propisano odredbom čl. 88. PZ-a, za odluku o oslobađanju optužbe okrivljenice dao uvjerljive razloge koji se temelje na rezultatima dokaznog postupka, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
5.3. Naime, i po ocjeni ovog suda, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da ukupnost izvedenih dokaza pred sudom: iskaz svjedoka VL, okrivljeničinog supruga koji je iskazao da ga je ona „u afektu izgurala iz stana“, a da je ona ljevakinja i ne koristi se desnom rukom te njegov iskaz dan na policijski Zapisnik o ispitivanju svjedoka u kojem je izjavio da ga je ona „udarila pet puta otvorenim dlanom desne ruke u predjelu potiljka“, kao i iskaz okrivljeničinog sina CL koji je na policijskom zapisniku izjavio da se „majka naljutila i fizičkom silom izgurala VL van iz stana“, uz činjenicu da okrivljenica poriče prekršaj, ne pružaju dostatnu osnovu za osuđujuću presudu. Prvostupanjski je sud pravilno doveo u vezu iskaz svjedoka VL pred sudom u kojoj je potvrdio obranu okrivljenice da se ona ne koristi desnom rukom i da je ljevakinja, s njegovim iskazom danim u policiji (u kojem je teretio okrivljenicu) kao i s iskazom svjedoka CL koji nije potvrdio da bi okrivljenica udarala VL po glavi već da ga je izgurala iz stana, te zaključio da se ne može s nedvojbenom sigurnošću utvrditi da je okrivljenica počinila prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (t. 6. - 8. presude).
6. Stoga, s obzirom da drugih relevantnih dokaza nije bilo, prvostupanjski je sud opravdano na temelju izvedenih dokaza, zaključio da se ne može izvan svake razumne sumnje (a što je stupanj utvrđenja odlučnih činjenica potreban za donošenje osuđujuće odluke), dakle, s potpunom izvjesnošću utvrditi da je okrivljenica počinila prekršaj za koji se tereti te donio odluku da se okr. ŽL oslobađa optužbe da bi fizički napala supruga. I po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nakon detaljne ocjene dokaza, pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, nije mogao otkloniti dvojbe u pogledu postojanja relevantnih činjenica koje tvore obilježja inkriminiranog prekršaja te s obzirom da je prvostupanjski sud na temelju slobodne ocjene dokaza zaključio da nije moguće sa nedvojbenom sigurnošću utvrditi da bi okrivljenica počinila prekršaj koji joj je stavljen na teret, to je, sukladno čl. 182. t. 3. PZ-a, opravdano istu oslobodio optužbe.
7. Iz tog razloga nisu osnovani navodi žalbe u kojima tužitelj u bitnome daje vlastitu ocjenu izvedenog dokaznog postupka, te isti ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog utvrđenja. U odnosu na navod žalbe da je prvostupanjski sud trebao u postupku pažljivije cijeniti iskaz svjedoka VL danog pred policijom, treba istaknuti da zbog nedosljednosti njegovog iskazivanja pred sudom te iskaza CL koji je potvrdio iskaz VL uz činjenicu poricanja prekršaja od strane okrivljenice, ukazuje se da po ocjeni ovog drugostupanjskog suda postoji dvojba u odluci o krivnji okrivljenice, s tim da iskaz VL pred policijom u kojem tereti okrivljenicu, u konkretnoj situaciji ne može biti dostatan za nedvojbeni zaključak o krivnji na strani okrivljenice. Potrebno je istaknuti i da je neosnovan žalbeni navod da iz pobijane presude nije vidljivo da bi prvostupanjski sud postupio sukladno odredbi čl. 285. st. 3. Zakona o kaznenom postupku te pročitao Zapisnik o ispitivanju svjedoka VL danog u policijskoj postaji, budući da je u t. 4. obrazloženja prvostupanjske presude, ali i iz ostatka obrazloženja jasno vidljivo da je sud koristio taj policijski zapisnik o ispitivanju svjedoka, čiji sadržaj je i predočio tom svjedoku na glavnoj raspravi od 28. kolovoza 2024., o čemu je iznio valjane razloge (t. 6 obrazloženja prvostupanjske presude).
8. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 13. studenog 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenicu, žrtvu i tužitelja.
