Kž-211/2022-4

 

             

      Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku                                                             Kž-211/2022-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K  E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Branka Ivić, kao predsjednika vijeća, Jadranke Biga Milutin i Dijane Jakoliš, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Anite Plenča, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. Z. Š. zbog kaznenog djela iz čl.139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15,101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 -dalje KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj 30 K-122/2022-12 od 7. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 5. listopada 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba optuženika Z. Š. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

1.               Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu broj 30 K-122/2022-12 od 7. srpnja 2022. proglašen je krivim opt. Z. Š. zbog kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, te je na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, pa mu je temeljem čl. 56. st. 1. i 2. KZ/11 izrečena uvjetna osuda i određeno da se izrečena kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

1.1.           Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje: ZKP/08) optuženik je dužan naknaditi trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 1.500,00 kuna, u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.

 

2.               Protiv te presude žalbu je podnio optuženik Z. Š. po branitelju F. Š., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu F. Š. i M. C. R. iz V., zbog bitne povrede odredbi kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da se optuženik oslobodi optužbe, podredno da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3.               Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, s prijedlogom da se žalba optuženika odbije te potvrdi prvostupanjska presuda.

 

4.               Županijski državni odvjetnik u Šibeniku, nakon dužnog razgledanja, na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, vratio je spis ovom sudu uz dopis od 13. listopada 2022., broj KŽ-DO-256/2022.

 

5.               Žalba opt. Z. Š. nije osnovana.

 

6.               Nije u pravu žalitelj kada u žalbi tvrdi da je u pobijanoj presudi počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 ističući da se presuda ne može ispitati jer je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude. Protivno tvrdnjama žalitelja, prvostupanjska presuda je jasna i u skladu sa njenim obrazloženjem, dok je prvostupanjski sud iznio jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama bez proturječja, slijedom čega nije ostvarena ova žalbena osnova. Izloženim žalbenim prigovorom zapravo se pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će biti govora u nastavku ove odluke.

 

7.1.           Prema tome, kako nisu utvrđene povrede na koje ukazuje žalitelj u žalbi, a nema niti povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to žalba optuženika izjavljena iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba kaznenog postupka, nije osnovana.

 

8.               Nije osnovana žalba optuženika ni zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

8.1.           Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik u žalbi ne iznosi nešto novo, što nije naveo u svojoj obrani, isti osporava da bi oštećeniku izrekao riječi prijetnje, da bu ga fundal i da je gotov, jer da nikada nije koristio riječ fundal, niti zna njezino značenje, kao ni oštećenik. Riječi koje mu se stavljaju na teret da ih je izrekao oštećeniku nisu konkretizirane, iz istih ne proizlazi da će se takva prijetnja i izvršiti. Eventualno izrečene prijetnje su uznemirile oštećenika tek nakon što mu ih je policijski službenik M. u nekoliko navrata ponovio. Optuženik zapravo na temelju subjektivne ocjene dokaznog materijala i ponavljanja svoje obrane, bez valjanih protuargumenata, pobija ispravnog činjeničnog stanja.

 

8.2.           Protivno žalbenim navodima, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud, u zakonito provedenom postupku, sve činjenice potpuno i pravilno utvrdio te je osnovano našao dokazanim da je optuženik počinio predmetno kazneno djelo na način na koji ga tereti optužba.

 

8.3.           Naime, prvostupanjski je sud na temelju savjesne i kritične ocjene izvedenih dokaza, posebice iz iskaza svjedoka ošt. P. M. i svjedoka A. M., utvrdio da je optuženik uputio ozbiljne prijetnje prema policijskom službeniku P. M. (da ga bu fundal, da pazi kak hoda prek zebre, gotov je), koje prijetnje je priopćio svjedoku A. M., a ovaj shvaćajući ih ozbiljno, odmah prenio svom kolegi P. M., koji se zbog izrečenih prijetnji uplašio. Sud je s pravom u cijelosti poklonio vjeru iskazima navedenih svjedoka čiji su iskazi u bitnome suglasni i nije našao nikakvih razloga da bi isti neosnovano teretili optuženika.

8.4.           Jednako tako, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud obranu optuženika cijenio neuvjerljivom i usmjerenom ka otklanjanju kaznene odgovornosti, za što je dao valjane i obrazložene razloge, koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

8.5.           Nadalje, u odnosu na navode žalitelja da u konkretnom slučaju nisu ostvarena obilježja kaznenog djela prijetnje, jer da navedene riječi prijetnje nisu konkretizirane i da su iste uznemirile odnosno ustrašile oštećenika tek nakon što mu ih je svjedok M. u nekoliko navrata ponovio pa da je strah kod oštećenog izazvala interpretacija izgovorenih riječi svjedoka M., potrebno je istaknuti da za postojanje kaznenog djela prijetnje nije relevantno da li oštećenik osjeća strah od optuženika već je relevantno da li je upućena prijetnja ozbiljna te podobna da kod oštećenika izazove osjećaj straha i osobne ugroženosti, a prijetnja koja se optuženiku stavlja na teret „poruči policajcu M. da ga bum fundal, reci mu da pazi kak hoda prek zebre, gotov je“, to svakako jest, posebice kada se ima u vidu značenje izgovorenih riječi, što je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i obrazložio.

 

8.6.           Pritom nije od značaja je li prijetnja priopćena direktno oštećenoj osobi ili je posredno, preko neke druge osobe, oštećena osoba saznala za te prijetnje, već je za obilježje kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim bitno da su prijetnje upućene i da je oštećena osoba za te prijetnje saznala te da se te prijetnje u objektivnom smislu mogu smatrati ozbiljne.

 

8.7.           Slijedom navedenog, ispravan je zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik kritične prigode postupao s izravnom namjerom te da su se u njegovom ponašanju ostvarila sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 za koje je proglašen krivim.

 

9.               Optuženi se žali i zbog odluke o kazni navodeći da je sud u cijelosti prihvatio prijedlog kazne koja je navedena u optužnici, bez da je cijenio ijednu olakotnu okolnost koju je naveo te sukladno tome umanjio kaznu, posebice što je optuženik nekažnjavan, sudjelovao je u Domovinskom ratu te se ispričao oštećeniku.

 

9.1.           Međutim, protivno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski je sud pravilno i u potpunosti utvrdio sve one okolnosti koje su, u smislu čl. 47. st. 1. KZ/11, od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, te ih je ispravno i cijenio, pa je tako prilikom odmjeravanja kazne osnovano olakotnim cijenio dosadašnju neosuđivanost optuženika, korektno ponašanje tijekom postupka pred sudom, a vodio je računa i o njegovim materijalnim i obiteljskim prilikama, dok otegotnih okolnosti na strani optuženika nije našao.

 

9.2.           Stoga se, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, izrečena uvjetna osuda s kaznom zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci na rok provjeravanja od 2 (dvije) godine ukazuje primjerenom, kako počinjenom djelu, tako i ličnosti optuženika, te stupnju njegove krivnje i pogodnom da se njome ostvari svrha kažnjavanja propisana u čl. 41. KZ/11, dakle izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te da će utjecati na optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela, odnosno da će se njome postići svrha i specijalne i generalne prevencije.

 

9.3.           Zbog toga žalba optuženika zbog odluke o kazni nije osnovana.

 

10.           Slijedom iznesenog, kako žalba optuženika nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude, sukladno odredbi čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 nisu utvrđene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, primjenom čl. 482. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

 

U Šibeniku, 5. listopada 2023.

 

 

 

ZAPISNIČAR                                                                          PREDSJEDNIK VIJEĆA

 

Anita Plenča, v. r.                                                                              Branko Ivić, v. r.