Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-768/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec predsjednice vijeća, sutkinje Vinke Vrančić izvjestiteljice i članice vijeća, te suca Josipa Štrucelja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Goranu Devrnja odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, zastupanog po punomoćniku Ivi Šućuru odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7278/2024-10 od 10. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 12. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7278/2024-10 od 10. srpnja 2025. u točki I., točki II., točki III., te točki IV. izrijeke za parnični trošak u iznosu od 644,68 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 10. srpnja 2025. pa do isplate.

II Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7278/2024-10 od 10. srpnja 2025. u točki IV. izrijeke u preostalom dijelu na način da se tužitelj odbija s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 500,05 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 10. srpnja 2025. pa do isplate, kao s neosnovanim.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška u iznosu od 312,50 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj P-7278/2024-10 od 10. srpnja 2025. suđeno je:

"I. Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o kreditu broj: 213443 od 3. siječnja 2008. solemniziranog po javnom bilježniku Mladenu Matošu broj OV-228/08, sklopljenog između prednika tuženika Volksbank d.d. i tužitelja DL, a koje glase:

- u čl. 6.1. "Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita: Jednokratno 1,10% (slovima: jedancijelajedanposto) od iznosa kredita, minimalno 500,00 (petstokunainulalipa) kn naplaćuje se neposredno prije isplate kredita."

- u čl. 6.2. "Naknada za osiguranje kredita kod osiguravajućeg društva: Jednokratna uplata po premijskoj stopi od 1,95% (jedancijeladevedesetpetposto) na iznos glavnice uvećane za 20% sukladno Ugovoru o osiguranju potraživanja sa osiguravajućom kućom. Iznos premije se naplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita."

II. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. da tužitelju DL isplati iznos od 116,59 eur zajedno sa zateznom kamatom od 7. siječnja 2008. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. da tužitelju DL isplati iznos od 248,02 eur zajedno sa zateznom kamatom od 7. siječnja 2008. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. da tužitelju DL nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.144,73 eur zajedno sa zateznom kamatom od 10. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.".

2. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog bitnih povreda odredba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u potpunosti, podredno da istu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, te traži trošak sastava žalbe u iznosu 250,00 EUR uvećano za PDV 25% u iznosu 62,50 EUR, što ukupno iznosi 312,50 EUR.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnijet.

3. Žalba protiv odluke o glavnoj stvari nije osnovana, djelomično je osnovana protiv odluke o trošku.

4. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga označenih u žalbi, te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP), ovaj sud drugog stupnja nije našao da bi prilikom donošenja bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP- a na koje pazi po službenoj dužnosti.

5. Nesporno je između parničnih stranaka da su tužitelj kao korisnik kredita i pravni prednik tuženika kao kreditor zaključili Ugovor o kreditu broj 213443 od 3. siječnja 2008., kojim je prednik tuženika tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 17.834,92 švicarskih franaka (dalje: CHF), obračunatom prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, da je u članku 6.1. navedena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita jednokratno 1,10% od iznosa kredita, minimalno 500,00 kn koja se naplaćuje neposredno prije isplate kredita, a u članku 6.2. naknada za osiguranje kredita kod osiguravajućeg društva jednokratna uplata po premijskoj stopi od 1,95% na iznos glavnice uvećane za 20% da se naplaćuje na dan isplate kredita.

6. U vrijeme zaključivanja tog Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/2007., 125/2007., 75/2009., 79/2009., 89/2009., 133/2009., 78/2012., 56/2013. – dalje: ZZP/07) koji je u članku 96. propisivao: (1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. (3) Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

6.1. Prema odredbi članka 102. stavak 1. ZZP/07, nepoštena ugovorna odredba je ništetna, te prema stavku 2. ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je na temelju svih provedenih dokaza i njihovom analizom u smislu odredbe članka 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje izloživši ga u obrazloženju pobijane presude.

7.1. Tako je sud prvog stupnja utvrdio da je predmetni ugovor o kreditu unaprijed po tuženiku sastavljen standardni unaprijed formulirani ugovor o kreditu i da se o navedenim spornim odredbama između stranaka nije pregovaralo, pravilno zaključio da su sporne odredbe prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača navodeći za to sasvim određene razloge u odlomku 9. obrazloženja pobijane presude, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja kao pravilne, te pravilno utvrdio da su sporne odredbe nepoštene prema odredbi članka 96. stavak 1. i 2. ZZP/07 i posljedično tome ništetne prema odredbi članka 102. ZZP/07. Zaključak prvostupanjskog suda da sporne ugovorne odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja kao pravilan.

8. U tijeku postupka pred sudom prvog stupnja, tuženik suprotno odredbi članka 96. stavak 4. ZZP/07, nije dokazao da sporne naknade odgovaraju određenim uslugama, stvarnim troškovima ili određenoj protučinidbi tuženika, kao i da je tužitelja prethodno sklapanju ugovora informirao o stvarnoj prirodi i osnovi obveze plaćanja utuženih iznosa odnosno naknada.

9. Prosječno pažljiv potrošač u pojedinačnim ugovorima ne bi pristao na plaćanje naknade koja nema stvarne osnove i nije ekvivalentna činidbi druge ugovorne strane, pa je unošenjem takvih odredaba u tekst ugovora tuženik postupio protivno interesima tužitelja kao suugovaratelja i suprotno načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 – u daljnjem tekstu ZOO-a), a tuženik je nesavjestan stjecatelj jer je do stjecanja došlo na temelju odredbi koje je unaprijed sastavio u standardnom ugovoru o kreditu, pa tužitelj kao potrošač ima pravo na restituciju neosnovano isplaćenih iznosa po toj osnovi sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim prema odredbi članka 1115. ZOO-a od dana kada je tuženik nepripadno stekao taj iznos pa do isplate.

10. Odredbom članka 3. stavak 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora, a prema odredbi članka 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

10.1. Odlukom Suda Europske unije u predmetu broj C-224/19 i C-259/19 zauzeto je pravno stajalište o tome da ugovorna odredba o zajmu sklopljenom između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje kredita može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, u suprotnosti je sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima.

11. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbe članka 323. stavak 1. ZOO u vezi članka 1111. i članka 1115. ZOO-a kada je pobijanom presudom u točki II. izrijeke naložio tuženiku da tužitelju isplati na ime naplaćenih naknada iznos od 116,59 EUR i narednih 248,02 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana stjecanja do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. i 8. ZOO-a.

12. Potraživanje tužitelja nije zastarjelo. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV- 47/2020 od 30. siječnja 2020. zauzeto je pravno shvaćanje prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog govora, odnosno u slučaju zahţjeva iz čIanka 323. stavka 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako se u konkretnom slučaju radi o restitucijskom zahtjevu tužitelja da tuženik vrati ono što je stekao temeljem ništetnih odredbi ugovora, a kojem zahtjevu prethodi utvrđenje ništetnosti sporne odredbe ugovora, zastarni rok od 5. godina iz članka 225. ZOO-a počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost, pa slijedom navedenog rok zastare u konkretnom slučaju još nije niti počeo teći.

13. Prilikom odlučivanja o naknadi parničnog troška, pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi odredbe članka 155. ZPP-a i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine 138/2023). Međutim, kako se radi o deklaratornom zahtjevu koji je istaknut uz tužbeni zahtjev za isplatu, potrebno je vrijednost predmeta spora utvrditi sukladno odredbi članka 35. ZPP-a samo u odnosu na ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva za isplatu, dok se deklaratorni ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora. Kako se deklaratorni dio tužbenog zahtjeva odnosi na isplatu 116,59 EUR i narednih 248,02 EUR, što ukupno iznosi 364,61 EUR, to tužitelju pripada prema Tbr. 7.1. Tarife nagrada u vrijednosti od 50 bodova, uvećano za vrijednost boda od 2,00 EUR,a ne kako je sud prvog stupnja pogrešno priznao u iznosu od 100 bodova. Stoga tužitelju pripada parnični trošak kako je naveo prvostupanjski sud prema Tbr. 7.1. Tarife za sastav tužbe u iznosu od 100,00 EUR, prema Tbr. 8. toč. 1. za sastav podneska od 20. siječnja 2025. u iznosu od 100,00 EUR, prema Tbr. 9. toč. 1. za zastupanje na ročištima 4. travnja 2025. i 28. svibnja 2025.- za svako po 100,00 EUR, što ukupno iznosi 400,00 EUR čemu je pribrojen PDV u visini od 25%, a u iznosu od 100,00 EUR, dok trošak sudske pristojbe na tužbu iznosi uplaćenih 48,23 EUR, a trošak sudske pristojbe na presudu iznosi 96,45 EUR, te proizlazi da je tuženik dužan naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od sveukupno iznosi 644,68 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 10. srpnja 2025. pa do isplate po stopi iz članka 29.stavak 2. i 8. ZOO-a , a ne u iznosu od 1.144,73 EUR koliko je dosuđeno u točki IV izrijeke prvostupanjske presude.

14. Slijedom svega iznijetoga, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izrijeke, u točki II. izrijeke, u točki III. izrijeke, u točki IV izrijeke za parnični trošak u iznosu od 664,68 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. srpnja 2025. pa do isplate te odlučiti kao u točki I izrijeke ove presude, dok je u preostalom dijelu pod točkom IV izrijeke valjalo preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu na način da se tužitelj odbija s preostalim dijelom parničnog troška u iznosu od 500,05 EUR i pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od10. srpnja 2025. pa do isplate kao neosnovanim te odlučiti kao u točki II izrijeke ove presude.

15. Budući da je tuženik uspio samo s dijelom žalbe u pogledu sporednog potraživanja naknade parničnog troška, valjalo je temeljem odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a odbiti njegov zahtjev za naknadu žalbenog troška u iznosu 312,50 EUR kao neosnovan i odlučiti kao točki III izrijeke ove presude.

U Karlovcu 12. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Britvec