Republika Hrvatska

Županijski sud

u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-237/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Kristini Vukelić Aničić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja HŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po OD Rački i kolege iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za Ministarstvo obrane RH, OIB: 66486182714, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu iz Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući po žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Pr-750/2016 od 7. lipnja 2023., 12. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Pr-750/2016 od 7. lipnja 2023. u točkama II. i IV. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 96,90 eur sa zakonskom zateznom kamatom, u točki II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 535,03 eur bruto sa zakonskom zateznom kamatom, u točki III. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 19,90 eur sa zakonskom zateznom kamatom dok je u točki IV. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.369,65 eur sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Protiv točke II. i IV. izreke te presude žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP).

3. Tuženik predlaže uvaženje žalbe uz naknadu mu troškova žalbenog postupka.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika te predlaže njegovu žalbu kao neosnovanu odbiti.

5. Žalba tuženika je neosnovana.

6. Tuženik pobija žalbom točku II. izreke prvostupanjske presude kojom mu je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 553,03 eur bruto s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime naknade razlike plaće za godišnji odmor za razdoblje od 1. rujna 2011. do 1. lipnja 2016.

7. Prvostupanjski sud ocjenjujući osnovanost tužbenog zahtjeva utvrđuje da tužitelju u redovan rad kod izračuna naknade za godišnji odmor treba obračunati i dodatak koji je obračunat u drugoj varijanti nalaza i mišljenja vještaka jer da taj dodatak ulazi u redovan rad pa da tužitelju i nakon što je stupio na snagu Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 54/14) tj. i nakon 8. svibnja 2014. za vrijeme godišnjeg odmora dosuđuje te priznaje pravo na naknadu plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu uključujući dodatak za vojnu službu slijedom čega kao osnovan prihvaća zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 553,03 eur bruto te odlučuje kao u točki II. izreke.

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi za istaći je da u postupku donošenja pobijane presude nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP- a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st.2. ZPP).

9.Presuda prvostupanjskog suda koja se pobija žalbom donesena je u postupku koji je iniciran kao redovni u kojem je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev tako da isti više ne prelazi svotu od 1.327,23 eur.

10. Zbog navedenog nakon smanjenja tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 464.st.2. ZPP-a postupak se provodi prema odredbama zakona o postupku u sporovima male vrijednosti u kojem postupku se presuda sukladno odredbi čl.467.st.1. ZPP-a ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa je u toliko u konkretnom slučaju bespredmetno ukazivanje tuženika da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

11. Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

12. Protivno žalbenim navodima tuženika pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo te je pravilnom primjenom materijalnog prava kao osnovan prihvatio zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 553,03 eur bruto na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor.

13. Neosnovano tuženik sadržajem žalbe smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora nakon 8. svibnja 2014. trebao biti kao neosnovan odbijen.

14. Protivno žalbenim navodima tuženika pravilno je prvostupanjski sud kod izračuna naknade za godišnji odmor i nakon stupanja na snagu Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 54/14, dalje Pravilnik/14) uračunao i dodatak na plaću za vojnu službu, jer taj dodatak ulazi u redovan rad sukladno članku 6. stavak 1. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj: 33/14), članka 139. stavak 3. Zakona o službi oružanih snagama ("Narodne novine" broj: 73/13, 75/15, 50/16), te članka 4. stavak 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 54/14).

15. Naime, prema čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika („Narodne novine“ broj 54/14 - dalje: Pravilnik/14) koji je stupio na snagu dana 8. svibnja 2014., jednako kao i u čl. 142. ZSOSRH-a djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a prema čl. 4. st. 3. Pravilnika /14 redovnim radnim vremenom smatra se radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena.

16. Točkom V. st. 1. Odluke o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“ broj 66/14) propisano je da se redovno radno vrijeme koje se u smislu ove Odluke smatra punim radnim vremenom, utvrđuje u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka.

17. Polazeći od sadržaja navedenih odredbi proizlazi da djelatne vojne osobe mogu ostvarivati različite dodatke na plaću koji ovise o uvjetima rada pojedine djelatne vojne osobe pri čemu dodatak za vojnu službu ostvaruju djelatne vojne sobe na temelju samog rasporeda na određenu dužnost u propisanim iznosima i taj dodatak je sastavni dio redovne plaće ostvarene u redovnom radnom vremenu svake djelatne vojne osobe. Dodatak za vojnu službu se isplaćuje uz osnovnu plaću neovisno o drugim dodacima na plaću i drugim materijalnim pravima koja pripadaju djelatnim vojnim osobama na temelju ZSOSRH-a i propisima donesenim na temelju toga Zakona.

18. Stoga, ako svaka djelatna vojna osoba kao redovnu plaću prima mjesečni iznos koji se sastoji od osnovne plaće i dodatka za vojnu službu, onda je dodatak za vojnu službu neodvojiv od redovne plaće koja se isplaćuju za redovno radno vrijeme djelatne vojne osobe te, kao sastavni dio redovne plaće ostvarene u redovnom radnom vremenu, prilikom obračuna naknade za godišnji odmor treba uračunati i iznose dodatka, sukladno čl. 142. ZSOSRH-a i čl. 4. st. 2. Pravilnika/14.

19. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud odlučujući o zahtjevu tužitelja za isplatu sve temeljeno na nalazu i mišljenju vještaka financijske struke prihvatio drugu varijantu izračuna te je pravilno tužitelju u razdoblju nakon 8. svibnja 2014. do kraja utuženog razdoblja (do lipnja 2016.) priznao pravo na isplatu naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora kao da je radio u redovnom radnom vremenu, uračunavajući osnovnu plaću i dodatak na plaću. ( Identično pravno shvaćanje izraženo je u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-989/22 i Rev- 347/2023).

20. Zbog navedenog pravilno je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja te tuženika na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor obvezao na isplatu iznosa od 535,03 eur bruto.

21. Sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka pa kako tuženik sadržajem žalbe i ne iznosi razloge zbog kojih odluka o troškovima sadržana u točki IV. izreke pobijane presude nije pravilna to je prvostupanjski sud pravilno tuženika koji je izgubio parnicu temeljem odredbe čl. 154.st.1. ZPP-a točkom IV. izreke pobijane odluke obvezao na naknadu parničnog troška tužitelju.

22. Slijedom svega naprijed iznijetog temeljem odredbe čl. 368.st.1. ZPP-a žalbu tuženika kao neosnovanu valjalo je odbiti i prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu točkama II. i IV. izreke potvrditi te odlučiti kao u točki I. izreke ove odluke.

23. Tuženik nije uspio s žalbom pa je odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka temeljem odredbe čl. 166. stavak 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a te je odlučeno kao u toč. II. izreke.

24. Prvostupanjska presuda u točkama I. i III. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 12. studenog 2025.

Sutkinja

Kristina Vukelić Aničić