Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž- 398/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Vinke Vrančić predsjednice vijeća, Vesne Britvec članice vijeća i suca izvjestitelja i Josipa Štrucelja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB 84397956623, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747 zastupan po odvjetnicima Odvjetničkog društva Grgić i partneri, Pisarnica Rijeka, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj Pn-78/2020- 61 od 14. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja te se presuda Općinskog suda u Rijeci broj Pn-78/2020- 61 od 14. travnja 2025., potvrđuje.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci broj Pn-78/2020-61 od 14. travnja 2025., točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od

- 2.182,35 EUR/16.442,92 kn sa zakonskom zateznom kamatom sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 08. veljače 2020. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena ,

-886,68 EUR/6.680,67 kn sa zakonskom zateznom kamatom sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. siječnja 2021. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena ,

- 1.203,48 EUR/9.067,62 kn sa zakonskom zateznom kamatom sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena sve u roku od 15 dana."

Točkom II., izreke navedene presude nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u visini od 2.400,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 14. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena sve u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žalbu je pravovremeno izjavio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, tužitelj u bitnom ponavlja činjenične navode tužbe, a koje je iznosio i tijekom postupka u svezi primijene materijalnog propisa koji treba primijeniti u ovom postupku. Tužitelj smatra da se u ovom konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju. Tužitelj navodi da u ovom postupku potražuje novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu. Smatra da ukoliko prvostupanjski sud smatra da u ovom predmetu treba primijeniti odredbu članka 27. stavak 3. Zakona o obveznom osiguranju u prometu, da je tada prema nalazu i mišljenju vještaka kojim je utvrđena razlika trebao tužitelju priznati kao pravo na naknadu štete, barem u visini koja je utvrđena vještačenjem. Tužitelj navodi da je vještačenjem vještak utvrdio da između isplaćene mirovine priznate rješenjem i one koja bi se osiguraniku tužitelja isplaćivala da mu je ista priznata zbog ozljede na radu iznosila 1.144,02 EUR. Tužitelj napominje da u članku 14. i članku 24. Zakona o obveznom osiguranju u prometu jasno stoji kako osiguravajuća društva imaju pravo naknade cijelog iznosa štete koje je isplatilo oštećenoj osobi od osobe koja je odgovorna za štetu. Tužitelj dalje navodi da u ovom postupku potražuje stvarno isplaćene iznose invalidske mirovine, osiguraniku tužitelja ĆP u razdoblju od 1. svibnja 2017. do 30. lipnja 2022., te je tužbeni zahtjev postavio u skladu s odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju. Tužitelj predlaže žalbu prihvatiti pobijanu presudu preinačiti usvajanjem tužbe i tužbenog zahtjeva tužitelja, odnosno u protivnom predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost izreke prvostupanjske presude povodom žalbe tužitelja, a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-odluka US RH, 84/08, 96/08-odluka US RH, 123/08-ispravak, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - odluka US RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije zahvaćena niti donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a tužitelj u žalbi ne navodi kojom bitnom povredom odredaba parničnog postupka bi pobijana presuda bila zahvaćena. Činjenično stanje je pravilno utvrđeno te je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

6. Predmet spora je isplata naknade štete koja je nastala tužitelju isplatom invalidske mirovine osiguraniku ĆP, zbog posljedica šetnog događaja iz prometa, a za koju je odgovoran osiguranik tuženika.

7. Prvostupanjski sud kao sporno pitanje utvrđuje koji propis valja primijeniti prilikom odlučivanja o zahtjevu tužitelja, budući da se tužitelj poziva na odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19), dok tuženik tvrdi da se ima primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu.

8. Prema pravnom shvaćanju koje proizlazi iz odluke broj Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020. Vrhovni sud RH zauzeo je pravno shvaćanje prema kojem je za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguranika štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama ovoga suda (Rev- 5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev 206/2022-2 od 23. ožujka 2022., Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022.).

9. Stoga se u ovom konkretnom predmetu ima primijeniti propis koji je bio na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen, a to je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, ZOOOP), čime se i ovom odlukom reafirmira pravno shvaćanje izraženo u odluci ovoga suda broj Rev-x 388/2018 i Rev- 66/2022 Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. veljače 2022. U sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su vršene isplate mirovine.

10. Tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja, koje obuhvaća i obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti u prometu, a koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP).

11. Na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje se materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP-a.

12. Prvostupanjski sud je utvrdio da je sukladno odredbama ZOOP-a zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane ZOOP. Člankom 8. stavak 1. ZOOP-a reguliran je Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak, te je istim propisano da je društvo za osiguranje dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno tome zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja. Tim zakonom je uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja, pa je za rješenje ovog parničnog predmeta relevantna odredba iz članka 27. ZOOP-a, koja uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja.

13. Dakle, suprotno žalbenim navodima, u pravu je prvostupanjski sud kada u presudi navodi, da prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanom u brojnim odlukama za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika, radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. U konkretnom slučaju to je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu.

14. Prema članku 27. stavak 1. ZOOP-a, društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove mirovinskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

15. Člankom 27. stavak 2. ZOOP-a propisano je da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, dok je stavkom 3. tog članka propisano da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Sukladno navedenom, tužitelj bi temeljem članka 27. ZOOP-a imao pravo na naknadu stvarne štete od društva za osiguranje na osnovi isplaćene mirovine svom osiguraniku, samo ako je iznos isplaćene mirovine veći od iznosa invalidske mirovine koja bi bila utvrđena osiguraniku tužitelja u slučaju povrede na radu, a što ovdje nije slučaj.

16. Radi utvrđenja postoji li razlika između isplaćene invalidske mirovine uslijed ozljede izvan rada i invalidske mirovine uslijed ozljede na radu provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijske struke Tomislavu Prpiću. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj, na ime invalidske mirovine koju je odredio svojim rješenjem, oštećeniku ĆP u razdoblju od **.**.2017. do **.**.2022., na ime invalidske mirovine uslijed ozljede izvan rada ukupno isplatio 5.341,09 EUR. U odnosu na izračun invalidske mirovine uslijed ozljede na radu po zadanim parametrima, vještak je izvještačio da bi u istom razdoblju osiguraniku pripala mirovina u iznosu od 6.485,13 EUR, odnosno više za 1.444,02 EUR od isplaćene mirovine.

17. Pravilno je stoga prvostupanjski sud utvrdio da bi tužitelj temeljem mjerodavne odredbe članka 27. ZOOP-a, imao pravo na naknadu stvarne štete od društva za osiguranje na osnovi isplaćene mirovine svom osiguraniku, samo ako je iznos isplaćene mirovine veći od iznosa invalidske mirovine koja bi bila utvrđena osiguraniku tužitelja u slučaju povrede na radu, a što nije utvrđeno. Naprotiv, utvrđeno je da je isplaćeni iznos invalidske mirovine manji od iznosa koji bi bio isplaćen da se radi o invalidskoj mirovinu zbog ozljede na radu, pa je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da stvarna šteta za tužitelja u smislu odredbe članka 27. ZOOP-a ne postoji, te odbio u cijelosti tužbeni zahtjev.

18. Uz sve pravilne navode u pobijanoj presudi, valja reći da je na tužitelju teret dokaza uzročne veze između štetnog događaja i štete, kao i da je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje u parnici radi naknade štete dužan dokazati uzročnu vezu između štetnog događaja i umirovljenja njegovog osiguranika koje je prouzročio osiguranik tuženika, te visinu štete.

19. Suprotno žalbenim navodima, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sadržanom u brojnim odlukama kao što su primjerice Rev- 1067/12 od 5. prosinca 2017. za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud.

20. Vrhovni sud RH je u citiranoj odluci, kao i u drugim svojim odlukama, dao jasan i nedvosmislen odgovor u odnosu na sporno pitanje primjene materijalnog prava, ukazujući da je za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine.

21. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 356. ZPP-a), a i odluka o troškovima parničnog postupka je zakonita jer je donesena na temelju članka 154. stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), te sukladno postavljenim zahtjevima. Prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o troškovima postupka odredio naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova pravilno je odlučio sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti.

22. Obzirom na navedeno, žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

U Karlovcu, 12. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Vinka Vrančić