REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-742/2024-3.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČĐ, [adresa], 23210 Pakoštane, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Milenko Ščetar i Vesna Rajić iz Križevaca, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB:22694857747 zastupan po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima od 16. srpnja 2024., poslovni broj: Pn-43/2023- 31., u sjednici vijeća održanoj 12. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima od 16. srpnja 2024., poslovni broj: Pn-43/2023-31.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

"I. Tuženi EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, dužan je tužiteljici ČĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime naknade imovinske štete platiti iznos od 2.343,11 EUR-a, zajedno s zateznom kamatom koja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, teče od 16. srpnja 2024. kao dana presuđenja, pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Tuženi EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, dužan je tužiteljici ČĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], platiti trošak ovog postupka u iznosu od 1.564,76 eura zajedno sa zateznom kamatom koja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, teče od 16. srpnja 2024. kao dana presuđenja, pa do isplate, u roku od 15 dana u roku od 15 dana."

2. Protiv presude prvostupanjskog suda pravovremeno je izjavljena žalba tuženika zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava . U žalbi tuženik navodi da je prvostupanjski sud, prilikom donošenja pobijane presude, počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), jer je iz izvedenih dokaza izveo pogrešne zaključke o odlučnim činjenicama, što je rezultiralo pogrešnom primjenom materijalnog prava. Tuženik smatra da je brzina kretanja vozila tužiteljice od 73 km/h bitno pridonijela visini nastale štete, jer je nesporno da bi, da se tužiteljica kretala dopuštenom brzinom od 60 km/h, šteta bila manja. Ističe da, iako vještak nije mogao tehničkim putem utvrditi konkretne dijelove vozila na kojima bi nastala šteta pri dopuštenoj brzini, pravno gledano, izvjesno je da šteta ne bi bila veća od nastale, već samo manja. Stoga smatra da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da tužiteljica nije pridonijela nastanku štete, jer je, unatoč nemogućnosti preciznog vještačkog utvrđenja opsega štete pri manjoj brzini, bilo potrebno uvažiti njezinu suodgovornost za nastalu štetu, i to barem u minimalnom omjeru od 20%. Predlaže da drugostupanjski sud žalbu uvaži, pobijanu presudu preinači u skladu s navodima žalbe, te obveže tužiteljicu na naknadu troškova parničnog postupka, odnosno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Ujedno traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Suprotno navodima žalbe, pobijana presuda sadrži jasne, logične i međusobno neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a koji nisu u suprotnosti s izvedenim dokazima, pa tako niti s nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka prometne struke HĐ, ing. cest. prometa. Iz nalaza navedenog vještaka proizlazi da on nije mogao sa sigurnošću utvrditi bi li šteta na vozilu tužiteljice bila manja da se isto kretalo dopuštenom brzinom od 60 km/h. Vještak je naveo kako je „logično zaključiti da bi pri manjoj brzini kretanja moglo doći do manjih štetnih posljedica“, ali je pritom izričito napomenuo da to „ne mora uvijek biti tako“, budući da visina i opseg štete ovise o nizu drugih čimbenika (način i kut sudara, točka kontakta, masa vozila, podloga i dr.). Slijedom toga, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da iz izvedenih dokaza ne proizlazi osnova za zaključak o suodgovornosti tužiteljice, jer vještak nije potvrdio uzročnu vezu između prekoračenja brzine i konkretne visine nastale štete, već je mogućnost manje štete pri manjoj brzini iznio tek kao teorijski zaključak bez dostatne stručne izvjesnosti.

6. Slijedom navedenoga, proizlazi da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju se ukazuje navodima žalbe. Nadalje, u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu utvrđene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. navedenog članka, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a.

7. U prvostupanjskom postupku pravilno je utvrđeno, a što se navodima žalbe ne osporava, da:

- se dana 13. studenoga 2022. godine oko 15,20 sati dogodila prometna nezgoda u trenutku kada je vozač vozila osiguranog kod tuženika započeo radnju skretanja ulijevo s državne ceste na poljski put, pri čemu se prije poduzimanja navedene radnje nije uvjerio da istu može sigurno izvršiti, uslijed čega je na njegovo vozilo naletjelo vozilo tužiteljice koje je u tom trenutku vršilo radnju pretjecanja njegovog vozila;

- se vozilo osigurano kod tuženika u trenutku skretanja kretalo brzinom od približno 15 km/h, te da pri tome nije bilo usporavano;

- se vozilo kojim je upravljala tužiteljica kretalo ravno brzinom od oko 73 km/h, te da je pretjecanje vršeno na dijelu ceste na kojem je takva radnja bila dopuštena;

- je dopuštena brzina kretanja na tom dijelu ceste iznosila 60 km/h;

- je tužiteljica radnju pretjecanja započela znatno ranije nego što je vozač vozila osiguranog kod tuženika započeo radnju skretanja ulijevo na poljski put;

- se prometna nezgoda mogla izbjeći da je vozač vozila osiguranog kod tuženika, prije nego što je poduzeo radnju skretanja, provjerio prometnu situaciju iza svog vozila, zaustavio se te propustio vozilo kojim je upravljala tužiteljica, koja se već nalazila u pretjecajnom traku;

- bi tužiteljica, da je vozila brzinom do 31 km/h, mogla izbjeći nastanak prometne nezgode;

- se, međutim, ne može sa sigurnošću utvrditi da bi šteta na vozilu tužiteljice bila manja da se isto kretalo dopuštenom brzinom od 60 km/h.

8. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja, po ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da na strani tužiteljice nema doprinosa nastanku štetnog događaja, a time niti nastaloj šteti. Slijedom toga, pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je utvrđeno da je tuženik, kao osiguratelj, dužan tužiteljici nadoknaditi cjelokupnu nastalu štetu, sukladno odredbi članka 1069. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 145/23 – dalje: ZOO), u vezi s člankom 965. ZOO-a.

9. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je na vozilu tužiteljice nastala totalna šteta u iznosu od 11.715,57 eura, da je tuženik prije podnošenja tužbe tužiteljici isplatio iznos od 9.372,46 eura, te da joj je stoga dužan isplatiti preostali iznos štete od 2.343,11 eura.

10. Pravilno je prvostupanjski sud odlučio i o troškovima parničnog postupka, primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, budući da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti uspio.

11. Slijedom navedenoga, žalba tuženika se kao neosnovana odbija, a pobijana presuda potvrđuje, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.

12. Kako je tuženik u žalbenom postupku u cijelosti neuspješan, odbija se i njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe, sukladno članku 166. stavku 1. ZPP-a.

Slavonski Brod 12. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Draženka Ilak