Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-989/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja EŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Hanibal Hunjek iz Zagreba, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24 33, OIB: 52848403362, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović iz Zagreba, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-447/2024-9 od 12. svibnja 2025., na sjednici održanoj 12. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-447/2024-9 od 12. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom, u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za proglašenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava tužitelja zaplijenjenih u postupku izravne naplate poslovni broj Ovr-493/2024 na temelju pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu poslovni broj: Pn-109/19 od 1. prosinca 2022.. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku troškove postupka u iznosu od 187,50 eura s pripadajućim zateznim kamatama.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj, sadržajno iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.,70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tužitelju.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je neosnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti ovrhe u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom.
6. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.1. u vezi s čl. 338.st.3. ZPP-a te čl. 354. st. 2. toč. 4. i 11. ZPP-a na koje se žalbom poziva tužitelj. Naime, odluka prvostupanjskog suda sadržajno je u skladu s čl. 338.st.3. ZPP-a, budući da suprotno žalbenim navodima izreka pobijane presude sadrži odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva (točka I. izreke) i odluku o troškovima postupka (točka II. izreke), slijedom čega nije počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju se poziva tužitelj. Nadalje, prvostupanjski sud nije utemeljio pobijanu odluku na nedopuštenim raspolaganjima stranaka u smislu čl. 3. st.3. ZPP-a odnosno raspolaganjima koja su u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala pa nije ostvarena bitna procesna povreda iz čl. 354.st.2.toč.4. ZPP-a. Također, suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je iznio jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, koji nisu u suprotnosti sa spisu priloženim ispravama i zapisnicima o iskazima danim u postupku pa je pobijanu presudu moguće ispitati, slijedom čega nije počinjena bitna procesna povreda iz čl. 354.st.2.toč.11. ZPP-a.
7. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.
8. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da je tužitelj zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-493/24 od 13. ožujka 2024. upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog žalbenog razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24. , dalje:OZ).
8.1. Nadalje, utvrđuje da je tuženik protiv tužitelja podnio zahtjev za izravnu naplatu kod Financijske agencije na temelju ovršne isprave – rješenja Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu poslovni broj Pn-109/19 od 1. prosinca 2022., a kojim je utvrđeno da se tužba smatra povučenom i naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 23.068,88 eura.
9. Također, prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da tužitelj na kojem je bio teret dokaza nije dokazao da mu je od strane tuženika potvrđeno i obećano da tuženik neće pokretati postupak ovrhe radi naplate troškova postupka, slijedom čega pozivom na čl. 221.a ZPP-a zaključuje da ne može utvrditi da je postojao sporazum stranaka o ne postupanju tuženika u odnosu na naplatu tih troškova, a posljedično tome niti da tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju predmetne ovršne isprave.
10. Stoga, prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a za nedopuštenost ovrhe pa odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.
11. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a pa nalaže tužitelju da naknadi tuženiku troškove postupka.
12. Pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
13. Žalbeni navodi kojima tužitelj osporava zaključak prvostupanjskog suda o nepostojanju sporazuma stranaka o nepokretanju postupka prisilne naplate tražbine tuženika iz predmetne ovršne isprave, nisu osnovani. To iz razloga jer je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza pravilno zaključio da ne može utvrditi da bi između stranaka bio postignut takav sporazum. Pri tome, pozivanje tužitelja na postojanje usmenog sporazuma o otpustu duga iz čl. 203. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO) nije od utjecaja na pravilnost prethodnog zaključka, budući da se zaključak prvostupanjskog suda odnosi na nepostojanje sporazuma uopće, dakle bilo u pismenom, bilo u usmenom obliku. Također, žalbeni navodi kojima se tužitelj poziva na valjanost volje ugovornih strana izražene putem telefona sukladno čl. 249.st.1. i 2. ZOO-a nije od utjecaja na pravilnost prethodnog zaključka, budući da izvedenim dokazima nije moguće sa sigurnošću utvrditi da bi tuženik kao vjerovnik na bilo koji način pa tako niti telefonskim putem izjavio da neće zahtijevati ispunjenje tražbine iz predmetne ovršne isprave, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. Stoga je prvostupanjski sud primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221. a. u vezi s čl. 7. st.1. i čl. 219. st.1. ZPP-a pravilno zaključio da u konkretnom slučaju nije utvrđeno da bi između stranaka bio sklopljen sporazum o otpustu duga iz čl. 203. ZOO-a zbog kojeg tuženik ne bi bio ovlašten tražiti prisilnu naplatu predmetne tražbine.
14. Budući da je u konkretnom slučaju prema sadržaju predmetne ovršne isprave tuženik ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika, a izvedenim dokazima nije utvrđeno postojanje sporazuma o otpustu duga, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 50. st.1.toč.7. u vezi s čl. 52. OZ-a kada je zauzeo pravno shvaćanje da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za proglašenje nedopuštenosti predmetne ovrhe.
15. Žalbeni navodi kojima se tužitelj poziva na povredu prava na pravično suđenje i prava na mirno uživanje vlasništva iz čl. 29.st.1. i čl. 48.st.1. Ustava Republike Hrvatske te čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori - br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) i čl. 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju, nisu osnovani. Naime, pobijana presuda nije arbitrarna budući da je suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud za svoju odluku dao dostatne i relevantne razloge, koji se ni po čemu ne mogu smatrati arbitrarnim na način da bi to moglo dovesti do povrede prava tužitelja na pravično suđenje. Također, time što sud nije utvrdio postojanje sporazuma o otpustu duga i posljedično tome pravilnom primjenom materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev, suprotno žalbenim navodima nije povrijeđeno pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva.
16. Budući da je tužitelj izgubio parnicu, odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154.st.1. ZPP-a. Tužitelj žalbenim navodima ne osporava visinu odmjerenog parničnog troška pa primjenom čl. 365. ZPP-a prvostupanjska presuda u tom dijelu nije ispitivana.
17. Iz navedenih razloga valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kao u izreci.
U Rijeci 12. studenog 2025.
Predsjednica vijeća
Milena Vukelić-Margan
