Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-10522/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Laljek, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe KUTINATRANS d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe DP, zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 33. i stavka 2. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“, br. 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20., 47/20. i 114/22.), odlučujući o žalbi tužitelja Financijske agencije, Regionalnog centra Zagreb, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Kutini, Stalne službe u Novskoj, poslovni broj: Pp-161/2024 od 24. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba tužitelja Financijske agencije, Regionalnog centra Zagreb, a u povodu žalbe i po službenoj dužnosti, preinačava se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se na temelju članka 42. stavka 1. točke 33. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“ broj: 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20., 47/20. i 114/22. – dalje u tekstu Zakon o računovodstvu), uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22. – dalje u tekstu Prekršajni zakon), okrivljenoj pravnoj osobi KUTINATRANS d.o.o. izriče novčana kazna u iznosu od 260,00 (dvjestošezdeset) eura, a na temelju članka 42. stavka 1. točke 33. u svezi stavka 2. Zakona o računovodstvu, uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona, okrivljenoj odgovornoj osobi DP izriče novčana kazna u iznosu od 60,00 (šezdeset) eura, koje kazne su okrivljenici dužni platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, a ukoliko u navedenom roku plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni, iste će se sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona, smatrati u cjelini plaćenim.

II U preostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Financijske agencije, Regionalnog centra Zagreb te se prvostupanjska presuda potvrđuje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljena pravna osoba KUTINATRANS d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba DP proglašeni su krivima zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 33. i stavka 2. Zakona o računovodstvu, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, te su, uz primjenu članka 38. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona, oslobođeni od kazne za navedeni prekršaj.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 30,00 eura, svaki.

3. Protiv pobijane presude tužitelj je podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškovima postupka, navodeći u bitnome da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio da su okrivljenici krivi za počinjenje prekršaja, no unatoč tome okrivljenike je oslobodio od kazne, uzevši kao olakotnu okolnost priznanje djela prekršaja, da je do istog došlo zbog očitog propusta te da su odmah nakon što su uočili propust ispunili propisanu obvezu, da nisu nastale nikakve konkretne štetne posljedice, te da će se utvrđivanjem prekršajne odgovornosti okrivljenika, a bez kažnjavanja utjecati na okrivljenike da ubuduće ne čine ovakve prekršaje. Žalitelj naglašava da je rok za dostavljanje godišnjih financijskih izvještaja radi javne objave izrijekom naveden u Zakonu o računovodstvu i podzakonskim aktima, a predaja nakon propisanog roka (05.12.2023. kao što je razvidno iz Izvatka iz registra godišnjih financijskih izvještaja koji prileži žalbi) ne može se smatrati ispunjenjem obveze kako to pogrešno utvrđuje Sud. Žalitelj napominje da je Financijska agencija prekršajnim nalogom izrekla maksimalno umanjene novčane kazne okrivljenicima, uvažavajući sve okolnosti prema članku 36. i 37.Prekršajnog zakona kako je to navedeno u samom prekršajnom nalogu. Financijska agencija je mišljenja kako se oslobođenjem okrivljenika od plaćanja novčane kazne ne postiže svrha kažnjavanja koja se treba postići Prekršajnim zakonom i prekršajnim odredbama Zakona o računovodstvu, a to je da svi počinitelji prekršaja za svoj prekršaj budu kažnjeni te da se na potencijalne počinitelje utječe da iste prekršaje u budućnosti ne čine.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati i preinači prvostupanjska presuda na način da naloži okrivljenicima plaćanje novčane kazne i troškova izdavanja prekršajnog naloga onako kako su isti naznačeni u prekršajnom nalogu.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona niti je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Na temelju provedenog prekršajnog postupka, a naročito izvršenog uvida u dokumentaciju koja prileži spisu, prvostupanjski sud je osnovano proglasio krivima okrivljenu pravnu i okrivljenu odgovornu osobu za prekršaj koji im je stavljen na teret, a za odluku o krivnji dao je valjane razloge o odlučnim činjenicama. Naime, iz spisa proizlazi da su okrivljenici nesporno propustili u zakonom propisanom roku dostaviti godišnji financijski izvještaj za 2022. godinu radi javne objave, čime su ostvarili bitna obilježja prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 33. i stavka 2. Zakona o računovodstvu.

8. Svrha kažnjavanja prema članku 6. Prekršajnog zakona jest sprječavanje počinitelja i drugih osoba da ubuduće čine prekršaje, a ta se svrha ne može postići samo utvrđenjem odgovornosti bez izricanja kazne. Okrivljenici su dužni poštivati rokove propisane Zakonom o računovodstvu koji osiguravaju pravodobnu i javnu dostupnost financijskih izvještaja. Sud smatra da nije dovoljno samo utvrditi da su okrivljenici odgovorni, bez da im se izrekne kazna.

9. Stoga je Sud, djelomično prihvaćajući žalbu tužitelja, preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, na način da je okrivljenicima izrekao novčane kazne kako je navedeno pod točkom I izreke ove presude. Pri određivanju visine novčanih kazni, Sud je uzeo u obzir da okrivljenici do sada nisu prekršajno kažnjavani, kao i protek vremena od počinjenja prekršaja. Otegotne okolnosti nisu utvrđene, te je imao na umu da izrečena novčana kazna mora predstavljati primjerenu društvenu osudu za počinjeno djelo, ali istodobno i ostvariti svrhu kažnjavanja u smislu opće i posebne prevencije. Primjenom odredbe članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona, po službenoj dužnosti je uzet u obzir blaži propis – Zakon o izmjenama Zakona o računovodstvu („Narodne novine“ broj 114/22.), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2023. godine, a kojim su propisane blaže novčane kazne u odnosu na one koje su vrijedile u vrijeme počinjenja prekršaja. Prema važećem propisu, za pravnu osobu je propisana novčana kazna u rasponu od 1.320,00 do 13.270,00 eura (protuvrijednost od 9.945,54 kn do 99.982,82 kn, prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450), dok je ranije bila propisana u rasponu od 10.000,00 do 100.000,00 kuna. Za odgovornu osobu propisana je novčana kazna od 660,00 do 2.650,00 eura (odnosno od 4.972,77 kn do 19.966,43 kn), dok je ranije bila propisana od 5.000,00 do 20.000,00 kuna. Polazeći od navedenog, ovaj Sud je, uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona, izrekao okrivljenoj pravnoj osobi novčanu kaznu u iznosu od 260,00 eura, a okrivljenoj odgovornoj osobi novčanu kaznu u iznosu od 60,00 eura, što je ispod propisanog zakonskog minimuma za ovu vrstu prekršaja, ali u skladu s navedenim olakotnim okolnostima.

10. Sud smatra da su tako izrečene kazne razmjerne težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika, te da će njima biti ostvarena svrha kažnjavanja propisana člankom 6. Prekršajnog zakona, kako u pogledu opće prevencije, tako i u pogledu posebne prevencije, odnosno utjecaja na okrivljenike da ubuduće ne čine slične prekršaje.

11. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljena pravna osoba i odgovorna osoba u roku od trideset dana, koji je određen za plaćanje kazne, računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plate dvije trećine novčane kazne izrečene svakom okrivljeniku pod točkom I izreke ove presude, iste će se smatrati u cjelini plaćenima.

12. Prijedlog tužitelja kojim traži da se okrivljenike obveže na troškove onako kako su naznačeni u prekršajnom nalogu je neosnovan, budući je prekršajni nalog na temelju kojeg je pokrenut prekršajni postupak stavljen izvan snage, dok sukladno odredbi članka 138. stavka 2. Prekršajnog zakona, sam trošak izdavanja prekršajnog naloga nije obuhvaćen troškovima prekršajnog postupka, uslijed čega je u tom dijelu, žalbu tužitelja trebalo odbiti kao neosnovanu.

13. Zbog navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci.

14. Ova presuda je pravomoćna.

U Zagrebu 12. studenoga 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Kutini u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenike i ovlaštenog tužitelja.