Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-4329/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Laljek, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe SUPERIOR CONSULTING d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe ŽV, zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“, br. 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20., 47/20. i 114/22.), odlučujući o žalbi tužitelja Financijske agencije, Regionalnog centra Zagreb, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 24. Pp-17793/2023 od 12. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba tužitelja Financijske agencije, Regionalnog centra Zagreb, a u povodu žalbe i po službenoj dužnosti, preinačava se pobijana presuda u odluci o kazni na način, da se na temelju članka 42. stavka 1. točke 35. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“ broj: 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20., 47/20. i 114/22. – dalje u tekstu Zakon o računovodstvu), uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22. – dalje u tekstu Prekršajni zakon), okrivljenoj pravnoj osobi SUPERIOR CONSULTING izriče novčana kazna u iznosu od 260,00 (dvjestošezdeset) eura, a na temelju članka 42. stavka 1. točke 35. u svezi stavka 2. Zakona o računovodstvu, uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona, okrivljenoj odgovornoj osobi LV izriče novčana kazna u iznosu od 60,00 (šezdeset) eura, koje kazne su okrivljenici dužni platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, a ukoliko u navedenom roku plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni, iste će se sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona, smatrati u cjelini plaćenim.

II U preostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Financijske agencije, Regionalnog centra Zagreb te se prvostupanjska presuda potvrđuje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljena pravna osoba SUPERIOR CONSULTING i okrivljena odgovorna osoba ŽV proglašeni su krivima zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, te su, uz primjenu članka 38. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona, oslobođeni od kazne za navedeni prekršaj.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 15,00 eura, svaki.

3. Protiv pobijane presude tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povede odredaba materijalnog prava, odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškovima postupka, navodeći u bitnome da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je, unatoč tome što je utvrdio da su okrivljenici krivi za počinjenje prekršaja, okrivljenike oslobodio od kazne, držeći da je kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja te nije utvrdio nikakve otegotne okolnosti. Žalitelj ističe da II. okrivljena navodi da GFI nije predala zbog tehničkih problema, da ima knjigovodstveni servis te da je dobro upoznata sa svojim zakonskim obvezama i rokovima. Ako je tome tako, onda je trebala propisana izvješća dostaviti u zakonskom roku i znati što treba učiniti i na koji način se rješavaju tehnički problemi ukoliko do istih dođe. Osim toga, 30.04.2023. bio je krajnji rok za predaju, te je ista izvješća mogla dostaviti i ranije predajom u bilo koju poslovnicu Fine, što sve sud nije uzeo u obzir, već je donio odluku isključivo na temelju navoda okrivljenika uz pogrešno utvrđenje da otegotne okolnosti ne postoje. Slijedom navedenog, jasno je da nedostava GFI u propisanom roku ne može biti niti beznačajan, a niti očito laki oblik prekršaja, zbog kojeg bi sud oslobodio okrivljenike od kazne. Žalitelj napominje da je Financijska agencija prekršajnim nalogom izrekla maksimalno umanjene novčane kazne okrivljenicima, uvažavajući sve okolnosti prema članku 36. i 37. Prekršajnog zakona. Žalitelj je mišljenja kako se oslobađanjem od plaćanja kazne ne postiže svrha kažnjavanja koja se treba postići Prekršajnim zakonom i prekršajnim odredbama Zakona o računovodstvu, a to je da svi počinitelji prekršaja za svoj prekršaj budu kažnjeni te da se na potencijalne počinitelje utječe da iste prekršaje u budućnosti ne čine.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati i preinači prvostupanjska presuda na način da naloži okrivljenicima plaćanje novčane kazne i troškova izdavanja prekršajnog naloga onako kako su isti naznačeni u prekršajnom nalogu.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona niti je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Na temelju provedenog prekršajnog postupka, a naročito izvršenog uvida u dokumentaciju koja prileži spisu, prvostupanjski sud je osnovano proglasio krivima okrivljenu pravnu i okrivljenu odgovornu osobu za prekršaj koji im je stavljen na teret, a za odluku o krivnji dao je valjane razloge o odlučnim činjenicama.

8. Ispitujući dalje pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda tužitelja, odnosno oslobođenja od kazne, treba navesti da je iz obrazloženja odluke o kazni vidljivo kako je prvostupanjski sud svoju odluku kojom okrivljenike oslobađa od kazne za inkriminirani prekršaj, utemeljio na razlozima koji, međutim, nisu navedeni u članku 38. Prekršajnog zakona, kojom je propisan institut oslobođenja od kazne. Takve okolnosti mogu eventualno biti cijenjene kao olakotne, no one ni sadržajno ni pravno ne ispunjavaju uvjete za potpuno oslobođenje od kazne.

9. U skladu s člankom 38. Prekršajnog zakona, sud će osloboditi od kazne počinitelja kad to zakon izričito propisuje, te sud može osloboditi od kazne počinitelja kad ga posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, kada je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio, ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak, kad se pomirio s oštećenikom i naknadio štetu.

10. U pravu je žalitelj da u konkretnoj situaciji nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu članka 38. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona. Naime, okrivljenici nisu ispunili propisanu obvezu zbog čijeg neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak, budući su okrivljenici 20. lipnja 2023. podnijeli financijska izvješća, ali za javnu objavu Da su okrivljenici i podnijeli financijska izvješća za statističke i druge potrebe izvan roka, to ne bi moglo otkloniti negativne posljedice počinjenja predmetnog prekršaja, jer je rok za sastavljanje godišnjih financijskih izvještaja za statističke i druge potrebe izrijekom naveden u Zakonu o računovodstvu i podzakonskim aktima. Činjenica je da se iz izvještaja zaprimljenih u zakonskom roku obrađeni podaci dostavljaju Državnom zavodu za statistiku za potrebe izračuna BDP-a i drugih statističkih izvještaja koje je Državni zavod za statistiku obvezan pripremiti, objaviti i o istima u propisanim rokovima informirati nadležna tijela Europske unije te druge sudionike koji su nositelji statističkih istraživanja, uključujući i Hrvatsku narodnu banku, a koji podaci zbog propusta okrivljenika da izvješća dostave na vrijeme, nisu realni, niti točni.

11. Dakle, okrivljenici su bili dužni do 30. travnja 2023. dostaviti bilancu, račun dobiti i gubitka i dodatne podatke za prethodnu kalendarsku 2022., a što nisu učinili, pri čemu treba naglasiti da su predaja godišnjih financijski izvještaja za svrhu javne objave (članak 30. Zakona o računovodstvu) i predaja financijskih podataka za statističke i druge potrebe (članak 32. Zakona o računovodstvu) dva različita i samostalna prekršaja jer se radi o predaji različitih vrsti financijskih izvještaja koja se predaje za različite svrhe i u različitim rokovima te dostava godišnjih financijskih izvještaja propisanih člankom 30. citiranog Zakona ne može zamijeniti financijske podatke propisane člankom 32. istog Zakona niti obratno. Navedeno nije bila intencija zakonodavca kada je propisao koju je vrstu dokumentacije i u kojim rokovima obveznik dužan predati za svrhu javne objave, a koju za statističke i druge potrebe, te je nedostavljanje iste dokumentacije propisano kao dva odvojena i samostalna prekršaja.

12. Slijedom navedeno, imajući u vidu da iz stanja spisa proizlazi da okrivljenici nisu prekršajno kažnjavani, te obzirom na protek vremena od počinjenja prekršaja, a posebno vodeći računa kako izrečena novčana kazna mora predstavljati primjerenu društvenu osudu za počinjeno djelo, ali i sukladno odredbi članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona (načelo primjene blažeg propisa), uzimajući u obzir Zakon o izmjenama Zakona o računovodstvu („Narodne novine“ broj: 114/22.) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2023., koji je za pravnu osobu i odgovornu osobu najblaži propis te propisuje nešto blaže novčane kazne nego u vrijeme počinjenja djela prekršaja, odnosno za pravnu osobu novčanu kaznu u rasponu od 1.320,00 eura do 13.270,00 eura (što je protuvrijednost od 9.945,54 kn do 99.982,82 kn, u skladu s fiksnim tečajem konverzije od 7,53450), a u vrijeme počinjenja djela bila je bila propisana u rasponu od 10.000,00 do 100.000,00 kuna, te za odgovornu osobu u rasponu od 660,00 eura do 2.650,00 eura (što je protuvrijednost od 4.972,77 kn do 19.966,43 kn, u skladu s fiksnim tečajem konverzije od 7,53450), a u vrijeme počinjenja bila je propisana od 5.000,00 do 20.000,00 kuna, ovaj Sud je djelomično prihvatio žalbu tužitelja, preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni, te uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona, izrekao okrivljenoj pravnoj osobi novčanu kaznu u iznosu od 260,00 eura, a okrivljenoj odgovornoj osobi u iznosu od 60,00 eura. Ovaj Sud smatra da su upravo ovako izrečene novčane kazne okrivljenicima razmjerne težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika i kako je opravdano očekivati da će se navedenim novčanim kaznama postići kako opća tako i posebna svrha kažnjavanja, te utjecati na okrivljenike da ubuduće ne čine takva ili slična protupravna djela.

13. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljena pravna osoba i odgovorne osobe u roku od trideset dana, koji je određen za plaćanje kazne, računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plate dvije trećine novčane kazne izrečene svakom okrivljeniku pod točkom I izreke ove presude, iste će se smatrati u cjelini plaćenima.

14. Prijedlog tužitelja kojim traži da se okrivljenike obveže na troškove onako kako su naznačeni u prekršajnom nalogu je neosnovan, budući je prekršajni nalog na temelju kojeg je pokrenut prekršajni postupak stavljen izvan snage, dok sukladno odredbi članka 138. stavka 2. Prekršajnog zakona, sam trošak izdavanja prekršajnog naloga nije obuhvaćen troškovima prekršajnog postupka, uslijed čega je u tom dijelu, žalbu tužitelja trebalo odbiti kao neosnovanu.

15. Zbog navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci.

16. Ova presuda je pravomoćna.

U Zagrebu 12. studenoga 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenike i ovlaštenog tužitelja.