Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-1457/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja 1. ŠD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ŠDI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Raiffeisenbank Mittlere Sudoststeiermark Egen, sa sjedištem u [adresa], Republika Austrija, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz OD Remenar i Remenar j.t.d., odvjetnicima iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i brisanja prava zaloga, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-437/2024-3 od 08. srpnja 2024., 12. studenog 2024.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-437/2024-3 od 08. srpnja 2024.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je ništetan u cijelosti Ugovor o jednokratnom kreditu [broj kredita] sklopljen između prvotužitelja, drugotužiteljice i ZDI iz [adresa], s jedne strane i pravnog prednika tuženika St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg, registriranog društva o ograničenom odgovornošću s druge strane i očitovanje sastavljeno od strane javnog bilježnika Tanje Ferenc, [adresa] ovjeren pod poslovnim brojem OU-80/08 od 25. siječnja 2008.,ugovor o jednokratnom kreditu [broj kredita] sklopljen između prvotužitelja, drugotužiteljice s jedne strane i pravnog prednika tuženika St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg, registriranog društva o ograničenom odgovornošću s druge strane i očitovanje sastavljeno od strane javnog bilježnika Tanje Ferenc, [adresa] ovjereno pod poslovnim brojem OU- 564/08 od 17. listopada 2008 te za brisanjem upisanih tereta temeljem naprijed navedenih isprava opisanih u točki 1. i 2. presude na nekretninama kat. čestici [katastarska čestica] u naravi zgrada i dvorište sa 495 m2, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], što da je tuženik dužan trpjeti i izdati ispravu podobnu za brisanje upisanih tereta. Odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka. Točkom II izreke naloženo je tužiteljima da tuženiku nadoknade trošak postupka u iznosu od 5.000,00 eur sa zateznim kamatama.
2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23:dalje-ZPP).
3. Tužitelj u žalbi tvrdi da je pobijanom presudom počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer da je nerazumljiva i proturječna i ne može se ispitati. U žalbi tvrdi da sud prvog stupnja nije utvrdio s kojom pravnom osobom su tužitelji stupili u obveznopravni odnos i je li ta pravna osoba imala pravo poslovanja na naveden način. Na te okolnosti da je predložio saslušanje svjedoka, a te dokazne prijedloge da je prvostupanjski sud odbio. Negira tvrdnju da gosp. Š kojemu je isplaćena provizija ne bi bio zaposlenik banke. Tvrdi da je tijekom postupka predlagao provođenje dokaza saslušanjem ZDI, korisnice kredita te Javnog bilježnika koji je solemnizirao ispravu i koji je morao ispravu pojasniti tužiteljima kao i zaposlenike tuženika ZD CD, a da sud nije prihvatio te dokazne prijedloge ne navodeći razlog odbijanja. Navodi da je predlagao i saslušanje svjedoka BD na okolnosti da tužitelji, kao govornici hrvatskog jezika nisu mogli razumjeti što potpisuju. Tvrdi da je predložio i financijsko vještačenje na okolnosti utvrđenja da takva vrsta kredita nije ni mogla biti isplaćena tužiteljima s obzirom na njihovu kreditnu sposobnost. Zaključno navodi i da su predmetni ugovori sklopljeni 2007. i 2008. god. pa da je sud u ovoj pravnoj stvari trebao primjenjivati zakone i propise koji su se tada primjenjivali, a ne zakona koji su doneseni kasnije.
5. Predlaže uvaženje žalbe.
6. Odgovori na žalbu nisu dostavljeni.
7. Žalba nije osnovana.
8. Sud prvog stupnja je utvrdio:
-da je tuženik pravna osoba sa sjedištem u [adresa] te da nije imao odobrenje Hrvatske narodne banke za poslovanje na području Republike Hrvatske, dok u Republici Austriji ima koncesiju za obavljanje kreditnih poslova,
-da tuženik nije poslovao na teritoriju Republike Hrvatske i da g. Z nije radio za banku već je radio za tužitelja koji su ga i platili te da je predmetni ugovor zaključen i potpisan u banci u Austriji u sjedištu uprave banke St. Stefanu od uprave banke dok su kod javnog bilježnika u Poreču tužitelji potpisali hipoteku na svoju kuću dok Ugovor o kreditu tamo nisu potpisivali i isplata kredita da im je izvršena u Republici Austriji,
- da je ugovor o kreditu sklopljen u Republici Austriji, u sjedištu tuženika kao ponuditelja, sukladno čl. 252. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje u tekstu: ZOO), gdje tuženik ima ovlaštenje obavljati kreditne poslove na temelju valjanog odobrenja nadležnog austrijskog tijela,
-da je odredbom čl. 28. st. 3. Zakona o deviznom poslovanju („Narodne novine“ broj 36/03, 140/05, 132/06, 150/08, 92/09, 133/09, 145/10 i 76/13) tuzemnim primateljima kredita izričito dozvoljeno sklapanje ugovora o kreditu sa stranim kreditnim institucijama,
-da je tuženik i poslovao u Republici Hrvatskoj i da je ugovor sklopljen u Republici Hrvatskoj ta činjenica ne bi dovela do ništetnosti ugovora o kreditu, jer u smislu odredbe članka 322. stavak 2. ZOO-a ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor je valjan osim ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu, snosit će odgovarajuće posljedice. Tužitelji da su fizičke osobe i državljani Republike Hrvatske i glede njih da u zakonskim ili podzakonskim aktima nema nikakve zabrane ili nekih posebnih uvjeta za sklapanje predmetnih ugovora na području Republike Hrvatske,
-da u konkretnom slučaju ne dolazi niti do primjene Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom (''Narodne novine'' broj 72/17: dalje-Zakon o ništetnosti) jer da se isti Zakon primjenjuje na ugovore o kreditu s međunarodnim obilježjem između dužnika i neovlaštenih vjerovnika koji su sklopljeni u Republici Hrvatskoj,
-da se tužitelji tijekom postupka u podnesku od 16. studenog 2021., te kasnije nakon zaključenja prethodnog postupka, paušalno pozivao na ništetnost ugovorene kamate, kao i odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope, ali da te okolnosti nisu posebno dokazivali u postupku niti iskazivali tužitelji u postupku, iako je na njima bio teret toga dokaza (čl. 221.a ZPP-a).
- da nisu osnovane tvrdnje tužitelja o ništetnosti predmetnih Ugovora a posljedično tome ni javnobilježničkog očitovanja te da je u odnosu na javnobilježničku ispravu - Očitovanje utvrđeno je da je predmetni akt javni bilježnik sastavio sukladno člancima 2. i 54.-58. Zakona o javnom bilježništvu (''Narodne novine'', broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16-dalje u tekstu: ZJB) u nazočnosti 1. i 2. tužitelja pri čemu tuženik i nije bio dužan pristupiti u ured javnog bilježnika jer se radi o jednostranom očitovanju volje založnog dužnika.
9. Neosnovano tuženik navodi da bi bila ostvarena koja od apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti, odnosno na koje se pozivaju tužitelji jer je presuda razumljiva, neproturječna, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.
10. Pravilno je postupio sud prvog stupnja kada je odbio dokazne prijedloge tužitelja za saslušanjem predloženih svjedoka u bitnome na okolnosti mjesta sklapanja ugovora jer provođenje tih dokaza nije odlučno budući da iz sadržaja materijalnog dokaza, Ugovora o krediti te iskaza tuženika proizlazi da su predmetni ugovori sklopljeni u Austriji. To u bitnome potvrđuje i sadržaj iskaza tužitelja, tvrdnja da su povodom predmetnih kredita četiri puta odlazili u Austriju gdje im je i novac isplaćen. Iako su u stranačkom iskazu naveli da su ugovore o krediti potpisali kod Javnog bilježnika u RH opravdano sud prvog stupnja nije prihvatio istinitim te njihove navode jer iz sadržaja priložene dokumentacije proizlazi da su kod Javnog bilježnika sastavili i potpisali tek založnu izjavu radi osiguranja tražbine.
11. Opravdano je odbijen i dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka BD na okolnosti da tužitelji, kao govornici hrvatskog jezika, nisu mogli razumjeti što potpisuju jer iz sadržaja predmetnih ugovora proizlazi da su ugovori dvojezični, sastavljeni i na hrvatskom jeziku, kojega su tužitelji kao njegovi govornici mogli i morali razumjeti sukladno tome navedeni svjedok i da je saslušan ne bi ne mogao iskazivati drugačije.
12. Pravilno je postupio kada je odbio i dokazni prijedlog za saslušanjem Javnog bilježnika predloženog na okolnosti utvrđenja da im nije protumačio sadržaj javnobilježničke izjave jer je iz sadržaja same izjave proizlazi da je javni bilježnik svojim potpisom i pečatom potvrdi da je predmetna javnobilježnička isprava pročitana i protumačena ovdje tužiteljima pa zasigurno ne bi drugačije iskazivao ni da je saslušan u svojstvu svjedoka. Nastavno, ugovori o kreditu nisu sastavljeni kod javnog bilježnika pa on nije bio dužan upoznati ih sa sadržajem i posljedicama ugovora.
13. U odnosu na žalbeni navod tužitelja da tuženik nije procjenjivao kreditnu sposobnost korisnika kredita ni provodio financijsko vještačenje na te okolnosti treba kazati da je procjena kreditne sposobnosti dužnika odlučna za davatelja kredita (ovdje tuženika) dok eventualna kreditna nesposobnost tužitelja kao dužnika ne utječe na valjanost predmetnih ugovora o kreditu pa je opravdano prvostupanjski sud odbio i taj dokazni prijedlog.
14. Protivno žalbenim tvrdnjama tužitelja, predmetni ugovori o kreditu sklopljeni su s prednikom tuženika i to dokazuje sadržaj Ugovora o kreditu i izvod iz trgovačkog registra. Osim toga sam tužitelj tu tvrdnju nije doveo u pitanje tijekom prvostupanjskog postupka, naprotiv tužbom podnesenom u ovom predmetu naznačio ovdje tuženika pasivno legitimiranom osobom.
15. Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da u konkretnom slučaju ne dolazi do primjene Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom (''Narodne novine'' broj 72/17“ dalje Zakonu o ništetnosti) jer je presudom Suda Europske unije broj C-630/17 od 14. veljače 2019. u bitnome utvrđeno da je Ugovoru o funkcioniranju Europske unije protivna i odredba čl. 10. st. 1. tog Zakona kojom je propisano je da su ništetni ugovori o kreditu s međunarodnim obilježjima koji su sklopljeni u Republici Hrvatskoj između dužnika i neovlaštenih vjerovnika i prije stupanja na snagu toga Zakona (pri čemu je neovlašteni vjerovnik pravna osoba koja je ugovorom o kreditu s međunarodnim obilježjem odobrila kredit dužniku, a na dan sklapanja ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjem ima upisano sjedište izvan Republike Hrvatske i nudi ili pruža usluge odobravanja kredita u Republici Hrvatskoj, iako za pružanje tih usluga ne ispunjava uvjete propisane posebnim propisom, odnosno ne raspolaže propisanim odobrenjima i/ili suglasnostima nadležnih tijela Republike Hrvatske).
16. Kako presuda Suda EU djeluje prema svima, predmetni ugovori o jednokratnim kreditima ne bi bili ništetni ni da su sklopljeni u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom, a neodlučno je i vrijeme sklapanja tih ugovor (2007. i 2008. god) jer se učinak te presude odnosi i na razdoblje prije stupanja na snagu Zakona o ništetnosti. Nisu ništetni ni po odredbama Zakonu o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 35/05 – dalje ZOO) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora jer ne postoje razlozi ništetnosti iz članka 322. stavak 1 i 2. ZOO-a budući da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke iz čl. 322. stavak 2. ZOO-a, u smislu da je i u primjeni odredba Zakona o ništetnosti i ugovor sklopljen u RH, sklapanje ugovora bilo bi nedopušteno samo jednoj strani i ugovor je od strane tuženika kao davatelja kredita u cijelosti ispunjen.
17. Zaključno sud prvog stupnja kod donošenja pobijane presude pravilno je primijenio odredbe ZOO-a, koje su bile na snazi u vrijeme sklapanja ugovora i pravilno je obrazložio razloge koji isključuju ništetnost po odredbama kasnije donesenog Zakona o ništetnosti koji bi se po odredbi čl. 10. tog Zakona, da nije isključena njegova primjena Ugovorom o funkcioniranju Europske unije, primjenjivao na predmetne ugovore.
18. Pravilno je odbio i tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnim očitovanja sastavljenog po Javnom bilježniku i dao je odlučne razloge za takvo utvrđenje koji su u cijelosti prihvatljivi i ovom žalbenom sudu.
19. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio opravdanim troškove postupka, tuženika primjenom odredbe članak 155. ZPP-a i dosudio ih tuženiku koji je uspio u sporu (članak 154. stavak 1. ZPP-a).
20. Iz navedenih razloga svi žalbeni navodi su neosnovani te je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci.
21. Budući da tužitelj nije uspio sa žalbom, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Rijeci, 12. studenog 2025.
Predsjednica vijeća:
Tajana Polić
