Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-439/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu pojedincu Kati Brajković, u pravnoj stvari UNIQUA osiguranje d.o.o., Zagreb, Planinska 13 A, OIB: 75665455333, kojeg kao punomoćnik zastupa Marko Rašica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu RAŠICA & PARTNERI d.o.o., Zagreb, protiv tuženika JI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj Povrv-1220/2020-17 od 17. studenog 2023.,12. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Tužiteljeva žalba se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, broj Povrv-1220/2020-17 od 17. studenog 2023.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovce:

" I. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog Zrinke Milić Štrkalj iz Splita poslovni broj Ovrv-1086/2020 od 10. prosinca 2020. ukida se i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tuženiku naloženo da u roku od 8 dana tužitelju isplati iznos od 479,19 kn sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 201,73 kn od 11.02.2022. do 17.04.2020., te od 19.10.2020.;

- 277,46 kn od 11.02.2022. do 17.04.2020., te od 19.10.2020.;

pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 13,27 EUR / 100,00 kn , u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 144,28 EUR / 1.087,08 kn ."

2. Protiv navedene presude pravodobnu žalbu izjavio je tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točaka 1. - 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP). Tužitelj predlaže uvažiti žalbu, preinačiti pobijanu presudu ili ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet zahtjeva je zahtjev za isplatom iznosa od 63,6 EUR / 479,19 kn s pripadajućim zateznim kamatama s osnova neplaćenih premija osiguranja imovine za razdoblje 10. veljače 2020. – 10. veljače 2021.

6. Ovaj postupak započeo je kao ovršni postupak u kojem je, po prijedlogu za ovrhu tužitelja kao ovrhovoditelja, protiv ovršenika kao tuženika, doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Zrinke Milić-Štrkalj iz Splita, broj OVRV- 1086/2020. od 10. prosinca 2020. godine. Protiv tog rješenja o ovrsi, ovršenik je izjavio prigovor te je prvostupanjski sud rješenjem od 24. svibnja 2021. predmetno rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo sve provedene radnje i odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

7. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je tužitelj (kao osiguratelj) s tuženikom (kao ugovarateljem i osiguranikom) sklopio dva ugovora o višegodišnjem osiguranju imovine, prvi po polici osiguranja br. [broj police osiguranja]-..., sklopljen na razdoblje od 28 godina od 10. veljače 2017. do 10. veljače 2047. (list spisa 21- 22) i drugi po polici osiguranja br. [broj police osiguranja]-..., sklopljen također na razdoblje od 28 godina od 10. veljače 2017. do 10. veljače 2047. (list spisa 27 -28);

- da su sastavni dio navedenih polica osiguranja Opći uvjeti za osiguranje imovine (list spisa 24-26);

- da je predmet ih polica osiguranja bio stan u odnosu na koji je tuženik s OTP bakom d.d. imao sklopljen ugovor o kreditu pa su obje police osiguranja bile vinkulirane u korist OTP banke Hrvatska d.d.;

- da je tuženik predmetni stan prodao te zatvorio kredit kod OTP banke d.d;

- da je OTP banka dopisom od 1. ožujka 2019. obavijestila tužitelja o činjenici zatvaranja kredita kao i o tome da se može izvršiti devinkulacija polica (list spisa 10);

- da je nakon zatvaranja kredita tuženik vlastoručno i potpisao „Izjava o raskidu ugovora – nepostojanje tražbine naknade štete" od 13. studenog 2019. (list spisa 19).

8. Prvostupanjski je sud, primjenom članka 451. stavka 3. ZPP-a, ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi te odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

9. Žalbenim navodima tužitelj pobija zakonitost i pravilnost takve odluke ističući u bitnom kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a kada je protivno procesnim odredbama iz članka 221. stavka 1. i članka 221.a ZPP-a kao nesporne utvrdio one činjenice koje je (jedino) tuženik priznao pred sudom u tijeku parnice. Dalje tužitelj navodi kako " izjava sporazumni raskid ugovora – nepostojanje tražbine naknade štete" dostavljena po tuženiku u spis predmeta, ne predstavlja valjanu obavijest tužitelju o prodaji predmeta osiguranja obzirom da predmetna izjava ne sadrži nikakvu potvrdu primitka od strane tužiteljeva djelatnika. Slijedom iznesenog, tužitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo ukinuvši platni nalog i odbivši tužiteljev tužbeni zahtjev.

10. Za istaknuti je najprije da se u konkretnom predmetu, obzirom na vrijednost predmeta spora (63,6 EUR / 479,19 kn) radi o postupku u sporu male vrijednosti (članak 458. stavak 1. ZPP-a), u kojem slučaju nije dopušteno povodom žalbe razmatrati pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, (članak 467. stavci 1. i .2. ZPP-a). Dakle, drugostupanjski sud prihvaća utvrđenim činjenično stanje kako je utvrđeno tijekom prvostupanjskog postupka.

11. U postupku koji je prethodio žalbi tužitelj nije iznosio činjenice u pogledu valjanosti izjave o raskidu, stoga žalbene navode usmjerene na osporavanje njene valjanosti, sud nije mogao uzeti u obzir jer predstavljanju nove činjenice koje nije dopušteno iznositi u žalbi (članak 352 stavak 1. ZPP-a). Naime, u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga, tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica (članak 461.a stavak 3.). Obzirom da tužitelj nije postupio prema navedenoj odredbi, sada u žalbi može s uspjehom pobijati utvrđeno činjenično stanje niti je u poziciji iznositi nove dokaze.

12. No ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a u pogledu pravilne primjene materijalnog prava, utvrđeno je da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, ali to nije od utjecaja na zakonitost pobijane presude jer je, po stavu ovog suda, pravilnom primjenom materijalnog prava o tužbenom zahtjevu trebalo jednako odlučiti.

13. Naime, obrazlažući pobijanu presudu, prvostupanjski sud ističe kako je tuženik obavijestio tužitelja o prodaji stana tj. o otuđenju predmeta osiguranja čime su sukladno članku 961. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/15 i 78/15, dalje ZOO) prava i obveze tuženika kao ugovaratelja osiguranja prešle po samom zakonu na pribavitelja stvari (na kupca stana) te od toga dana tuženik nema više nikakvih obveza prema tužitelju, neovisno o tome što je do prodaje došlo prije isteka pet godina trajanja osiguranja.

14. Obzirom da je tuženik 2017. godine sklopio dva ugovora o višegodišnjem osiguranju imovine na razdoblje od 28 godina, a koja je, prema stanju spisa raskinuo 2019. odnosno nakon dvije godine, kao mjerodavno pravo valja primijeniti članak 7. Općih uvjeta. Stavkom 4. citiranog članka, propisano je da za slučaj da je osiguranje sklopljeno na rok dulji od pet godina, svaka strana može nakon isteka tog roka, uz otkazni rok od šest mjeseci, pisano izjaviti drugoj strani da otkazuje ugovor. Ako ugovaratelj osiguranja prijevremeno raskine ugovor po kojem mu je odobren popust na trajanje ugovora, dužan je platiti razliku premije s odobrenim popustom za trajanje osiguranja (stavak 5.)

14.1. Kako tužitelj na kome je teret dokazivanja nije dokazao predstavlja li predmetno potraživanje razliku premije s odobrenim popustom propisanu člankom 7. stavkom 4. Općih uvjeta odnosno nije dokazao osnovu svog potraživanja, a posljedično tome niti visinu valjalo je odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, kao u točki I. izreke (članak 368. stavak 2. ZPP-a).

15. Tužitelj nije uspio u žalbenom postupku pa je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka točkom II. izreke ove odluke odbijen kao neosnovan temeljem članka 154. stavka 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 12. studenog 2025.

S u t k i nj a:

Kate Brajković