Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1195/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tanje Novak- Premec predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Snježane Šaško članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NDS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Neri Panjkret, odvjetnici u Garešnici, protiv tuženika ND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Slobodanu Drači, odvjetniku u Puli, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bajama – Buie, poslovni broj Pn- 2/2024-21 od 13. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bajama – Buie, poslovni broj Pn-2/2024-21 od 13. lipnja 2025. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točci I. izreke odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 13.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate. Istom točkom izreke odbijeni su zahtjevi tužitelja za naknadu troškova postupka osiguranja i naknadu troškova parničnog postupka. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka od 4.420,00 EUR.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) uz prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem. Zahtijeva naknadu troškova sastavljanja žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu 13.000,00 EUR sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate. Taj je zahtjev utemeljen na tvrdnji da je zbog izvođenja radova u stanu koji je posebni dio nekretnine u vlasništvu tuženika, uslijed pucanja zida, nastala šteta na stanu koji je posebni dio nekretnine tužitelja.

6. Na temelju utvrđenja da su radovi koje je tuženik izveo u svom stanu, a za koje tužitelj tvrdi da su u uzročnoj vezi s odštetnim zahtjevom, izvedeni 2016. sud prvog stupnja ocjenjuje osnovanim prigovor zastare s obzirom na to da je početkom 2024. , kada je podnesena tužba, već protekao petogodišnji zastarni rok (točke 17. i 36. obrazloženja prvostupanjske presude). Zbog toga je tužbeni zahtjev odbijen zajedno sa zahtjevima za naknadu troškova postupka, uključujući i postupka osiguranja dokaza.

7. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbama, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

7.1. Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Osnovano tužitelj u žalbi tvrdi da je počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer ocjena prvostupanjskog suda o osnovanosti prigovora zastare ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama pa se ne može ispitati.

9. Prema članku 230. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023., dalje: ZOO) tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila (stavak 1.). U svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala (stavak 2.).

9.1. Objektivni rok zastare tražbine naknade štete od pet godina od kada je šteta nastala primjenjuje se kada subjektivni rok od tri godina od kada se doznalo za štetu i počinitelja istječe izvan petogodišnjeg zastarnog roka. U skladu s citiranim propisima, objektivni rok zastare zahtjeva za naknadu štete iz članka 230. stavka 2. ZOO-a počinje teći od trenutka kad su nastale štetne posljedice, a ne od štetnog događaja.

9.2. Imajući na umu da je prvostupanjska presuda, zbog pogrešnog pravnog pristupa suda prvog stupnja o tome da petogodišnji zastarni rok iz članka 230. stavka 2. ZOO- a teče od štetnog događaja (trenutka izvođenja radova u stanu tuženika), ne sadrži utvrđenje o tome kada su štetne posljedice koje tužitelj u tužbi dovodi u vezu s tim radovima nastupile, nema razloga o činjenicama odlučnim za primjenu članka 230. stavka 2. ZOO-a. Isto tako, iako je sud prvog stupnja u točci 23. obrazloženja svoje oduke naveo da iz iskaza svjedokinje GD proizlazi da je u trenutku podnošenja tužbe protekao subjektivni zastarni rok iz članka 230. stavka 1. ZOO-a, iz iste točke obrazloženja proizlazi da sud prvog stupnja iskaz te svjedokinje ne prihvaća jer ga ocjenjuje nevjerodostojnim. Zbog te proturječnosti ne može se s pouzdanjem zaključiti niti o proteku subjektivnog roka za zastaru zahtjeva za naknadu štete iz članka 230. stavka 1. ZPP-a. Naposljetku, utvrđenju prvostupanjskog suda da su radovi o kojima je riječ izvršeni u stanu tuženika 2016., proturječan je zaključak prvostupanjskog suda da se svjedok ŠD koji je u stanu tužitelja živio od 27. rujna 2015., nije mogao sjećati tih radova jer da je uselio u stan kad su ti radovi već bili izvedeni. Zbog navedenih nedostatnosti i proturječnosti u razlozima kojima je sud prvog stupnja obrazložio svoju odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva ta se odluka ne može ispitati pa je uz primjenu članka 369. stavka 1. ZPP-a ukinuta i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

10. Tužiteljev „dojam pristranosti raspravnog suca“ iznesen tek u žalbi, očito je motiviran nezadovoljstvom donesenom odlukom, a što nije okolnost koja dovodi u pitanje nepristranost suda ni uz primjenu subjektivnog ni uz primjenu objektivnog testa pristranosti. Zbog toga nije prihvaćen u žalbi istaknuti prijedlog da se predmet vrati na suđenje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pred drugim sucem pojedincem.

11. Odluka o ostavljanju odluke o troškovima žalbenog postupka za konačnu odluku temelji se na članku 166. stavku 3. ZPP-a.

12. U ponovljenom će suđenju sud prvog stupnja svestrano raspraviti predmet spora i izvesti predloženi dokaz građevinskim vještačenjem radi utvrđenja vrste i načina izvođenja radova koje je tuženik izveo na svom posebnom dijelu nekretnine te radi utvrđenja postoji li između štete nastale na posebnom dijelu nekretnine tužitelja adekvatna uzročna veza s radovima koje je tuženik izveo na svom posebnom dijelu nekretnine, imajući na umu ostale moguće uzroke nastanka te štete i vrijeme njezina nastanaka koje će pritom utvrditi. Tek kada utvrdi da takva uzročna veza postoji, sud prvog stupnja će utvrditi visinu te štete te ocijeniti osnovanost prigovora zastare uz primjenu članka 230. stavaka 1. i 2. ZOO-a. Pritom će voditi računa o tome da je za primjenu članka 230. stavka 2. ZOO-a potrebno prethodnog utvrditi kada je šteta nastala (kada su nastale štetne posljedice radova koje je izvodio tuženik) ili barem kada je najkasnije mogla nastati. Isto tako, sud prvog stupnja će se prilikom ocjene dokaza saslušanjem svjedoka ŠD i GD rukovoditi člankom 8. ZPP- a te će voditi računa o tome da činjenica da je neki svjedok nezainteresiran za ishod spora ne znači sama za sebe da je taj svjedok vjerodostojan. Posebno, sud prvog stupnja je ocijenio istinitim iskaz svjedoka ŠD koji je iskazao da ga je u telefonskom razgovoru svjedokinja GD pitala je li vidio oštećenja, a istovremeno je iskazao da se tog razgovora ne sjeća „i ako ga je bilo“. Iz tog slijedi da svjedok tvrdi da se sjeća i istovremeno ne sjeća tog razgovora te istovremeno tvrdi da je tog razgovora bilo, ali da ga (možda) i nije bilo. Iskaz tog svjedoka o tome da „ ako je i vidio neke pukotine nije ih registrirao“ lišen je stvarnog smisla i nije vjerodostojan dokaz na temelju kojeg se s pouzdanjem može zaključiti o odlučnim činjenicama. Iz točke 23. obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je (samo) zbog prihvaćanja iskaza tog svjedoka koji nije zainteresiran za ishod spora, sud prvog stupnja ocijenio neistinitim iskaz svjedokinje ID. Iz stanja spisa ne proizlazi da je svjedokinja GD predložena jer je majka tužitelja koja je zainteresirana za ishod spora, nego zato što je riječ o osobi kojoj su poznate okolnosti o predmetu spora s obzirom na to da je upravo ona ta koja je bila u kontaktu sa stanarom predmetnog stana u vrijeme kada su izvedeni sporni radovi. Sud prvog stupnja će u ponovljenom postupku ponovno izvesti dokaz saslušanjem svjedoka ŠD te će mu u skladu s člankom 244. stavkom 1. ZPP-a postaviti pitanja radi provjere, dopune i razjašnjenja onoga što mu je poznato o činjenicama o kojima svjedoči. Prema potrebi, sud prvog stupnja će u skladu s člankom 244. stavkom 3. ZPP-a suočiti svjedoke ŠD i GD. Za novu će odluku o tužbenom zahtjevu sud prvog stupnja dati jasne, odlučne i dostatne razloge koji neće biti proturječni ispravama i zapisnicima koji su u spisu i otkloniti bitnu povredu parničnog postupka koja je ustanovljena ovim rješenjem. Ujedno će u toj odluci odlučiti o svim troškovima postupka.

U Varaždinu 12. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec