Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-524/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja CĆ pok. C, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ZĆ pok. Z, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ĆĆ sina AĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Zdenku Duvnjak, odvjetniku iz Trogira, protiv tuženika CĆJ pok. Đ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i NĆ ud. Đ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao nasljednice FĆ pok. ČĆ, HĆ pok. SĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], UĆ pok. SĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i PĆ pok. SĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao nasljednika SĆ pok. Ć, ZĆJ pok. ŠĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], AĆ pok. A, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], VĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao nasljednika DĆ, TĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i JĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao nasljednika ŽĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], GĆ pok. OĆ iz [adresa] i IĆ pok. OĆ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao nasljednika OĆ pok. B, LĆ pok. B iz [adresa], RĆ pok. Z, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], tuženice CĆJ, NĆ, ZĆJ i IĆ zastupane po punomoćnici Sandri Šimunić-Mamić, odvjetnici iz [adresa], radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženica CĆJ, NĆ, ZĆJ i IĆ protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj P-2622/2018-41 od 12. srpnja 2022., koja je ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-2622/2018-44 od 20. srpnja 2022., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 12. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženica CĆJ, NĆ, ZĆJ i IĆ odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj P-2622/2018-41 od 12. srpnja 2022., koja je ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-2622/2018-44 od 20. srpnja 2022.

II. Presuda zbog ogluhe kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na tuženike HĆ pok. SĆ, UĆ pok. SĆ, PĆ pok. SĆ, AĆ pok. A, VĆ, TĆ, JĆ, GĆ, LĆ i RĆ nije bila predmet drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu i presudu zbog ogluhe čija izreka glasi: „I Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da su tužitelji ad 1) CĆ i ad.3) ĆĆ suvlasnici svaki za po ¼ suvlasničkog dijela te tužitelj ad.2) ZĆ pk. Z suvlasnik za ½ suvlasničkog dijela nekretnina označenih kao čest. Zem [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], maslinik, zk. ul. [broj ZK uloška] i čest. Zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] , maslinik zk. ul. [broj ZK uloška].

2.Tužitelji su ovlašteni temeljem ove presude ishoditi upis prava vlasništva čest. Zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na svoje ime i to ad tužitelji ad 1) CĆ i ad.3) ĆĆ suvlasnici svaki za po ¼ suvlasničkog dijela te tužitelj ad.2) ZĆ pk. Z suvlasnik za ½ suvlasničkog dijela zu istovremeno brisanje toga prava sa imena upisanih suvlasnika FĆ pk. ČĆ za 9/40 suvlasničkih dijela, SĆ pk. Ć za 4/40 suvlasničkih dijela, ZĆJ za 36/240 suvlasničkih dijela, AĆ pk. A za 45/320 suvlasničkih dijela, DĆ za 9/320 suvlasničkih dijela, ŽĆ za 9/320 suvlasničkih dijela, ZĆJ za 9/240 suvlasničkih dijela, ZĆJ za 9/240 suvlasničkih dijela, OĆ pok. B za 9/160 suvlasničkih dijela, LĆ pk.B za 9/160 suvlasnička dijela , OĆ pk. B za 18/960 suvlasnička dijela, LĆ pk. B za 18/960 suvlasnička dijela i MĆ pk. Z za 9/960 suvlasnička dijela a što su tuženi ad.1) CĆJ i ad.2) NĆ ud. Đ kao isključivi nasljednici upisanog FĆ pok. ČĆ, te tuženici ad.3) HĆ pk. SĆ, ad.4) UĆ pk. SĆ i ad.5) PĆ pk. SĆ kao isključivi nasljednici upisanog SĆ pk. Ć, te tuženi ad.8) VĆ kao isključivi nasljednik upisane DĆ, te tuženi ad. 10) GĆ pk. OĆ i ad.11) IĆ pk. OĆ kao isključivi nasljednici upisanog OĆ pk. B, dužni trpjeti." II Dužni su tuženi pod 1. CĆJ OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2. NĆ OIB: [osobni identifikacijski broj], , pod 6. ZĆJ OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 11. IĆ pok. OĆ OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužiteljima ad. 1) CĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad. 2) ZĆ pok. Z, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad. 3) ĆĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od kuna na ime parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od donošenje presude pa do isplate po stopi od 7,83 %, a u slučaju promjene stope određuje se povećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenog na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

1.1. Prvostupanjski sud je ispravio citiranu presudu i presudu zbog ogluhe svojim rješenjem poslovni broj P-2622/2018-44 od 20. srpnja 2022. čija izreka glasi: „I Ispravlja se presuda ovog suda posl. broj 55P- 2622/2018.g. od 12. Srpnja 2022.g., u izreci točka I st.1. redak treći i četvrti, na način da umjesto "čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], maslinik,, zk. ul. [broj ZK uloška] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], maslinik zk. ul. [broj ZK uloška]", ispravno treba stajati " čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], maslinik,, zk. ul. [broj ZK uloška] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], maslinik zk. ul. [broj ZK uloška]", ".

II Ispravlja se presuda ovog suda posl. broj 55P- 2622/2018.g. od 12. Srpnja 2022.g., u izreci točka I st.2. , redak drugi na način da je iza čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], maslinik , zk. ul. [broj ZK uloška] , izostavljena čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tako da se iza čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ispravno navodi " maslinik, zk. ul. [broj ZK uloška] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], maslinik, zk. ul. [broj ZK uloška]"

III Ispravlja se presuda ovog suda posl. broj 55P- 2622/2018.g. od 12. Srpnja 2022.g., u izreci točka I st.2. redak četvrti, na način da umjesto slova "zu" , treba ispravno stajati"uz".

IV Ispravlja se presuda ovog suda posl. broj 55P- 2622/2018.g. od 12. Srpnja 2022.g., u izreci točka II, redak peti , na način da se iza riječi " iznos od ", navodi 18.547,80 kuna"“

2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnijele su tuženice CĆJ, NĆ, ZĆJ i IĆ, 21. srpnja 2022. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. -Odluka USRH, 84/2008., 96/2008.-Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) te predlažu da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i odbije zahtjev tužitelja u odnosu na njih te naloži tužiteljima da tuženicama naknade troškove postupka i troškove žalbe ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba nije osnovana.

5. U svojoj žalbi tuženice CĆJ, NĆ, ZĆJ i IĆ navode kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a pri čemu citiraju zakonski tekst navedene bitne povrede, s tim da konkretno navode da je prvostupanjski sud prihvatio kao dokazanu tvrdnju da bi 1937. godine došlo do razvrgnuća suvlasničke zajednice iako za tu tvrdnju nije predočen nijedan dokaz, da nije analizirao iskaz tuženice ZĆJ, nije obrazložio zbog čega prihvaća iskaze pojedinih svjedoka, te nije pribavio spis istog suda broj Ov-1274/68 u kojem se nalazi original Kupoprodajne pogodbe od 14. kolovoza 1968. čime je onemogućio podnositeljice žalbe da izvrše uvid u taj spis i da se očituju o sadržaju istog.

5.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu jer je u svojoj odluci dao razloge o odlučnim činjenicama bez obzira što nije posebno analizirao iskaz tuženice ZĆJ, a u odnosu na spis broj Ov-1274/68 treba reći da je prvostupanjski sud taj spis pribavio i da ga je pročitao u svrhu dokaza na ročištu glavne rasprave 27. svibnja 2020., koji zapisnik je potpisao punomoćnik tuženica, pa se ne može prihvatiti tvrdnja kako je tuženicama bio onemogućen uvid u sadržaj navedenog spisa. Pored toga, Kupoprodajna pogodba koja se nalazi u tom spisu odgovara preslici Kupoprodajne pogodbe na listu 32 spisa.

5.2. Nisu učinjene niti druge bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je utvrđenje prava suvlasništva tužitelja i to CĆ i ĆĆ, svakog u ¼ dijela, te ZĆ u ½ dijela dosjelošću na nekretninama označenim kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te temeljem tog utvrđenja ovlaštenje tužiteljima da se temeljem navedene presude upišu na predmetnim nekretninama kao suvlasnici u navedenim suvlasničkim omjerima uz istovremeno brisanje tog prava sa upisanih suvlasnika u zemljišnoj knjizi koji su navedeni kao tuženici ili kao nasljednici upisanih suvlasnika.

6.1. Tužbeni zahtjev tužitelja osporen je od strane tuženica CĆJ, NĆ, ZĆJ i IĆ, dok ostali tuženici nisu dali odgovor na tužbu te je u odnosu na njih donesena presuda zbog ogluhe kojom je usvojen tužbeni zahtjev u cijelosti.

6.2. Na temelju dokaza koji su provedeni u postupku utvrđeno je:

- da su čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], maslinik sa ukupnom površinom 2201 m2, identične ranijoj čest. zem. [katastarska čestica],

- da su u zemljišnoj knjizi kao suvlasnici upisani FĆ pok. ČĆ u 9/40 dijela, SĆ pok. Ć u 4/40 dijela, ZĆJ u 36/240 dijela, AĆ pok. A u 45/320 dijela, DĆ u 9/320 dijela, ŽĆ u 9/320 dijela, ĆN u 9/320 dijela, ZĆJ u 36/240 dijela, 9/240 i 9/240 dijela, OĆ pok. B u 9/160 dijela, LĆ pok. B u 9/160 dijela, NN pok. B u 9/160 dijela, OĆ u 18/960 dijela, FĆ u 18/960 dijela, ZĆ pok. Z u 9/960 dijela i R

Ć pok. Z u 9/960 dijela,

- da iz podataka Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, Ispostava za katastar nekretnina Trogir od 14. svibnja 2018. proizlazi da su na navedenim nekretninama upisani kao posjednici BĆ i ĆA,

- da iz dosudnice poslovni broj O-(drugi broj nečitak)/23 od 22. prosinca 1923. proizlazi da je ČĆ, koji je umro **.**.1923., ostavio odredbu posljednje volje na način da se imovina ostavlja sinu FN te maloljetnim sinovima A, B i G, svakome za po 9/40 dijela, te kćerki ČN za 4/40 dijela,

- da je uvidom u rješenje broj O-45/02 od 25. svibnja 2004. doneseno iza smrti FĆ (sina ČĆ) utvrđeno da je njegovim nasljednikom proglašen sin ĐĆ te da u ostavinsku imovinu iza njega nisu prijavljene navedene nekretnine,

- da je rješenjem Općinskog suda u Splitu broj O-362/17 od 11. rujna 2018. utvrđena kao naknadno pronađena ostavinska imovina iza FĆ, između ostalog i nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] u 9/40 dijela te je ista uručena ovdje tuženicama CĆJ, unuci ostavitelja, i NĆ, nevjesti ostavitelja, svakoj u ½ dijela,

- da iz Kupoprodajne pogodbe od 14. kolovoza 1968., a koja je priložena u preslici, koja preslika je identična originalu nagodbe u spisu broj Ov-1274/68, proizlazi da je FĆ kao prodavatelj svojoj braći BĆ i ĆA kao kupcima prodao, između ostalog, i svoj suvlasnički dio na čest. zem. [katastarska čestica],

- da je tuženica ZĆJ unuka FN (sin ČĆ iz prvog braka) koja je predmetnu nekretninu stekla nasljeđivanjem iza svoga oca ŠĆ, sina FN, na temelju rješenja o nasljeđivanju broj O-1329/05 od 26. lipnja 2005. donesenog iza smrti ŠĆ Ugovorom o darovanju od 6. srpnja 2007. kojeg je zaključila s ĆĆJ, kćerkom FN (tetom tuženice), i Ugovorom o darovanju od 15. listopada 1996. zaključenim s HN, kćerkom FN (tetom tuženice),

- da iz rješenja o nasljeđivanju broj O-180/07 od 2. prosinca 2009. donesenog u postupku iza smrti OĆ proizlazi da su njega naslijedili GĆ, sin, i ovdje tuženica IĆ, kći, svaki u ½ dijela, a u rješenje o nasljeđivanju nisu unesene sporne nekretnine kao ostavinska imovina,

- da je OĆ sin BĆ,

- da je iza smrti BĆ donijeto rješenje o nasljeđivanju broj O-43/83 od 11. svibnja 1983. te je tim rješenjem utvrđena kao ostavinska imovina, između ostalog, i navedena nekretnina, a kao njegovi nasljednici proglašeni su supruga SN i sinovi OĆ, LĆ i NN,

- da je tužitelj CĆ sin ĆN rođene N, kćerke ĆA,

- da su nasljednici ĆA, AĆ kojeg je naslijedio ĆĆ, DĆ koju je naslijedio VĆ i ĆN koju je naslijedio CĆ,

- da je tužitelj ZĆ suvlasnički dio na predmetnim nekretninama naslijedio iza oca NN pok. B, koji je umro 1992. godine,

- da je tužitelj ĆĆ sin AĆ, koji je od ŽĆ kupio kupoprodajnim ugovorom od 2. siječnja 2017. suvlasnički dio predmetnih nekretnina koje je ona naslijedila iza svog oca ĆA te iza svoje majke PN žene A,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi kako su njihovi prednici, a nakon njih i oni, bili u isključivom posjedu predmetnih nekretnina, te su iste obrađivali na način da su brinuli o maslinama i ubirali iste te o smokvama jer da je 1936. godine između braće FĆ, N i BĆ te njihovog polubrata FN i polusestre ČN postignut usmeni dogovor o diobi predmetnih nekretnina na način da su iste pripale N, BĆ i FĆ, dok su FN i ČN dobili druge zemlje,

- da iz iskaza tuženika RĆ i tuženika FĆ proizlazi kako im je poznato da su predmetne nekretnine podijeljene 30-ih godina prošlog stoljeća na način da su predmetne parcele pripale braći BĆ, FĆ i N, dok su njihov polubrat FN i polusestra ČN dobili druge zemlje, a nakon te podjele da su se i oni podijelili na način da su predmetne nekretnine pripale BĆ i N svakom u ½ dijela,

- da iz iskaza svjedoka ŠN proizlazi da mu je poznato kako su predmetne nekretnine pripale u vlasništvo N i NN te da je svoj suvlasnički dio FĆ prodao N i BĆ, nakon čega su nekretnine pripale njihovim nasljednicima, a bile su u posjedu ovdje tužitelja, odnosno njihovih prednika,

- da iz iskaza tuženica CĆJ i NĆ proizlazi da one ne znaju na koji način su se nakon smrti ČĆ podijelila njegova djeca N, NN, FĆ, FN i ČN, te nikada nisu bile u posjedu te nekretnine jer je od 1969. godine njihov suprug i otac ĐĆ živio u [adresa] te ne vjeruju da je njihov svekar i djed prodao svoj suvlasnički dio nekretnine BĆ i A,

- da iz iskaza tuženice IĆ proizlazi da je njezin otac ŠN govorio kako ima dio na predmetnoj parceli, a parcela da je neobrađena i zapuštena,

- da iz iskaza supruga tuženice ZĆJ, VN, proizlazi da mu je poznato kako je teta njegove supruge MĆ na predmetnoj parceli čuvala ovce, da parcelu obrađuje ĆĆ u zapadnom dijelu, a da je preostali dio neobrađen te da je vjerojatno kako je njegov tast ŠĆ imao dio na parceli temeljem nasljeđivanja iza svog oca FN, koji je to pravo stekao u diobi s polubraćom BĆ, N i FĆ te sestrom ČN,

- da njegov iskaz, kao i iskaz tuženice ZĆJ, koja je iskazivala kao i njezin suprug, potvrđuju i svjedoci DN i TN,

- da iz iskaza svjedoka JN proizlazi da tuženicu ZĆJ i njezinog oca ŠĆ nikad nije viđao na navedenoj zemlji, već je viđao AĆ i njegovu suprugu te roditelje tužitelja ĆĆ.

6.3. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza, činjenice da nitko od ostalih tuženika nije tužiteljima osporio tužbu i tužbeni zahtjev te njihovo pravo suvlasništva, da se kao posjednici istih vode prednici tužitelja NN i ĐN te prihvaćajući u cijelosti iskaz svjedoka ŠN zaključuje da su tužitelji osobno i preko svojih prednika dosjelošću stekli pravo suvlasništva na predmetnim nekretninama.

6.4. Prvostupanjski sud smatra dokazanim da je predmetna parcela koja je ranije nosila broj 14333 bila podijeljena na dva dijela tako da je zapadni dio pripao A, a istočni dio B, te da nitko osim njih i njihovih nasljednika nije posjedovao predmetne nekretnine.

6.5. Tužitelji da su osobno i preko svojih prednika A i B u neprekidnom i nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina i to u suvlasničkim omjerima kako su to oni naveli, zbog čega je primjenom članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014. i 81/2015.-pročišćeni tekst; dalje: ZV) prihvaćen tužbeni zahtjev u cijelosti. Njihov posjed da je bio istinit i zakonit jer je stečen na temelju valjane pravne osnove te pošten, budući da su cijelo vrijeme dosjelosti smatrali da je predmetna nekretnina njihova. Prenošenjem posjeda temeljem darovanja od majke tužitelja CĆ na njega da nije došlo do prekida dosjedanja, već je postojeći posjed nastavljen kod tužitelja kao univerzalnog sukcesora ranije stvarne vlasnice i posjednice. Isto da se odnosi i na ostale tužitelje. Tuženice CĆJ, NĆ, ZĆJ i IĆ da nikad nisu bile u posjedu predmetnih nekretnina, kao ni njihovi prednici i to otac tuženice ZĆJ, ŠĆ, kao ni njegov otac FN koji je polubrat N, FĆ i NN, jer da su se još 1936. godine podijelili. Niti prednik tuženica CĆJ i NĆ, FĆ, da nije bio u posjedu te zemlje jer je istu prodao svojoj braći A i B temeljem Kupoprodajne pogodbe od 1968. godine. U odnosu na IĆ da je njezin djed B bio vlasnik istočnog dijela parcele temeljem diobe s bratom A te su njegovi sinovi G, OĆ (otac ove tuženice) i Z izvršili podjelu tako da je predmetni dio nekretnine pripao Z, koji je prednik tužitelja ZĆ, a što da proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka.

6.6. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. ZPP-a, a visina je utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.) i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018. i 51/2023.).

7. Podnositeljice žalbe ocjenjuju da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer da je utvrdio kako je predmetna parcela podijeljena suhozidom na dvije parcele, što da ne odgovara zapisniku s očevida od 20. siječnja 2021., nadalje da je pogrešan zaključak da tužitelji posjeduju navedenu parcelu jer da se radi o neobrađenoj zapuštenoj parceli te da se odluka temelji na posjedovnom listu kojeg su tužitelji priložili nakon zaključenja prethodnog postupka, iako su ga predložili na pripremnom ročištu. Nadalje, analiziraju se iskazi svjedoka te se isti tumače na način koji je drugačiji od tumačenja prvostupanjskog suda. I materijalno pravo da je pogrešno primijenjeno jer da tužitelji kao ni njihovi prednici nikada nisu koristili cijelu nekretninu niti su stekli suvlasničke dijelove podnositeljica žalbe kao tuženica, a niti su dokazali da bi stekli njihove suvlasničke dijelove. Podnositeljice žalbe analizirajući provedene dokaze, osobito one koje idu istima u prilog, kao što je iskaz tuženice ZĆJ te uspoređujući iskaze tužitelja ZĆ i tuženika RĆ i izvlačeći pojedine dijelove njihovih iskaza iz konteksta cijelog iskaza, drugačije ocjenjuju činjenično stanje i izvode drugačije zaključke.

7.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je na temelju činjenica koje je utvrdio u postupku pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da su tužitelji osobno, a i preko svojih prednika, djedova A i B, dosjelošću stekli pravo vlasništva na predmetnim nekretninama. Iz Kupoprodajne pogodbe od 14. kolovoza 1968. proizlazi kako je G svoj suvlasnički dio na predmetnim nekretninama prodao braći A i B, pa to ukazuje i na činjenicu da je istinita tvrdnja tužitelja da su se braća G, A i B te polubrat FN i polusestra ČN dogovorili oko podjele imovine iza smrti oca ČĆ. Tuženice CĆJ i NĆ u svojim iskazima navode kako nikada nisu bile u posjedu tih nekretnina, a ne tvrde niti da je to bio njihov prednik ĐĆ, sin FĆ. To upravo ukazuje na činjenicu da je G doista svoj dio prodao braći A i B.

7.2. Tuženica ZĆJ, čiji je djed FN polubrat A, G i B, osim svojim iskazom i iskazom svog supruga te iskazima TN i DN, koji su viđali tetu ove tuženice da čuva ovce na navedenoj nekretnini, nije pružila druge dokaze iz kojih bi proizlazilo da je ona doista i bila u posjedu predmetnih nekretnina upravo na temelju nasljeđivanja preko svojih prednika od djeda FN. Pri tome treba dodati i to da su prema podacima katastra iz 2018. godine na navedenim nekretninama vođeni kao posjednici samo ĆA i B, a ne i prednik ove tuženice FN.

7.3. Nije točna tvrdnja da je prvostupanjski sud koristio posjedovni list koji je priložen nakon zaključenja prethodnog postupka, jer su već uz tužbu priloženi podaci nadležnog katastra o posjednicima spornih nekretnina.

7.4. Tuženica IĆ u svom iskazu navodi kako su njezina baka SN, supruga FN, te teta tužene MĆ čuvale ovce na toj nekretnini, što vremenski ne određuje, te se ona kao dijete igrala na toj parceli, što samo po sebi ne dovodi do zaključka kako predmetne parcele nisu bile u posjedu tužitelja, odnosno njihovih prednika.

7.5. Navedene tuženice nisu faktično stupile u posjed predmetnih nekretnina, a niti se može zaključiti da su u takvom posjedu bili njihovi prednici, te su one samo formalno temeljem rješenja o nasljeđivanju iza svojih prednika, a tuženica ZĆJ i na temelju darovnih ugovora, postale suvlasnice i kao takve su upisane u zemljišnu knjigu.

7.6. Iz provedenih dokaza, a kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, proizlazi da su upravo tužitelji preko svojih prednika, ali i osobno bili u stvarnom posjedu navedenih nekretnina. Iz iskaza tužitelja, ali i saslušanih svjedoka (ŠN, FĆ i RĆ) proizlazi da su navedenu nekretninu držali u posjedu braća A, B i FĆ, te je FĆ svoj dio prodao A i B još 1968. godine. U katastru su se na navedenim nekretninama kao posjednici vodili A i B. Dakle, najkasnije od 1968. godine u posjedu predmetnih nekretnina su bili prednici ovdje tužitelja A i B, odnosno njihovi nasljednici, majke i očevi ovdje tužitelja, a nakon toga i tužitelji. U vrijeme kada je G svoj suvlasnički dio prodao braći A i B na snazi je bio austrijski Opći građanski zakonik koji u paragrafu § 1468. propisuje da u onim mjestima, gdje još nema nikakvih urednih javnih knjiga, i gdje se stečenje stvari nepokretnih ima dokazati po sudskim spisima i po inim ispravama, ili ako stvar nije uknjižena na ime onoga koji je doista posjeduje, dosjelost se svršuje tek poslije 30 godina. Od 1. rujna 1980. na snazi je bio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/1991. i 91/1996.) kojim je u članku 28. stavci 2. i 4. propisano da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, a savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina. Sa 1. siječnja 1997. stupio je na snagu ZV koji je vrijeme dosjelosti i kvalitetu posjeda definirao na isti način.

7.7. Dakle, ako se vrijeme dosjelosti računa od 1968. godine, kao pisanog dokaza (Kupoprodajna pogodba) da su prednici tužitelja A i B posjedovali predmetnu nekretninu, tada je do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima proteklo vrijeme od 12 godina te je isteklo 1986. godine kada je protekao rok od 20 godina. Savjesnost odnosno poštenje posjednika se presumira, te je na tuženicama bio teret dokaza da su tužitelji nepošteni posjednici, a pošten posjednik je onaj koji nije znao niti je mogao znati da stvar koju posjeduje nije njegova.

7.8. Kako iz provedenih dokaza proizlazi da su predmetne nekretninu bile u posjedu A, G i B, a od 1968. godine u posjedu A i B, te nakon toga njihove djece čiji su nasljednici tužitelji, te da nitko od prednika tuženica, a niti one same nisu poduzimale nikakve radnje niti pokretale odgovarajuće postupke kod nadležnih tijela radi predaje u posjed predmetnih nekretnina za koje smatraju da im pripadaju temeljem nasljeđivanja, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo pri čemu se pogrešno pozvao na članak 159. ZV-a, obzirom da je vrijeme dosjedanja proteklo prije stupanja na snagu ZV-a.

8. Tuženice odluku o naknadi parničnog troška osporavaju samo u okviru osporavanja odluke o glavnoj stvari. Ispitujući po službenoj dužnosti pobijanu odluku o trošku u odnosu na pravilnost primjene materijalnog prava, zaključak je ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio visinu parničnog troška te isti dosudio tužiteljima.

9. Zbog navedenih razloga žalba tuženica CĆJ, NĆ, ZĆJ i IĆ je odbijena kao neosnovana te je pobijana odluka potvrđena primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

10. Presuda zbog ogluhe kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na tuženike HĆ pok. SĆ, UĆ pok. SĆ, PĆ pok. SĆ, AĆ pok. A, VĆ, TĆ, JĆ, GĆ, LĆ i RĆ nije bila predmet drugostupanjskog postupka jer tuženici nisu podnijeli žalbu protiv iste.

Koprivnica, 12. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković