Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž -1511/2025-3

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Nataše Peršić Brleković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HEP- TOPLINARSTVO d.o.o., Miševečka 15 a, Zagreb, OIB15907062900, zastupan po punomoćnici Jadranki Kustura, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika ČL, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Jasni Matičević, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv- 2536/2023-38 od 18. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 12. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-2536/2023-38 od 18. lipnja 2025. u točki I. izreke u dijelu kojim se:

Održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lade Draškić u Zagrebu, [adresa], poslovni broj Ovrv-4324/2019 od 15. srpnja 2019., kojim je naloženo tuženiku ČL isplatiti tužitelju HEP- toplinarstvo d.o.o. iznos od 376,58 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 19,82 EUR od 29.11.2017.,

- na iznos od 19,82 EUR od 28.12.2017.,

- na iznos od 19,82 EUR od 27.01.2018.,

- na iznos od 19,82 EUR od 27.02.2018.,

- na iznos od 19,82 EUR od 27.03.2018.,

- na iznos od 19,82 EUR od 26.04.2018.,

- na iznos od 19,82 EUR od 29.05.2018.,

- na iznos od 19,82 EUR od 27.06.2018.,

- na iznos od 19,82 EUR od 25.07.2018.,

- na iznos od 19,82 EUR od 25.08.2018.,

- na iznos od 19,82 EUR od 25.09.2018.,

- na iznos od 19,82 EUR od 26.10.2018.,

- na iznos od 19,82 EUR od 28.11.2018.,

- na iznos od 19,82 EUR od 22.12.2018.,

- na iznos od 19,82 EUR od 24.01.2019.,

- na iznos od 19,82 EUR od 26.03.2019.,

- na iznos od 19,82 EUR od 23.03.2019.,

- na iznos od 19,82 EUR od 24.04.2019.,

- na iznos od 19,82 EUR od 21.05.2019.

do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Djelomično se prihvaća kao osnovana žalba tuženika te se djelomično ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-2536/2023-38 od 18. lipnja 2025. u točki I. izreke na način da se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lade Draškić u Zagrebu, [adresa], poslovni broj Ovrv- 4324/2019 od 15. srpnja 2019., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku ČL isplatiti tužitelju HEP-toplinarstvo d.o.o. iznos od 1.369,89 EUR, odnosno iznos preko dosuđenog iznosa glavnice od 376,58 eur iz točke I., kao i zatezne kamate na pojedinačne mjesečne iznose preko iznosa od 19,82 eur od dospijeća do isplate, te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

III. Preinačuje se odluka o parničnom trošku sadržana u točki III. i IV. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-2536/2023-38 od 18. lipnja 2025. i sudi:

Nalaže se tuženiku ČL naknaditi tužitelju HEP-toplinarstvo d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu od 360,66 eur sa zateznim kamatama koje teku od 18. lipnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tužitelju HEP-toplinarstvu d.o.o. naknaditi tuženiku ČL trošak žalbenog postupka u iznosu od 349,23 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I. Održava se u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lade Draškić u Zagrebu, [adresa], poslovni broj: Ovrv4324/2019 od 15. srpnja 2019., kojim je naloženo tuženiku ČL isplatiti tužitelju HEP-toplinarstvo d.o.o. iznos od 1.746,47 EUR (slovima: tisuću sedamsto četrdeset šest eura i četrdeset sedam centi) sa zateznim kamatama koje teku: - na iznos od 71,32 EUR od 29.11.2017., - na iznos od 114,30 EUR od 28.12.2017., - na iznos od 148,65 EUR od 27.01.2018., - na iznos od 135,79 EUR od 27.02.2018., - na iznos od 165,86 EUR od 27.03.2018., - na iznos od 148,65 EUR od 26.04.2018., - na iznos od 54,22 EUR od 29.05.2018., - na iznos od 19,82 EUR od 27.06.2018., - na iznos od 19,82 EUR od 25.07.2018., - na iznos od 19,82 EUR od 25.08.2018., - na iznos od 19,82 EUR od 25.09.2018., - na iznos od 19,82 EUR od 26.10.2018., - na iznos od 71,32 EUR od 28.11.2018., - na iznos od 122,87 EUR od 22.12.2018., - na iznos od 165,86 EUR od 24.01.2019., - na iznos od 170,14 EUR od 26.03.2019., - na iznos od 114,30 EUR od 23.03.2019., - na iznos od 92,81 EUR od 24.04.2019., - na iznos od 71,32 EUR od 21.05.2019. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja HEP-toplinarstvo d.o.o. za isplatom iznosa od 0,04 eura kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku ČL naknaditi tužitelju HEP-toplinarstvo d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu od 1.672,82 (slovima: tisuću šesto sedamdeset dva eura i osamdeset dva centa) sa zateznim kamatama koje teku od 18. lipnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tužitelju HEP-toplinarstvu d.o.o. naknaditi tuženiku ČL trošak parničnog postupka u iznosu od 62,50 eura (slovima: šezdesetdva eura i pedeset centi) sa zateznim kamatama koje teku od 18. lipnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.“

2. Tuženik je pravovremeno podnio žalbu pobijajući presudu suda prvog stupnja u cijelosti pozivom na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) te predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev uz obvezu tužitelja na naknadu parničnih i žalbenih troškova tuženiku.

2.1. U bitnome tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio povrede odredaba parničnog postupka kada nije postupao sukladno uputi drugostupanjskog suda te je neosnovano odbio dokazni prijedlog tuženika na okolnost izdvajanja iz toplinske mreže i to pribavom sudskog spisa u kojem je postupku navedena činjenica neprijeporno utvrđena, a posljedično čemu je prvostupanjski sud pogrešno izveo zaključak da je tuženik korisnik usluge opskrbe toplinskom energijom pa time i obveznik plaćanja navedene usluge tužitelju u utuženom razdoblju. Tuženik u žalbi ustraje kod prigovora nedostatka pasivne legitimacije jer da nije u dužničko- vjerovničkom odnosu sa tužiteljem.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.746,47 eur/ 13.158,81 kn sa pripadajućim zateznim kamatama na ime isporučene toplinske energije za razdoblje od listopada 2017. do travnja 2019. za poslovni prostor u [adresa], na adresi [adresa].

6. U ponovnom postupku sud prvog stupnja je utvrdio:

- da među strankama nije sporno da je tužitelj ovlašten za pružanje usluge isporuke toplinske energije i da je prostor na adresi [adresa] poslovni prostor, a čiji je tuženik vlasnik i/ili korisnik,

- da je prema izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja i prijepisa računa kao potrošač, odnosno korisnik usluge tužitelja zaveden tuženik za poslovni prostor na adresi u [adresa],

- da nije osnovan prigovor zastare jer od dospijeća utuženih računa na naplatu od 29.11.2017. do 21.5.2019. pa do podnošenja ovršnog prijedloga javnom bilježniku 15.7.2019., nije prošao trogodišnji zastrani rok iz članka 228. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO),

- da je prema ugovoru o potrošnji toplinske energije broj: ... tužitelj s vlasnicima samostalnih uporabnih cjelina, zastupanih po ovlaštenom predstavniku suvlasnika, zaključio ugovor o potrošnji toplinske energije na adresi u [adresa],

- da je u odluci suvlasnika zgrade/građevine tuženik naveden kao krajnji kupac toplinske energije pod brojem ..., a koji broj se navodi i u utuženim računima kao i na izvatku iz poslovnih knjiga,

- da je prema promjeni podataka u matičnoj evidenciji kupca toplinske energije kategorije kućanstva prethodni vlasnik 27.2.2012. prenio prava i obveze na ovdje tuženika, ČL te OIB i osobni podaci navedeni u tom zahtjevu odgovaraju osobnim podacima tuženika,

- da je u popisu ogrjevnih tijela poslovnih prostora na adresi [adresa], navedeno da su vlasnici poslovnog prostora na navedenoj adresi Č i ČL, te da u poslovnom prostoru ima četiri ogrjevna tijela,

- da je tuženik osnovano zaveden u evidencijama tuženika kao vlasnik i korisnik poslovnog prostora na adresi [adresa], a time i kao korisnik usluge tužitelja,

- da prema prijepisima računa proizlaze iznosi i datumi dospijeća koji su identični onima iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja, čime je sud utvrdio visinu tužbenog zahtjeva kao i tijek zateznih kamata,

6.1. Slijedom prednjih utvrđenja prvostupanjski sud, pozivom na odredbu članka 84. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - dalje ZV) u svezi članka 2. stavka 2. točka 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije ("Narodne novine", broj: 35/14 i 129/15, dalje: Opći uvjeti) i odredbi članka 9. i članka 342. stavak 1. ZOO-a zaključuje da je tuženik dužan podmiriti troškove nastale pružanjem usluge isporuke toplinske energije u utuženom razdoblju.

6.2. U odnosu na prigovor tuženika da se izdvojio iz sustava toplinske mreže 2015., prvostupanjski sud zauzima stav da tuženik do zaključenja prethodnog postupka nije na navedenu okolnost predložio niti jedan dokaz, ujedno odbijajući prijedlog tuženika za pribavu sudskog spisa poslovni broj Povrv-1213/2022 u koji je priložena obavijest o izdvajanju tuženika iz sustava toplinske mreže, cijeneći da ne postoje razlozi iz čl. 299. stavak 2. ZPP-a zbog kojih bi sud prihvatio izvođenje zakašnjelog dokaznog prijedloga, pa stoga prvostupanjski sud zaključuje da tuženik ničim nije dokazao da se izdvojio iz sustava toplinske mreže i o tome obavijestio predstavnika stanara i tužitelja.

7. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju neosnovano upire tuženik žalbom obzirom da presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te je presudu moguće pravno ispitati.

7.1. Međutim osnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 1. u svezi s odredbom članka 299. ZPP-a koja je bila od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

8. Naime, osnovano tuženik u žalbi navodi da je drugostupanjskim rješenjem od 13.9.2023., poslovni broj Gž-1229/2022-2, kojim je ukinuta prvostupanjska odluka u ovoj pravnoj stvari, dana uputa prvostupanjskom sudu da u ponovnom postupku upotpuni činjenično stanje na način da utvrdi sve odlučne činjenice o kojima ovisi utvrđenje o osnovanosti tužbenog zahtjeva, odnosno je li tuženiku bila isporučena toplinska energija i u kojem svojstvu, te da li bi eventualno bio obveznik podmiriti dio troškova (fiksni trošak). Upravo na okolnost da tuženik nije korisnik usluge tužitelja jer se izdvojio iz sustava toplinske mreže tuženik je u ponovnom postupku dostavio odluku Županijskog suda u Osijeku te je predložio pribavu sudskog spisa poslovni broj Povrv-1896/2018 i Povrv-1213/2022 kojem prileži Obavijest o prestanku korištenja toplinske energije od 5.12.2015.

8.1. Prema ocjeni ovog suda pogrešan je stav prvostupanjskog suda da je tuženik nepravovremeno predložio dokaze na okolnost odspajanja sa toplinske mreže tužitelja odnosno da u predmetnim okolnostima nema mjesta primjeni odredbe članka 299. stavak 2. ZPP-a, obzirom da je upravo drugostupanjskom odlukom, kojom se ukazalo i na pogrešnu primjenu materijalnog prava, prvostupanjski sud upućen na utvrđenje odlučnih činjenica glede (ne)isporuke toplinske energije. Stoga su se ostvarile zakonske pretpostavke predviđene odredbom članka 299. stavka 2. ZPP-a za prihvaćanje dokaznih prijedloga tuženika na te okolnosti. Zamjećuje se da tužitelj nije niti osporavao činjenicu demontiranja radijatora iz poslovnog prostora tuženika i izdvajanja iz toplinske mreže već je prigovarao pravilnosti toga postupka sukladno važećim ugovornim i zakonskim odredbama.

9. Međutim, kako su u spis dostavljene, između ostalih, i pravomoćne sudske odluke u istovrsnim postupcima između istih stranaka samo za druga vremenska razdoblja, to je ovaj sud primjenom odredbe članka 373.a stavak 1. ZPP-a, uvidom u pravomoćnu sudsku odluku Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-1896/18-20 potvrđenu presudom Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-310/2021-3 od 23.11.2013., za prethodno utuženo razdoblje, kao i uvidom u nepravomoćnu presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 25.1.2024., poslovni broj Povrv-1213/2022 za kasnije utuženo razdoblje, nedvojbeno utvrdio da je tuženik dostavio tužitelju obavijest o prestanku korištenja toplinske energije od 5.12.2015. s potvrdom o primitku. Naime, u odnosu na navedenu okolnost u obrazloženju citiranih sudskih odluka se navodi:

„Što se tiče izdvajanja iz sustava isporuke toplinske energije, sud je uvidom u sadržaj obavijesti o prestanku korištenja toplinske energije od 5. prosinca 2015. utvrdio da je tuženik 1. studenog 2015. demontirao radijatore i time se odspojio od toplinske mreže te prestao koristiti usluge grijanje, …. Navedena obavijest dostavljena je tužitelju preporučenom pošiljkom….., s time da činjenica zaprimanja obavijesti od 5. prosinca 2015. nije niti osporena po tužitelju.“.

10. Slijedom izloženog utvrđuje se da se tuženik izdvojio sa sustava toplinske mreže tužitelja budući da je demontirao radijatore u predmetnom poslovnom prostoru 2015., a o čemu je obavijestio tužitelja. Dakle, tuženik kao krajnji kupac nije koristio uslugu toplinske energije u utuženom razdoblju za grijanje svoga poslovnog prostora budući da se (svojevoljno) izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava, o čemu je tužitelj imao saznanja.

11. Pitanje plaćanja naknade za toplinsku energiju u slučaju kakav je ovdje, kod izdvajanja krajnjeg kupca iz zajedničkog toplinskog sustava, uređeno je Zakonom o tržištu toplinske energije ("Narodne novine", broj 80/13, 14/14, 102/14, 95/15, 76/18, i 86/19 - dalje: ZTTE-om), i to tada važećom odredbom čl. 45., prema kojoj: „Iznimno od odredbi članaka ovoga Zakona, krajnji kupac, na zajedničkom mjerilu toplinske energije, može se izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava...“, te prema st. 3. „Krajnji kupac iz stavka 1. ovoga članka dužan je plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu“.

11.1. Stoga je tuženik i nakon izdvajanja iz toplinske mreže, a sukladno odredbi čl. 45. st. 3. ZTTE-a, dužan plaćati sve ostale troškove osim troškova toplinske energije - koju energiju (uostalom) za grijanje stana ili vode niti ne koriste. Navedeno pravno shvaćanja izneseno je u revizijskoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev 784/2921-2 od 17.1.2023. u kojoj se navodi da su osobe koje se izdvoje iz zajedničkog toplinskog sustava dužne plaćati tzv. fiksnu naknadu. Fiksna naknada odnosi se na troškove snage, one troškove koji nisu u svezi sa grijanjem njihova stana ili prostora (dakle: troškove koji nisu u svezi sa troškovima isporučene toplinske energije za stan i troškovima isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode) - ali nastaju kao nužni (obzirom da se u sadašnjem stupnju razvoja tehnološkog procesa proizvodnje i distribucije toplinske energije u zgradi sa više stanova različitih korisnika ne mogu izbjeći) u obavljanju djelatnosti proizvodnje i distribucije toplinske energije za cjelinu zgrade (primjerice: za održavanje kotlovnice ili proizvodnih postrojenja i distribucijske mreže - koja se mora održavati čak i neovisno da li se za određeno razdoblje ili za grijanje dijela zgrade ne koristi; za potrošnju električne energije za rad kotlovnice; za potrošnju vode za punjenje sustava; za redovno servisiranje kotlovnice; za amortizaciju postrojenja - a ne ovise o utrošenoj količini toplinske energije), pa se ostvaruju i u zagrijavanju toplinskih instalacija vanjskih i u zgradi (ugrađenih i u zidovima) te zajedničkih prostorija (bilo hodnika, stubišta, podrumskih, tavanskih ili sličnih prostorija): to stoga što se izdvajanjem pojedinog krajnjeg kupca iz zajedničkog toplinskog sustava u pravilu i u bitnome ne mijenjaju (umanjuju) opisani troškovi snage, kao fiksni troškovi održavanja cjelokupnog toplinskog sustava, od postrojenja za proizvodnju toplinske energije, distribucijske mreže ili vanjskih instalacija, toplinske podstanice i unutarnjih instalacija u zgradi - kao niti troškovi koji po prirodi stvari nastaju u zagrijavanju navedenih instalacija ili zajedničkih prostora.

11.2. Iz navedenih razloga, neosnovan je prigovor tuženika o nedostatku pasivne legitimacije jer unatoč činjenici što se demontiranjem radijatora u svom poslovnom prostoru izdvojio iz toplinske mreže tužitelja i nadalje je, sukladno prednje citiranoj odredbi, dužan snositi tzv. fiksne troškove, a čiji iznos od 19,82 eur (149,30 kn) mjesečno, proizlazi iz prijepisa utuženih računa.

12. Stoga je žalbu tuženika valjalo djelomično usvojiti kao osnovanu te primjenom odredbe članka 373.a stavak 1. i 2. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u točki I. i II. izreke ove odluke.

13. O troškovima parničnog postupka ovaj sud je odlučio primjenom odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a u svezi s člankom 154. stavak 2. i člankom 155. ZPP-a, uzimajući u obzir kvalitativni i kvantitativni uspjeh tužitelja u ovom sporu od 21,56% (100+21,56=125,6 : 2=60,78-39,22=21,56%) kao i odmjerene troškove po radnjama punomoćnika tužitelja primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 – Tarifa) i sudskih pristojbi koje je pravilno prvostupanjski sud utvrdio u ukupnom iznosu od 1.672,82 eur. Stoga je, razmjerno uspjehu tužitelja u ovom sporu od 21,56%, valjalo obvezati tuženika na naknadu parničnog troška u iznosu od 360,66 eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom prema odredbi čl. 151. stavak 3. ZPP-a te odlučiti kao u točki III. izreke ove presude.

14. Glede troška žalbenog postupka, a obzirom na uspjeh tuženika u istom u omjeru od 78,44%, valjalo je primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a te primjenom odredbe Tbr. 10.1. Tarife i troškovniku, priznati tuženiku za sastav žalbe od 312,50 eur(uračunat PDV) i sudske pristojbe na žalbu od 132,72 eur, razmjerno uspjehu tuženika u žalbenom postupku, ukupan iznosu od 349,23 eur te odlučiti kao u točki IV. izreke ove presude.

15. Odluka sadržana u točki II. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 12. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić