REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-169/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Berislava Devčića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te Renate Marić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐKF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zorislav Krivačić i Korana Krivačić, iz Bjelovara, protiv tuženika GRAWE Hrvatska osiguravajuće dioničko društvo, OIB: 28406115764, Ulica grada Vukovara 5, 10000 Zagreb zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vidmar i partneri j.t.d., iz Zagreba, radi naknade štete, rješavajući žalbe tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru broj Pn-148/2021-100 od 9. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 12. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tužiteljice i tuženika, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru broj Pn-148/2021-100 od 9. siječnja 2025. u odluci o glavnoj stvari u stavcima I. i II. izreke presude.

II. Žalba tužiteljice se uvažava te se preinačava odluka o naknadi parničnog troška iz stavka III. izreke, i sudi:

"Nalaže se tuženiku GRAWE HRVATSKA d.d. Zagreb, OIB: 28406115764, Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, da isplati tužiteljici ĐKF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime troškove parničnog postupka iznos od 936,44 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama tekućima od dana donošenja prvostupanjske presude 9. siječnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnih troškova tužiteljica odbija."

III. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I 1.Nalaže se tuženiku GRAWE HRVATSKA d.d. Zagreb, OIB: 28406115764, Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, da isplati tužiteljici ĐKF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime neimovinske štete iznos od 2.032,97 EUR (slovima: dvije tisuće trideset dva eura devedeset sedam centi) sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 20. kolovoza 2020. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

2.Nalaže se tuženiku GRAWE HRVATSKA d.d. Zagreb, OIB: 28406115764, Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, da isplati tužiteljici ĐKF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime imovinske štete za tuđu pomoć i skrb iznos od 201,74 EUR (slovima: dvije stotine jedan euro sedamdeset četiri centa) sa pripadajućim zateznim kamatama tekućima od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Tužiteljica se odbija s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kao neosnovanim koji glasi:

"1.Nalaže se tuženiku GRAWE HRVATSKA d. d. Zagreb, OIB: 28406115764, Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, da isplati tužiteljici ĐKF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime neimovinske štete iznos od 11.345,49 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 20. kolovoza 2020. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku GRAWE HRVATSKA d.d. Zagreb, OIB: 28406115764, Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, da isplati tužiteljici ĐKF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime imovinske štete za troškove liječenja iznos od 1.400,32 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama tekućima od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku GRAWE HRVATSKA d.d. Zagreb, OIB: 28406115764, Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, da isplati tužiteljici ĐKF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime imovinske štete za tuđu pomoć i skrb iznos od 291,99 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama tekućima od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

4. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici troškove ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

III Tužiteljica ĐKF dužna je tuženiku Grawe Hrvatska d.d. Zagreb, na ime naknade parničnih troškova isplatiti novčani iznos od 3.227,26 EUR (slovima: tri tisuće dvije stotine dvadeset sedam eura dvadeset šest centi), sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude 9. siječnja 2025. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužiteljica i to bez naznake u kojem dijelu presude se ista pobija, pa se temeljem odredbe članka 365. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) smatra da je žalba podnesena protiv cjelokupnog dijela u kojem tužiteljica u sporu nije uspjela, a žalba se podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava prilikom odlučivanja o visini naknade neimovinske štete, jer sud nije vodio računa o svim utvrđenim posebnim okolnostima slučaja i zbog pogrešne odluke o troškovima postupka, s obzirom da je sud tuženiku kao potrebne za vođenje postupka priznao i troškove sastava podnesaka koji to nisu bili. Predlaže da se žalba uvaži i pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda.

2.1. Pravodobnu žalbu podnosi i tuženik protiv dijela stavka I. izreke zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Na koju se bitnu postupovnu povredu zakona tuženik poziva se u žalbi ne obrazlaže, dok se žalba sadržajno odnosi samo na pogrešnu primjenu materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda kod odlučivanja o visini dosuđene neimovinske i imovinske štete. Predlaže da se u tom dijelu ista preinači u smislu žalbenih navoda uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tuženika nije osnovana, a žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

5. Drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, tako da žalba tuženika nije u tom dijelu utvrđena osnovanom.

6. Žalba tuženika je neosnovana i iz u žalbi istaknutog zakonskog žalbenog razloga pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer se u žalbi ni ne navodi koje činjenice nisu utvrđene ili su pogrešno utvrđene, te se i sama žalba temelji na bitnim činjenicama koje su po prvostupanjskom sudu u postupku i utvrđene. U pogledu činjenice o broju dana potrebe primanja tuđe pomoći i njege kao posljedice povreda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nesreći za tužiteljicu, tuženik pogrešno navodi da iz nalaza i mišljenja sudskih vještaka proizlazi da se radi o broju od 79 sati, jer je procjena medicinskog vještaka da je ukupno taj broj 124 sata tuđe pomoći i njege, kako to pravilno u obrazloženju presude prvostupanjski sud i navodi.

7. Dakle, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje koje je u bitnome da tužiteljica zbog posljedica povreda zadobivenih u prometnoj nesreći, za koju nesreću je proglašen krivim osiguranik tuženika, od tuženika potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti, odnosno prava na psihofizičko zdravlje, pri čemu odgovornost tuženika za isplatu štete koju je pretrpjela tužiteljica nije sporna i tuženik je u mirnom postupku povodom podnesenog odštetnog zahtjeva tužiteljici isplatio 56.200,00 kuna, odnosno 7.167,03 eura. S obzirom da je tužiteljica smatrala da tom isplatom njena pretrpljena šteta nije nadoknađena, podnesenom tužbom je zatražila da sud presudom obveže tuženika na naknadu i daljnjeg iznosa štete od ukupno 15.272,51 eura, a kod tog zahtjeva ostaje i u podnesenoj žalbi, čemu se tuženik protivio smatrajući da je isplatom u mirnom postupku tužiteljici u potpunosti nadoknađena šteta, pa zbog toga žalbom osporava u cijelosti dosuđujući dio prvostupanjske presude kao materijalno pravno nepravilan.

7.1. Provedenim medicinskim vještačenjem po sudskim vještacima Prof.dr. sc. Borisu Božiću i Doc. dr. sc. ĐK prvostupanjski sud je utvrdio sve činjenice na kojima se može utemeljiti odluka o tužbenom zahtjevu tužiteljice, a isti sudski vještaci su bili mišljenja da je tužiteljica pri naletu osobnog automobila zadobila prijelom desne sljepoočne-temporalne kosti sa akutnim krvarenjem ispod iste, a iznad tvrde moždane ovojnice, akutni epiduralni temporoparietalno desno potres i nagnječenje mozga, posttraumatsku subarahnodalnu hemoragiju temporalno desno-krvarenje po mekomoždanoj ovojnici temporalno desno traumatske geneze i posttraumatski stresni poremećaj. Kao posljedice tih povreda sudski vještaci su procijenili trajanje i intenzitet fizičkih bolova kod tužiteljice, postojanje i stupnjeve straha i naruženja, te preostalo smanjenje životne aktivnosti od 25%. Nadalje je procijenjena i potreba primanja tuđe pomoći i njege za vrijeme liječenja i oporavka tužiteljice, dok su medicinski vještaci bili mišljenja da troškovi liječenja koje je tužbom potraživala tužiteljica nisu bili opravdani

8. Na temelju naprijed navedenih činjenica prvostupanjski sud je primjenom odredbi obveznog prava na koje se poziva u obrazloženju svoje odluke, zaključio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan, te je odlučio kao u pobijanom dijelu presude. Dosuđujući dio te presude pobija tuženik smatrajući da je prvostupanjski sud dosudio tužiteljici previsoke iznose kao naknadu za imovinsku i neimovinsku štetu, pri čemu tuženik navodi svoje mišljenje da sud nije mogao kod donošenja svoje odluke primjenjivati okvirna mjerila za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., iz razloga što se štetni događaj u kojem je nastala šteta koja se potražuje u ovoj parnici dogodio 14. svibnja 2019., dakle prije stupanja na snagu tih novih orijentacijskih kriterija. Takvo mišljenje tuženika nije osnovano, a time ni njegova žalba u tom dijelu, pošto je sud prvog stupnja pravilno primijenio tzv. nova okvirna mjerila, iz razloga što je navedeno shvaćanje Vrhovnog suda RH i doneseno zbog promjene vrijednosti novčanih iznosa, odnosno gubitka vrijednosti novčane visine naknade štete, zbog čega je pri donošenju novih okvirnih mjerila i naznačeno da će se isti primjenjivati i za postupke u tijeku, odnosno za štete nastale od 2006. godine pa ubuduće. Osim toga sud drugog stupnja nalazi i da je žalba tuženika u dijelu u kojem ističe da je prvostupanjski sud ocijenio previsokim iznose za pojedine vidove neimovinske štete, neosnovana jer su pojedini vidovi štete kao fizički bolovi, strah, duševni bolovi zbog smanjenja životne aktivnosti ili naruženja, samo kvalifikatorni elementi za određivanje visine neimovinske štete za povredu prava osobnosti tužiteljice, koja je u ukupnom iznosu po mišljenju suda drugog stupnja određena pravilno, tako da eventualno odstupanje od sudske prakse za određivanje visine novčanih iznosa za pojedine vidove dosuđene neimovinske štete, o čemu govori tuženik u žalbi, nema utjecaja na pravilnost i osnovanost tog dijela pobijane presude. Također ni dio žalbe tuženika u kojem se osporava izračun naknade za tuđu pomoć i njegu za tužiteljicu, nije utvrđen osnovanim, jer je prvostupanjski sud na pravilno u skladu s nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka utvrđen broj sati tuđe pomoći i njege, primijenio cijenu od 30 kuna po satu, koja cijena je u sudskoj praksi u vrijeme donošenja odluke bila uobičajena cijena za istu imovinsku štetu, tako da se suprotni navodi tuženika o istom nisu mogli prihvatiti osnovanima.

8.1. Niti žalba tužiteljice u dijelu u kojem se pobija odbijajući dio prvostupanjske presude, uz obrazloženje da je pravična novčana naknada po prvostupanjskom sudu određena u preniskom iznosu, jer isti sud nije uzeo u obzir da je od donošenja orijentacijskih mjerila Vrhovnog suda RH 2020. godine, došlo zbog inflacije i povećanja prosječne plaće do toga da su iznosi iz istih za trećinu manji od realnih, nije utvrđena osnovanom. Sud drugog stupnja je uvidom u spis, posebno u nalaze i mišljenja sudskih liječničkih vještaka o povredama tužiteljice i posljedicama istih koje je pretrpjela , te u obrazloženje prvostupanjskog suda, zaključio da je prvostupanjski sud imao u vidu sve utvrđene posebne okolnosti slučaja, pa i promjenu vrijednosti cijena prilikom određivanja pravične novčane naknade, koja je i određena u nešto većim iznosima nego što je sam matematički izračun novčanih iznosa neimovinske štete, pa da je stoga žalba tužiteljice u tom dijelu neosnovana. U žalbi se posebno ne obrazlaže odbijajući dio prvostupanjske presude kojom je odbijen dio zahtjeva tužiteljice za naknadu troškova liječenja, ali je sud drugog stupnja mišljenja da je i taj dio prvostupanjske presude osnovano donesen, s obzirom da su liječnički vještaci bili izričitog mišljenja da ti po tužiteljici navedeni troškovi liječenja, za samo liječenje nisu bili potrebni.

9. Tužiteljica je u dijelu svoje žalbe osporila i pravilnost donesene odluke o naknadi troškova parničnog postupka, koji dio žalbe drugostupanjski sud nalazi osnovanim. Naime, prvostupanjski sud je donio taj dio pobijane odluke primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a, s obzirom da su stranke djelomično uspjele u sporu, pri čemu taj uspjeh za tužiteljicu sud utvrđuje na iznos od 14,63%, a tuženika na iznos od 85,37%, da bi prijebojem tih iznosa dobio iznos uspjeha tuženika u sporu od 70,74%. Dosuđenje troškova tuženiku na način da mu je dosuđeno 70,74 % njegovih utvrđenih troškova, nije pravilan način primjene odredbe članka 154. stavak 2. ZPP- a, jer je prvostupanjski sud propustio uzeti u obzir kod ocjenjivanja omjera uspjeha stranaka u sporu i omjer uspjeha prilikom dokazivanja osnove tužbenog zahtjeva, a što citirana zakonska odredba izričito propisuje. Zbog toga je sud drugog stupnja zaključio da je podnesena žalba tužiteljice u tom dijelu osnovana, pa je odlučio preinačiti pobijano rješenje o troškovima sadržano u izreci prvostupanjske presude. Pri tome je ovaj sud uzimajući u obzir uspjeh stranaka u pogledu visine tužbenog zahtjeva uračunao i da je tužiteljica u pogledu osnove tužbenog zahtjeva uspjela u sporu u potpunosti, dobio omjer uspjeha stranaka u sporu od 57,31% za tužiteljicu, a 42,68% za tuženika, pa je prijebojem tih iznosa utvrđeno da je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova osnovan u visini od 14,62%, što prema troškovniku tužiteljice predstavlja novčani iznos od 936,44 eura. Preinačenjem pobijanog stavka III. izreke prvostupanjske presude ovaj sud je obvezao tuženika da naknadi tužiteljici na ime parničnih troškova navedeni iznos zajedno sa zatraženim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate, dok je s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova tužiteljica odbijena.

10. Primjenom odredbe članka 166. stavak 1. i 2. ZPP-a odbijeni su zahtjevi stranaka za naknadu troškova drugostupanjskog postupka, iz razloga što tuženik sa svojom žalbom nije uspio u cijelosti, a tužiteljica je uspjela samo u manjem dijelu zahtjeva u odnosu na sporednu tražbinu.

11. Zbog svega naprijed iznesenog, sud drugog stupnja je na temelju odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 380. točka 3. ZPP-a u pogledu odluke o naknadi parničnog troška, odlučio kao u izreci ove presude.

U Požegi, 12. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević