REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: P-572/2023-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu po sucu Marini Vučetić u pravnoj stvari tužiteljice ČR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Sandri Petrović, odvjetnici iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, slavonska avenija 6, Zagreb, OIB. 14036333877, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate nakon održane glavne i javne rasprave 29. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnice tužiteljice i rasprave održane 12. studenog 2025. na kojoj je objavljena odluka, istog dana

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, tužiteljici ČR iz [adresa] isplatiti iznos od:

- 2,93 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23.08.2007.

- 0,01 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.01.2008.

- 3,09 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.02.2008.

- 5,94 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.03.2008.

- 8,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.04.2008.

- 2,93 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.05.2008.

- 1,08 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.06.2008.

- 3,58 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.07.2008.

- 0,16 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.09.2008.

- 2,87 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.10.2008.

- 18,87 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.11.2008.

- 7,13 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.12.2008.

- 20,16 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.01.2009.

- 21,93 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.02.2009.

- 22,82 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.03.2009.

- 20,70 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.04.2009.

- 20,40 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.05.2009.

- 17,08 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.06.2009.

- 14,16 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.07.2009.

- 15,18 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.08.2009.

- 17,34 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.09.2009.

- 16,11 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.10.2009.

- 14,90 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.11.2009.

- 17,67 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.12.2009.

- 20,29 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.01.2010.

- 23,04 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.02.2010.

- 22,32 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.03.2010.

- 26,96 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.04.2010.

- 25,76 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.05.2010.

- 28,10 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.06.2010.

- 41,21 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.07.2010.

- 38,25 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.08.2010.

- 49,47 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.09.2010.

- 43.55 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.10.2010.

- 39,10 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.11.2010.

- 52,63 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.12.2010.

- 61,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.01.2011.

- 54,93 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.02.2011.

- 55,82 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.03.2011.

- 51,47 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.04.2011.

- 52,81 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.05.2001.

- 67,63 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.06.2011.

- 69,71 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.07.2011.

- 86,11 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.08.2011.

- 80,16 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.09.2011.

- 70,88 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.10.2011.

- 70,64 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.11.2011.

- 69,62 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.12.2011.

- 78,15 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.07.2012.

- 78,28 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.08.2012.

- 76,85 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.09.2012.

- 74,19 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.10.2012.

- 77,43 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.11.2012.

- 78,61 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.12.2012.

- 78,13 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.01.2013.

- 73,41 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.02.2013.

- 76,69 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.03.2013.

- 77,44 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.04.2013.

- 53,66 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.05.2013.

- 37,95 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.06.2013.

- 37,69 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.07.2013.

- 38,07 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.08.2013.

- 39,10 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.09.2013.

- 42,67 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.10.2013.

- 42,67 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.10.2013.

- 8.651,18 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.02.2018. zajedno sa zateznim kamatama od 15% godišnje za razdoblje do 31. prosinca 2007., a po stopi zateznih kamata koja je određena uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena tekućom za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB, a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, do 29. prosinca 2023. a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1.srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, tužiteljici ČR iz [adresa] naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.019,91 eura sa zateznom kam tom koja teče od 12. studenog 2025. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je kod ovog suda podnijela tužbu protiv tuženika radi isplate.

1.1. U tužbi je navedeno da je tužiteljica kao korisnica kredita s prednikom tuženika 8. lipnja 2007. sklopila namjenski stambeni Ugovor o kreditu br. 5140030250- 26000068682/2007 koji je solemniziran po Javnom bilježniku Nadi Kemec. Navedenim kreditom tužiteljici je odobren iznos od 50.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita s kamatama od 4,40 % godišnje. Ugovoreni rok otplate kredita je 20 godina, a kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatim po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan dospijeća. Ugovor je izmijenjen sklapanjem Aneksa br. 1. Ugovoru o kreditu br. 5140030250-26000068682/2007 sa sporazumom za osiguranje novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koji je između stranaka sklopljen dana 22. prosinca 2011. i solemniziran po javnom bilježniku Miroslavu Bračunu. Tužiteljica se navedenim Ugovorom i Aneksom obvezala plaćati kamatu od 4,40 % godišnje, dekurzivno. Ugovorom je definirana i efektivna kamatna stopa odnosno realna godišnja kamatna stopa od 4.67 % godišnje. Ugovorom je definirano i da se kamate obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. U članku 3., 4 i 5. Ugovora o kreditu kao i u članku 4. Aneksa br. 1. Ugovora ugovorena je za tužiteljicu obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF), u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. Navedene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu i Aneksa br.1. kojima je određena obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF) su ništetne kako se dalje objašnjava, a što ima za posljedicu primjenu predmetnog Ugovora o kreditu i Aneksa br. 1. oslobođenog učinaka povrata iznosa kredita uz navedenu valutnu klauzulu. U postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, presudom Visokog Trgovačkog suda broj: Pž-6632/17 od 14.06.2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 04.07.2013., u dijelu u kojem je presuđeno da je tuženik (među ostalim bankama) u razdoblju od 2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Navedenim sudskim odlukama utvrđeno je kako su banke znale za opisani rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nisu na adekvatan način, usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom su glavnicu vezali za švicarski franak nerazumljiva, o tome obavijestile potrošače, na način da svaki potrošač dobije i razumljivo upozorenje, kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak ili neće. Stoga su sudovi ocijenili da u opisanim okolnostima ni jedna od tuženih banaka nije u odnosu na osobe i interese potrošača postupala obzirno, savjesno, moralno ni pošteno te da je u trenutku ugovaranja spornih odredbi kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Sukladno odredbi čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/2014), odnosno čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013), rubricirane presude obvezujuće su i u predmetnom postupku za naslovni sud, u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane ovdje tuženika, odnosno utvrđenja korištenja ništetnih odredbi ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena obveza povrata kredita vezana uz valutnu klauzulu u švicarskom franku. Imajući u vidu sve navedeno u točkama 3. do 7. tužbe, tužiteljica ističe kako učinak ništetnosti gore navedenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli pretpostavlja tužiteljičino pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bila dužan platiti da se od početka otplate do kraja otplate, za cijelo vrijeme, primjenjivala otplata bez valutne klauzule. Tužiteljica predlaže sudu nakon provedenog postupka usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu. Tuženik osporava potrošačko svojstvo Ugovora o kreditu. Tužiteljica se neosnovano poziva na izravnu primjenu presuda Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13 i Pž- 6632/2017, te presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Revt-249/2014. Kolektivnom zaštitom osigurava se preventivna zaštita i kontrola nepoštenih ugovornih odredaba u odnosu na prosječnog potrošača, ali se njome ne mogu zamijeniti učinci koji se ostvaruju individualnom pravnom zaštitom, s obzirom da se u pojedinačnim parnicama uređuju pravni učinci pojedinačnog potrošačkog ugovora u odnosu na konkretnog potrošača. Tužiteljica u tužbi navodi da bi odredba Ugovora o kreditu, a kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF, bila ništetna te s navedenog osnova traži restituciju onoga što je dao temeljem takve odredbe. Da bi se spomenuta odredba utvrdila nepoštenom, i posljedično ništetnom, potrebno je utvrditi jesu li ispunjene pretpostavke za nepoštenost određene Zakonom o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/2003)2 u koji je transponirana odredba Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993.g. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Osim utvrđenja je li se o ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, potrebno je kumulativno utvrditi i uzrokuje li ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravilima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. U konkretnom slučaju, ugovorne strane su prije sklapanja Ugovora o kreditu pregovarale i postigle suglasnost volja o sadržaju ugovornih odredbi. Iz navedenog razloga ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne može biti nepoštena jer nije razumno očekivati od tuženika da predvidi kretanje tečaja CHF u odnosu na kunu niti je razumno zahtijevati od tuženika da isključivo on snosi valutni rizik. Konačno tuženik ističe da bi utvrđenje ništetnosti odredbe o načinu promjene kamatne stopi i valutnoj klauzuli na način kako to traži tužitelj dovela do posljedice kao da je među ugovornim stranama ugovorena fiksna kamatna stopa, a da se ugovor o kreditu koji je predmet ovog postupka ispunjava kao ugovor o kreditu u kunama, primjenjujući pritom na njega kamatnu stopu koja vrijedi za ugovor o kreditu u švicarskim francima. Također tuženik je istaknuo i prigovor zastare potraživanja. Slijedom navedenog tuženik predlaže odbiti tužiteljicu s tuženim zahtjevom u cijelosti.

3. Konačan tužbeni zahtjev tužiteljica je postavila podneskom od 10. veljače 2025. i sud je dozvolio preinaku tužbe jer u skladu sa zaključkom sa druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 27. svibnja 2024. „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“ Preinaka tužbenog zahtjeva je dopuštena sukladno zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Su-IV 162/2021 od 26.11.2021. koji glasi: U predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

4. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu iz kojeg je vidljivo da su ga tužiteljica ČR kao korisnik kredita i Slavonska banka d.d. Osijek kao kreditor 8. lipnja 2007. zaključili na iznos od 50.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s promjenjivom kamatnom stopom (str. 7 do 25 spisa). Aneks br. 1. Ugovora o kreditu je sklopljen između tužiteljice kao korisnice kredita i Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. Zagreb 22. prosinca 2011. radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini (str. 18 do 19 spisa). Uvidom u specifikaciju uplata je vidljivo kada su i u kojim iznosima iste vršene (str. 89 do 91 spisa). Uvidom u zahtjev za kredit je vidljivo da je isti podnijela tužiteljica, da je to bio stambeni kredit s rokom otplate 20 godina (str. 92 spisa). Saslušana je tužiteljica kao stranka u svrhu dokazivanja i svjedoci VR i LR su dali svoje iskaze. Provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Mirni Tot Nužda.

4.1. Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je zaključila Ugovor o kreditu s tuženikom 8. lipnja 2007. radi kupnje stana u iznosu od 50.000,00 CHF. U početku je mogla plaćati traj kredit, kako je došlo do povišenja rate, rata je povišena za 70 do 80%, pa više nije mogla plaćati i onda je počeo plaćati njen sin LR umjesto nje. Sinu će vratiti sav novac koji je platio umjesto nje za otplatu kredita. Stan je korišten samo za obiteljske potrebe, ne za poslovne potrebe. Nije pročitala Ugovor o kreditu. Došla je kao klijent banke s punim povjerenjem u banku što su joj ponudili to je i prihvatila. Kredit nije bio u konverziji. Kredit je otplaćen. Sada zna što je valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, a kada je zaključivala Ugovor nije imala ta saznanja. Mogla je utjecati jedino na visinu kredita koji podiže i na vrijeme otplate kredita, sve drugo što je bilo napisano bilo je tipski ugovor koji je sastavila banka.

4.2. Svjedok VR je u iskazu naveo da je suprug tužiteljice, imaju različito prijavljena prebivališta jer je otvorio OPG u nekretninama koje je naslijedio. Inače, žive zajedno u [adresa]. Kada je tužiteljica podigla kredit ona ga je mogla otplaćivati i da je ostala ta rada kredita koja je bila u početku ona bi to mogla otplaćivati do kraja, kako je došlo do povećanja rata došlo je do problema. On je bio u fazi umirovljenja jer je Č. Sve rate su uplaćene na ime tužiteljice. Međutim, kada je došlo do problema s otplatom i kada su se povećale rate prodao je braniteljske dionice, dionice koje je dobio do Đure Đakovića i dodatna sredstva koja je dobio kao Č i sve je to išlo za otplatu kredita. Taj novac koji je uplaćivao na ime supruge je njihov zajednički obiteljski novac.

4.3.Svjedok LR je u iskazu naveo da je sin tužiteljice i taj kredit je prije 6 godina, što je tužiteljica podigla, nije ga mogla plaćati, on ga je preuzeo na sebe i u cijelosti i isplatio. U proteklom vremenu mu tužiteljica nije vratila iznos koji je uplatio umjesto nje za taj kredit. Ne zna hoće li mu tužiteljica vratiti taj kredit. Ne protivi se postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljice koja traži isplatu radi preplate. Iznos dobiven kreditom novac je njegovih roditelja, a on ga je vratio jer roditelji nisu imali mogućnosti vraćati.

4.4. Vještak Mirna Tot Nužda u nalazu i mišljenju je navela da je između kreditora (tuženik) i korisnika kredita (tužiteljice) sklopljen Ugovor o kreditu dana 8. lipnja 2007. u iznosu 50.000,00 CHF, ugovorena kamatna stopa iznosi 4,40% godišnje. Iznos kredita prenesen u otplatu: 49.625,62 CHF. Razlika plaćenog zbog primjene „valutne klauzule“, odnosno zbog promjene tečaja iznosi 11.140,90 EUR. Više je plaćeno zbog promjene tečaja 11.146,52 EUR, a manje je plaćeno zbog promjene tečaja 5,62 EUR.

4.5. Tuženik je u podnesku od 25. studenog 2024. naveo da vještak nije ispravno prikazala datume plaćanja što posljedično utječe na obračun zateznih kamata.

4.6 Vještak je u podnesku od 27. veljače 2005. navela da je u Tablici 1 Nalaza prikazan ukupan izračun sukladno zadatku suda. Prema Ugovoru o kreditu određeno je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje se u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća. U stupcu 2 Tablice 1 prikazan je datum obračuna, a u stupcu 12 srednji tečaj HNB-a koji je na navedeni datum vrijedio i koji je korišten u obračunu. Kao što je vidljivo za plaćanje prva dva anuiteta korisnik kredita (tužitelj) je unaprijed izvršio uplatu obveza po kreditu. Za prvi anuitet obveza je dospjela 1. kolovoza 2007., a obvezu je korisnik kredita u cijelosti podmirio 20. srpnja 2008. U obračunu je korišten srednji tečaj Hrvatske narodne banke od 20. srpnja jer kako je ugovoreno ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća primjenjuje se tečaj na dan plaćanja. Jednako tako je i s plaćanjem drugog anuiteta. Prilikom plaćanja trećeg anuiteta korisnik kredita je platio kreditnu obvezu ranije 20. rujna 2007., a dospijeće obveze je 1. listopada 2007., odnosno plaćeno je prije roka dospijeća; ali u nedovoljnom iznosu, te je ostatak obveze zatvoren slijedećom uplatom. Treći anuitet koji je dospio 1. listopada iznosio je 338,43 CHF što po tečaju na dan 20. rujna 4,434382) iznosi 1.500,73 kn, a korisnik kredita je uplatio 1.380,00 kn odnosno nedovoljno. Slijedećom uplatom po tečaju na dan dospijeća anuiteta zatvorena je razlika do ukupne obveze po ovom anuitetu. Za zaključiti je da je tužitelj podmirivao obveze po pojedinom anuitetu u nedovoljnom iznosu, odnosno obveza po pojedinom anuitetu je podmirena na dva datuma odnosno prilikom naplate obveze primijenjena su dva različita tečaja. Radi usporedbe i izračuna razlike između stvarno plaćenog i inicijalno ugovorenih uvjeta korišten je tečaj na datum dospijeća obveze. Ujedno već od jedanaestog anuiteta korisnik je kasnio u podmirivanju obveza što je vidljivo iz kartice prometa po kreditu – 31. svibnja 2008. izvršen je obračun zateznih kamata. I dalje u kartici prometa je konstantno obračunavana zatezna kamata radi kašnjenja u podmirivanju obveza. Obveze su se sukladno ugovoru podmirivale u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća. Isto je primijenjeno u izračunu vještačenja.

4.7. Nakon očitovanja vještaka više niti tuženik nije imao primjedbi na nalaz vještaka, a po ocjeni ovog suda nalaz i mišljenje vještaka je stručan, obrazložen i nepristran i sud ga je u cijelosti prihvatio.

5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je odlučio kao u izreci presude.

6. Tijekom postupka je utvrđeno kao nesporno da:

- su Ugovor o kreditu zaključili tužiteljica ČR kao korisnica kredita i Slavonska banka d.d. Osijek kao kreditor 8. lipnja 2007. na iznos od 50.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s promjenjivom kamatnom stopom,

- je kredit otplaćen

- kredit nije bio u konverziji,

- je Ustavni sud u svojim odlukama U-III-7002/2021, U-III-2558/2022,U-III- 1359/2022 i dr. naveo da je tuženik pravni slijednik Slavonske banke d.d. u svezi navedenog nesporna pasivna legitimacija tuženika.

7. U svezi tzv. negativne razlike sud nije posebno odlučivao o istoj jer tuženik nije postupio u skladu s odlukom VSRH Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. i podnio protutužbu, prigovor prijeboja ili prigovor prebijanja koji su kvantitativno određeni do zaključenja prethodnog postupka.

8. Tijekom postupka u svezi istaknutog prigovora tuženika bila je sporna aktivna legitimacija tužiteljice, jer je nesporno da je dio rata kredita uplaćivao suprug dio sin. Po ocjeni ovog suda to ne utječe na aktivnu legitimaciju tužiteljice, ona je i dalje ovlaštena na pokretanje ovog postupka, a odnos između nje supruga i sina nije i ne može biti od utjecaja na ovaj parnični postupak.

9. Tijekom postupka je bilo sporno, u svezi istaknutih prigovora tuženika:

- ima li tužitelj pravo na isplatu radi pretplate u svezi valutne klauzule po kreditu jer je tužitelj naveo da ima, a tuženik se tome protivi.

10. Nesporno je da je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u spisu predmeta P- 1401/2012 vođen kolektivni spor protiv banaka, među njima i protiv ovdje tuženika radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U navedenom predmetu je 4. srpnja 2013. donesena presuda koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., te broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., koje su potvrđene odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. Navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, potvrđenom presudom VTSRH i VSRH utvrđeno da su banke, a među njima i tuženik iz predmetne parnice, u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., povrijedile kolektivne interese i prava potrošača

– korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je ugovarana redovna kamata po promjenjivoj stopi koja se utvrđuje jednostranom odlukom kreditora, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nisu pojedinačno pregovarali o navedenoj odredbi niti su ugovorom utvrđeni egzaktni parametri i načini izračuna tih parametara koji utječu na odluku kreditora o visini stope kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, čime su banke postupale protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

11. Navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, potvrđenom presudom VTSRH i VSRH utvrđeno da su banke a među njima i prednik tuženika, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora tuženici kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Odredbe predmetnog ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope ugovorene kamate, odlukom tuženika kao kreditora, odredbe unaprijed pripremljenog i sačinjenog tipskog ugovora od strane tuženika kao kreditora.

12. Po ocjeni ovog suda tužbeni zahtjev je osnovan.

13. Na temelju članka 84. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora i članka 99. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13.; dalje ZZP/07) koji je bio na snazi tijekom daljnje otplate kredita, sporne odredbe ugovora o kreditu, su nerazumljive za potrošača, pa tako i za tužitelja u konkretnom slučaju, nepoštene pa time i ništetne, te kao takve ne proizvode pravne učinke. U njima nisu bili navedeni za potrošača jasni parametri koji će utjecati na promjenu visine kamatne stope ugovorene kamate, unaprijed su unesene u predmetni ugovor po tuženiku i o njima stranke nisu pojedinačno pregovarale na način da bi tuženik tužitelju parametre za promjenu stope redovne kamate objasnio niti ga upozorio na rizike ugovaranja valutne klauzule, što je sve uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

14. U svezi navedenog, po ocjeni ovog suda, primjenom odredbe članka 1111. (koji sadrži opće pravilo o stjecanju bez osnove) u svezi s člankom 1115. (koji određuje opseg vraćanja), Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO/05), tužiteljici pripada pravo na povrat iznosa preplaćenog s osnova ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli te zatezna kamata od dana izvršene preplate svakog pojedinog anuiteta.

15. Vještačenjem je utvrđeno da je zbog povećanja kamatne stope nastala razlika između iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama Banke o promjeni kamatnih stopa i iznosa redovnih kamata po osnovi ugovora o kreditu (početna). Više je plaćeno zbog promjene tečaja 11.140,90 eura.

16. Prigovor zastare, koji je istaknuo tuženik, nije osnovan, jer se u konkretnom slučaju radi o potraživanju s osnova stjecanja bez osnove u smislu članka 1111. ZOO, a ZOO kod instituta stjecanja bez osnove ZOO ne predviđa posebni zastarni rok, pa se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz članka 225. ZOO koji propisuje da tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

16.1. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske je 1. ožujka 2022. objavio objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF i ono glasi: "Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržanoj istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kreditu u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

16.2. Nesporno je da zastarni rok teče od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu. Podnošenjem kolektivne tužbe Udruge potrošač kod Trgovačkog suda u Zagrebu u sporu zaštite kolektivnih prava, a koji postupak se vodio pod brojem P1401/12 prekinut je tijek zastare do pravomoćnog okončanja tog spora pred visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske odnosno donošenja presude tog suda 13. lipnja 2013, pod brojem Pž-7129/13 (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi temeljem promjenjive kamatne stope) odnosno Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi temeljem valutne klauzule) kada je pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi. U svezi navedenog nesporno je da utužena tražbina tužitelja nesporno nije zastarjela niti u pogledu valutne klauzule, jer je zastarni rok je 14. lipnja 2023., a tužba je podnesena 11. lipnja 2023. dakle prije isteka zastarnog roka.

17. Tužiteljica, iako je kredit otplaćen u cijelosti, ima pravni interes za podnošenje tužbe jer ovlast tražiti utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu tužitelju pripada tužitelju i za nesporno otplaćeni kredita. U skladu s čl.328. ZOO/05 pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi i utvrđenje ništetnosti ugovora ili pojedine njegove ugovorne odredbe može zahtijevati svaka zainteresirana osoba, a tužiteljica kao stranka predmetnog Ugovora o kreditu to u svakom slučaju jest i za navedeno ima i pravni interes budući traži i povrat danog u izvršenju spornih ugovornih odredbi. Tužiteljica je nesporno potrošač, jer je kupila stan za obiteljske, a ne poslovne potrebe, što je utvrđeno kao nesporno iz njezinog iskaza, kojem je sud u cijelosti poklonio vjeru jer je iskaz iste logičan i uvjerljiv.

18. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. i Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020., izražen je stav da citirane odredbe ZPP i ZZP, propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove kada donose odluke u posebnim postupcima radi ostvarenja prava pojedinih potrošača, te se stoga sudovi mogu pozivati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502. a stavak 1. ZPP.

19. U svezi navedenog po ocjeni ovog suda osnovan je tužbeni zahtjev radi isplate zbog pretplate radi valutne klauzule i sud je u svezi navedenog odlučio kao pod točk. I. izreke presude i tuženik je u obvezi isplatiti tužiteljici iznos od 11.140,90 eura.

20. Tuženik je u obvezi platiti i zateznu kamatu na svaki preplaćeni iznos anuiteta od dana plaćanja, na temelju članka 1115. ZOO/05, jer se u ovom predmetu radi se o povratu onog što je tuženik stekao temeljem ništetnih ugovornih odredbi, i to odredbi koje je sam tuženik unio u ugovor, pa je iz tog razloga tuženik nesavjestan stjecatelj, te da je stoga temeljem navedene zakonske odredbe, dužan tužitelju platiti zateznu kamatu na svaki iznos preplate i to od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuitete u kojem je sadržan i iznos preplate.

21. Na temelju čl. 154. st.1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23; dalje - OT) tuženik je u obvezi tužiteljici naknaditi troškove postupka jer je tužiteljica u cijelosti uspjela u postupku.

21.1. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (tbr. 7.t.1OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 5. ožujka 2024. u iznosu od 5. ožujka 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 5. lipnja 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 4. rujna 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1OT), trošak sastava obrazloženog podnesaka od 10. veljače 2025. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1OT), trošak sastava obrazloženog podneska od 21. kolovoza 2025. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 29. listopada 2025. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1OT), sudska pristojba na tužbu je plaćana u iznosu od 19,91 eura, predujma za vještačenje je uplaćen u iznosu d 400,00 eura, što ukupno iznosi 2.019,91 eura.

22. Na troškove postupka teče zatezna kamata od 12. studenog 2025. kao dana presuđenja do isplate na temelju čl. 29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

23. Zakonom o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23), čije su izmjene stupile na snagu 20. svibnja 2023. propisano je u čl. 11. st. 1. toč. 20. da su od plaćanja sudskih pristojbi oslobođeni potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, a kako je u konkretnom predmetu parnica pokrenuta temeljem pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, sukladno odredbama ZOSP, tužiteljica nije dužan platiti pristojbu.

24. Tuženik je u podnesku od 29. veljače 2024. predložio saslušanje javnog bilježnika Nade Kemec i sud je odbio taj dokazni prijedlog jer u skladu s odlukom Ustavnog suda broj U-III-4372/21 više nema osnove izvoditi taj dokaz.

Slavonski Brod, 12. listopad 2025.

Sudac

Marina Vučetić

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud. Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

O tom obavijest:

1. tužitelj po pun.

2. tuženik po pun.