Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Broj: Gž R-10/2025-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Vrkić Perak predsjednice vijeća, Ivice Raguža člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Bosančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice CJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Igoru Svilaru, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika-protutužitelja Merkur Lifestyle d.o.o., OIB: 30084696469, Zagreb, Ulica kneza Ljudevita Posavskog 1, zastupan po punomoćnici Heleni Sjauš, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja, izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-16077/2021-25 od 25. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 12. studeni 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika-protutužitelja Merkur Lifestyle d.o.o. odbija se djelomično kao neosnovana i uvažava se djelomično kao osnovana, te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-16077/2021-25 od 25. studenog 2024. potvrđuje:

- pod točkom I., II. i V. izreke u cijelosti

- pod točkom III. izreke presude do iznosa od 6.835,20 eura sa zateznom kamatom

- pod točkom IV. izreke presude do iznosa od 984,37 eura sa zateznom kamatom

- preinačava pod točkom III. izreke presude u dijelu koji prelazi dosuđeni iznos od 6.835,20 eura i sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice-protutuženice za naknadom štete u djelu koji prelazi iznos od 6.835,20 eura do iznosa od 10.936,35 eura tj. za iznos od 4.101,15 eura

- preinačava pod točkom IV. izreke presude u dijelu koji prelazi dosuđeni iznos od 984,37 eura i sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice-protutuženice za naknadom troškova postupka u dijelu koji prelazi iznos od 984,37 eura do iznosa od 1.125,00 eura tj. za iznos od 140,63 eura.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I. Utvrđuje se da je Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu od 1.3.2021., sklopljenog između tužiteljice i tuženika, koja je odluka donesena 27.7.2021. ništetna, odnosno podredno nedopuštena i da radni odnos tužiteljice nije prestao.

II. Određuje se sudski raskid i prestanak ugovora o radu od 1.3.2021. zaključenog između tužiteljice CJ i tuženika Merkur Lifestyle d.o.o. i radnog odnosa tužiteljice CJ kod tuženika Merkur Lifestyle d.o.o. s danom 15.10.2023.

III. Nalaže se tuženiku Merkur Lifestyle d.o.o. isplatiti tužiteljici naknadu štete u iznosu od 10.936,35 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16.10.2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Merkur Lifestyle naknaditi tužiteljici CJ trošak parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25.11.2024. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi:

"1. Određuje se sudski raskid Ugovora o radu od 1.3.2021. sklopljenog između tužiteljice-protutužene CJ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] tuženika-protutužitelja Merkur Lifestyle d.o.o. OIB: 30084696469, Zagreb, ulica kneza Ljudevita Posavskog 31 s danom 1.9.2021.

2. Nalaže se tužiteljici-protutuženoj CJ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tuženiku-protutužitelju Merkur Lifestyle d.o.o. OIB: 30084696469, Zagreb, ulica kneza Ljudevita Posavskog 31, naknadi troškove ovog parničnog postupka zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate".

2. Protiv naprijed navedene presude pravovremeno je žalbu podnio tuženik- protutužitelj zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – nastavno: ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice podredno da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. Tuženik-protutužitelj u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo na štetu tuženika-protutužitelja kada je utvrdio da je Odluka o otkazu ništetna primjenom odredbe članka 34. Zakona o radu. Ovo stoga jer je tužiteljica-protutuženica imala zaključen Ugovor o radu s probnim radom na kojem probnom radu tužiteljica-protutuženica nije zadovoljila te je stoga otkaz valjan obzirom isti nije bio diskriminirajući ili pak šikanozan. Nadalje tuženik-protutužitelj se poziva na odredbu članka 53. Zakona o radu navodeći da se odredba članka 34. Zakona o radu ne primjenjuje kod otkaza Ugovora o radu s probnim radom. Tuženik- protutužitelj se poziva i na direktivu 92/95/EEZ od 19. listopada 1992. (nastavno: Direktiva) te na presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 900/2019. Tuženik-protutužitelj navodi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje usvojivši tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužnice na sudski raskid Ugovora o radu s 15. listopadom 2023. Ovo stoga jer tužiteljica- protutuženica nije zadovoljila na probnom radu kod tuženika-protutužitelja. I u pogledu visine dosuđene štete tuženik-protutužitelj osporava utvrđenja prvostupanjskog suda obzirom na činjenicu trajanja radnog staža tužiteljice- protutuženice kod tuženika-protutužitelja, njezine godine života i obvezu uzdržavanja. Slijedom navedenog tuženik-protutužitelja osporava i troškove postupka kao i odluku suda u pogledu odbijanja protutužbenog zahtjeva.

3. Tužiteljica-protutuženica nije dostavila odgovor na žalbu tuženika- protutužitelja.

4. Žalba tuženika-protutužitelja djelomično je neosnovana i djelomično je osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio te žalbene navode tuženika-protutužitelja, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Također i činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe te je neosnovan i žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice-protutuženice za utvrđenjem da je odluka tuženika-protutužitelja o otkazu Ugovora o radu koja je donesena 27. srpnja 2021. ništetna odnosno nedopuštena i da radni odnos tužiteljice-protutuženice nije prestao, zahtjev za sudskim raskidom Ugovora o radu te zahtjev za naknadom štete.

7. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi sljedeće:

- da je između tužiteljice-protutuženice i tuženika-protutužitelja bio zaključen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme s probnim radom u trajanju od 6 mjeseci;

- da je tuženik-protutužitelj 27. srpnja 2021. donio Odluku o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme zbog nezadovoljavanja na probnom radu;

- da je tužiteljica-protutuženica 3. kolovoza 2021. podnijela Zahtjev za zaštitu prava;

- da je tuženik-protutužitelj Zahtjev za zaštitu prava zaprimio 6. kolovoza 2021.;

- da je tuženik–protutužitelj 18. kolovoza 2021. donio drugostupanjsku odluku kojom je odbio zahtjev tužiteljice-protutuženice za zaštitom prava;

- da je tužba tužiteljice-protutuženice podnesena u zakonskim rokovima;

- da je u odluci o Otkazu Ugovora o radu kao razlog otkaza navedeno da tužiteljica-protutuženica nije zadovoljila na probnom radu;

- da je tuženik-protutužitelj kao poslodavac omogućio tužiteljici-protutuženici kao radniku obavljanje onih poslova za koje je i sklopljen Ugovor o radu;

- da je tuženiku-protutužitelju najkasnije u vrijeme donošenja odluke o otkazu zbog nezadovoljavanja na probnom radu tj. 27. srpnja 2021. bila poznata činjenica trudnoće tužiteljice-protutuženice;

- da je tužiteljica-protutuženica još 19. srpnja 2021. obavijestila tuženika- protutužitelja kao poslodavca da je trudna dostavljanjem Izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad u periodu od 14. srpnja 2021. do 16. srpnja 2021.;

- da je iz Izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad od 19. srpnja 2021. zaokružena šifra "Komplikacije u trudnoći";

- da se tužiteljica-protutuženica 16. listopada 2023. zaposlila kod novog poslodavca Signumšped d.o.o.;

- da je bruto plaća tužiteljice-protutuženice iznosila 10.300,00 kuna, a što odgovara protuvrijednosti od 1.367,04 eura;

- da je tužiteljica-protutuženica rođena 1990. te kod tuženika-protutuženika zaposlena od 14. kolovoza 2020.

8. Slijedom gornjih utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje da je tužiteljica- protutuženica dokazala osnovanost svojih navoda te usvaja tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice dok odbija protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja.

9. Navedena činjenična i pravna utvrđenja te zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

9.1. Odredbom članka 34. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23. – nastavno: ZoR) propisano je da za vrijeme trudnoće, korištenja rodiljnog, roditeljskog, posvojiteljskog, očinskog dopusta ili dopusta koji je po sadržaju i načinu korištenja istovjetan pravu na očinski dopust, rada s polovicom punog radnog vremena, rada s polovicom punog radnog vremena radi pojačane njege djeteta, dopusta trudne radnice, dopusta radnice koja je rodila ili radnice koja doji dijete te dopusta ili rada s polovicom punog radnog vremena radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, odnosno u roku od 15 dana od prestanka trudnoće ili prestanka korištenja tih prava u skladu s propisom o rodiljnim i roditeljskim potporama, poslodavac ne smije otkazati ugovor o radu trudnici i osobi koja se koristi nekim od tih prava, dok je stavkom 2. propisano da je otkaz iz stavka 1. navedenog članka ništetan, ako je na dan davanja otkaza poslodavcu bilo poznato postojanje okolnosti iz stavka 1. navedenog članka ili ako radnik u roku od petnaest dana od dostave otkaza obavijesti poslodavca o postojanju okolnosti iz stavka 1. ovoga članka te o tome dostavi odgovarajuću potvrdu ovlaštenog liječnika ili drugog ovlaštenog tijela.

9.2. Člankom 53. stavak 8. ZoR-a propisano je da nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu koji se radniku može otkazati tijekom njegova trajanja, a najkasnije zadnjeg dana probnog rada dok je stavkom 9. propisano da se na otkaz iz stavka 8. navedenog članka ne primjenjuju odredbe ovoga Zakona o otkazu ugovora o radu, osim članka 120., članka 121. stavka 1. i članka 125. ovoga Zakona.

9.3. Člankom 2. Direktive vijeća 92/85/EEZ od 19. listopada 1999. o uvođenju mjera za poboljšavanje sigurnosti i zdravlja trudnih radnica te radnica koje su nedavno rodile ili doje na radnome mjestu (deseta pojedinačna Direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ) (nastavno: Direktiva), propisano je da "trudna radnica" je trudna radnica koja o svom stanju obavijesti svoga poslodavca, u skladu s nacionalnim zakonom i/ili praksom, dok je člankom 10. navedene Direktive propisano kako su sve države članice dužne poduzimati potrebne mjere kako bi zabranile otpuštanje radnica u smislu članka 2. tijekom razdoblja koje traje od početka njihove trudnoće do kraja rodiljnog dopusta iz članka 8. stavka 1., osim u izvanrednim slučajevima nevezanima uz njihovo stanje koje dopušta nacionalni zakon i/ili praksa, pri čemu, po potrebi, svoj pristanak mora dati nadležno tijelo kojim bi se trudnicama zajamčilo korištenje prava na sigurnost i zaštitu zdravlja.

9.4. Obzirom je Republika Hrvatska postala punopravnom članicom Europske unije 1. srpnja 2013. od kada pravo Europske unije čini dio njezinog pravnog poretka i mora se primjenjivati, dapače to pravo je nadređeno onom nacionalnom.

9.5. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je odluka tuženika-protutužitelja o otkazu od 27. srpnja 2021. ništetna i nezakonita jer je tuženik-protutužitelj kao poslodavac nedvojbeno znao da je tužiteljica-protutuženica trudna i to već 19. srpnja 2021., a u svakom slučaju najkasnije je saznao 27. srpnja 2021. tj. na dan kada je donijeta odluka o otkazu. Dakle, imajući u vidu odredbe članka 34. stavak 2. Zakona o radu tuženik-protutužitelj kao poslodavac u vrijeme donošenja Odluke o otkazu tužiteljice-protutuženice je znao za njenu trudnoću obzirom ga je ista o tome izvijestila te je čak i ranije dostavila izvješće o nesposobnosti za rad iz kojeg nedvojbeno proizlazi navedena činjenica.

9.6. Tumačeći nacionalno pravo u duhu prava Europske unije pravilno je prvostupanjski sud usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice obzirom se probni rad kako je regulirano odredbama ZR-a ne može podvesti pod pojam "izvanrednog slučaja" zbog kojeg bi u smislu članka 10. Direktive bilo dopušteno otkazati trudnici Ugovor o radu. Stoga neovisno o nastanku razloga za otkazivanjem Ugovora o radu tj. zbog nezadovoljavanja radnika na probnom radu, u konkretnom slučaju odluka poslodavca kojim je isti otkazao Ugovor o radu trudnici bila bi nedopuštena tj. ništetna, a kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud. Stoga su u navedenom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženika-protutužitelja da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo na štetu tuženika-protutužitelja u pogledu odredbe članka 34. ZR-a i članka 53. ZR-a. Dakle, neosnovan je žalbeni navod tuženika-protutužitelja da kod otkaza zbog nezadovoljenja radnika na probnom radu u konkretnom slučaju ne bi vrijedila zabrana otkaza za vrijeme trudnoće.

10. Pozivanje tuženika-protutužitelja na presudu i rješenje Vrhovnog suda broj Rev-900/2019-3 od 24. siječnja 2023. nije primjenjivo u ovom konkretnom slučaju obzirom se radi o drugačijem činjeničnom stanju. Naime, u ovom konkretnom slučaju poslodavcu je nesporno bila poznata činjenica trudnoće radnice u vrijeme donošenja Odluke o otkazu ugovora o radu dok u odluci na koju se poziva tuženik takva činjenica poslodavcu nije bila poznata.

11. Žalbeni navodi tuženika-protutužitelja vezani za apsolutnu nemogućnost otkaza Ugovora o radu trudnici nisu osnovani upravo iz razloga jer mogućnost otkaza ovisi o postojanju ili nepostojanju "Izvanrednog slučaja".

12. Odredbom članka 125. stavak 1. ZR-a propisano je ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Naime, pravilno je prvostupanjski sud usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice na sudski raskid i prestanak Ugovora o oradu s danom 15. listopada 2023. obzirom je tužiteljica-protutuženica zasnovala radni odnos kod novog poslodavca 16. listopada 2023. Sve iz razloga jer istoj nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika-protutužitelja upravo obzirom na činjenicu da je zasnovala novi radni odnos.

13. Pravilno je prvostupanjski sud odbio protutužbeni zahtjev tuženika- protutužitelja obzirom na činjenicu da isti nije dokazao da bi tužiteljica-protutuženica počinila povrede radih dužnosti odnosno da isti nije bio zadovoljan njenim radom. Stoga su u navedenom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženika-protutužitelja.

14. Osnovani su žalbeni navodi tuženika-protutužitelja da je prvostupanjski sud tužiteljici-protutuženici dosudio previsok iznos naknade štete. Naime, imajući u vidu činjenicu da je tužiteljica-protutuženica kod tuženika-protutužitelja zasnovala Ugovor o radu 14. kolovoza 2020., činjenicu vremenski kratkog trajanja Ugovora o radu, da je tužiteljica-protutuženica u trenutku otkaza bila u dobi od 31 godine života, kao i da je majka jednog djeteta, ovaj sud cijeni na ime naknade štete primjerenim iznos od pet ugovorenih mjesečnih plaća radnika, a što ukupno iznosi 6.835,20 eura. Navedeni iznos određen je obzirom na činjenicu da su stranke učinile nespornim da je tužiteljica-protutuženica ostvarivala svakomjesečnu plaću u bruto iznosu od 10.300,00 kuna što odgovara protuvrijednosti 1.367,06 eura, a što obzirom na pet mjesečnih plaća daje ukupan iznos od 6.835,20 eura.

15. Obzirom na navedeno to je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrđena prvostupanjska presuda u cijelosti pod točkom I., II. i V. izreke te pod točkom III. izreke do iznosa od 6.835,20 eura, a sukladno odredbi članka 373. točka 3. ZPP-a, preinačena je prvostupanjska presuda pod točkom III. izreke te odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice za iznos od 4.101,15 eura jer je u navedenom dijelu prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

16. Obzirom je djelomično usvojena žalba tuženika-protutužitelja to je i preinačena odluka o troškovima parničnog postupka. Naime, tužiteljica-protutuženica u konkretnom slučaju postavila je tri zahtjeva i to: (a) za utvrđenjem ništetnosti odluke o otkazu, b) za određivanjem sudskog raskida i prestanak ugovora o radu i c) zahtjev za naknadom štete. U odnosu na sva tri zahtjeva u pogledu pravne osnove ista je uspjela sa 100% dok je u odnosu na treći zahtjev u pogledu visine ista uspjela sa 62,50% (6.835,20/10.935,25 x 100 = 62,50%). Dakle, u odnosu na treći zahtjev uspjeh tužiteljice-protutuženice u postupku iznosi 81,25% (100 + 62,50 = 162,50 / 2) To dalje znači da je uspjeh tužiteljice-protutuženice u postupku utvrđen u iznosu od 93,75 % (100 + 100 + 81,25 = 281,25 / 3), a tuženika u visini od 6,25%. Oduzimanjem od uspjeha tužiteljice-protutuženice (93,75%) uspjeh tuženika- protutužitelja (6,25%) to je ukupan uspjeh tužiteljice-protutuženice u postupku utvrđen u visini od 87,50%. Imajući u vidu činjenicu da je prvostupanjski sud tužiteljici-protutuženici priznao trošak postupka u visini od 450 bodova, obzirom je uspjeh tužiteljice-protutuženice utvrđen u visini od 87,50%, to je ista ostvarila pravo na naknadu troškova postupka u visini od 393,75 bodova (450 x 87,50%), što obzirom na vrijednost 1 boda u iznosu od 2 eura sukladno Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te obračunat PDV sukladno Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika daje ukupan iznos od 984,37 eura, a do kojeg iznosa je i potvrđena točka IV izreke prvostupanjske presude dok je u preostalom dijelu za iznos od 140,63 preinačena točka IV. izreke prvostupanjske presude te odbijen zahtjev tužiteljice-protutuženice za naknadom troškova postupka.

17. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 12. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrkić Perak