Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-219/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tanje Novak- Premec predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Snježane Šaško članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, Miševečka ulica 15A, OIB: 15907062900, zastupanog po punomoćniku Zoranu Tomiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika GRADEL d.o.o., Velika Gorica, Staro Čiće, Velikogorička cesta 10A, OIB: 40100946455, zastupanog po punomoćniku mr. sc. Antunu Šagovcu, odvjetniku u Velikoj Gorici, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Povrv-228/2022-20 od 7. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe stranaka i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Povrv-228/2022-20 od 7. siječnja 2025.

II. Odbijaju se zahtjevi stanaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom, u točci I. izreke, djelomično održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marka Jurline iz Velike Gorice, poslovni broj Ovrv-5703/2022 od 24. listopada 2022. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 853,98 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznose, za razdoblje i po stopi kako je utvrđeno tom točkom izreke. Točkom II. izreke djelomično je ukinut platni nalog iz tog rješenja o ovrsi u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju 2.678,92 EUR zajedno sa zatraženim zateznim kamatama, u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na iznos od 853,98 EUR zateznu kamatu prema stopi koja premašuje stopu određenu točkom I. izreke prvostupanjske presude, kao i u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju troškove ovršnog postupka od 152,63 EUR sa zateznim kamatama od 24. listopada 2022. do isplate te je u tim dijelovima tužbeni zahtjev odbijen. Točkom III. naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka od 474,92 EUR dok je sa zahtjevom za naknadu troškova postupka od 1.576,82 EUR tužitelj odbijen (točka IV. izreke).

2. Navedenu presudu u dijelu pod točkama I. i III. izreke pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP), zbog pogrešne primjene članka 45. stavka 3. Zakona o tržištu toplinske energije ("Narodne novine" br. 80/2013., 14/2014., 102/2014., 115/2014., 95/2015., 102/2015., 76/2018., 96/2018., 86/2019. i 118/2019. dalje: ZTTE), zbog pogrešne primjene članka 296. stavaka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023., dalje: ZOO) i zbog pogrešne primjene članka 154. stavka 2. ZPP-a u odluci o troškovima postupka uz prijedlog da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se platni nalog ukine u cijelosti uz naknadu troškova postupka tuženiku. Zahtijeva naknadu troškova sastavljanja žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama II. i IV. izreke pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, zbog pogrešno i nepotupuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene članka 45. ZTTE-a uz prijedlog da se pobijani dijelovi presude preinače „u smislu žalbenih navoda“, podredno da se ukinu i predmet u tim dijelovima vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zahtijeva i naknadu troškova sastavljanja žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Predmet spora i u žalbenoj je fazi postupka zahtjev tužitelja za plaćanje tražbine od 3.514,90 EUR /26.483,03 kn[1] / sa zakonskim zateznim kamatama, na ime cijene isporučene toplinske energije za tuženikov poslovni prostor u Velikoj Gorici, Slavka Kolara 2A, za razdoblje od siječnja 2021. do travnja 2022.

7. U postupku je utvrđeno da je tuženik vlasnik poslovnog prostora za koji mu je tužitelj ispostavio račune za isporučenu toplinsku energiju, da je ugovor o potrošnji toplinske energije sklopljen između tužitelja i ovlaštenog predstavnika suvlasnika u ime svih krajnjih kupaca u zgradi te da se tuženik izdvojio iz sustava zajedničkog centralnog grijanja (demontiranjem radijatora i blindiranjem cijevi izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava zgrade) i obavijestio tužitelja o tome. U postupku nije bilo sporno niti to da se tuženik izdvojio samoinicijativno odnosno da mu nije odobreno izdvajanje iz toplinskog sustava u skladu s odredbama ZTTE-a.

8. Na temelju tih činjenica prvostupanjski je sud djelomično ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marka Jurline iz Velike Gorice, poslovni broj Ovrv-5703/2022 od 24. listopada 2022. u dijelu koji se odnosi na cijenu troškova toplinske energije te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen na temelju zaključka prvostupanjskog suda da ta toplinska energija zbog izdvajanja tuženiku nije isporučena. U odnosu na zahtjev za isplatu ostalih troškova (priključne snage i naknada za djelatnost opskrbe i djelatnost kupca) koji tužitelju nužno nastaju prilikom distribucije energije, platni je nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave održan na snazi uz zaključak prvostupanjskog suda da je riječ o troškovima koji nisu u vezi s (ne)grijanjem tuženikova poslovnog prostora (samostalne uporabne cjeline) pa je tuženik dužan plaćati te fiksne troškove koji nisu u vezi s troškovima isporučene toplinske energije za njegov poslovni prostor.

9 . Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbama, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

9.1. Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Suprotno žalbenim navodima oba žalitelja, odluke iz točaka I. i II. izreke prvostupanjske presude sadrže jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama pa se mogu ispitati. Zbog toga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Iz sadržaja žalbi proizlazi da žalitelji ističući tu bitnu povredu odredaba parničnog postupka zapravo pobijaju zaključak prvostupanjskog suda o djelomičnoj (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva. Žalbeni navodi obiju stranaka u bitnome se iscrpljuju u osporavanju pravnog shvaćanja suda prvog stupnja o učincima izdvajanja samostalne uporabne cjeline tuženika iz zajedničkog toplinskog sustava zgrade koju toplinskom energijom opskrbljuje tužitelj pa će biti ocijenjeni prilikom ispitivanja žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

U odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci iz točke II. izreke prvostupanjske presude koju žalbom pobija tužitelj

11. Iz stanja spisa proizlazi da je demontiranjem radijatora i blindiranjem cijevi samostalna uporabna cjelina u vlasništvu tuženika izdvojena iz zajedničkog toplinskog sustava zgrade prije 2000. Imajući na umu da je ZTTE stupio na snagu 6. srpnja 2013. zakonitost provedenog izdvajanja ne može se, suprotno tvrdnjama tužitelja, ocjenjivati uz primjenu članka 45. stavaka 1. i 2. toga propisa. Zbog toga nije primjenjivo pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u rješenju Revd-350/2023-2 od 8. svibnja 2024., točka 11.

11.1. Suprotno tvrdnjama žalitelja o tome da se pobijana odluka iz točke II. izreke prvostupanjske presude temelji na pravnom shvaćanju koje je suprotno recentnoj sudskoj praksi, iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1163/2024-2 od 19. veljače 2025., točke 14. i 15., slijedi da vlasnik poslovnog prostora (samostalne uporabne cjeline) koji se izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava, bez da su ispunjene zakonske pretpostavke za to izdvajanje, nije dužan plaćati ukupne troškove toplinske energije, već je dužan plaćati sve ostale troškove, osim troškova za isporučenu toplinsku energiju jer mu ista upravo zbog izdvajanja nije isporučena.

11.2. Naposljetku, suprotno tvrdnjama žalitelja, pobijana odluka nije suprotna pravnom shvaćanju izraženom u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 19. travnja 2023., broj Rev 41/2022-2. To stoga što je u točci 12. obrazloženja te odluke, odgovarajući na revizijsko pitanje, Vrhovni sud Republike Hrvatske dao odgovor da su krajnji kupci dužni nakon izdvajanja plaćati sve ostale troškove „osim troškova toplinske energije koju energiju (uostalom) za grijanje stana ili vode niti ne koriste.“

12. Imajući na umu navedene razloge, pravilno je sud prvog stupnja, u odnosu na toplinsku energiju isporučenu od siječnja 2021. do travnja 2022. primijenio članak 45. stavak 3. ZTET-a kada je ocijenio da tužitelju ne pripada pravo na naplatu cijene toplinske energije koja tuženiku zbog izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava zgrade koju električnom energijom opskrbljuje tužitelj nije isporučena. Zbog toga je uz primjenu članka 368. stavka 2. ZPP-a odbijena žalba tužitelja i potvrđena je točka II. izreke prvostupanjske presude.

U odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci iz točke I. izreke prvostupanjske presude koju žalbom pobija tuženik

13. U skladu s člankom 45. stavkom 3. ZTTE-a koji je bio na snazi u utuženom razdoblju, krajnji kupac dužan je nakon izdvajanja iz zajedničkog sustava grijanja plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu. Pritom ta obveza postoji neovisno o vremenu kada se iz istoga sustava izdvojio

- prije ili nakon stupanja na snagu odredbe članka 45. stavka 3. ZTTE-a. Takvo je i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci Revd- 5217/2024 od 18. prosinca 2024.

13.1. Posebno, ti su kupci dužni plaćati naknadu koja se odnosi na troškove snage, one troškove koji nisu u svezi sa (ne)grijanjem njihova stana ili prostora (dakle: troškove koji nisu u svezi sa troškovima isporučene toplinske energije za stan i troškovima isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode) - ali nastaju kao nužni ( s obzirom na to da se u sadašnjem stupnju razvoja tehnološkog procesa proizvodnje i distribucije toplinske energije u zgradi sa više stanova različitih korisnika ne mogu izbjeći) u obavljanju djelatnosti proizvodnje i distribucije toplinske energije za cjelinu zgrade (primjerice: za održavanje kotlovnice ili proizvodnih postrojenja i distribucijske mreže - koja se mora održavati čak i neovisno da li se za određeno razdoblje ili za grijanje dijela zgrade ne koristi; za potrošnju električne energije za rad kotlovnice; za potrošnju vode za punjenje sustava; za redovno servisiranje kotlovnice; za amortizaciju postrojenja - a ne ovise o utrošenoj količini toplinske energije) pa se ostvaruju i u zagrijavanju toplinskih instalacija vanjskih i u zgradi (ugrađenih i u zidovima) te zajedničkih prostorija (bilo hodnika, stubišta, podrumskih, tavanskih ili sličnih prostorija): to stoga što se izdvajanjem pojedinog krajnjeg kupca iz zajedničkog toplinskog sustava u pravilu i u bitnome ne mijenjaju (umanjuju) opisani troškovi snage, kao fiksni troškovi održavanja cjelokupnog toplinskog sustava, od postrojenja za proizvodnju toplinske energije, distribucijske mreže ili vanjskih instalacija, toplinske podstanice i unutarnjih instalacija u zgradi - kao niti troškovi koji po prirodi stvari nastaju u zagrijavanju navedenih instalacija ili zajedničkih prostora. Zbog toga je sud prvog stupnja pravilno primijenio članak 45. stavak 3. ZTTE-a kada je djelomično održao na snazi platni nalog iz rješenja u dijelu kojem je tuženiku naloženo platiti ostale troškove koji nisu u svezi sa troškovima isporučene toplinske energije za stan i troškovima isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode, ali su nastali kao nužni.

13.2. Takvo je i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo, primjerice, u odlukama Rev 285/2021 od 23. kolovoza 2022., Rev 41/2022 od 19. travnja 2023., Rev 575/2023 od 4. listopada 2023., Rev 587/2023 od 23. travnja 2024., Rev 228/2022 od 29. listopada 2024., Revd 5217/2024 od 18. prosinca 2024., Rev- 1163/2024 od 19. veljače 2025. i dr.

14. Neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da je donoseći odluku iz točke I. izreke prvostupanjske presude sud prvog stupnja propustio primijeniti odredbe članka 296. stavka 1. i 2. ZOO-a o ništetnosti pojedinih odredbi općih uvjeta. To stoga što obveza na plaćanje ostalih troškova na kojoj je utemeljena žalbom tuženika pobijana odluka ne proizlazi iz općih uvjeta tužitelja nego iz članka 45. stavka 3. ZTTE-a.

15. S obzirom na to da u dijelu presude prvostupanjskog suda kojom je djelomično održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ne postoje razlozi zbog kojih se u tom dijelu presuda pobija žalbom tuženika niti postoje razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, uz primjenu članka 368. stavka 2. ZPP-a odbijena je žalba tuženika i potvrđena je točka I. izreke prvostupanjske presude.

U odnosu na žalbe stranaka protiv odluka o troškovima postupka iz točaka III. i IV. izreke

16. Žalba tužitelja ne sadrži određene razloge zbog kojih se pobija odluka o troškovima postupka iz točke IV. izreke prvostupanjske presude niti su u njezinom donošenju počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa je uz primjenu članka 380. točke 2. ZPP-a odbijena žalba tužitelja i potvrđena je točka IV. izreke prvostupanjske presude.

17. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio članak 154. stavak 2. ZPP-a kada je u odluci o troškovima postupka iz točke III. izreke prvostupanjske presude uzeo u obzir i uspjeh tužitelja s osnovom zahtjeva za isplatu. Neprihvatljivo je pravno shvaćanje tuženika iz kojeg proizlazi da, s obzirom na to da je u odnosu na visinu zahtjeva tuženik uspio u većem omjeru od tužitelja, da toj stranci (tuženiku) pripada razmjerna naknada troškova parničnog postupka. To pravno shvaćanje ima za posljedicu to da stranci koja od prigovora protiv rješenja o ovrsi, tijekom čitavog prvostupanjskog postupka i u žalbi, osporava tužitelju bilo kakvu osnovu za plaćanje makar dijela utuženog iznosa, troškove postupka koji je bio potreban za ostvarenje tražbine koju tuženik osporava, naknađuje tužitelj koji je radi ostvarenja svojeg potraživanja opravdano pokrenuo postupak i s dijelom postavljenog novčanog zahtjeva u tom postupku i uspio. Takvo pravno shvaćanje protivno je smislu i svrsi koja se odredbom iz članka 154. stavka 2. ZPP-a želi postići pa se ne može prihvatiti. S obzrom na to da u odluci iz točke III. izreke prvostupanjske presude nisu ostvareni razlozi na koje drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka pazi po službenoj dužnosti, uz primjenu članka 380. točke 2. ZPP-a odbijena je žalba tuženika i potvrđena je točka III. izreke prvostupanjske presude.

18. Stranke sa izjavljenim žalbama nisu uspjele pa su odbijeni njihovi zahtjevi za naknadu troškova odbijenih pravnih lijekova.

U Varaždinu 12. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec