Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-3790/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Laljek, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe LOGLAS DREAM d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe MĐ, koje brani Mario Mikulić, odvjetnik iz Zagreba, zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 37. i stavka 2. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“, br. 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20., 47/20., 114/22. i 82/2023.), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe LOGLAS DREAM d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe MĐ, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 67. Pp-17850/2023 od 21. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe okrivljene pravne osobe LOGLAS DREAM d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe MĐ, a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela na način da se prekršaj činjenično opisan u izreci pobijane presude pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“, br. 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20., 47/20. i 114/22.).

II U ostalom dijelu žalba okrivljene pravne osobe LOGLAS DREAM d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe MĐ, odbija se kao neosnovana te se u preostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

III Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljena pravna osoba LOGLAS DREAM d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba MĐ, obvezni su naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura - svaki, koji su dužni platiti u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 67. Pp-17850/2023 od 21. veljače 2024., proglašeni su krivima okrivljena pravna osoba LOGLAS DREAM d.o.o. i odgovorna osoba MĐ, zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 37. i stavka 2. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“, br. 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20., 47/20., 114/22. i 82/2023.), za koji prekršaj je okrivljenoj pravnoj osobi izrečena novčana kazna u iznosu od 265,45 eura, a okrivljenoj odgovornoj osobi novčana kazna u iznosu od 50,00 eura.

2. Istom presudom okrivljenici su na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona oslobođeni obveze plaćanja troškova prekršajnog postupka.

3. Protiv navedene presude okrivljenici su podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnim sankcijama, navodeći u bitnome da izreka pobijane presude nije u skladu s prekršajnim nalogom Klasa: 120-02/22-04/28604, Urbroj: 07-03-22-2. Kada se usporedi izreka pobijane presude i izreka prekršajnog naloga, vidljivo je da su okrivljenici proglašeni krivima za djelo iz članka 42. stavka 1. točke 37. i stavka 2. Zakona o računovodstvu, odnosno djelo različito od onoga koji im se prekršajnim nalogom stavljalo na teret – članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu. Naime, radnja prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu sastoji se u nedostavljanju financijskih izvještaja (bilance, računa dobiti i gubitka). Kako je to rečeno u pisanoj obrani, prvookrivljena pravna osoba nije mogla počiniti predmetni prekršaj jer nije poslovala i nije imala nikakvih prihoda niti rashoda. S obzirom na to da je prvookrivljena pravna osoba bila u mirovanju, odnosno neaktivna, te nije imala bilancu, račun dobiti i gubitka, kao ni dodatne podatke u smislu odredbe članka 42. stavka 1. točke 35. starog Zakona o računovodstvu, kao jedini logičan i razuman zaključak nameće se da nije niti mogla dostaviti nešto što nema. Ono što je najvažnije da su FINI podaci o neaktivnosti odnosno mirovanju bili vidljivi iz njenih evidencija (iz registara i računa trgovačkih društava). Žalitelji dalje ističu da FINA nije postupila sukladno članku 47. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku i po službenoj dužnosti pribavila podatke koji su joj bili dostupni i o kojima se vode službene evidencije, već prije podnošenja prekršajnog naloga nije uzela u obzir niti vlastite evidencije. O ovim okolnostima prvostupanjski sud ne zauzima nikakvo stajalište, zbog čega je uslijed pogrešne primjene materijalnog prava i činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Također se ističe da u situaciji kada je trgovačko društvo neaktivno, ne ostvaruje nikakve prihode ni rashode te stoga nema bilancu, ni račun dobiti i gubitka, zasigurno ne može biti odgovorno za nedostavljanje navedenih podataka FINI, već jedino za propuštanje dostavljanja Izjave o neaktivnosti, sukladno odredbi članka 30. stavka 9. Zakona o računovodstvu. Tom odredbom propisano je da je poduzetnih koji tijekom poslovne godine nije imao poslovnih događaja, niti u poslovnim knjigama ima podatke o imovini i obvezama, dužan do 30. travnja tekuće godine Financijskoj agenciji dostaviti izjavu o neaktivnosti za prethodnu poslovnu godinu. Međutim, prema odredbi članak 42. Zakona o računovodstvu, takav propust ne predstavlja prekršaj, odnosno za njega nije propisana nikakva kazna. Stoga je otklanjanjem obrane okrivljenika kao cit. „paušalne i neutemeljene“, bez da je uzeo u obzir navedene okolnosti, prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka opisanu u članku 195. stavku 1. točkama 6., 8. i 11. Prekršajnog zakona

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Međutim, kako pravna oznaka ne obvezuje sud postupajući po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud je preinačio pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela. Naime, prekršaj koji se okrivljenicima stavlja na teret prvostupanjski sud je pogrešno pravno označio kao prekršaj iz članka 42. stavka 1. točke 37 i stavka 2. Zakona o računovodstvu („Narodne novine”, broj: 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20., 47/29, 114/22. i 82/23.). Stoga je ovaj Sud, po službenoj dužnosti, radi pravilne primjene materijalnog prekršajnog prava, otklonio navedeni propust, koji nije imao utjecaj na valjanost osporavane odluke i predmetni prekršaj pravilno pravno označio na način naveden u točki I izreke ove drugostupanjske presude, sukladno Zakonu o računovodstvu („Narodne novine“, br. 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20., 47/20. i 114/22. – dalje u tekstu: Zakon o računovodstvu). Kako su u činjeničnom opisu prekršaja opisana sva konstitutivna obilježja prekršaja, to su u postupanju okrivljene pravne i odgovorne osobe ostvarena bitna obilježja prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu, koji prekršaj im je optužnim aktom i bio stavljen na teret.

8. Razmatrajući dalje žalbu, ovaj Sud je utvrdio da je suprotno tvrdnji žalitelja, na temelju rezultata prekršajnog postupka, pravilnom ocjenom pisane obrane te predmetu priložene materijalne dokumentacije, nedvojbeno utvrđeno da okrivljena pravna osoba i odgovorna osoba nisu dostavili Financijskoj agenciji do 30. travnja 2022. za statističke i druge potrebe propisane financijske izvještaje – bilancu, račun dobiti i gubitaka i dodatne podatke, za prethodnu kalendarsku 2021. Upravo je iz Izvatka iz registra godišnjih financijskih izvještaja za 2021., koji je izdan od strane FINE, 8. veljače 2023. i u čiju vjerodostojnoj nije bilo razloga sumnjati, vidljivo da obveznik nije dostavio godišnji financijski izvještaj za statističke i druge potrebe za 2021., godišnji financijski izvještaj i drugu dokumentaciju radi javne objave za 2021. niti Izjavu o neaktivnosti sukladno članku 30. stavku 9. Zakona o računovodstvu.

9. Napominje se kako je sve do trenutka brisanja pravne osobe iz sudskog registra nadležnog trgovačkog suda, pravna osoba dužna za svaku godinu Fini dostaviti financijske izvještaje za statističke i druge potrebe, u zakonom propisanom roku te bi je od te obveze ekskulpiralo jedino to da je do 30. travnja 2022. dostavila Financijskoj agenciji Izjavu o neaktivnosti za 2021. Kako je iz Izvatka iz registra godišnjih financijskih izvještaja za 2021. izdanog od strane Fine vidljivo da to nije učinjeno, to je evidentno da na strani okrivljene pravne i odgovorne osobe nema te ekskulpirajuće okolnosti.

10. Pobijana presuda sadrži jasne, razumne i logične razloge o krivnji počinitelja te zašto su dokazi koji potvrđuju optužbu dostatni i prihvatljivu te je ovaj Sud utvrdio da je prvostupanjski sud na temelju rezultata provedenog postupka, obrane okrivljenika, odnosno svih dokaza u koje je izvršio uvid, prema utvrđenom pravnorelevantnom činjeničnom stanju izveo pravilan zaključak o krivnji okrivljene pravne i odgovorne osobe za prekršaj koji im je stavljen na teret, za svoja činjenična utvrđenja dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj Sud, dok navodi žalbe ne upiru na postojanje novih činjenica u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona kojima bi žalitelji doveli u sumnju pravilnost prvostupanjske odluke niti žalitelji argumentirano dovode u sumnju činjenično utvrđenje pa se daljnje provođenje dokaznog postupka ukazuje nepotrebnim.

11. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je nakon iznošenja dokaznog materijala, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanim, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, pa kako, dakle, presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da nije osnovana žalbena tvrdnja da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona.

12. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj Sud je utvrdio da su izrečene novčane kazne okrivljenicima pravilne i zakonite i da su primjerene težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona). Naime, za prekršaj iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu, u vrijeme počinjenja prekršaja bila je propisana novčana kazna za pravnu osobu u iznosu od 10.000,00 kuna do 100.000,00 kuna, a za odgovornu osobu u iznosu od 5.000,00 kuna do 20.000,00 kuna, dok je u međuvremenu 1. siječnja 2023. godine stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o računovodstvu („Narodne novine”, br. 114/22.), a koji za navedene prekršaje propisuje novčanu kaznu za pravnu osobu u iznosu od 1.320 eura do 13.270 eura (što je protuvrijednost od 9.945,54 kuna do 99.982,82 kuna, u skladu s fiksnim tečajem od 7,53450 kuna), a za odgovornu osobu u iznosu od 660 eura do 2.650 eura (što je protuvrijednost od 4.972,77 kuna do 19.966,43 kuna, u skladu s fiksnim tečajem od 7,53450 kuna).

13. Razmatrajući u smislu navoda žalbe odluku o kazni, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud, odmjeravajući okrivljenicima visinu kazni imao u vidu sve relevantne okolnosti, propisane člankom 36. Prekršajnog zakona. Iz obrazloženja pobijane presude vidljivo je da su cijenjene olakotne okolnosti, te okrivljenoj odgovornoj osobi otegotna okolnost. Ovaj Sud smatra da su okrivljenicima odmjerene primjerene novčane kazne, naročito imajući u vidu da je prvostupanjski sud okrivljenicima primjenom članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona, izrekao novčane kazne daleko ispod propisanog minimuma novčane kazne za ovakvu vrstu prekršaja. Tako izrečene novčane kazne i ovaj Sud prihvaća primjerenima težini i opasnosti djela te stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenika, dok uvjeta za daljnje ublažavanje, već znatno ublaženih novčanih kazni, nije našao.

14. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenici u roku od petnaest dana od primitka ove presude, plate dvije trećine izrečenih im novčanih kazni, iste će se smatrati plaćenim u cijelosti.

15. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki III izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenike određena u okviru raspona koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka s obzirom na složenost i trajanje postupka.

16. Zbog izloženih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.

17. Ova presuda je pravomoćna.

U Zagrebu 12. studenoga 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.