REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-621/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola po sucu Mariji Sošić u pravnoj stvari tužitelja SPLIT PARKING d.o.o. (OIB: 90551978160) sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika RF (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Mirku Kozini, odvjetniku u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude poslovni broj: Povrv-188/20 od 8. prosinca 2023. Općinskog suda u Splitu, 12. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te potvrđuje presuda poslovni broj: Povrv-188/20 od 8. prosinca 2023. Općinskog suda u Splitu.

II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tuženika i tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Helene Dragun iz Splita, Škrape 53, poslovni broj: Ovrv 2990/2019 od 17. rujna 2019., na način da je tuženik dužan isplatiti tužitelju iznos od 66,36 eura / 500,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućima od 24. veljače 2019. do isplate (točka I. izreke), te je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 148,22 eura / 1.116,76 kuna (točka II. izreke).

2. Prvostupanjsku presudu žalbom pobija tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) te povrede prava na pošteno suđenje iz članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine” - Međunarodni ugovori broj: 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, i 13/17 - dalje: EKLJP). Smatra da je prvostupanjski sud povrijedio članak 451. ZPP time što je u izreci presude, uz održavanje platnog naloga na snazi, naložio tuženiku platiti točno određeni iznos, a prvostupanjska presuda da je nerazumljiva i da je prekoračen tužbeni zahtjev time što je prvostupanjski sud u izreci naložio isplatu protuvrijednosti u eurima iznosa utuženog u kunama te specificirao naknadno izmijenjenu stopu zateznih kamata. Navodi da je prvostupanjski sud propustio ukinuti platni nalog u dijelu troška ovršnog postupka, iz čega proizlazi da bi tuženik trebao naknaditi, uz parnični, i ovršni trošak. Tuženik nadalje smatra da je prvostupanjski sud na njegovu štetu povrijedilo pravila o teretu dokazivanja u odnosu na činjenicu je li se predmetno vozilo nalazilo na parkirnom mjestu za osobe s invaliditetom, uslijed čega da je počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a tuženiku da je uskraćeno pravo na raspravljanje pred sudom odnosno povrijeđeno pravo na pošteno suđenje. Istovjetno tuženik smatra i u pogledu njegovih navoda da nije vlasnik ni korisnik predmetnog vozila, o čemu da je prvostupanjski sud propustio saslušati predloženog svjedoka. Osporava visinu tužbenog zahtjeva te navodi da mu je prvostupanjski sud povrijedio pravo na pošteno suđenje time što je pobijanu presudu utemeljio na ispravi – Zaključku o visini troškova premještanja nepropisno parkiranih ili zaustavljenih vozila na javnoprometnim površinama Grada Splita Kl. 363-02/12-01/00030 Ur. br. 2181/01-01-12-03 od 04. prosinca 2012. - koja da mu nije dostavljena. Konačno, tuženik ističe da je njegova žalba, podnesena u žalbenom roku od 15 dana, pravodobna, iako podnesena izvan roka navedenog u uputi o pravnom lijeku (8 dana). Žalbeni je prijedlog tuženika preinačiti pobijanu presudu na način da se platni nalog ukine u cijelosti i odbije tužbeni zahtjev, uz dosudu mu popisanog parničnog troška. Potražuje i trošak žalbenog postupka u visini 13,27 eura na ime sudske pristojbe.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem pobija žalbene navode tuženika te žalbu tuženika smatra prvenstveno nepravovremenom, a potom i neosnovanom. Predlaže odbaciti žalbu tuženika, a podredno ju odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu. Potražuje trošak žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 88,27 eura.

4. Žalba tuženika je pravovremena.

4.1. Prijedlog je za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave naime podnesen nakon 1. rujna 2019. (prijamni štambilj na stranici 2 spisa iz kojega proizlazi da je prijedlog predan na poštu preporučeno 5. rujna 2019.) kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj: 70/19) u skladu s čijim odredbama se i u sporovima male vrijednosti počeo primjenjivati žalbeni rok od petnaest dana, pa se i žalba tuženika, unatoč pogrešnoj uputi o pravnom lijeku, ukazuje pravovremenom.

5. Tuženikova žalba, međutim, nije osnovana.

6. Predmet je spora, koji se vodi povodom prigovora tuženika protiv platnog naloga sadržanog u javnobilježničkom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zahtjev tužitelja za naplatu iznosa računa izdanog tuženiku po osnovi usluge premještanja i čuvanja vozila koje je zatečeno na parkirnom mjestu rezerviranom za osobe s invaliditetom.

6.1. Prvostupanjski je sud održao na snazi platni nalog iz javnobilježničkog rješenja o ovrsi, u bitnome s obrazloženjem da je tuženik, kao vlasnik odnosno korisnik vozila koji ga je i preuzeo nakon što je premješteno s parkirnog mjesta za osobe s invaliditetom, obvezan platiti tužitelju iznos od 66,36 eura / 500,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 24. veljače 2019., u skladu s dospijećem iskazanim u računu koji je tuženik preuzeo od tužitelja, pa do konačne isplate.

7. U ovom postupku, s obzirom na vrijednost predmeta spora, radi se o sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe od članka 457. do članka 467.a ZPP ali i odredbe članaka 445.a do 456. ZPP o izdavanju platnog naloga.

7.1. Prema odredbi članka 467. stavaka 1. i 2. ZPP, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupcima u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP (osim one iz točke 3. toga stavka), a povodom žalbe ne primjenjuju se odredbe članka 370. ZPP.

8. Postupajući u smislu odredbe članka 365. u vezi s odredbom članka 457. ZPP, ovaj žalbeni sud je ispitao pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda tuženika, pazeći pritom po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava (izuzev u dijelu odluke o troškovima postupka) kao i na zakonom predviđene apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka (članak 365. stavak 2. ZPP). Po tako provedenom ispitivanju, ocjena je ovog suda da je prvostupanjska presuda pravilna i zakonita.

9. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP.

9.1. Činjenica što je prvostupanjski sud u izreku pobijane presude, uz održavanje platnog naloga na snazi, uvrstio kondemnatorni dio u kojem je točno odredio sadržaj novčane obveze tuženika, odredivši pritom i protuvrijednost u eurima iznosa koji je u platnom nalogu bio izražen u kunama te stopu zateznih kamata do čije izmjene je došlo u tijeku postupka – a čime je pobijana presuda usklađena s prisilnim materijalnopravnim propisima - ne čini prvostupanjsku presudu nerazumljivom niti je time prekoračen tužbeni zahtjev a takav sadržaj izreke u suštini nije u protivnosti s člankom 451. stavkom 3. ZPP.

9.2. Prvostupanjska presuda, nadalje, sadrži jasne, valjane i dostatne razloge o činjenici da je vozilo tuženika zatečeno na parkirnom mjestu rezerviranom za osobe s invaliditetom, što potkrepljuje sadržaj Naredbe za premještanje vozila br. 56718 (stranica 7 spisa) s fotografijama. Predmetna isprava, i prema shvaćanju ovog suda, predstavlja javnu ispravu u smislu članka 230. ZPP, s obzirom na to da ju je izdalo Prometno redarstvo Grada Splita u obavljanju javnog ovlaštenja koje mu je povjereno odredbom članka 84. stavka 1. točke 1. te stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine” broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23 i 145/24, dalje: ZSPC).

9.2.1. Isto tako, u pobijanoj presudi su izneseni jasni, valjani i dostatni razlozi o činjenici da je tuženik vlasnik odnosno korisnik predmetnog vozila, što proizlazi kako iz sadržaja Zapisnika i računa br. 1788/10/1 za preuzimanje vozila ST615ZZ(HR) (stranica 5 spisa), koje je vozilo tuženik preuzeo i potpisao bez primjedbe da bi nastupao u ime i za račun druge osobe, tako i iz činjenice što je tuženik vozilo nesporno odvezao s odlagališta tužitelja, čime je i postupao u svojstvu korisnika vozila.

9.2.2. Navedeni Zapisnik i račun br. 1788/10/1 za preuzimanje vozila ST615ZZ(HR) doduše nisu javne isprave – račun je vjerodostojna isprava koju je izdao tužitelj a i zapisnik o preuzimanju vozila privatna je isprava tužitelja koju je međutim potpisao i tuženik koji ne osporava svoj potpis ni autentičnost tog zapisnika odnosno teksta koji je nesporno potpisao pa se te isprave trebaju ocjenjivati zajedno sa svim drugim dokazima i na temelju rezultata cjelokupnog postupka prema članku 8. ZPP iz kojih proizlazi osnovanost tužiteljeva zahtjeva pa je teret dokazivanja suprotnog bio na tuženiku, što znači da prvostupanjski sud nije povrijedio ni pravila o teretu dokazivanja.

9.3. U prvostupanjskom postupku nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP niti je tuženiku povrijeđeno konvencijsko pravo na pravično suđenje, posebno u kontekstu procesne nediscipline tuženika koji se nije odazvao ni na jedno od četiriju ročišta koje je prvostupanjski sud održao upravo radi raspravljanja o prigovorima tuženika, niti se očitovao na poziv suda (zapisnik od 25. listopada 2023.) da dostavi točne podatke o svjedoku kojeg je sam, u prilog svojih navoda, prethodno predložio.

9.3.1. Ta bitna povreda nije počinjena ni prilikom utvrđivanja visine tužiteljeve tražbine, koju je tuženik samo neodređeno osporio, s obzirom na to da osnovanost visine proizlazi kako iz Zapisnika i računa br. 1788/10/1 za preuzimanje vozila ST615ZZ(HR) (stranica 5 spisa) koji je tuženik preuzeo i u kojem su određeni iznos i dospijeće dugovanja, tako i iz Zaključka o visini troškova premještanja nepropisno parkiranih ili zaustavljenih vozila na javnoprometnim površinama Grada Splita klasa:

363-02/12- 01/00030 urbroj: 2181/01-01-12-03 od 04. prosinca 2012. (dalje: Zaključak o visini troškova), a koji dokument je javno objavljen u Službenom glasniku Grada Splita broj: 2/13 i svima dostupan na internetskim stranicama Grada Splita (https://split.hr/gradska-uprava/sluzbeni-glasnik).

9.4. Konačno, u prvostupanjskom postupku nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na postojanje kojih ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), niti je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

10. Odredbom je članka 82. stavka 1. točke 13. ZSPC propisano da vozač ne smije zaustavili ili parkirati vozilo na mjestu rezerviranom za parkiranje vozila osoba s invaliditetom. Nadalje, iz odredbe članka 84. stavka 1. točke 1. ZSPC proizlazi da će policijski službenik ili službenik jedinice lokalne samouprave naredbom odrediti da se vozilo premjesti na drugo mjesto ako je parkirano ili zaustavljeno na mjestu rezerviranom za zaustavljanje i parkiranje vozila osoba s invaliditetom, dok iz stavka 3. istog članka proizlazi da se, prije izdavanja naredbe za premještanje vozila, položaj nepropisno zaustavljenog ili parkiranog vozila utvrđuje fotografijom, skicom ili video zapisom a odredbom članka 85. stavka 1. ZSPC da je izvršavanje naredbe za premještanje vozila obavlja ministarstvo nadležno za unutarnje poslove ili jedinica lokalne samouprave, dok prema stavku 2. toga članka jedinice lokalne samouprave za obavljanje tih poslova mogu osnovati pravnu osobu ili ih povjeriti pravnoj ili fizičkoj osobi obrtniku koja ispunjava propisane uvjete.

10.1. Iz odredbe pak članka 86. stavaka 1. i 2. ZSPC proizlazi da troškove premještanja vozila, čiju visinu propisuju jedinice lokalne samouprave uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, snosi vlasnik odnosno korisnik vozila.

11. Cijeneći, dakle, pravilna i zakonita činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda da je tuženik vlasnik odnosno korisnik vozila koje je zatečeno na parkirnom mjestu rezerviranom za osobe s invaliditetom, pri čemu visina usluge premještanja i čuvanja vozila proizlazi kako iz računa koji je osobno preuzeo tuženik tako i iz javno objavljenog Zaključka o visini troškova, proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je održao na snazi platni nalog kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju ukupan iznos naveden u računu zajedno sa zateznim kamatama prema ondje navedenom datumu dospijeća, a kako je to odlučeno u točki I. izreke prvostupanjske presude.

12. Konačno, neosnovano tuženik smatra da bi, s obzirom na sadržaj izreke prvostupanjske presude, proizlazila obveza tuženika naknaditi, uz dosuđene parnične, i ovršne troškove tužitelja sadržane u platnom nalogu iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

12.1. U točki je I. izreke pobijane presude, naime, decidirano određen opseg novčane obveze tuženika, koja se odnosi isključivo na isplatu glavnog potraživanja sa zateznim kamatama od 24. veljače 2019. do isplate (točka I.) – kako je to bilo određeno i platnim nalogom iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave a u točki je II. izreke odlučeno o parničnim troškovima koji uključuju i troškove javnog bilježnika. Troškovi su stoga odmjereni jedinstveno za cjelokupni prvostupanjski postupak, uključujući i javnobilježničke troškove.

12.2. Imajući stoga u vidu da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom zajedno s ostalim parničnim troškovima (tako Zaključak 3. sa sastanka na Vrhovnom sudu RH broj: Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017.), na koji način je prvostupanjski sud i postupio, pri čemu izreka pobijane presude u dijelu koji se odnosi na platni nalog sadrži jasno specificirani kondemnatorni dio koji je po pravnim učincima izjednačen s odlukom iz članka 451. stavka 3. ZPP (u tom smislu Rev 565/2021-3 od 19. ožujka 2024.) - pobijana odluka ni u pogledu odluke o troškovima postupka ne sadrži takve nedostatke koji bi ju činili nerazumljivom u smislu postojanja bojazni da bi tuženik bio u obvezi naknaditi tužitelju uz dosuđene parnične troškove i troškove iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

13. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. u vezi odredbe članka 457. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

14. S obzirom na to da tuženik nije uspio s podnesenom žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP), a trošak odgovora na žalbu nije bio potreban (članak 155. stavak 1. ZPP), valjalo je odbiti zahtjeve obiju stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. ZPP) te odlučiti kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

U Puli 12. studenog 2025.

Sudac

Marija Sošić