REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž Ovr-473/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Biljani Pamić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Klesarstvo suhozid d.o.o., Zagreb, Mirogojska cesta 39, OIB: 15567069664, zastupanog po punomoćniku Vinku Areliću, odvjetniku u odvjetničkom društvu Arelić i Mlinarić d.o.o., u Zagrebu, Trnjanska cesta 69, protiv ovršenika HS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Škarici, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Krešimir Škarica & partneri d.o.o., u Zagrebu, Preradovićeva 32, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovr-2220/2025-3 od 11. srpnja 2025., 12. studenoga 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovr-2220/2025-3 od 11. srpnja 2025.
Obrazloženje
1.Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:
„I. Odbija se prijedlog ovršenika HS, OIB: [osobni identifikacijski broj], za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi na temelju presude Općinskog suda u Šibeniku poslovnog broja Povrv-276/19 od 15. srpnja 2024., kao neosnovan.
II. Odbija se zahtjev ovršenika HS, OIB: [osobni identifikacijski broj], za naknadu troška sastava prijedloga za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava kao neosnovan.
III. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja Klesarstvo suhozid d.o.o., OIB: 15567069664, za naknadu troška postupka, kao neosnovan. odbijen je ovršenikov prijedlog za odgodu ovrhe.“
2. Protiv tog rješenja žalbu, pravodobno, podnosi ovršenik pobijajući rješenje „iz svih zakonom dopuštenih razloga“. Predlaže uvažiti žalbu, ukinuti pobijano rješenje te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovnu odluku, a podredno preinačiti pobijano rješenje i udovoljiti prijedlogu ovršenika za odgodu izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava te naknaditi ovršeniku potraživane troškove.
3. Ovrhovoditelj nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba ovršenika nije osnovana.
5. Uvidom u spis prvostupanjskog suda je utvrđeno da je ovrhovoditelj zatražio izravnu naplatu tražbine po osnovu presude Općinskog suda u Šibeniku poslovnog broja Povrv-276/19 od 15. srpnja 2024. sukladno odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, broj: 68/18., 46/20. i 47/20.), te je ovršenik podnio prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava iz čl. 210. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. 114/22. dalje: OZ). U prijedlogu navodi da je protiv presude drugostupanjskog suda kojom je potvrđena osnova za plaćanje podnio prijedlog za dopuštenje revizije, da je ovrhovoditelj trgovačko društvo s ograničenom odgovornosti čiji temeljni kapital iznosi 2.654,46 eura, dok se postupak izravne naplate vodi radi namirenja tražbine u iznosu 103.297,85 eura, zbog čega ovršenik smatra da, ako njegova revizija bude prihvaćena, ovrhovoditelj neće moći ovršeniku vratiti novčana sredstva koja su mu prenesena u postupku izravne naplate.
6. Donoseći pobijano rješenje kojim je odbio prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate, prvostupanjski sud je zaključio da nisu ispunjeni uvjeti za odgodu izdavanja naloga za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate temeljem odredbe čl. 210. u svezi s čl. 65. OZ obrazlažući da je ovršenik dokazao postojanje prve kumulativne pretpostavke budući je dokazao da je podnio prijedlog za dopuštenje revizije, čime je ispunjen razlog iz čl. 65. st. 1. toč. 1. OZ, u vezi s čl. 210. st. 2. OZ, međutim nije dokazao postojanje vjerojatnosti nastanka nenadoknadive štete ili teško nadoknadive štete jer sama okolnost što temeljni kapital ovrhovoditelja iznosi 2.654,46 eura ne podrazumijeva da imovina ovrhovoditelja nije dostatna za eventualni povrat novčanih sredstava budući se njegova imovina ne sastoji samo od temeljnog kapitala, nego i od, primjerice, dobiti koju ostvaruje poslovanjem, a možda i nekih drugih stvari, a ovršenik da nije podnio niti jedan dokaz na temelju kojeg bi sud mogao utvrditi da ovrhovoditelj nema druge imovine, a osim toga, da ovršenik niti ne tvrdi da je protiv ovrhovoditelja pokrenut postupak stečaja odnosno da isti posluje s gubitkom niti je podnio bilo koji dokaz na temelju kojeg bi sud mogao utvrditi barem vjerojatnu insolventnost ovrhovoditelja.
7. Takva odluka suda prvog stupnja je pravilna i nije dovedena u sumnju žalbenim navodima ovršenika. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st.2. Zakonu o parničnom postupku (Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 55/23. – dalje: ZPP) u vezi s čl. 381. ZPP i sve u vezi s čl. 21. st. 1. OZ.
8. Prema odredbi čl. 210. st.1. OZ ovršenik može, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda ili upravnog tijela, odnosno obračuna poslodavca, prema odredbi čl. 209. st.4. tog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Pritom će se, prema odredbi st.2. tog članka na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjivati odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe (čl. 65. OZ).
8.1. Iz odredbe čl. 65. st.1. OZ u vezi s čl. 210. st.1. OZ proizlazi da se prijenos zaplijenjenih sredstava može odgoditi na prijedlog ovršenika samo ako se kumulativno ispune obje pretpostavke propisane čl. 65. st.1. OZ odnosno ako je ostvaren neki od pojedinačno navedenih razloga iz čl. 65. st.1. toč. 1. do 11. OZ te ako postoji još i vjerojatnost nastanka nenadoknadive štete, teško nadoknadive štete ili nasilja.
9. Ovršenik je dokazao da je protiv ovršne isprave podnio prijedlog za dopuštenje revizije, čime je ostvarena prva od zakonskih pretpostavki za odgodu prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava u skladu s čl. 65. st.1. toč. 1. OZ.
9.1. Međutim, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.
9.2. S time u vezi valja navesti da ovršenik već u podnesenom prijedlogu za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate mora navesti činjenice i pružiti dokaze iz kojih proizlazi vjerojatnost nastanka nenadoknadive štete ili teško nadoknadive štete. Pritom valja imati u vidu da se za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ne traži postojanje bilo kakve štete, nego isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive, one koju protuovrhom ili restitucijskom parnicom i ovrhom koja bi se nastavno provela, ovršenik ne bi mogao nadoknaditi od ovrhovoditelja. Ta šteta primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja odnosno o tome je li ovrhovoditeljeva imovina dostatna za vraćanje novčanih sredstava koja će u postupku izravne naplate biti prenesena ovrhovoditelju, ako naknadno bude odlučeno da ovrhovoditelj ipak nije imao pravo na isplatu tih iznosa.
10. Sama okolnost da je ovrhovoditelj trgovačko društvo s ograničenom odgovornošću čiji temeljni kapital iznosi 2.654,46 eura ne dovodi nužno do zaključka da ovrhovoditelj nema druge imovine iz koje bi se ovršenik mogao namiriti u slučaju uspjeha s izvanrednim pravnim lijekom, jer se njegova imovina ne sastoji samo od temeljnog kapitala već i od dobiti koju ostvaruje poslovanjem i eventualno druge imovine koja nije unesena u temeljni kapital, pa kraj činjenice da ovršenik nije podnio bilo koji dokaz na temelju kojeg bi sud mogao utvrditi da ovrhovoditelj nema druge imovine (osim temeljnog kapitala) odnosno dokaz na temelju kojeg bi sud mogao utvrditi barem vjerojatnu insolventnost ovrhovoditelja, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kad je odbio prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa njegovih zaplijenjenih novčanih sredstava.
11. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. st.2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
Pula - Pola, 12. studenoga 2025.
S u d a c:
Biljana Pamić
