REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-3564/2024.
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Sanje Gospočić kao predsjednice vijeća, te Mladena Genca i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika TOTARINO d.o.o., Zagreb, kao pravne osobe, i DL, kao odgovorne osobe, zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 33. i stavka 2. Zakona o računovodstvu ("Narodne novine", broj: 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20., 47/20., 114/22., 82/23.), odlučujući o žalbi Financijske agencije, Regionalni centar Zagreb, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, od 13. ožujka 2024.g., broj: 2. Pp-17875/2023, na sjednici vijeća održanoj dana 12. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
-
I Djelomično se prihvaća žalba tužitelja Financijske agencije, Regionalnog
centra Zagreb, a u povodu žalbe i po službenoj dužnosti, te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni, na način da se za prekršaj činjenično opisan u izreci pobijane presude, temeljem citiranog zakonskog propisa, okrivljeniku TOTARINO d.o.o., Zagreb, kao pravnoj osobi, izriče novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura, a okrivljeniku DL, kao odgovornoj osobi, izriče novčana kazna u iznosu od 660,00 eura (šestošezdeset eura), koje su okrivljenici dužni platiti u roku od 3 (tri) mjeseca računajući od dana primitka ove presude. Ukoliko okrivljenici plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni u roku od 3 (tri) mjeseca od dana primitka ove presude, novčane kazne smatrat će se plaćenima u cijelosti.
II U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Financijske agencije, Regionalnog centra Zagreb, i u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljenik TOTARINO d.o.o., Zagreb, kao
pravna osoba, proglašen je krivim i, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 500,00 eura (petsto eura), dok je okrivljeniku DL, kao odgovornoj osobi, uz primjenu članka 43. stavka 1. Prekršajnog zakona, primijenjena opomena, zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točka 33. i stavka 2. Zakona o računovodstvu, činjenično opisanog u izreci presude.
2. Istom presudom okrivljenici su oslobođeni obveze naknade paušalne svote
troškova prekršajnog postupka.
3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj Financijska agencija, Regionalni
centar Zagreb, pravodobno je podnio žalbu zbog povrede odredaba materijalnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškovima postupka, navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio da se, unatoč tome što su okrivljenici krivi za predmetni prekršaj izrečena umanjena novčana kazna okrivljenoj pravnoj osobi, dok je okrivljenoj odgovornoj osobi izrekao opomenu. Ističe da je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda da je otegotna okolnost samo ranija prekršajna kažnjavanost dok ostale otegotne okolnosti nisu nađene. Naglašava da ne dostavljanje GFI u propisanom roku ne može biti niti beznačajan, a niti očito lak oblik prekršaja zbog kojeg bi sud temeljem članka 43. stavka 1. Prekršajnog zakona izrekao opomenu ili primjenom članka 37. Prekršajnog zakona ublažio kaznu ispod Zakonom propisane minimalne novčane kazne. Mišljenja je kako se dodatnim ublažavanjem novčane kazne za okrivljenu pravnu osobu i opomenom za okrivljenu odgovornu osobu ne postiže svrha kažnjavanja koja se treba postići Prekršajnim zakonom i prekršajnim odredbama Zakona o računovodstvu. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati i preinači prvostupanjska presuda na način da se utvrdi da su okrivljenici krivi za predmetni prekršaj, te naloži im plaćanje novčane kazne i troškova izdavanja prekršajnog naloga onako kako je naznačeno u prekršajnom nalogu.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Razmatrajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka
202. stavka 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, te nije našao da bi tijekom prvostupanjskog postupka bile počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka, niti je nastupila zastara prekršajnog progona na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Nadalje, na temelju provedenog prekršajnog postupka, odnosno svih
dokaza provedenih na glavnoj raspravi, prvostupanjski sud je osnovano proglasio okrivljenike krivima za prekršaj koji im se stavlja na teret, a za odluku o krivnji dao je valjane razloge o odlučnim činjenicama, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
7. Međutim, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud povrijedio materijalno
pravo u korist okrivljenika kada mu je za predmetni prekršaj primijenio mjeru opreza - opomenu, a to stoga jer je odredbom članka 43. stavka 1. Prekršajnog zakona propisano da je "opomena prekršajnopravna sankcija koja se kao mjera upozorenja, može primijeniti prema počinitelju prekršaja za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 663,61 eura ako se prema postupanju počinitelja, njegovoj krivnji i prouzročenoj posljedici radi o očito lakom obliku tog prekršaja i kad se s obzirom na sve okolnosti koje se tiču počinitelja ili posebno njegova odnosa prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene prekršajem steknu uvjeti za postignuće svrhe mjere upozorenja bez kažnjavanja". Za počinjeni prekršaj iz članka 42. stavka 1. točke 33. i stavka 2. Zakona o računovodstvu u vrijeme počinjenja bila propisana novčana kazna pravnu osobu novčanu kaznu u rasponu od u rasponu od 10.000,00 do 100.000,00 kuna (sada 1.320,00 eura do 13.270,00 eura), a za odgovornu osobu u pravnoj osobi od 5.000,00 do 20.000,00 kn (660,00 eura do 2.650,00 eura), pa već zbog propisane visine novčane kazne za odgovornu osobu nije bilo moguće primijeniti mjeru upozorenja opomenu i bez utvrđivanja jesu li ispunjeni i drugi uvjeti iz članka 43. stavka 1. Prekršajnog zakona. Stoga, osnovani su navodi žalitelja kada tvrdi da se okrivljeniku, kao odgovornoj osobi trebalo izreći novčanu kaznu za počinjeni prekršaj, te je ovaj sud, uvažavajući navedene okolnosti, ali i sukladno odredbi članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona (načelo primjene blažeg propisa), po službenoj dužnosti, uzimajući u obzir Zakon o izmjenama Zakona o računovodstvu („Narodne novine“, broj: 114/22.) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2023. i koji sada za ovog počinitelja propisuje novčanu kaznu u rasponu od 660,00 eura do 2.650,00 eura, dakle u nešto blažem iznosu nego što je u vrijeme počinjenja djela novčana kazna bila propisana, novčanu kaznu izrekao kao u točki I izreke ove drugostupanjske presude, odnosno u iznosu od 660,00 eura (šestošezdeset eura). Također, imajući u vidu okolnosti koje je cijenio prvostupanjski sud, kao i težinu počinjenog prekršaja, ovaj sud je uvažavajući navedene okolnosti, prihvativši žalbu tužitelja, preinačio prvostupanjsku presudu i u odnosu na okrivljenu pravnu osobu, te joj izrekao novčanu kaznu u iznosu od 1.320,00 eura (tisućutristodvadeset eura), kako je to i navedeno u točki I izreke, jer u postupku nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja novčane kazne.
8. U tako odmjerenim novčanim kaznama pravilan su odraz pronašle sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika, pa iste po mišljenju ovog suda, odgovaraju okolnostima konkretnog slučaja i individualizirane su u dovoljnoj mjeri, te su iste izrečene u zakonom propisanom minimumu za predmetni prekršaj.
9. Ovaj sud je mišljenja kako su takve novčane kazne primjerene težini i društvenoj opasnosti počinjenog prekršaja i kako je opravdano očekivati da će se ovako odmjerenim novčanim kaznama postići kako opća tako i posebna svrha kažnjavanja, te utjecati na okrivljenike, ali i na sve druge da ubuduće ne čine takva ili slična protupravna djela.
10. Treba istaknuti, da će se u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini, ako okrivljenici plate dvije trećine izrečene novčane kazne u za to određenom roku, pri čemu je prilikom određivanja roka za plaćanje novčane kazne u smislu odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, ovaj sud vodio računa o visini izrečenih novčanih kazni.
11. Prijedlog tužitelja kojim traži da se okrivljenike obveže na troškove onako kako su naznačeni u prekršajnom nalogu je neosnovan, budući je prekršajni nalog na temelju kojeg je pokrenut prekršajni postupak stavljen izvan snage, dok sukladno odredbi članka 138. stavka 2. Prekršajnog zakona, sam trošak izdavanja prekršajnog naloga nije obuhvaćen troškovima prekršajnog postupka, uslijed čega je u tom dijelu, žalbu tužitelja trebalo odbiti kao neosnovanu.
12. Zbog izloženih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 12. studenog 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Sanja Radeljak, v.r.
Sanja Gospočić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i ovlaštenog tužitelja.
