Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-87/2023
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Sanje Gospočić kao predsjednice vijeća, te Mladena Genca i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika MUHIĆTRANS d.o.o., Sarajevo, kao pravne osobe, i ŽH, kao odgovorne osobe, zbog prekršaja iz članka 132. stavka 1. točke 16. Zakona o trošarinama („Narodne novine“, broj: 106/18., 121/19. i 144/21.), rješavajući o žalbi okrivljenika MUHIĆTRANS d.o.o., Sarajevo, kao pravne osobe, i ŽH, kao odgovorne osobe, koje brani Ivan Mračić, odvjetnik iz MRAČIĆ & PARTNERI Odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaje, Klasa: 413-01/22-26/1527, Ur.broj: 513-02-7002/10-22-10 od 22. kolovoza 2022., na sjednici vijeća održanoj 12. studenog 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba okrivljenika MUHIĆTRANS d.o.o., Sarajevo, kao pravne osobe, i ŽH, kao odgovorne osobe, te se ukida pobijano rješenje o prekršaju i predmet vraća prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak na ponovni postupak i odlučivanje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanom kaznom, i to: MUHIĆTRANS d.o.o., Sarajevo, kao pravna osoba, u iznosu od 45.000,00 kn (četrdesetpettisuća kuna), a LH, kao odgovorna osoba, u iznosu od 21.000,00 kn (dvadesetjednatisuća kuna), zbog prekršaja iz članka 132. stavka 1. točke 16. Zakona o trošarinama, pobliže opisanog u izreci pobijanog rješenja o prekršaju.
2. Istim rješenjem o prekršaju okrivljenici su obvezani na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 100,00 kn (sto kuna), svaki.
3. Protiv prvostupanjskog rješenja o prekršaju okrivljenici MUHIĆTRANS d.o.o., Sarajevo, kao pravna osoba, i LH, kao odgovorna osoba, pravodobno su,
putem branitelja, podnijeli žalbu iz svih žalbenih razloga, navodeći u bitnome da je LH radnik zaposlen na mjestu vozača u okrivljenoj pravnoj osobi, nije odgovorna osoba u smislu Prekršajnog zakona, te je imao nalog svog poslodavca i njegove odgovorne osobe NH da obavi utovar sporne robe, da se pobrine da prijevoz zadovoljava tehničke propise u smislu Zakona o sigurnosti prometa na cestama i Zakona o cestovnom prijevozu i preuzme dokumentaciju koju mu je izradio špediter. Ističu da IH nisu bili povjereni poslovi kontrole dokumentacije ili poslovi prijavljivanja prijevoza nikome, pa niti trošarinskom uredu. Osporavaju da je prekršaj uopće počinjen jer su prevozili motorno ulje Motorenol Stihl HP koje se koristi u sustavu pogona motornih strojeva i mašina, paono predstavlja izuzetak od pravila iz članka 115. stavka 1. Zakona o trošarinama, odnosno namjena mu je pogon. Prema navedenom članku energent tarifne oznake KN 2710 19 81 podliježe posebnim mjerama nadzora, ali samo ako mu namjera nije pogon. Ističu da uopće u obrazloženju pobijanog rješenja nisu dani razlozi o odlučnim činjenicama i nije utvrđeno da se radilo o takvoj robi koja je prema svojoj namjeni izuzeta od obveze prijavljivanja, odnosno najave prijevoza.
4. Žalitelji predlažu da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
5. Žalba je osnovana.
6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da činjenično stanje u postupku koji je prethodio donošenju pobijane odluke nije u potpunosti utvrđeno, na što osnovano ukazuju žalitelji.
7. Naime, iz stanja prvostupanjskog spisa razvidno je da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak na glavnoj raspravi održanoj 22. kolovoza 2022. ispitalo predstavnika okrivljene pravne osobe NH, kao i okrivljenu odgovornu osobu RH, te su provedeni i svi drugi dokazi. U svojim iskazima NH, kao i RH istaknuli su da je u konkretnom slučaju bio prevožena roba, odnosno dvotakt ulje tarifne oznake 27101981 čija namjena je mješavina za pogon goriva, kao i da vozač RH koji je u konkretnom slučaju okrivljen kao odgovorna osoba nije mogao počiniti predmetni prekršaj jer nije odgovorna osoba, i nije imao ovlaštenje da prijavi najavu prijevoza.
8. Imajući u vidu sve navedeno, ovaj sud ocjenjuje da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak donijelo meritornu odluku na temelju obrane okrivljene odgovorne osobe, te predstavnika okrivljene pravne osobe, kao i materijalne dokumentacije spisa, a da u prvostupanjskom postupku nisu provedeni svi potrebni i dostupni dokazi kako bi se utvrdile sve odlučne činjenice od kojih ovisi pravilna primjena materijalnog prave, koje su dovedene u pitanje navodima ispitanih osoba na glavnoj raspravi. Ovdje prvenstveno treba naglasiti da je okrivljenik LH, naveo u obrani, a sada okrivljenici jednako ističu i u žalbi da je okrivljenik LH vozač kamiona koji je upravljao teretnim vozilom u vlasništvu okrivljene pravne osobe. Dakle, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak trebalo je nedvojbeno utvrditi odlučne činjenice u odnosu na utvrđivanje odgovornosti ŽH, kao odgovorne osobe uvidom u vjerodostojnu dokumentaciju i u tom smislu provesti sve potrebne dokaze iz kojih bi se moglo nesporno utvrditi je li okrivljenik LH odgovorna osoba u pravnoj osobi MUHIĆTRANS d.o.o., te je li svojim postupanjem ostvario obilježja prekršaja stavljenog mu na teret, a pri tome je trebalo izvršiti uvid i u povijesni izvadak iz sudskog registra za pravnu osobu, koje uopće nije razgledano i pročitano u prvostupanjskom postupku, te po potrebi i druge relevantne dokaze radi pravilnog utvrđenja.
9. Nadalje, u obrazloženju pobijanog rješenja o prekršaju prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupka prepisuje članak 115. stavak 1., 3., 13. i 14. Zakona o trošarinama, članak 116. stavak 1., 2. 3., 4., 5., 6., 7., 8. istog Zakona te članak 98. stavke 1., 2., i 3. Pravilnika o trošarinama („Narodne novine“, broj: 1/19.), bez davanja nekog konkretnog stajališta i obrazloženja zašto je pojedina odredba relevantna u predmetnom slučaju, te stoga osnovano ističu žalitelji da prvostupanjsko tijelo nije na bilo koji način utvrđivalo u dokaznom postupku vrstu proizvoda koji je okrivljena pravna osoba prevozila kroz teritorij RH da bi se sa sigurnošću utvrdilo da se radi o proizvodu tarifnih oznaka iz članka 115. stavka 1. Zakona o trošarinama, a za koji bi postojala potreba obavezne najave prijevoza. Ovaj sud ocjenjuje da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupka trebalo dati jasne razloge o krivnji i zašto su dokazi koji potvrđuju optužbu dostatni i prihvatljivi, a odluka o prekršaju takve razloge ne sadrži jer pukim citiranjem postojećih pozitivnih propisa ne proizlazi prekršajna odgovornost okrivljenih na siguran način.
10. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, ovaj sud je utvrdio kako prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak nije postupilo u skladu s odredbom članka 88. Prekršajnog zakona kojim je propisano da je dužnost suda da na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrdi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrdi činjenice koje terete okrivljenika, tako i činjenice koje mu idu u korist, pa zatim po slobodnoj ocjeni dokaza obrazložiti postojanje ili nepostojanje činjenica i takav zaključak valjano argumentira, to je posljedično navedenom, činjenično stanje tijekom prvostupanjskog postupka, u smislu članka 197. stavka 3. Prekršajnog zakona, ostalo nepotpuno utvrđeno jer prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak nije imalo dovoljno kvalitetnih dokaza (niti je pravilno cijenilo izvedene) koji bi imali potrebnu
dokaznu snagu da bi se okrivljenike proglasilo krivima zbog prekršaja stavljenog im
na teret pa je tako preuranjeno zaključilo o njihovoj krivnji. Stoga se u tom smislu, osnovano žalbenim navodima sugerira kako činjenično stanje u prvostupanjskom postupku nije potpuno i pravilno utvrđeno.
11. Zbog navedenog, na temelju odredbe članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, trebalo je prihvatiti osnovanom žalbu okrivljene pravne i odgovorne osobe i ukinuti pobijanu rješenje o prekršaju te predmet vratiti prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak na ponovni postupak, koje će u ponovljenom postupku provesti raspravu na koju će ponovno pozvati ovlaštenog predstavnika okrivljene pravne osobe i okrivljenu odgovornu osobu radi ispitivanja, te provesti sve potrebne i dostupne dokaze u cilju utvrđivanja odlučnih činjenica koje se odnose na inkriminirano djelo i počinitelje, vodeći pritom računa i o žalbenim razlozima, nakon čega će detaljnom analizom i ocjenom svakog dokaza ponaosob i u međusobnoj vezi donijeti novu, na zakonu osnovanu i u svemu valjano obrazloženu odluku.
12. Zbog izloženih razloga trebalo je riješiti kao u izreci.
U Zagrebu, 12. studenog 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Sanja Radeljak, v.r.
Sanja Gospočić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Osijek, Vijeću za prekršaje u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i ovlaštenog tužitelja.
