Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-758/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja VI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hraste & Partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Singar d.o.o., OIB: 88081849998, iz Zagreba, Tomislavova 11, zastupanog po punomoćniku Vanji Pehu, odvjetniku iz Zagreba i punomoćnici Nataši Kovar Ričko, odvjetnici iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-496/2021-30 od 27. veljače 2025., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 12. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika prihvaća se kao osnovana te se ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-496/2021-30 od 27. veljače 2025. u točkama I. i II. izreke i u tom djelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu tuženika.

III. Točka III. izreke nije bila predmet drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu kojom je u točki I. izreke naložio tuženiku da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 5.308,91 eura sa zateznom kamatom od 25. veljače 2021. do isplate, dok je u točki II. izreke naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 2.312,50 eura sa zateznim kamatama od dana 27. veljače 2025. do isplate. U točki III. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.327,23 eura.

2. Protiv točaka I. i II. izreke navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 13. ožujka 2025. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. -Odluka USRH, 84/2008., 96/2008.-Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku tako da obije tužbeni zahtjev tužitelja i obveže ga da tuženiku naknadi troškove postupka ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu tuženika 27. ožujka 2025., u kojem osporava navode žalbe u cijelosti te predlaže istu odbiti kao neosnovanu te potražuje trošak odgovora na žalbu tuženika.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik kao nakladnik tiskanog izdanja novina „7 dnevno“ i elektroničke publikacije „7 dnevno“ (www.7dnevno.hr) naknadi neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti i to prava na ugled, čast i dostojanstvo u visini od 6.636,14 eura (u vrijeme podnošenja tužbe 50.000,00 kuna), a koja šteta mu je učinjena objavom članaka 27. studenoga 2020. i 1. prosinca 2020. u kojemu su objavljene netočne informacije o tužitelju.

5.1. Tuženik je podnio prigovor nedopuštenosti tužbe jer da tužitelj nije zahtijevao ispravak informacije u roku iz članka 40. stavak 2. Zakona o medijima („Narodne novine“ br. 59/2004, 84/2011, 81/2013; dalje: ZM) pa nije ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe za naknadu štete. Osporeno je postojanje uzročne veze između objavljenih informacija i štete za koju tužitelj tvrdi da ju je pretrpio, te smatra da su ispunjene zakonom propisane pretpostavke za njegovo oslobođenje od odgovornosti.

5.2. Pregledom članka objavljenog u tiskanom izdanju „7 dnevno“ utvrđeno je da se tužitelj spominje u negativnom kontekstu, kao "megauhljeb" koji ne dolazi na posao, ne dopušta kolegama da koriste njegovo parkirno mjesto, putuje na trošak poslovnih partnera, odlučuje o znatnom povećanju troškova projekta Žičara i izmjeni projekta, objavljuje sedmosatni videouradak o Žičari te da su istovjetne informacije objavljene i na portalu www.7dnevno.hr.

5.3. Tužitelj da je zatražio ispravak objavljenih netočnih informacija, a koji ispravak je tuženik odbio objaviti jer da je podnesen izvan roka iz članka 40. stavak 2. ZM.

5.4. Tužitelj je zatražio i liječničku pomoć kod specijaliste psihijatra te je u svrhu liječenja svojih poteškoća provedena psihoterapija i terapija lijekovima te je bio na bolovanju.

5.5. Prvostupanjski sud je saslušao po tužitelju predložene svjedoke koji su se izjašnjavali o pojedinim tvrdnja iz objavljenih članaka, te je na temelju njihovih iskaza, ali i na temelju dokumentacije koju je tužitelj priložio u spis utvrđeno sljedeće:

- da tužitelj nije izostajao s posla (godinu i pol kako se navodi) osim što je u vremenu pandemije Covid 19 i lockdowna koristio mogućnost rada od kuće, kao i ostali zaposlenici Poglavarstva Grada Zagreba i brojni drugi građani kojima je priroda posla i odluka poslodavca to omogućavala, te da iz rješenja Ureda gradonačelnika Grada Zagreba proizlazi da je tužitelj kao službenik za svoj rad za godine 2018., 2019. i 2020. ocijenjen ocjenom "odličan", a jedan od kriterija ocjenjivanja službenika jest i poštivanje radnog vremena,

- da ne stoji tvrdnja da je tužitelj onemogućavao drugim kolegama korištenje parkirnog mjesta koje mu je dodijeljeno, jer su njegovi kolege koji su saslušani kao svjedoci (BI, KI i ŽI) izjavili da su i oni ponekad parkirali automobile na tužiteljevo parkirno mjesto, u dogovoru s njim,

- da nije dokazano da je tužitelj zajedno sa arhitekticom ČI, s kojom je bio u emotivnoj vezi, tražio od gradonačelnika LI preuređenje parka na [adresa], radi uređenja trkačke staze i da je tražio izradu projekta za uređenje parka,

- da ne stoji navod da je zaposlen zbog toga što je njegova majka Hercegovka koja je išla u školu s LI jer iz rješenja o imenovanju koje je tužitelj dostavio u spis, proizlazi da je tužitelj zadovoljio sve propisane formalne uvjete natječaja, da je zajedno s još jednim kandidatom pristupio provjeri znanja i sposobnosti, da je nakon toga proveden intervju i da je prema rang listi kandidata tužitelj ostvario 49 bodova, te je s obzirom na to gradonačelnik odlučio upravo njega imenovati na radno mjesto pomoćnika pročelnika za komunalne poslove i javne površine,

- da nije točna informacije da je s partnericom ČI putovao u Oslo o trošku trgovačkog društva Elektroprojekt, jer je to demantirao direktor navedenog trgovačkog društva RI,

- da on nije autor sedmosatnog videouradka o žičari, jer da u vrijeme kada je taj video objavljen, on nije imao pristup dronu za snimanje iz zraka, jer se dron kojeg je on imao na raspolaganju srušio u lipnju 2019., kojom prilikom je uništen,

- da informacija da je tužitelj „dao zeleno svjetlo“ rastu cijene projekta Žičara i da je odobrio izmjenu projekta prije nego što je to LI potpisao nije točna jer tužitelj nije bio u poziciji odlučivanja niti o povišenju cijena projekta niti o izmjeni projekta, jer je bio samo službenik u Gradu Zagrebu, pa nije mogao odlučiti bez odluke pročelnika niti gradonačelnika, obzirom da se radilo o visokim novčanim iznosima,

- da nitko od saslušanih svjedoka nije imao saznanja da bi tužitelja u poglavarstvu Grada Zagreba nazivali „megauhljebom“,

- da je jedino točna informacija da je promijenjena brava na vratima ureda u kojemu je tužitelj radio, jer da je izgubio ključ od sobe.

5.6. Prvostupanjski sud je otklonio prigovor da bi tužbu trebalo odbaciti jer da zahtjev za ispravak nije podnesen u roku od 30 dana od objave informacije, jer da poštivanje tog roka koji je propisan u članku 40. stavak 2. ZM-a nije pretpostavka za podnošenje tužbe za naknadu štete iz članka 22. stavak 2. ZM-a, već na zahtjev za objavu ispravka podnošenjem zahtjeva glavnom uredniku. Tužba da je podnesena u roku od tri mjeseca od saznanja za objavu informacije, dakle u roku iz članka 23. ZM-a.

5.7. Prvostupanjski sud ocjenjuje da tuženik nije dokazao postojanje ekskulpacionih okolnosti, jer nije dokazao da se radi o istinitim informacijama, niti da je poduzeo potrebne mjere i radnje za provjeru točnosti informacija jer nitko nije provjerio istinitost informacija kod tužitelja, te nije stupio u kontakt s njim bilo usmenim ili pismenim putem, a što ukazuje da tuženik nije postupao u dobroj vjeri.

5.8. Prvostupanjski sud zaključuje da su objavljene informacije i objektivno podobne prouzročiti neimovinsku štetu jer ukazuju na neprofesionalno ponašanje tužitelja koji ne dolazi na radno mjesto, koristi veze i poznanstva za zapošljavanje, putuje u inozemstvo na račun i trošak poslovnih partnera. Objavom spornih informacija tuženik da je pokazao namjeru diskreditiranja rada tužitelja, te čitanjem predmetnih članaka i objavljenih informacija koje se tiču tužitelja, prosječan čitatelj nedvojbeno zauzima negativan stav o tužitelju, kao zaposleniku i kao osobi. Tužitelj da nije osoba koja je prisutna u javnosti i da do tada nikada nije bio u fokusu javnosti pa je objava ovakvih informacija s razlogom izazvala kod tužitelja osjećaj posramljenosti, neugode i uznemirenosti.

5.9. Zbog toga prvostupanjski sud zaključuje da je objavljenim informacijama koje su se pokazale kao neistinite povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na ugled, čast i dostojanstvo iz članka 19. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.; dalje: ZOO) te mu pripada naknada neimovinske štete čiju visinu je utvrdio temeljem članka 1100. ZOO-a vodeći računa o stupnju odgovornosti nakladnika, značenju povrijeđenog dobra, jakosti pretrpljene boli, cilju koji se naknadom želi postići, te o nakladi, odnosno broju čitatelja koji su mogli saznati za ovu informaciju.

5.10. Stoga je tužitelju dosuđen iznos od 5.308,91 eura, a odbijen je za iznos od 1.327,23 eura. Na dosuđeni iznos dosuđena je zakonska zatezna kamata od podnošenja tužbe sukladno članku 1103. ZOO-a.

5.11. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 3. i članka 155. ZPP-a, dok je visina utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.) i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018. i 51/2023.).

6. U svojoj žalbi tuženik navodi da istu podnosi i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Pri tome ne navodi izrijekom koju je bitnu povredu počinio prvostupanjski sud. Iz sadržaja žalbe može se zaključiti da isti podnosi žalbu zbog bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, koju čini sud ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom. Isto tako da je pogrešno primijenio odredbe ZPP-a kada je prvo odlučio provesti dokaz saslušanjem svjedokinje, autorice članka CI, a nakon što se ista nije odazvala pozivu suda ispričavši svoj nedolazak od saslušanja iste odustao, iako nije poduzeo sve radnje koje su predviđene ZPP-om da bi osigurano njezino prisustvo na ročištu.

6.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a jer je odustajanjem od saslušanja novinarke i autorice spornih članaka, a čije saslušanje je predložio tuženik, onemogućio tuženika u raspravljanju i dokazivanju postojanja činjenica koje bi ga oslobodile od odgovornosti sukladno odredbama ZM-a.

6.2. Pored toga, u pravu je tuženik kada smatra da prvostupanjski sud nije iskoristio mogućnosti propisane člankom 248. stavak 1. ZPP-a prema kojemu ako svjedok koji je uredno pozvan ne dođe, a izostanak ne opravda ili se bez odobrenja ili opravdanog razloga udalji s mjesta gdje treba da bude saslušan, sud može narediti da se prisilno dovede i podmiruje troškove dovođenja, a može ga i kazniti novčano od 60,00 do 1.320,00 eura, a radi osiguranja prisutnosti svjedoka na raspravi. Isto tako, ako je smatrao dokazanim da navedena svjedokinja ne može pristupiti sudu u Zagrebu jer da brine o djetetu s posebnim potrebama te ne može organizirati čuvanje djeteta za vrijeme putovanja, sud je imao i mogućnost iz članka 179. stavak 1. ZPP-a kojim je propisano da su sudovi jedan drugome dužni ukazivati pravnu pomoć u parničnom postupku, odnosno navedenu svjedokinju se moglo saslušati zamolbeno i kod suda na čijem području ova svjedokinja ima prebivalište.

7. Zbog toga je ovaj sud ukinuo pobijanu odluku i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje primjenom članka 369. stavak 1. ZPP-a, ne upuštajući se u ocjenu drugih žalbenih razloga.

8. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud zatražiti od punomoćnika tuženika da dostavi točnu adresu na kojoj navedena svjedokinja prebiva, te ovisno o tome hoće li adresa biti dostavljena ili ne, odbit će saslušanje ove svjedokinje ili će istu pozvati na ročište uz upozorenje na posljedice neopravdanog neodazivanju pozivu ili će istu saslušati zamolbenim putem kod suda koji je nadležan prema prebivalištu ove svjedokinje. Isto tako, ovisno o postupanju navedene svjedokinje odlučit će da li će istu prisilno dovesti o njezinom trošku ili joj eventualno izreći novčanu kaznu. Sve to pod uvjetom da tuženik ne odustane od njezinog saslušanja. Nakon toga će donijeti novu odluku o glavnoj stvari i o troškovima postupka.

9. Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu tuženika jer taj trošak nije bio potreban u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a.

10. Točka III. izreke nije bila predmet drugostupanjskog postupka jer protiv iste nije izjavljena žalba.

Koprivnica, 12. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković