REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-5221/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Gordane Korotaj, predsjednice vijeća, te sutkinja Kristine Gašparac Orlić i Anđe Ćorluka, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene SZ, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 89/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/ 2022., 114/2022., 133/2023.), odlučujući o prigovoru okrivljenice podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Omiš od 21. ožujka 2025., klasa: 211-07/25-3/5056, urbroj: 511-12-30-24-2, u sjednici vijeća održanoj 12. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se prigovor okrivljene SZ kao neosnovan te se prekršajni nalog potvrđuje.
II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljena SZ obvezna je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 30,00 eura (trideset eura) u roku 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Omiš od 21. ožujka 2025., klasa: 211-07/25-3/5056, urbroj: 511-12-30-24-2, okrivljena SZ proglašena je krivom da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaj iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji joj je izrečena novčana kazna 660,00 eura koju je dužna platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Uz kaznu, okrivljenica je na ime troškova prekršajnog postupka dužna naknaditi 66,36 eura.
2. Okrivljena SZ je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnijela prigovor zbog izrečene joj novčane kazne, slijedom čega je ovaj sud, temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
3. Prigovor nije osnovan.
4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda iz prigovora, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenice niti su počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Iz sadržaja prigovora proizlazi kako okrivljenica ne poriče počinjenje prekršaja. Ističe kako je studentica te je zaposlena, ali s minimalnim primanjima. Iz navedenih razloga predlaže ublažavanje novčane kazne.
6. Razmatrajući odluku prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je navedena odluka pravilna i zakonita te da izrečena novčana kazna nije prestroga. Naime, za prekršaj iz članka 229. stavka 7. propisana je novčana kazna od 660,00 do 1990,00 eura. Ovaj sud je stava kako je izrečena kazna primjerena stupnju krivnje okrivljenice, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
6.1. Uz navedeno, okrivljenica u prigovoru nije dokumentirala razloge koje bi ovaj sud mogao razmotriti kao naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne u smislu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona.
6.2. Stoga je ovaj sud, cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonio mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem.
7. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenice, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenice ili samo o žalbi okrivljenice. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona, određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, držeći da plaćanje troška postupka u visini 30,00 eura, dakle vrlo blizu donje granice iznosa troška postupka, neće ugroziti egzistenciju okrivljenice niti osoba koje je ista eventualno dužna uzdržavati.
8. Slijedom svega navedenog, temeljem članka 238. stavka 11. u vezi s člankom 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 12. studenog 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nina Lukić, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Policijskoj postaji Omiš u 2 otpravka: za spis i okrivljenicu.
