Poslovni broj Gž-1694/2025-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Nataše Peršić Brleković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica: 1. ŽO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. NO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Ivici Ureku, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika: 1. Županijska uprava za ceste Zagrebačke županije, Zagreb, Remetinečka cesta 3, OIB: 16361613293, zastupan po odvjetnicima u OD Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri iz Zagreba, i 2. Županijske ceste Zagrebačke županije d.o.o., Donja Zelina, Goričica, Zagrebačka cesta 44a, OIB 86962125052, uz sudjelovanje umješača na strani 2. tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbama 1. tuženika i 2. tuženika izjavljenih protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 635/2025-93 od 30. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 12. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe 1. tuženika i 2. tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-635/2025-93 od 30. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev 1. tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, u točki I. izreke, nalaže se 1. i 2. tuženiku solidarno isplatiti 1. tužiteljici iznos od 3.127,72 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose, u točki II. izreke nalaže se 1. i 2. tuženiku solidarno isplatiti 2. tužiteljici iznos od 2.707,67 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 5.7.2021. do isplate, dok je u točki III. izreke naloženo 1. i 2. tuženiku solidarno naknaditi 1. i 2. tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 4.403,56 eur sa zateznom kamatom od 30.7.2025. do isplate, a točkom IV. izreke odbijen je zahtjev 2. tužiteljice na zakonsku zateznu kamatu za period od 25.1.2016. do 30.7.2025. kao i zahtjev 1. i 2. tužiteljica za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu te zahtjev 1. i 2. tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti.

2. Protiv citirane presude pravovremene žalbe podnijeli su 1. i 2. tuženici, pobijajući presudu suda prvog stupnja u cijelosti pozivom na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti odbije uz naknadu troškova prvostupanjskog postupka i žalbe, podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalbe 1. i 2. tuženika nisu osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev 1. i 2. tužiteljica na naknadu imovinske i neimovinske štete nastale u štetnom događaju, prometnoj nezgodi koja se dogodila 1.2.2013. na županijskoj cesti broj 2220, u mjestu [adresa], uslijed zaleđenog kolnika.

6. U provedenom postupku te prema rezultatima dokaznog postupka prvostupanjski sud je utvrdio:

- da među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, kao i pasivna legitimacija u odnosu na 1. tuženika, dok je sporna pasivna legitimacija u odnosu na 2. tuženika te činjenica je li 1. tužiteljica (su)odgovorna za nastanak štetnog događaja kao i visina tužbenog zahtjeva povodom zadobivenih ozljeda 1. tužiteljice i visina oštećenja na vozilu 2. tužiteljice,

- da je [adresa], gdje se dogodio štetni događaj, dio županijske ceste broj 2220, za čije održavanje je nadležan 1. tuženik, a koje održavanje je ugovorom sklopljenim između tuženika ustupljen 2. tuženiku,

- da je 1. tuženik odgovoran za održavanje županijskih cesta prema odredbama Zakona o cestama (NN 84/1) i odgovara za štetu koja nastane zbog propusta u održavanju štete, dok je II. tuženik ugovorom preuzeo poslove održavanja predmetne ceste pa time i rizik za štetu koja nastane zbog propusta u održavanju ceste čime je i on pasivno legitimiran u ovom postupku,

- da je prema potvrdi DHMZ-a o vremenskim prilikama na dan 31.1.2013.g. i 1.2.2013.g. s klimatoloških postaja Šibice i Stubičke Toplice, koji su reprezentativni za šire područje, uključujući i [adresa], razvidno da je 31.1.2013. na postaji Šibice zabilježena pojava snijegu na tlu te je visina snježnog pokrivača iznosila 19 cm, a maksimalna i minimalna dnevna temperatura zraka iznosila je 12.5 stupnjeva i -1.0 stupnjeva, a na postaji Stubičke Toplice da je 31.1.2013. zabilježena pojava snijega na tlu te rose od ranog jutra do prijepodnevnih sati, a visina snježnog pokrivača je iznosila 12 cm, dok je maksimalna i minimalna dnevna temperatura zraka iznosila je 12.5 stupnjeva i 3.2 stupnjeva, te je na dan 1.2.2013. zabilježena pojava snijega na tlu (od noći do u noć) te površinski led (zaleđeno i klizavo tlo), a koja je pojava slabog do umjerenog intenziteta trajala od ranog jutra do prijepodnevnih sati, visina snježnog pokrivača tog je dana iznosila 8 cm, dok je maksimalna i minimalna dnevna temperatura zraka iznosila 8.2 stupnjeva i -0.7 stupnjeva,

- da je prema iskazu svjedokinje ĐO utvrđeno da je na dan štetnog događaja bila poledica jer je prije toga padalo i sve je bilo mokro pa se zaledilo, pa je i njena kćerka pala na poledici kada je išla na autobus za školu, te je bilo puno leda i na mjestu gdje se kretao auto tužiteljice, koju je činjenicu potvrdila i svjedokinja ČO navodeći da je kolnik na mjestu nezgode bio klizav, čije iskaze je sud prihvatio kao istinite cijeneći činjenicu da je riječ o nepristranim svjedocima koji nisu zainteresirani za uspjeh tužiteljica u sporu te povezujući njihove iskaze sa nalazom i mišljenjem prometnog vještaka,

- da je prometnim vještačenjem utvrđeno da su se u trenutku sudara oba vozila kretala približno istim brzinama oko 30-35 km/h, da je prelazak vozila tužiteljice na suprotnu lijevu polovinu kolnika bio uzrokom nastanka predmetnog štetnog događaja, da granična brzina prolaska predmetnog desnog zavoja u slučaju mokrog i klizavog kolnika iznosi oko 52,9 km/h, da tehničkim putem nije moguće isključiti mogućnost da je djelomično ili u potpunosti zaleđen kolnik mogao biti razlogom početka zanašanja i kasnijeg prelaska vozila tužiteljice na suprotnu lijevu polovinu kolnika te sudara sa vozilom svjedokinje, da je na mjestu štetnog događaja brzina kretanja vozila ograničena na 50 km/h, a da visina potpune ili totalne štete na vozilu tužiteljice iznosi 20.400,92 kn,

- da je usmenim vještačenjem prometni vještak iskazao da se ne može isključiti mogućnost da bi se stanje površine kolnika moglo promijeniti u sat vremena koliko je prošlo od štetnog događaja do početka očevida,

- da je prema iskazima svjedokinja ĐO i ČO te prema prometnom vještačenju po stalnom sudskom vještaku Nevenu Erešu kao i podacima DHMZ-a o vremenskim prilikama 31.1.2013. i 1.2.2013. sud utvrdio da je uslijed zaleđenog kolnika došlo do zanošenja i rotacije osobnog automobila kojim je upravljala 1. tužiteljica te prelaska na dio kolnika za promet vozila iz suprotnog smjera te je vozilom naletjela na prednji lijevi dio vozila ČO,

- da je u tom štetnom događaju 1. tužiteljica zadobila ozljede, dok je 2. tužiteljici nastala imovinska šteta na njezinom vozilu koja je procijenjena po prometnom vještaku na iznosu od 2.707,67 eur /20.400,92 kn,

- da navedenog dana na mjestu nezgode nisu bili postavljeni nikakvi prometni znakovi koji bi upozoravali na klizav ili zaleđen kolnik, a koju radnju je 2. tuženik imao na raspolaganju u sklopu održavanja predmetne dionice,

- da je prema vremenskim uvjetima (pojava snijega na tlu dan ranije i kritičnog dana, pojavu snježnog prekrivača kao i pojavu površinskog leda - zaleđeno i klizavo tlo 1.2.2013. koju činjenicu je potvrdila i svjedokinja ĐO) i obzirom da je riječ o županijskoj cesti koja je prioritetna, 2. tuženik trebao postupiti u smislu članka 72. Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta te poduzeti posebne radove posipavanja kolnika sa pijeskom ili soli, odnosno odgovarajućim sipinama, odnosno postaviti odgovarajući prometni znak upozorenja u odnosu na zaleđen i/ili klizav kolnik,

- da se štetni događaj zbio u jutarnjim satima, kada su niže temperature pa se neočišćen snijeg ledi i radi takvog stanja na cesti dolazi do zanošenja vozila,

- da iako iz dnevnika zimske službe 2. tuženika proizlazi da su mjesto štetnog događaja ranijih dana, kao i spornog dana nakon nezgode posipali sipinama, isto nije bilo dostatno za učinkovito uklanjanje poledice budući da je utvrđeno da je spornog dana kolnik bio zaleđen i klizav na mjestu štetnog događaja koji je uzrokovalo destabilizaciju vozila kojim je upravljala I. tužiteljica,

- da su tuženici dužni održavati županijske ceste te su odgovorni za nastanak štete jer je štetni događaj uzrokovan poledicom na kolniku koji je trebao biti uklonjen, odnosno posipan, slijedom čega je takvim propustom tuženika, došlo do štetnog događaja, a time i solidarne odgovornosti tuženika sukladno odredbi članka 1045. stavak 1. i članka 1084. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23 i 155/23.; dalje ZOO) za nastalu štetu tužiteljicama,

- da činjenica što u zapisniku o očevidu nije utvrđena zaleđenost kolnika nije od utjecaja budući je drugačije utvrđeno drugim provedenim dokazima,

- da nije utvrđena (su)odgovornost I. tužiteljice za nastanak štetnog događaja jer se vozilo tužiteljice u trenutku sudara kretalo brzinom oko 30-35 km/h pa da stoga nije utvrđeno da ista nije prilagodila brzinu vožnje uvjetima na cesti i stanju kolnika, obzirom i da je ograničenje brzine na tom dijelu ceste 50 km/h,

- da je 1. tužiteljica i u prekršajnom postupku oslobođena krivnje za predmetnu nezgodu u smislu odredbe članka 51. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama na način da brzinu vožnje nije prilagodila osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa,

- da je u postupanju tuženika bilo propusta time što [adresa] koja je bila dio županijske ceste broj 2220, a na kojoj se dogodio štetni događaj, nije bila održavana na način da se na njoj može odvijati sigurni i nesmetani promet,

- da je prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka dr. Žarka Rašića utvrđeno da je 1. tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila tjelesne povrede te da je privremena radna nesposobnost tužiteljice u razdoblju od 1.2.2013. do 18.4.2013. u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem,

- da je 1. tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te obzirom na utvrđene fizičke bolove, strah, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 1. tužiteljici pripada pravična novčana naknada u zatraženom iznosu od 2.654,46 eur, a s osnova tuđe pomoći i njege naknada štete u iznosu od 139,36 eur/ 1.050,00 kuna, kao i pravo na izgubljenu zaradu u ukupnom iznosu od 333,91 eur/ 2.515,81 kn za razdoblje privremene radne nesposobnost 1. tužiteljice koja je u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem.

6.1. Temeljem prednjih utvrđenja sud prvog stupnja u cijelosti usvaja potraživanje 1. tužiteljice s naslova neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 3.127,72 eur/ 23.565,81 kn pozivom na odredbu članka 1100. st. 1. i 2. ZOO-a te odredbe članka 1095. stavak 1. ZOO-a, kao i potraživanje imovinske štetu s naslova štete na vozilu 2. tužiteljice u smislu članka 1089. ZOO-a u iznosu od 2.707,67 eur/ 20.400,92 kn, s time da zakonsku zateznu kamatu na dosuđenu neimovinsku štetu i štetu na ime tuđe pomoći i njege 1. tužiteljici priznaje od dana podnošenja tužbe sudu primjenom odredbe članka 1103. ZOO-a, dok 2. tužiteljici priznaje pravo na kamatu na dosuđenu naknadu totalne štete od dana presuđenja do isplate i obvezuje tuženike na solidarnu naknadu parničnog troška tužiteljicama pozivom na odredbu članka 154. stavak 1. ZPP-a odmjerenim primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika važeće u vrijeme poduzimanja radnje.

7. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju neosnovano upiru tuženici u žalbi s obzirom da presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ju je moguće pravno ispitati.

8. U ovoj fazi postupka sporno je jesu li 1. i 2. tuženici pasivno legitimirani te odgovorni za štetu tužiteljicama koja im je prouzročena u predmetnoj prometnoj nezgodi nastaloj uslijed zaleđenog kolnika županijske ceste.

9. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da nisu pasivno legitimirani u smislu solidarne odgovornosti za štetu nastalu stanjem predmetne dionice županijske ceste. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pasivna legitimacija 1. tuženika proizlazi iz okolnosti da se predmetna prometna nezgoda dogodila na županijskoj cesti kojom je, sukladno odredbi članka 83. u svezi članaka 26. i 31. Zakona o cestama (NN 84/11 - koji je bio na snazi u vrijeme šetnog događaja), u obvezi upravljati i održavati za sigurno odvijanje javnog prometa upravo 1. tuženik. Također je pravilno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o pasivnoj legitimaciji 2. tuženika u ovom postupku i sukladno zauzetom pravnom shvaćanju u revizijskoj odluci broj Rev 4485/2019 od 20.6.2023., da osoba koja je u ugovornom odnosu s pravnom osobom koja je odgovorna za održavanje ceste, odgovara za štetu na cesti ako je šteta uzrokovana neispunjavanjem ugovornih obveza. To znači da osoba koja je preuzela obvezu održavanja ceste mora osigurati sigurno i nesmetano odvijanje prometa i zaštitu ceste, te snosi odgovornost za štetu koja proizlazi iz neodržavanja ceste. Također se, u svezi pasivne legitimacije te solidarne odgovornosti pravne osobe kojoj je temeljem ugovora, a sukladno odredbama Zakona o cestama, povjereno neposredno i faktično održavanje te prometnice za siguran promet, podsjeća i na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pod brojem Su-IV-33/2022-14 od 8.9.2022., prema kojem: „Osoba koja je u ugovornom odnosu s pravnom osobom koja je po zakonu dužna održavati cestu, odgovara oštećenim osoba za naknadu štete na javnoj cesti u granicama ugovornih odredbi, ako je šteta u uzročnoj vezi sa stanjem ceste kao posljedice neispunjavanja ugovornih odredni od strane onog tko je ugovorom preuzeo neposrednu obvezu održavanja javne ceste.“

9.1 Dakle, neosnovano tuženici žalbom osporavaju svoju pasivnu legitimaciju u ovoj pravnoj stvari, kao pravnu sposobnost da budu odgovorni za nastalu štetu odnosno da budu stranka u postupku koja se može teretiti za ispunjenje obveze prema tužiteljicama.

10. U odnosu na žalbene navode tuženika glede nedostatka protupravne radnje za odgovornost tužiteljicama za štetu iz predmetne prometne nezgode valja reći da pravna osoba koja je odgovorna za održavanje ceste sigurnom za promet odgovara po načelu presumirane krivnje prema odredbi članka 1045. stavak 1. ZOO- a. Sukladno iznesenoj ustaljenoj, dosljednoj i prihvaćenoj sudskoj praksi, 2. tuženik solidarno odgovara sa 1. tuženikom za nastalu štetu uzrokovanu stanjem ceste, a u okviru ugovornih obveza preuzetih Ugovorom o redovnom održavanju i zaštiti županijskih i lokalnih cesta, kojeg su tuženici sklopili 31.12.2012., sukladno važećim odredbama Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta, što pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.

11. Neosnovani su žalbeni navodi 1. i 2. tuženika o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju glede zaleđenosti kolnika kao uzroku predmetne prometne nezgode, posljedično čemu i pogrešnoj primjeni materijalnog prava pri utvrđenju solidarne odgovornosti oba tuženika za nastalu štetu tužiteljicama. Naime, tuženici u žalbi iznose vlastitu analizu i ocjenu provedenih dokaza, interpretirajući na svoj način i u prilog svojih tvrdnji nalaz i mišljenje prometnog vještaka kao i svoje obveze u kontekstu održavanja prometnice za odvijanje sigurnog prometa u zimskim uvjetima te pogrešno i neobjektivno zaključujući da uzrok predmetne nezgode nije zaleđen kolnik već nepropisna vožnja 1. tužiteljice, ističući da je 2. tuženik u cijelosti postupao prema ugovornim obvezama i pravilima struke čime da ne postoji štetna radnja u vidu propuštanja održavanja kritične dionice ceste.

11.1. Protivno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je temeljem provedenog prometnog vještačenja po sudskom vještaku Nevenu Erešu, kao i temeljem iskaza svjedokinja ĐO i ČO, koje su sudjelovale u predmetnoj prometnoj nezgodi od 1.2.2013., te prema službenim podacima DHMZ-a o vremenskim prilikama, cijeneći sve dokaze sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, pravilno zaključio da je u trenutku nezgode kolnik bio zaleđen što je uzrokovalo zanošenje vozila kojim je upravljala 1. tužiteljica te prelazak na suprotan kolnički trak i sraz s osobnim vozilom koje se kretalo svojim prometnim trakom, uslijed čega je nastala šteta tužiteljicama za koju solidarno odgovaraju tuženici zbog propusta u održavanju ceste, o čemu je sud prvog stupnja dao pravno relevantne, argumentirane i logične razloge koje prihvaća i ovaj sud te je otklonio prigovore tuženika na nalaz i mišljenje prometnog vještaka.

11.2. Naime, detaljnom i sveobuhvatnom analizom provedenih dokaza, uzimajući u obzir i rezultat prekršajnog postupka vođenog protiv 1. tužiteljice u vezi (ne)prilagođene brzine kritičnog dana, a koji je istovjetan utvrđenoj brzini od 30 – 35 km/h u trenutku sraza i u ovom postupku, pored utvrđenja da je mokrim i kliskim kolnikom bilo moguće savladati predmetni zavoj sa brzinom od preko 50 km/h, a što je i granična brzina u konkretnom slučaju, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je kolnik u vrijeme nezgode bio zaleđen i kao takav uzrok nastanku predmetne nezgode. Pritom je ispravno polazište prvostupanjskog suda da se navodi u zapisniku o očevidu prometne policije mogu osporiti drugim provedenim dokazima, posebice u okolnostima ovog slučaja kada je utvrđeno da je očevid proveden sat vremena nakon nastanka prometne nezgode. Stoga nije bilo potrebe niti saslušavati policijske djelatnike koji su evidentno u zapisnik o očevidu unijeli ono stanje kolnika koje su zatekli kada su došli na očevid.

12. U odnosu na žalbene navode tuženika o pogrešnom utvrđenju prvostupanjskog suda da je bilo propusta u redovnom održavanju predmetne dionice od strane 2. tuženika sukladno ugovorom preuzetim obvezama (osiguranje prohodnosti cesta u zimskim uvjetima), a koje upućuju na tada važeće odredbe Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta (dalje Pravilnik), treba reći da su isti neosnovani jer je 2. tuženik bio dužan preventivno djelovati obzirom na vremenske uvjete koji su bili poznati i uobičajeni za to doba godine (siječanj i veljaču) te su upućivali na poledicu i zaleđenost kolnika posebice u jutarnjim i večernjim satima u situaciji kada su prisutne snježne padaline te poduzeti sve raspoložive mjere kako kolnik ne bi bio zaleđen, tim više što se radilo o županijskoj cesti. Neovisno što se 2. tuženik poziva na noćnu ophodnju njegovog vozila, iz dostavljene dokumentacije ne proizlazi da je tijekom noći vršeno posipavanje već u 8,00 sati ujutro, dakle nakon nezgode, dok se u dopisu nadcestara navodi da je 1.2.2013. uveden prvi stupanj pripravnosti. Sukladno tada važećoj odredbi članka 69. Pravilnika bilo je propisano da zimska služba djeluje uvođenjem stupnjeva pripravnosti ovisno o očekivanim vremenskim uvjetima i geografsko-klimatskim značajkama područja. Prema članku 70. Pravilnika prvi stupanj pripravnosti uvodi se s početkom rada zimske službe, a prema operativnom programu. Uvodi se stalno dežurstvo u mjestima pripravnosti, uspostavlja se stalna veza u skladu s programom rada, te se osigurava odgovarajući potreban broj ljudstva i mehanizacije radi intervencije u slučaju potrebe. Sukladno odredbi članka 71. stavak 1. Pravilnika drugi stupanj pripravnosti uvodi se kad temperatura zraka oscilira oko 0°C, uz mogućnost oborina te pojave poledice.

12.1. Slijedom izloženog, a budući da je utvrđeno da je u kritično vrijeme kolnik bio zaleđen, pravilan je i logičan zaključak prvostupanjskog suda o propustu 2. tuženika u održavanju predmetne dionice sigurnom za vožnju u zimskim uvjetima. Navedeno iz razloga jer je u konkretnim okolnostima (predvidljivih) vremenskih uvjeta, snježnih padalina te temperature zraka, 2. tuženik propustio poduzeti potrebne mjere i radnje u smislu prednje citiranih odredbi Pravilnika, radi čega stanje kolnika u takvim zimskim uvjetima nije zadovoljavao osnovne kriterije sigurnosti i prohodnosti, a što je bilo uzrokom predmetnog štetnog događaja.

13. Iz navedenih razloga, protivno žalbenim navodima 1. i 2. tuženika, potpuno je i pravilno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio solidarnu odgovornost 1. i 2. tuženika za naknadu štete 1. i 2. tužiteljicama nastale im kao posljedica predmetne prometne nezgode te u cijelosti udovoljio njihovom tužbenom zahtjevu i primjenom odredbe članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. ZPP-a obvezao 1. i 2. tuženike na solidarnu naknadu parničnih troškova.

14. Stoga je valjalo odbiti kao neosnovane žalbe 1. i 2. tuženika te pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu, a primjenom odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a odbiti zahtjev troška žalbenog postupka 1. tuženika i odlučiti kao u točki I. i II. izreke ove presude.

U Rijeci 12. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić