Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž R-123/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Tanje Novak-Premec, predsjednice vijeća, Lane Putrić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te sutkinje Ivane Čačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Ćosiću, odvjetniku u Imotskom, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Pr-311/2021 od 28. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Pr-311/2021 od 28. travnja 2025. u dijelu pod stavkom I. i III. izreke.

II. Presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Pr-311/2021 od 28. travnja 2025. u nepobijanom dijelu pod stavkom II. izreke ostaje neizmijenjena.

III. Odbija se zahtjev tužene za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

„I\ “Nalaže se tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 3.043,88 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 37,17 eura od 16.02.2016. do isplate

- na iznos od 63,25 eura od 16.03.2016. do isplate

- na iznos od 41,44 eura od 16.04.2016. do isplate

- na iznos od 80,36 eura od 16.05.2016. do isplate

- na iznos od 35,94 eura od 16.06.2016. do isplate

- na iznos od 76,83 eura od 16.07.2016. do isplate

- na iznos od 83,44 eura od 16.08.2016. do isplate

- na iznos od 39,20 eura od 16.09.2016. do isplate

- na iznos od 83,10 eura od 16.10.2016. do isplate

- na iznos od 27,55 eura od 16.11.2016. do isplate

- na iznos od 64,10 eura od 16.03.2017. do isplate

- na iznos od 75,35 eura od 16.05.2017. do isplate

- na iznos od 87,15 eura od 16.06.2017. do isplate

- na iznos od 93,75 eura od 16.07.2017. do isplate

- na iznos od 86,24 eura od 16.08.2017. do isplate

- na iznos od 76,44 eura od 16.09.2017. do isplate

- na iznos od 62,90 eura od 16.10.2017. do isplate

- na iznos od 96,75 eura od 16.11.2017. do isplate

- na iznos od 96,00 eura od 16.12.2017. do isplate

- na iznos od 73,80 eura od 16.01.2018. do isplate

- na iznos od 98,55 eura od 16.02.2018. do isplate

- na iznos od 65,30 eura od 16.03.2018. do isplate

- na iznos od 88,90 eura od 16.04.2018. do isplate

- na iznos od 92,17 eura od 16.05.2018. do isplate

- na iznos od 47,36 eura od 16.06.2018. do isplate

- na iznos od 88,08 eura od 16.07.2018. do isplate

- na iznos od 44,73 eura od 16.08.2018. do isplate

- na iznos od 94,50 eura od 16.09.2018. do isplate

- na iznos od 43,62 eura od 16.10.2018. do isplate

- na iznos od 79,30 eura od 16.11.2018. do isplate

- na iznos od 86,45 eura od 16.12.2018. do isplate

- na iznos od 76,44 eura od 16.01.2019. do isplate,

- na iznos od 25,40 eura od 16.03.2019. do isplate,

- na iznos od 96,60 eura od 16.04.2019. do isplate,

- na iznos od 112,64 eura od 16.08.2019. do isplate

- na iznos od 90,84 eura od 16.09.2019. do isplate

- na iznos od 38,50 eura od 16.10.2019. do isplate

- na iznos od 99,90 eura od 16.11.2019. do isplate

- na iznos od 87,12 eura od 16.12.2019. do isplate

- na iznos od 89,64 eura od 16.01.2020. do isplate,

- na iznos od 101,08 eura od 16.02.2020. do isplate,

- na iznos od 16,00 eura od 16.03.2020. do isplate,

po stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II /Odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak sadržanim u dosuđenom bruto iznosu od 3.043,88 eura.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. travnja 2025. godine do isplate po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dana 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude u dijelu pod stavkom I. i III. izreke žali se tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti. Tužena potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica predlaže istu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Dakle, pravilno je sud prvog stupnja donio pobijanu odluku za što je dao valjane i uvjerljive razloge koje kao takve prihvaća i ovaj žalbeni sud budući isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tužene.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike plaće za rad duži od punog radnog vremena (za pola sata u dolasku na posao i pola sata u odlasku s posla) za razdoblje od siječnja 2016. do veljače 2020., a koji je tužiteljica odradila kod tuženika kao policijska službenica na poslovima kontrolora prelaska državne granice kod PGP Imotski za graničnu kontrolu.

8. Među strankama nije sporno da je tužiteljica djelatnica MUP-a u Ispostavi granične policije u Imotskom, te da je zaposlena na poslovima kontrolora prelaska državne granice kod PGP Imotski. Među strankama nije sporno ni to da je tužiteljica podnijela tuženoj zahtjev za mirno rješenje spora. Nije sporno niti da je tužiteljica na navedenim poslovima radila u turnusima.

9. Među strankama je sporno pripada li tužiteljici naknada za rad duži od punog radnog vremena i u kojem iznosu.

10. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila smjenski i da je do mjesta rada iz PP Imotski odlazila organiziranim prijevozom,

- da su pojedini prijelazi kao npr. Sebišina, Slivno značajno udaljeni od policijske postaje u Imotskom, pa da su policijski službenici koji su bili raspoređeni na te pogranične prijelaze na posao trebali doći i ranije 30 minuta, te da je vožnja do mjesta rada trajala u tim slučajevima od 40 do 60 minuta obzirom na udaljenost, gustoću prometa, gužve na prijelazima,

- da je jedno službeno vozilo odvozilo sve policajce na prijelaze u istom smjeru, te da su policajci iz suprotne smjene nakon primopredaje službe istim vozilom se vraćali u policijsku postaju,

- da su se policajci, pa tako i tužiteljica, po završetku smjene, organiziranim prijevozom u PGP Imotski vraćali ne odmah po završetku smjene u 7:00 tj 19:00 nego i cca 20, 30 do 60 minuta nakon završetka smjene,

- da granični prijelaz, bio on međunarodni ili pogranični, policajci nisu mogli niti smjeli napustiti u 7:00 tj. 19:00, odmah po završetku smjene nego su mjesto rada napuštali tek po dolasku policajaca koji rade u slijedećoj smjeni odnosno nakon primopredaje smjene na svakom pojedinom graničnom prijelazu kojim su prolazili, organiziranim prijevozom,

- da je po dolasku u policijsku postaju u Imotskom voditelj smjene trebao razdužiti službeno vozilo, te predati radna izvješća, za što mu je trebalo dodatno vrijeme s tim da su ovu obvezu imali i ostali policijski službenici za kontrolu državne granice ukoliko je samo jedan policajac raspoređen na pograničnom prijelazu, a što je bilo gotovo uvijek,

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila na poslovima policijskog službenika za kontrolu državne granice, te je kao takva mogla biti raspoređena na bilo koji granični prijelaz odnosno bilo na međunarodni (Vinjani Donji, Vinjani Gornji), bilo na pogranični prijelaz (Jovića Most, Sebišina, Slivno),

- da iskazima svjedoka KŽ, ČŽ i VŽ u dijelu u kojem navode da su od 2013. policijski službenici koji rade na međunarodnim prijelazima Vinjani Donji i Vinjani Gornji imali mogućnost dolaska na granični prijelaz i svojim privatnim osobnim automobilom, sud nije poklonio vjeru jer su u suprotnosti sa iskazima ostalih saslušanih svjedoka kojima je prvostupanjski sud poklonio vjeru, a koji su iskazali da su tužitelj kao i ostali policijski službenici koji rade na poslovima kontrole državne granice, u utuženom razdoblju bili u obvezi odlaziti na granične prijelaze i vraćati se do policijske postaje Imotski isključivo službeno organiziranim prijevozom.

11. Slijedom navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljici pripada pravo na naknadu za rad u turnusima tj. za vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena sve pozivom na članak 39. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 92/04, 114/04 i 150/04) te članka 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 93/08, 89/12 i 104/13), a prema kojoj odredbi se osnovna plaća službenika može uvećati, između ostalog, i po osnovi rada u turnusima. Vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena mora se honorirati tužiteljici, pa bi tužiteljici na temelju navedene odredbe pripadalo pravo na uvećanje plaće za rad dulji od punog radnog vremena.

12. Iskaze svjedoka TŽ, LŽ, EŽ, BŽ i UŽ sud prvog stupnja je pravilno cijenio i analizirao u skladu s odredbom članka 8. ZPP, iz kojih iskaza je pravilno zaključeno da je tužiteljica neovisno što nije obavljala poslove voditelja smjene imala obvezu da dolazi prije početka rada na granični prijelaz u policijsku postaju i da se vrati po završetku posla u policijsku postaju neovisno o tome radi li se o međunarodnom graničnom prijelazu ili na prijelazu za pogranični promet jer je postojala obveza da se policijski djelatnici vrate u policijsku postaju i utuženom razdoblju bili su u obvezi odlaziti na granične prijelaze i vraćati se do policijske postaje Imotski isključivo službeno organiziranim prijevozom.

13. S obzirom na tako utvrđenje suda prvog stupnja isti je pravilno zaključio da tužiteljici pripada naknada za rad u turnusima i za vrijeme prije i nakon obavljenog posla na graničnom prijelazu pa je trebalo pravilno primijeniti odredbu čl. 44. st. 1. Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 104/13., 104/13., 150/13., 153/13., 71/16., 123/16. dalje: KU/13), odnosno čl. 38. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 112/17., 12/18., 2/19., 119/19. dalje: KU/17), koji su bili na snazi u utuženom razdoblju.

14. Odredbom čl. 44. st. 8. i 10. KU/13 odnosno čl. 38. st. 8. i 10. KU/17 propisano je da se radom u turnusu smatra rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u smjenama od po 12 sati dnevno u ciklusima 12-24 i 12-48, dok se prekovremenim radom smatra kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve - 2 druge - 2 treće - 2 dana slobodno) ili u turnusu, svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

15. Nadalje, odredbom čl. 44. st. 1. KU/13 odnosno čl. 38. st. 1. KU/17 propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada i to za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, rad subotom 25%, rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5%, a čl. 44. st. 2. KU/13 odnosno čl. 38. st. 2. KU/17 određeno je da se dodaci iz stavka 1. KU međusobno ne isključuju, osim dodatka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.

16. Na žalbene navode kojima tužena ističe da je dolazak u PP Imotski 15-tak minuta prije početka smjene bio isključivo u funkciji organiziranog prijevoza do graničnih prijelaza te da nakon završetka smjene nema nikakve potrebe za obavljanjem bilo kakvih radnih zadataka, treba reći da se vrijeme provedeno u policijskoj postaji prije upućivanja na granični prijelaz i nakon dolaska s graničnog prijelaza radi zaduženja po obavljenom poslu provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena treba vrednovati po osnovu rada u smjenama i rada u turnusima (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Revr-466/2007 od 5. rujna 2007., Rev-1155/2021-2 od 30. studenoga 2022., Rev-1130/2020-2 od 19. travnja 2023. i Rev-594/2024-2 od 30. travnja 2024.). Dakle, vrijeme obvezne prisutnosti na radnom mjestu, provedeno u policijskoj postaji radi primopredaje službe prije upućivanja na granični prijelaz kao i vrijeme provedeno nakon završetka smjene, a koje se sastoji od organiziranog prijevoza s graničnog prijelaza do policijske postaje, treba priznati tužiteljici kao vrijeme stvarno provedeno na radu dulje od propisanog radnog vremena i time joj omogućiti ostvarenja svih dodataka na plaću (osim dodataka za prekovremeni rad) u smislu odredbi čl. 44. KU/13 i čl. 38. KU/17.

17. Upravo suprotno žalbenim prigovorima pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da Zakon o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.) ne predviđa vrednovanje rada na pola sata ili na minutu kao mjernu jedinicu, već isključivo u punim satima tako da tužiteljicu za svaki započeti sat rada pripada plaća za puni sat te da joj stoga u svakom slučaju pripada plaća za po jedan sat, za svaki odrađeni turnus, prihvaća i ovaj sud.

18. Na navode kojima tužena problematizira način izračuna satnice treba reći da se policijskom službeniku koji rad obavlja u turnusu visina satnice rada za vrijeme koje isti provede dulje od formalno propisanog radnog vremena obračunava se na osnovi prosječne vrijednosti bruto satnice (uvećanjem satnice za sve pripadajuće dodatke), a ne na osnovi visine osnovne satnice uvećane za dodatak za rad u turnusu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-924/2024-3 od 11. prosinca 2024.).

19. U odnosu na žalbene navode kojima se ukazuje na drugačije pravomoćne odluke u istim pravnim stvarima, za odgovoriti je da ova odluka nije suprotna odlukama na koje se poziva tužena jer je pitanje duljine rada tužiteljice izvan redovnog rada činjenično pitanje koje može biti različito od slučaja do slučaja.

20. Suprotno žalbenim navodima, a s obzirom na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljici pripada naknada za jedan sat izvan redovnog rada, odnosno radi javljanja u postaju prije i nakon obavljenog posla na graničnom prijelazu pa je pravilnom primjenom materijalnog prava, trebalo prihvatiti tužbeni zahtjev.

21. I odluka o zateznim kamatama pravilna je i zakonita u smislu odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22., 145/23., 155/23.).

22. Neosnovano tužena pobija odluku o trošku jer je ista zakonita i u skladu s odredbom čl. 154. st. 5. ZPP, u vezi članka 155. istog zakona te u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25. dalje: Tarifa). Suprotno žalbenim navodima, pravilno je odmjeren i trošak pristupa na pripremno ročište jer se na navedenom ročištu raspravljalo o glavnoj stvari (Tbr. 9.1. Tarife).

23. S obzirom da je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe kolektivnih ugovora koji nisu bili na snazi u utuženom razdoblju, ali je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tuženom zahtjevu, to je primjenom odredbe čl. 368. st. 2. ZPP žalba tužene odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod stavkom I. i III. izreke.

24. Prvostupanjska presuda u nepobijanom dijelu pod stavkom II. izreke ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP).

25. Budući tužena nije uspjela u žalbenom postupku odbijen je njen zahtjev za naknadu troškova kao neosnovan, na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP.

U Varaždinu 12. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec