Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-1619/2025-3

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Nataše Peršić Brleković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Vukoviću, odvjetnik iz Križevaca, protiv tuženika Telemach Hrvatska d.o.o. Zagreb, Josipa Marohnića 1, OIB 70133616033, zastupan po punomoćniku Hrvoju Sučiću, odvjetniku iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-1074/2023-26 od 31. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 12. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-1074/2023-26 od 31. srpnja 2025. u točki I. izreke.

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika u odnosu na odluku o trošku te se djelomično preinačava presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P- 1074/2023-26 od 31. srpnja 2025., u točki II. izreke na način da se odbija kao neosnovan trošak preko dosuđenog iznosa od 713,50 eur sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate, odnosno za iznos od 62,50 eur sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

„I. Proglašava se nedopuštenim ovršni postupak temeljem zahtjeva za izravnu naplatu ovrhvoditelja Telemach Hrvatska d.o.o. podnesenog Financijskoj agenciji 13. rujna 2023. na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika Milana Glibote broj Ovrv7095/07 od 21. ožujka 2007. u pogledu zakonske zatezne kamate na glavnicu i nalaže se Financijskoj agenciji da isknjiži navedenu osnovu za naplatu iz Očevidnika osnova za naplatu tužiteljice kao ovršenika u tom dijelu.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 776,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje teku od dana donošenja ove odluke do isplate, u roku od 15 dana.“

2. Tuženik je pravovremeno podnio žalbu pobijajući presudu suda prvog stupnja u cijelosti pozivom na žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) te predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tužitelju, podredno predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu uz naknadu troška sastava žalbe.

2.1. Tuženik u žalbi u bitnome osporava zauzeto pravno shvaćanje prvostupanjskog suda u svezi trogodišnjeg zastarnog roka za zakonske zatezne kamate na glavnicu koja je utvrđena i dosuđena ovršnom ispravom, rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Milana Glibote, poslovni broj Ovrv-7095/07 od 21.3.2007., ističući da je riječ o akcesornom, a ne samostalnom potraživanju, pa kako nije zastarjela glavnica to da nije zastarjelo ni potraživanje kamata kao sporednog potraživanja, ujedno se pozivajući na istovjetnu sudsku praksu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je utvrđenje nedopuštenosti ovrhe u postupku temeljem zahtjeva za izravnu naplatu ovdje tuženika kao ovrhvoditelja podnesenog Financijskoj agenciji 13. rujna 2023. na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika od 21.3.2007. u odnosu na zakonske zatezne kamate na glavnicu.

6. Po provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio:

- da je tužiteljica na pokretanje parnice upućena zaključkom Stalne službe ovoga suda u Križevcima broj Ovr-2500/23-3 od 19.10.2023. radi zastare potraživanja ovrhovoditelja iz ovršne isprave, rješenja o ovrsi javnog bilježnika Milana Glibote broj Ovrv-7095/07 od 21. ožujka 2007.,

- da je tuženik kao ovrhovoditelj 24.8.2011. Financijskoj agenciji podnio zahtjev za naplatu novčane tražbine temeljem navedenog rješenja o ovrsi, koji zahtjev je isknjižen,

- da je tuženik kao ovrhovoditelj ponovno 13.9.2023. Financijskoj agenciji podnio zahtjev za naplatu novčane tražbine temeljem istog rješenja o ovrsi,

- da nije osnovano da je predmetna ovrha nedopuštena zbog suprotnosti s odredbom čl. 12. st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine broj 68/18, 2/20, 46/20 i 47/20) jer je u konkretnome slučaju u pitanju postupak izvansudske ovrhe koji je pokrenut ovrhovoditeljevim zahtjevom za izravnu naplatu Financijskoj agenciji,

- da je tuženikova sporedna tražbina na ime zakonskih zateznih kamata na glavnu tražbinu utvrđena rješenjem o ovrsi od 21.3.2007. koje je postalo pravomoćno i ovršno 16. travnja 2007.

- da potraživanja zatezne kamate koje su zajedno s glavnicom utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti i koje dospjevaju ubuduće zastarijevaju u trogodišnjem roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina računajući od dana ovršnosti ovršne isprave jer se radi o povremenim tražbinama koje dospjevaju svakoga dana, u smislu čl. 226. st. 1. u vezi čl. 233. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23 - dalje ZOO), a pritom nije odlučno je li glavna tražbina prestala,

- da je rok zastare od tri godine za spornu sporednu povremenu tražbinu na ime zateznih kamata u ovom slučaju počeo teći 16. travnja 2007. pravomoćnošću i ovršnošću rješenja o ovrsi i protekao je 16. travnja 2010. tako da je tuženikova tražbina zastarjela prije nego što je tuženik 24. kolovoza 2011. prvi puta Financijskoj agenciji podnio zahtjev za izravnu naplatu,

- da je i u razdoblju od 4. kolovoza 2018., kada je Financijska agencija prestala izvršavati osnovu za plaćanje po tuženikovom zahtjevu podnesenom 24. kolovoza 2011., do 13. rujna 2023., kada je tuženik ponovno Financijskoj agenciji podnio zahtjev za izravnu naplatu radi naplate iste novčane tražbine na temelju iste ovršne isprave, proteklo dodatnih pet godina,

- da tuženik podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu 24. kolovoza 2011. i 13. rujna 2023. nije prekinuo zastaru u smislu čl. 241. ZOO-a u odnosu na tražbinu zakonskih zateznih kamata na glavnicu.

6.1. Temeljem prednje utvrđenih činjenica, pozivom na odredbe članka 233. stavak 2. u svezi čl. 226. i čl. 241. ZOO-a prvostupanjski sud zaključuje da je tuženikova sporedna tražbina zastarjela te usvaja tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a obvezuje tuženika na naknadu parničnog troška tužiteljici u iznosu od 776,00 eur odmjerenim prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - dalje Tarifa).

7. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju neosnovano upire tuženik u žalbi s obzirom da presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ju je moguće pravno ispitati.

8. Također je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio zastaru potraživanja zakonske zatezne kamate na glavnicu utvrđene ovršnom ispravom temeljem koje je tuženik kao ovrhovoditelj pokrenu ovršni postupak.

9. U odnosu na žalbene navode tuženika o pogrešnom pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda treba reći da je isto sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH zauzetom na sjednici Građanskog odjela održanoj 21. studenog 2019. , a glasi: "Potraživanja zatezne kamate koje su zajedno s glavnicom utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, i koje dospijevaju ubuduće, sukladno čl. 379. st. 2. ZOO/91 (čl. 233. st. 2. ZOO/05) zastarijevaju u trogodišnjem roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina računajući od ovršnosti ovršne isprave.“

9.1. Naime, prema odredbi članka 233. st.1. ZOO-a sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare. Međutim, sve povremene tražbine koje proistječu iz takvih odluka ili nagodbe, odnosno javnobilježničkog akta i dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina (st. 2.).

9.2. U predmetnom slučaju radi se o tražbini zakonske zatezne kamate, koja je utvrđena javnobilježničkim aktom (ovršnim rješenjem ovrsi javnog bilježnika), a riječ je o povremenoj tražbini u smislu odredbe čl. 226. st. 1. ZOO-a, pa se stoga, sukladno odredbi čl. 233. st. 2. ZOO-a, zastara takve tražbine procjenjuje primjenom roka od tri godine, pri čemu, sukladno naprijed navedenom stavu VSRH, nije odlučno što glavna tražbina nije prestala. Također, prema naprijed navedenim pravnim shvaćanjem VSRH navedeni rok zastare od tri godine računa se od dana ovršnosti sudske odluke kojom je utvrđena tražbina zakonske zatezne kamate.

10. Dakle, protivno pravnim shvaćanjima koje tuženik iznosi i analizira u žalbi, na zakonske zatezne kamate utvrđene predmetnim rješenjem o ovrsi javnog bilježnika ne može se primijeniti zastarni rok od 10 godina iz odredbe članka 233. stavak 1. ZOO-a, već se primjenjuje rok od 3 godine prema odredbi članka 233. stavak 2. u vezi s člankom 266. stavak 1. ZOO-a. Sva sudska praksa na koju se poziva tuženik u žalbi nije u skladu s recentnom sudskom praksom, dosljednom i općeprihvaćenom u skladu s prednje citiranim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. Revd 1743/24 od 29.5.2024., Rev 87/2022, …).

10.1. Budući da je rješenje o ovrsi javnog bilježnika Milana Glibote, broj Ovrv- 7095/07 od 21. ožujka 2007., postalo ovršno 16.4.2007., to je tražbina na ime zateznih kamata, protekom trogodišnjeg zastarnog roka, zastarjela prije negoli je tuženik, 24. kolovoza 2011. prvi puta Financijskoj agenciji podnio zahtjev za izravnu naplatu, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, čime je ostvaren razlog iz odredbe članka 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje OZ) za nedopuštenost ovrhe u odnosu na zakonske zatezne kamate na glavnicu.

11. Protivno žalbenim navodim tuženika o kontradiktornosti obrazloženja pobijane odluke treba reći da je ispravno prvostupanjski sud dao argumentirane i jasne razloge za oba istaknuta prigovora tužitelja u svezi nedopuštenosti ovrhe te nije bilo prepreke, u slučaju da je utvrdio osnovanim nedopuštenu ovrhu pozivom na odredbu članka 12. st. 1. Zakona o provedbi na novčanim sredstvima, da odluči u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva jer je manje (nedopuštena ovrha u odnosu na kamate) sadržano u većem (nedopuštena ovrha u cijelosti).

12. Slijedom iznesenog, pravilno je i zakonito prvostupanjski sud utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice o nedopuštenosti ovrhe u odnosu na zakonske zatezne kamate na glavnicu uslijed zastare pa je valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu u odnosu na točki I. izreke prvostupanjske presude te primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

13. U odnosu na odluku o parničnom trošku pod točkom II. izreke prvostupanjske presude, suprotno navodima u žalbi tuženika, pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. ZPP- a kada je utvrdio potrebnim radi vođenja postupka troškove na ime nagrade punomoćnika tužiteljice za sastav podnesaka od 18.1.2024. i 23.3.2025. po odredbi Tbr. 8.1. Tarife. Naime, riječ je o obrazloženim podnescima tužiteljice kojim se očitovala na navode odgovora na tužbu tuženika ujedno se referirajući i na istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti kao i o spornom pravnom pitanju i pravnim shvaćanjima tuženika iz njegovih podnesaka u prilog kojih je dostavio i sudsku praksu.

13.1. Također su neutemeljeni žalbeni navodi da prvostupanjski sud postupak nije vodio prema načelu ekonomičnosti time što je održao tri ročišta. Naime, nakon pripremnog ročišta sud je pribavio dokumentaciju na prijedlog tuženika, koji zatim nije nazočio ročištu 12.3.2025., ali je prethodno dostavio podnesak s prilozima koji je na tom ročištu predan punomoćniku tužiteljice radi očitovanja radi čega se opravdano ukazala potreba za još jednim ročištem. Stoga je pravilno prvostupanjski sud odmjerio troškove zastupanja na ročištima 19.9.2024. i 30.6.2025. punomoćnika tužiteljice prema odredbi Tbr. 9.1. Tarife. Također je iz stanja spisa predmeta razvidno da je tužiteljica namirila troškove sudskih pristojbi u iznosu koji su joj dosuđeni.

13.2. Međutim osnovano tuženik ukazuje da se na ročištu 12.3.2025. nije raspravljalo o glavnoj stvari već samo o procesnim pitanjima pa je za isto trebalo priznati nagradu punomoćniku tužiteljice prema odredbi Tbr. 9.2. u visini od 50% odnosno iznos od 62,50 eur (uračunat PDV), a ne u iznosu od 125,00 eur po Tbr.9.1. (uračunat PDV).

13.3. Stoga je odluku o trošku trebalo djelomično preinačiti te primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a odlučiti kao u točki II. izreke ove odluke.

14. Tuženiku nije priznat trošak žalbe jer je u žalbenom postupku uspio u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva te je primjenom odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u točki III. ove presude.

U Rijeci 12. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić