-1-

                                                                                                                                                      Broj: Ppž-7135/2023

 

                               

 

 

                               U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća,    uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog S.J., zbog prekršaja iz članka 216. stavka 1. i 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), rješavajući o žalbi okr. S.J., podnesenoj protiv presude Općinskog  suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici od 24. srpnja 2023., broj: Pp-3875/2022, u sjednici održanoj 5. listopada 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I.                 Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okr. S.J. kao osnovane, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, tako da se okrivljeniku za djelo prekršaja iz članka 216. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izriče kazna zatvora u trajanju od 40 (četrdeset) dana.

 

II.      U ostalom dijelu, odbija se žalba okr. S.J. kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje. 

 

III               Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 30,00 EUR (trideset eura ) / 226,04 kn[1] (dvjestodvadesetšest kuna i četiri lipe), u roku trideset dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

1.              Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garašnici okr. S.J. proglašen je krivim, da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 216. stavka 1. i 3., članka 12. stavka 4. i 8. i članka 176. stavka 2. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je za djelo u točki I. izrečena kazna zatvora u trajanju od 60 dana, a za preostale prekršaje ukupna novčana kazna u iznosu od 980,00 eura / 6.931,74 kune.

 

1.1.              Okrivljenik je nadalje, sukladno odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 75,54 eura / 569,17  kuna.  

 

2.              Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu ne navodeći žalbenu osnovu, međutim iz sadržaja žalbe proizlazi da se žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu djela u točkama 2. i 3. te zbog odluke o kazni zatvora.

 

2.1.              Žalitelj u bitnome ističe da nije skrivio prometnu nesreću i opisuje tijek nastanka iste. Također navodi da je čekao dolazak djelatnika policije sat vremena, međutim, da su mu prijatelji i poznanici drugog sudionika prometne nesreće prijetili i psovali, pa je zaustavio žensku osobu da ga poveze, a kada se kasnije vratio na mjesto događaja policije nije bilo i tada da je dao svoje podatke, međutim ponovno su ga vrijeđali pa je napustio mjesto događaja. Nadalje ističe da živi u teškim obiteljskim prilikama, jer da su majka i brat su bolesni i jedini je koji im može pomoći. Smatra da je kazna zatvora prestrogo odmjerena jer da nisu cijenjenje sve okolnosti od utjecaja na kaznu.

 

2.2.              Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

 

3.              Žalba je djelomično osnovana.

 

4.              Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

 

5.                  Neosnovano žalitelj upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u pogledu djela iz članka 12. stavka i članka 176. stavka 2. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, jer je prvostupanjski sud nakon detaljno provedenog dokaznog postupka i svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika, iskaza svjedoka A.D., N.Đ. i I.H. te cjelokupnog dokaznog materijala predmeta utvrdio sve odlučne činjenice, na temelju kojih je izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za predmetna djela, prihvatljiv i ovom sudu.

 

5.1.              Naime, žalitelj ne dovodi u pitanje događaj, a bez uspjeha ponovno pokušava dovesti u sumnju pretjecanje osobnog automobila na mjestu gdje je iscrtana puna središnja linija i odlazak s mjesta prometne nesreće bez prethodnog davanja podataka o sebi i vozilu kojim je sudjelovao u toj prometnoj nesreći, budući da je na temelju rezultata provedenog postupka utvrđeno da je na mjestu poduzete radnje pretjecanja postupao protivno oznaka na kolniku, odnosno horizontalne signalizacije, kako je o tome iskazivo svjedok I.H., policijski službenik koji je postupao u svezi ove premetne nesreće i svjedočio na temelju neposredno uočenih materijalnih tragova, jasno navodeći da je mjesto prometne nesreće na dijelu ceste gdje je izvučena puna središnja crta. Suprotno tvrdnje žalitelja, u ovom predmetu nije proglašen krivim za izazivanje prometne nesreće, već isključivo za postupanje protivno odredbe članka 12. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Međutim, neovisno o činjenici što nije kriv za izazivanje prometne nesreće, budući da je te prilike bio sudionik prometne nesreće i da je na vozilima nastala materijalna šteta, to je u svojstvu sudionika prometne nesreće bio dužan prije odlaska s mjesta prometne nesreće dati podatke o sebi i vozilu kojim je sudjelovao u toj prometnoj nesreći. Bez uspjeha žalitelj upire da je mjesto prometne nesreće napustio bez prethodnog potpisivanja Europskog izvješća o nesreći ili na drugi način razmjene osobnih podatka i podataka o vozilu zbog verbalnog napada na njega, budući da u tom slučaju kao sudionik u prometnoj nesreći s materijalnom štetom ima mogućnost o tome obavijestiti djelatnike policije ili otići u najbližu policijsku postaju, što nije učinio.

 

5.2.              Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne ističe nove dokaze u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti argumentirano dovodi u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

6.              Ispitujući odluku o kazni zatvora u pogledu navoda žalbe ovaj sud je ocijenio da je, s obzirom na sve utvrđene okolnosti koje se tiču djela i počinitelja u smislu odredbe čanka 36. Prekršajnog zakona, a imajući na umu zakonom alternativno propisanu kaznu za djelo iz članka 216. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama u rasponu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili do 60 dana zatvora,  izrečena kazna zatvora u maksimalno propisanom vremenu trajanja prestroga kazna za okrivljenika. Naime, prvostupanjski sud je svoju odluku za odabir strože vrste kazne pravilno obrazložio ranijom osuđivanošću okrivljenika kao specijalnog povratnika, s time da prethodno kažnjavanje blažom vrstom kazne nije bilo od utjecaja na promjenu stava žalitelja glede nedopustivosti sudjelovanja u prometu na cesti bez potrebnih znanja i vještina te pogibeljnosti takvog postupanja kako za njega, tako i za druge sudionike u prometu, pa pri takvom utvrđenju glede ranijeg ponašanja u prometu i njegove nedovoljne kritičnosti nisu ostvareni uvjeti za blažu vrstu kazne, kako to predlaže žalitelj. Međutim, uvažavajući činjenicu da je prema stanju prvostupanjskog predmeta u međuvremenu nastupila rehabilitacija u pogledu odluka koje je prvostupanjski sud cijenio relevantnim kod procjene duljine trajanja zatvora i da mu je prethodno izricana sama blaža vrsta kazne te primijenjena mjera upozorenja, ovaj sud je mišljenja da je kaznu zatvora trebalo odmjeriti u kraćem trajanju, smatrajući da je moguće ostvariti svrhu kažnjavanja i djelovati na buduće ponašanje počinitelja i ostalih sudionika u prometu, i blažom zatvorskom kaznom, pa je stoga prihvaćanjem žalbe preinačio oduku o kazni, kako je to označeno u izreci ove presude.

 

6.1.              Razmatrajući nadalje u povodu žalbe odluku o novčanoj kazni ovaj sud smatra da je za počinjene prekršaje u točkama II. i III. izrečena primjerena novčana kazna, koja s obzirom na težinu, opasnost i značaj tih djela, stupanj prekršajne odgovornosti okrivljenika te pravilno cijenjeno ranije protupravno postupanje u prometu i svih okolnosti konkretnog slučaja, nije prestrogo odmjerena. Naime, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom blažeg zakona za djelo u točki II. utvrdio kaznu u fiksno propisanom iznosu koji je najpovoljniji za počinitelja, a za djelo u točki III. u gornjoj granici novim zakonom propisane kazne. Mišljenje je i ovog suda da je izrečena kazna u svemu pogodna za postizanje svrhe specijalne i generalne prevencije, dok žalitelj ne ističe i ne dokumentira nikakve nove okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje novčane kazne.

 

7.     Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene kazne, u za to određenom roku.

 

8.              Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13), s obzirom na složenost i trajanje žalbenog postupka.  

 

9.              Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

                                              U Zagrebu 5. listopada 2023.

 

           Zapisničarka:                                                                              Predsjednica vijeća:

 

           Nada Horvatović, v. r.                                                        Renata Popović, v. r.

 

             

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.