Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 4

44320 Kutina

Poslovni broj: P-220/2023.-31.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski su u Kutini, po sucu pojedincu Jasmini Pintarić, u pravnoj stvari tužitelja KK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnica Mersiha Mulalić iz Siska, protiv tuženika ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320 iz Rijeke, Jadranski trg 3a kojeg zastupaju punomoćnici iz odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o iz Zagreba, radi isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane 30. listopada 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja odvjetnice Mersihe Mulalić i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetničkog vježbenika JK, na temelju članka335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.- dalje: ZPP) 12. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarkische Bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a da tužitelju KK iz [adresa] na ime preplate anuiteta vezanih uz promjenu tečaja CHF isplati iznos od 3.850,85 € (tri tisuće osamsto pedeset eur i osamdeset i pet cent), sa zakonskom zateznom kamatom računajući ovu od 10.1.2009. do 31.7.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1.8.2015.do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:

- na iznos od 2,00 € od 10.1.2009.,

- na iznos od 4,85 € od 10.2.2009.,

- na iznos od 10,79 € od 10.3.2009.,

- na iznos od 0,64 € od 10.4.2009.,

- na iznos od 1,01 € od 8.5.2009.,

- na iznos od 0,58 € od 10.7.2009.,

- na iznos od 0,11 € od 10.9.2009.,

- na iznos od 4,46 € od 11.1.2010.,

- na iznos od 7,62 € od 10.2.2010.,

- na iznos od 6,59 € od 10.3.2010.,

- na iznos od 11,49 € od 10.4.2010.,

- na iznos od 15,26 € od 10.5.2010.,

- na iznos od 27,49 € od 30.6.2010.,

- na iznos od 22,31 € od 10.7.2010.,

- na iznos od 20,18 € od 10.8.2010.,

- na iznos od 40,90 € od 10.9.2010.,

- na iznos od 30,34 € od 11.10.2010.,

- na iznos od 32,06 € od 10.11.2010.,

- na iznos od 40.47 € od 10.12.2010.,

- na iznos od 52,47 € od 10.1.2011.,

- na iznos od 40,76 € od 10.2.2011.,

- na iznos od 44,03 € od 10.3.2011.,

- na iznos od 38,19 € od 11.4.2011.,

- na iznos od 51,17 € od 10.5.2011.,

- na iznos od 60,24 € od 10.6.2011.,

- na iznos od 47,57 € od 5.7.2011.,

- na iznos od 91,97 € od 8.8.2011.,

- na iznos od 66,28 € od 7.9.2011.,

- na iznos od 59,02 € od 7.10.2011.,

- na iznos od 60,91 € od 7.11.2011.,

- na iznos od 57,69 € od 7.12.2011.,

- na iznos od 62,84 € od 7.1.2012.,

- na iznos od 67,65 € od 7.2.2012.,

- na iznos od 67,26 € od 7.3.2012.,

- na iznos od 64,85 € od 7.4.2012.,

- na iznos od 65,60 € od 7.5.2012.,

- na iznos od 68,31 € od 8.6.2012.,

- na iznos od 65,50 € od 7.7.2012.,

- na iznos od 66,27 € od 7.8.2012.,

- na iznos od 62,85 € od 7.9.2012.,

- na iznos od 62,41 € od 9.10.2012.,

- na iznos od 65,45 € od 7.11.2012.,

- na iznos od 64,83 € od 7.12.2012.,

- na iznos od 66,13 € od 7.1.2013.,

- na iznos od 61,44 € od 7.2.2013.,

- na iznos od 62,37 € od 7.3.2013.,

- na iznos od 66,51 € od 8.4.2013.,

- na iznos od 62,16 € od 7.5.2013.,

- na iznos od 57,82 € od 7.6.2013.,

- na iznos od 57,05 € od 8.7.2013.,

- na iznos od 59,26 € od 7.8.2013.,

- na iznos os 59,74 € od 7.9.2013.,

- na iznos od 64,44 € od 7.10.2013.,

- na iznos od 62,92 € od 7.11.2013.,

- na iznos od 65,35 € od 7.12.2013.,

- na iznos od 63,92 € od 7.1.2014.,

- na iznos od 62,36 € od 7.2.2014.,

- na iznos od 63,30 € od 7.3.2014.,

- na iznos od 61,91 € od 7.4.2014.,

- na iznos od 61,60 € od 7.5.2014.,

- na iznos od 60,55 € od 7.6.2014.,

- na iznos od 61,33 € od 7.7.2014.,

- na iznos od 63,40 € od 7.8.2014.,

- na iznos od 64,99 € od 8.9.2014.,

- na iznos od 64,20 € od 7.10.2014.,

- na iznos od 66,46 € od 7.11.2014.,

- na iznos od 67,83 € od 8.12.2014.,

- na iznos od 67,48 € od 7.1.2015.,

- na iznos od 68,14 € od 7.2.2015.,

- na iznos od 67,03 € od 7.3.2015.,

- na iznos od 68,04 € od 7.4.2015.,

- na iznos od 68,05 € od 7.5.2015.,

- na iznos od 68,06 € od 8.6.2015.,

- na iznos od 68,07 € od 7.7.2015.,

- na iznos od 68,16 € od 7.8.2015.,

- na iznos od 68,13 € od 7.9.2015. do isplate, sve u roku 15 dana.

II Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

''Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarkische Bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a da tužitelju KK iz [adresa] na ime preplaćene razlike nedospjelog iznosa glavnice isplati iznos od 2.488,12 € , sa zakonskom zateznom kamatom od 1.10.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.''

III Odbija se u cijelosti prigovor radi prijeboja koji glasi:

''Utvrđuje se da postoji tražbina tuženika prema tužitelju koja iznosi 527,95 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući ovu od 25.3.2005. do 31.12.2007. po članku 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1.8.2015.do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:

- na iznos od 3,46 € od 25.3.2005.,

- na iznos od 4,23 € od 22.4.2005.,

- na iznos od 6,28 € od 20.5.2005.,

- na iznos od 6,34 € od 21.6.2005.,

- na iznos od 9,03 € od 27.7.2005.,

- na iznos od 4,07 € od 30.8.2005.,

- na iznos od 3,86 € od 28.9.2005.,

- na iznos od 4,11 € od 27.10.2005.,

- na iznos od 1,86 € od 25.11.2005.,

- na iznos od 4,82 € od 22.12.2005.,

- na iznos od 4,05 € od 24.1.2006.,

- na iznos od 8,26 € od 21.2.2006.,

- na iznos od 8,42 € od 2.3.2006.,

- na iznos od 9,06 € od 20.4.2006.,

- na iznos od 7,44 € od 2.5.2006.,

- na iznos od 8,53 € od 19.6.2006.,

- na iznos od 9,88 € od 19.7.2006.,

- na iznos od 11,12 € od 21.8.2006.,

- na iznos od 8,13 € od 20.9.2006.,

- na iznos od 8,44 € od 20.10.2006.,

- na iznos od 10,00 € od 30.11.2006.,

- na iznos od 11,92 € od 30.12.2006.,

- na iznos od 13,64 € od 30.1.2007.,

- na iznos od 13,36 € od 28.2.2007.,

- na iznos od 12,65 € od 30.3.2007.,

- na iznos od 15,84 € od 30.4.2007.,

- na iznos od 18,86 € od 30.5.2007.,

- na iznos od 19,46 € od 30.6.2007.,

- na iznos od 19,68 € od 30.7.2007.,

- na iznos od 16,09 € od 30.8.2007.,

- na iznos od 20,32 € od 2.9.2007.,

- na iznos od 21,15 € od 30.10.2007.,

- na iznos od 18,17 € od 30.11.2007.,

- na iznos od 19,23 € od 31.12.2007.,

- na iznos od 16,28 € od 30.1.2008.,

- na iznos od 14,49 € od 28.2.2008.,

- na iznos od 10,03 € od 31.3.2008.,

- na iznos od 15,26 € od 2.4.2008.,

- na iznos od 17,42 € od 30.5.2008.,

- na iznos od 14,78 € od 30.6.2008.,

- na iznos od 18,67 € od 30.7.2008.,

- na iznos od 18,33 € od 30.8.2008.,

- na iznos od 16,12 € od 30.9.2008.,

- na iznos od 3,36 € od 10.11.2008.,

- na iznos od 10,86 € od 10.12.2008.,

- na iznos od 0,92 € od 10.6.2009.,

- na iznos od 2,55 € od 2.8.2009.,

- na iznos od 2,76 € od 10.10.2009.,

- na iznos od 1,08 € od 10.11.2009.,

- na iznos od 0,93 € od 10.12.2009. do isplate, sve u roku15 dana.''

IV Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.120,00 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući ovu od 12.11.2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su on kao korisnik kredita i tuženi kao kreditor sklopili 14.7.2004. Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 /51400607-5101981669, a na temelju kog ugovora je tužitelju odobren kredit u iznosu od 54.600,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju na dan puštanja kredita u tečaj.

Odredbom članka 7. Ugovora određeno je da povrat obveza iz ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunavat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro- računa Banke. Korisnik je upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja

Isto tako su stranke 28.12.2015. provele konverziju temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju – Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR.

Tužitelj također ističe da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-6632/17 od 14.6.2018. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

Navedenom presudom je između ostalog utvrđeno da je Erste&Steiermarkische Bank d.d. u razdoblju od 1.11.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.

Slijedom navedenog tužitelj predlaže da se tuženiku naloži isplatiti tužitelju na ime preplate anuiteta vezanih uz promjenu tečaja CHF iznos od 4.055,66 € i na ime preplaćene razlike nedospjelog iznosa glavnice na dan 30.9.2015. iznos od 2.488,12 €. Konačno određenim tužbenim zahtjevom tužitelj na ime preplate uslijed rasta tečaja CHF potražuje isplatu iznosa od 3.850,85 € i na ime razlike u glavnicama isplatu iznosa od 2.488,12 €.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik navodi da za status potrošača moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, da se radi o fizičkoj osobi i da ona sklapa pravni posao. Status potrošača se ne presumira već je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi je li fizička osoba sklopila ugovor za privatne svrhe.

Nadalje tuženik navodi da je odlučna činjenica u ovom predmetu da su stranke 28. prosinca 2015. sklopile Aneks Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i tim Aneksom su stranke stvorile novu pravnu osnovu, tužiteljev kredit je denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR i položaj tužitelja je izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

Sukladno utvrđenjima Suda EU iz odluke C-567/20 prema tuženiku jasno proizlazi da je konverzija kredita tužitelja iz CHF u EUR isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti.

Svi učinci konverzije su prema tuženiku isključeni iz primjene Direktive 93/13/EZ pa tako i nacionalnih odredbi o odredbi o zaštiti potrošača jer se i u ovom slučaju mora pretpostaviti i to kao apsolutna pravna predmnijeva da je zakonodavca uspostavio ravnotežu između svih prava i obveza tužitelja kao potrošača i tuženika kao trgovca. Tuženik ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja, te i prigovor radi prijeboja svoje tražbine s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 530,81 € (kada je tečaj CHF bio niži od početnog).

3. Tijekom postupka sud je pročitao Ugovor o kreditu od 14.7.2004., Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 5101981669 od 28.12.2015., izvršio uvid u plan otplate, pregled prometa po kreditu, obavijest o izračunu konverzije kredita, pročitan je nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka Lidije Jurković sa dopunom i saslušan je tužitelj.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Nesporno je da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor-banka sklopili 14.7.2004. Ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezuje tužitelju staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 54.600,00 CHF po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj.

6. Odredbom članka 7. Ugovora ugovoreno je da povrat obveza iz ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunavat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. Korisnik je upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja

7. Iz iskaza tužitelja proizlazi da on nije mogao pregovarati o ugovornim odredbama nego da mu je dan na potpis unaprijed sastavljen, tipski ugovor.

Mogao je pregovarati samo o roku otplate kredita

Kod zaključenja Dodatka ugovoru o kreditu tužitelj također nije mogao pregovarati niti o jednoj ugovornoj odredbi, dobio je već gotov izračun konverzije i na to s eje ili pristajalo ili ne.

Upravo iz iskaza tužitelja je vidljivo da on nije imao nikakvog utjecaja na sadržaj ugovornih odredbi i da se s njim nije uopće pregovaralo o pojedinim ugovornim odredbama.

Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao sa rizikom ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom i promjenljivom kamatnom stopom tj. da je tužitelju objasnio taj rizik i da je tužitelj bio upoznat i svjestan činjenice da povećanje tečaja valute koja je određena valutnom klauzulom kao i povećanje kamatne stope vodi ka povećanju glavnice duga, pripadajućih kamata i u konačnici povećanju anuiteta, koje odredbe su nerazumljive i nedorečene.

8. Prema odredbi članka 81. stavak 1.. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 96/03.- dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

Stavkom 2. istog članka ZZP je propisano da se smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

9. Odredbom članka 84. ZZP je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

10. Odredbom članka 11. Zakona o obveznim odnosima ''(Narodne novine'' broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99. - dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 12. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

11. Prema odredbi članka 15. ZOO sudionici u zasnivanju dvostranih ugovora polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 16. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

12. Ovaj sud zauzima mišljenje da postupanje tuženika u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo nužno potrebno i dopušteno i da se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao ugovorne strane.

13. Ovaj sud također smatra da je ovdje od utjecaja i činjenica da je udruga Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i ovdje tuženika, a radi zaštite potrošača glede nepoštenih ugovornih odredbi samih ugovora i nepoštene prakse banaka, sve u odnosu na dva osnovna elementa i to ugovaranje same valutne klauzule i ugovaranje odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4.7.2013. utvrđeno je da je 2. tuženik (ovdje tuženik) u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

14. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u članku 7. je neodređena i nepoštena, o njoj se nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru.

15. Sam položaj tužitelja prilikom sklapanja ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji'' i to obzirom da je on pristupio sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na valutnu klauzulu.

16. Tuženik je raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na valutnu klauzulu nije bilo prezentirano, te je iskoristio nestručnost i nizak stupanj nužno potrebnog osnovnog znanja tužitelja na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedene odredbe, a na koje tužitelj nije mogao utjecati.

17. Odredbom članka 103. stavak 1. ZOO je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

18 Kako je odredba 7. predmetnog Ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i moralu društva ista je i ništetna.

19. Činjenica da je u konkretnom slučaju sklopljen Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 5101981669 nije od utjecaja na pravo tužitelja da traži utvrđenje ništetnosti ugovorne obveze i isplatu razlike budući da su predmetni Aneks ugovora i konverzija kredita iz CHF u EUR izvršeni na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje: ZID ZPK) s time da se niti odredbama ZID ZPK, a niti aneksima izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenljiva kamatna stopa niti se ne spominje ni na koji način bi se trebalo riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenljive kamatne stope.

Konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizašle iz osnovnog Ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZID ZPK ne širi primjenu konverzije na druge izvanugovorne odnose među strankama, te se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period.

Odredbom članka 323. stavak 1. ZOO je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora te stoga ovdje treba primjeniti institut stjecanja bez osnove iz članka 1111. stavak 1. ZOO.

20. Odredbom članka 19. b ZID ZPK je propisano da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

21. Slijedom navedenog proizlazi da provođenje konverzije i izračun na temelju kojeg je ona provođena (članak 19 c ZID ZPK) nisu polazili od nepoštenosti ugovaranja valutne klauzule i promjenljive kamatne stope, već ispravljanja položaja u kojem su se našli ugovaratelji koji su ugovorili kredite denominirane u CHF u odnosu na one koji su takve kredite ugovorili u valuti EUR, te je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi da li je provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno da li je konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

Ako to nije slučaj tada potrošači moraju imati pravo ostvarivanja pune zaštite i konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji im pripada obzirom da Zakon na temelju kojeg je konverzija provedena nije isključio mogućnost potrošača na ostvarenje restitucije na temelju nepoštenih ugovornih odredbi.

Takvo stajalište proizlazi i iz standarda ustanovljenog u okviru jurisprudencije Europskog suda (predmet C-118/17 VK protiv Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207.).

Tužitelj kao potrošač mora imati mogućnost uspostave položaja u kojem bi se nalazio da nepoštene ugovorne odredbe nisu postojale, a posljedično tomu i mogućnost povrata koristi koju je trgovac – tužena banka stekla na njegovu štetu na temelju nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i promjenljivoj kamatnoj stopi sukladno odluci banke.

22. Ističe se također da odredbama ZID ZPK/15, kojima je reguliran način provođenja konverzije, ali niti odredbama u skladu s tim Zakonom sklopljenog Dodatka ugovoru o kreditu, nije regulirano rješavanje pravnih posljedica ništetnosti ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi sukladno odluci tuženika i o valutnoj klauzuli u CHF, te u vrijeme donošenja tog zakonskog propisa i u vrijeme provođenja konverzije nije niti pravomoćno odlučeno o kolektivnom sporu o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.

Konverzija kredita prema odredbama ZID ZPK/15 odnosi se isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu, no ne i na izvanugovorne odnose stranaka, kao što je i restitucijski zahtjev za povrat onoga što je stečeno po osnovi ništetnih ugovornih odredbi.

23. Slijedom navedenog tužitelju unatoč sklopljenom Dodatku ugovora o kreditu pripada pravo potraživati od tuženika vraćanje iznosa koji je tuženik stekao na temelju ništetnih ugovornih odredbi odnosno pripada mu pravo na potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa s osnove ništetnih ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu.

24. Po prijedlogu tužitelja provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje.

25. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Lidije Jurković proizlazi da je u periodu otplate kredita kada je tečaj na dan otplate bio manji od tečaja na dan isplate kredita nastala negativna tečajna razlika u ukupnom iznosu od 527,95 €. U periodu otplate kredita kada je tečaj na dan otplate bio veći od tečaja na dan isplate kredita nastala je pozitivna tečajna razlika koja ukupno iznosi 3.870,05 €. Na dan konverzije izračunata je veća glavnica novog EUR kredita u odnosu na glavnicu koja bi bila po početnim uvjetima i to 1.761,85 €i također manjak uplata za namirenje simuliranog EUR kredita u iznosu od 1.845,69 € koja je podmirena tuženiku 31.12.2015. Iz svega proizlazi da tužitelj u postupku konverzije kredita nije uopće obeštećen.

1 0

26. U dopunskom nalazu i mišljenju od 15.6.2025. vještakinja je navela da je izračun razlike neotplaćene glavnice kredita pri konverziji rađen pod pretpostavkom da su ništetne odredbe ugovora koje se odnose i na razliku kamate i na tečajnu razliku. Pozitivna razlika kamate ne postoji jer je kamata smanjivana tijekom otplate i cijeli period otplate je bila niža od početno ugovorene.

Ako se uzmu samo ništetne odredbe koje se odnose na tečajnu razliku tada razlika neotplaćene glavnice kredita na dan 30.9.2015. iznosi 2.488,12 €.

27. Nalaz i mišljenje vještakinja je dala na temelju uvida u cjelokupnu kreditnu dokumentaciju, nalaz i mišljenje je iscrpan, detaljan, obrazložen po stavkama i argumentiran, vještakinja je i dopunski obrazložila svoj nalaz i mišljenje i pritom je odgovorila na sva pitanja i decidirano otklonila sve prigovore stranaka i stoga sud ovaj nalaz i mišljenje cijeni stručnim i objektivnim i prihvaća ga u cijelosti.

28. Ovdje se napominje da samim smanjenjem neotplaćene glavnice nisu sanirane posljedice ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu, tj. unatoč pravilno i zakonito provedenoj konverziji, tužitelj prema nalazu i mišljenju knjigovodstveno-financijskog vještaka nije potpuno obeštećen od posljedica ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF.

29. Slijedom navedenog, a uzevši u obzir mišljenje vještakinje da tužitelj konverzijom nije obeštećen, tužitelju je na ime tečajne razlike dosuđen iznos od 3.850,85 €. O tijeku zatezne kamate odlučeno je na temelju odredbe članka 29. stavak 1. i 2. ZOO u vezi s člankom 1115. ZOO.

Tuženik je prilikom zaključenja predmetnih ništetnih ugovornih odredbi bio nepošten jer su mu kao visoko specijaliziranom privredniku iz financijske oblasti bili poznati financijski mehanizmi koji mogu dovesti do predmetnog očitog nesrazmjera u davanjima, te je odlučeno da zatezne kamate teku od dana stjecanja.

30. Zahtjev tužitelja za isplatu s osnove razlike neotplaćene glavnice kredita na dan konverzije i neotplaćene glavnice kredita prema početnom u iznosu od 2.488,12 € je odbijen kao neosnovan budući da utvrđivanje ništetnosti Dodatka ugovoru kojim je provedena konverzija nije predmet ovog spora.

Iznos glavnice na dan konverzije utvrđen je Aneksom ugovoru o kreditu koji je tužitelj prihvatio, a u tužbi nije iznio činjenice da bi Aneks ugovora bio ništetan u odnosu na glavnicu niti da je konverzija provedena protivno odredbama ZID ZPK/15.

31. U odnosu na postavljeni prigovor prijeboja ističe se da potrošač plaćanjem po nižem tečaju i nadalje nije stjecatelj već je to kreditor pa nema mjesta primjeni instituta stjecanja bez osnove.

Potencijalna tražbina kreditora s osnove nižeg tečaja je u zastari budući da je zastara na tražbinu kreditora tekla cijelo vrijeme do donošenja kolektivne presude i kasnije i ona nije za kreditora prekinuta podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu jer su kreditori u kolektivnom sporu pasivno legitimirani i stoga pravo prekida zastarijevanja pripada samo potrošačima.

Svi dospjeli anuiteti zastarijevaju nakon tri godine pa je stoga nastupila zastara potraživanja razlike tečaja za kreditora-banku.

Pored toga se ističe da je za nepoštenost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli isključivo odgovoran tuženik kao kreditor.

Slijedom gore navedenog prigovor prijeboja je odbijen u cijelosti kao neosnovan.

1 1

32. Prigovor zastare potraživanja tužitelja je po ocjeni suda neosnovan u cijelosti iz razloga što je pokretanjem parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4.7.2013., a koji je pravomoćno okončan donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž-6632/2017 od 14.6.2018. pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv, između ostalog i ovdje tuženika. Navedenom presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14.6.2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 1401/12 od 4.7.2013., a kojom je utvrđeno da je ovdje tužena u razdoblju od 1.4.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu i pravima i obvezama ugovornih strana,

čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i korisnika kredita što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne obveze, te je došlo do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (14.6.2018.), a budući da je tužba u ovom postupku podnesena 7.6.2023., nije nastupio zastarni rok od pet godina.

33. U odnosu na tuženikovo protivljenje preinaci tužbe ukazuje se na stav sjednice predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda RH, prema kome u postupcima po tužbama korisnika kredita u CHF dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem (Izvod iz zapisnika Su IV-162/21 od 26.11.2021.).

34. Odluka o troškovima postupka se temelji na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a Budući da je tuženik osporavao osnov i visinu tužbenog zahtjeva uspjeh tužitelja u sporu u odnosu na tužbeni zahtjev iznosi 80% ( u odnosu na osnov je tužitelj uspio 100% i u odnosu na visinu 60%, a što ukupno iznosi 80%).

Tuženik je u sporu u odnosu na tužbeni zahtjev uspio sa 20%.

Kada se od uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika dobiva se konačan uspjeh tužitelja u sporu u odnosu na tužbeni zahtjev od 60 %.

U odnosu na protutužbeni zahtjev tužitelj je uspio sa 100% odnosno tuženik sa 0%.

Kada se uzme uspjeh tužitelja u odnosu na tužbeni zahtjev od 60% i u odnosu na protutužbeni zahtjev 100% dobiva se konačan uspjeh tužitelja u sporu od 80%. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe 200,00 €, sastava podneska od 22.9.2023. 200,00 €, zastupanja na ročištu od 5.2.2025. 200,00 €, sastava podneska od 9.4.2025. 200,00 €, sastava podneska od 18.7.2025. 200,00 €, zastupanja na ročištu od 30.10.2025. 200,00 € i trošak predujma za financijsko vještačenje 200,00 € ili ukupno 1.400,00 €.

Obzirom na uspjeh tužitelja u sporu od 80% dosuđen mu je trošak u iznosu od 1.120,00 €.

1 2

35. Radi navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Kutini 12. studenog 2025.

Sudac

Jasmina Pintarić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave presude.

Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. ZPP- a).

Dna

1.Odvjetnica Mersiha Mulalić, Sisak

2.Odvjetničko društvo Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Zagreb