Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-501/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tanje Novak-Premec predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivane Čačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tužitelja EM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tužiteljice ĆM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tužiteljice ČM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tužitelja LM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tužiteljice IM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tužitelja CM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tužiteljice OM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tužitelja ZM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tužiteljice GM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tužitelja TM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tužiteljice ĐM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tužiteljice FM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tužiteljice BM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tužitelja UM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tužitelja PM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svih zastupanih po punomoćniku Dubravku Arapoviću, odvjetniku u Dubrovniku, protiv tuženika JM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Juraju Magudu, odvjetniku u Dubrovniku, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: P- 942/2021-45 od 5. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: P-942/2021-45 od 5. veljače 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

„I. Odbija se zahtjev tužitelja:

„Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] razmjerno veličini svojih suvlasničkih udjela u k. č. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pa je tuženik dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika i to temeljem ove presude, a sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužiteljima u roku od 15 dana platiti tuženiku trošak postupka u iznosu od 8.750,00 EUR.“

2. Navedenu presudu pravovremeno izjavljenom žalbom pobijaju tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, dalje: ZPP- a, koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu sa čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 80/22, s izuzecima iz čl. 107. st. 2., 3., 4. i 5. tog Zakona). Predlažu da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev i obveže tuženika da im naknadi troškove postupka (uključujući i troškove žalbenog postupka), a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio žalbene navode tužitelja, ističući uz ostalo da je tužbeni zahtjev potpuno neodređen, te je predložio odbiti žalbu kao neosnovanu i dosuditi mu troškove sastavljanja odgovora na žalbu.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava (su)vlasništva k. č. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] razmjerno veličini njihovih suvlasničkih udjela u k. č. zgr. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz trpljenje brisanja prava vlasništva tuženika i istovremeni upis prava (su)vlasništva tužitelja na navedenoj nekretnini.

5.1. Činjenično svoj zahtjev tužitelji temelje na tvrdnji da su suvlasnici k. č. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina], koja je bila sastavni dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te predstavlja neodvojivi dio građevinske parcele na kojoj je izgrađena stambena zgrada, i to kao suvlasnici k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] po načelu jedinstva zemljišta i zgrade, a svakako da su vlasništvo predmetne nekretnine stekli dosjelošću, jer su osobno i putem pravnih prednika zakoniti, istiniti i pošteni posjednici te nekretnine koja predstavlja dio ograđenog dvorišta zgrade neprekidno od 1963. godine.

6. Prvostupanjski sud je na temelju činjenica koje među stankama nisu sporne i onih koje je utvrdio uvidom u priložene isprave, uviđajem te geodetskim i građevinskim vještačenjem, kao i saslušanjem tužitelja BM, ĆM, IM i EM, utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da je rješenjem o građevinskoj dozvoli Narodnog odbora Općine Dubrovnik, Odjela za komunalne poslove, broj: 05-2247-1-62 od 9. ožujka 1962., Fondu za stambenu izgradnju iz Dubrovnika kao investitoru, dozvoljena gradnja stambene zgrade na gradilištu označenom kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uknjiženih kao društveno vlasništvo, nositelja prava korištenja Fonda za stambenu izgradnju Općine Dubrovnik

- da izgrađena stambena zgrada nosi oznaku k. č. zgr. [katastarska čestica] nova zgrada površine 662 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zajedno sa k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojoj nekretnini su suvlasnici (dakle i ovdje tužitelji) uspostavili etažno vlasništvo, tako da su sa svojim suvlasničkim dijelom neodređenog omjera povezali vlasništvo određenog posebnog dijela

- da je sporna nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uknjižena na ime i vlasništvo tuženika, a radi se o nekretnini koja je nastala temeljem prijavnog lista Zavoda za katastar i geodetske poslove Dubrovnik broj: Up/Io-1281/67 od 1. rujna 1967., parcelacijom k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je prvi puta upisana u zemljišne knjige 3. lipnja 1971. u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao društveno vlasništvo, nositelja prava korištenja Poduzeća za promet industrijskom i tehničkom robom „Srđ“ u Dubrovniku, zatim je 4. srpnja 1991. otpisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (sa k. č. [katastarska čestica]) i temeljem presude Općinskog suda u Dubrovniku P-988/1990. i rješenja o izvršenju istoga suda I-603/1991 upisana na nositelja prava korištenja „Adria Auto“ poduzeće za trgovinu i popravak vozila Dubrovnik, nakon čega je, obzirom da nije procijenjena u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe navedenog poduzeća, 31. kolovoza 2009. otpisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i upisana kao vlasništvo Hrvatskog fonda za privatizaciju, dok je 20. kolovoza 2012. kao vlasnik upisana Republika Hrvatska, koja je tu nekretninu zajedno sa k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prodala AM koji je kao vlasnik upisan 5. rujna 2016. u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji je te nekretnine prodao ovdje tuženiku temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 2. prosinca 2016.

- da je uviđajem na licu mjesta utvrđeno da nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] svojim izgledom te pristupom u naravi čini funkcionalnu cjelinu s dvorištem zgrade tužitelja označenim kao k. č. [katastarska čestica] k.o. Gruž

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka geodetske struke Stjepana Grmoljeza proizlazi da je k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dakle zgrada u kojoj se nalaze stanovi tužitelja, u katastarskom operatu evidentirana dopunskom skicom iz 1963., te sada u novoj izmjeri (koja se primjenjuje u katastru) ima oznaku k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je sporna k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nastala prijavnim listom iz 1967. od dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je tim elaboratom promijenila oblik na način da je povećana od dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je iz prikaza situacije uz građevinsku dozvolu razvidno da se radi o zemljištu predviđenom za hortikulturno uređenje dvorišta same zgrade, čija zapadna granica je prema k. č. [katastarska čestica] u naravi omeđena kamenim zidom i nasipom

- da ih nalaza i mišljenja sudskog vještaka građevinske struke MM proizlazi da iz pregleda lica mjesta i građevinske dozvole iz 1962. jasno proizlazi da je k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sastavni dio građevinske čestice zgrade k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je definiran kao zelena površina i kao takav je dio funkcionalne cjeline zgrade, jednako kao i ogradni zid uz rub parcele

- da iz iskaza saslušanih tužitelja proizlazi da je stambena zgrada useljena 1963., te je sporna površina oduvijek predstavljala dvorište i parkiralište koje pripada njihovoj zgradi i koje je bilo ograđeno zidom, a koje su koristili i održavali isključivo stanari.

7. Na temelju utvrđenja da su stambena zgrada tužitelja k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i sporna nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u trenutku stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96), dakle 1. siječnja 1997. bile upisane u potpuno različitim zemljišnoknjižnim ulošcima i na različite nositelje prava korištenja, dakle da tužitelji uopće nisu bili upisani nositeljima prava korištenja sporne nekretnine, koja je predstavljala drugo zemljišnoknjižno tijelo na kojem su postojala upisana prava trećih osoba, prvostupanjski sud cijeni da nisu bile ispunjene pretpostavke za uspostavu jedinstva nekretnine sukladno čl. 367. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZVDSP-a).

7.1. Nadalje, ocijenivši da tužitelji nisu dokazali da bi imali valjanu pravnu osnovu za posjedovanje k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer navedena građevinska dozvola nije dokaz prava korištenja predmetne nekretnine, uz činjenicu da iz građevinske dozvole i rješenja istoga suda poslovni broj: Z-787/71 od 16. kolovoza 1971. proizlazi da je pravo korištenja k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojima je izgrađena zgrada tužitelja imao Fond za stambenu izgradnju Općine Dubrovnik, koji je istim pravom raspolagao tako da su vlasnici k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tek kasnije upisani kao nositelji prava korištenja k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to nakon što je već formirana k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao zasebna nekretnina na kojoj je upisano pravo korištenja treće osobe, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelji nisu bili zakoniti posjednici sporne nekretnine, već da je njihov posjed od 1963. pa nadalje bio samostalan, isključiv i pošten. Stoga cijeni da tužitelji vlasništvo sporne nekretnine mogu steći samo kroz institut izvanredne dosjelosti, pa imajući u vidu da je predmetna nekretnina 17. studenog 1999. bila upisana kao društveno vlasništvo i da se na nju primjenjivao rok određen čl. 159. st. 4. ZVDSP-a, dakle rok od 40 godina, koji u razdoblju od 1963. do 1999. nije protekao, a osim toga, imajući u vidu sada važeću odredbu čl. 388. st. 4. ZVDSP-a (kako je izmijenjena 1999.) prema kojoj se navedeni rok računa tek od 8. listopada 1991., pa do podnošenja predmetne tužbe 16. studenog 2021. također nije proteklo 40 godina, prvostupanjski sud zaključuje da se na strani tužitelja nisu ostvarili uvjeti za stjecanje vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću, pa je tužbeni zahtjev odbio.

8. U žalbi tužitelji ističu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, navodeći da u razlozima pobijane presude nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, a izneseni su nejasni i proturječni, pa presudu nije moguće ispitati. Osim toga, ističu da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o osnovanosti njihovog zahtjeva pogrešno cijenio pravno relevantne činjenice, te ih zanemario. Tvrde da pored toga što su pošteni i istiniti posjednici, da su ujedno i zakoniti posjednici predmetne nekretnine, jer je ista bila obuhvaćena građevinskom dozvolom iz 1962., kao sastavni dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], od koje je naknadno formirana, i to samo katastarski, a ne i faktično. Smatraju da se stoga radi o redovitom dosjedanju za koje rok iznosi 20 godina, a ne 40 godina kako to pogrešno navodi prvostupanjski sud.

9. Ispitujući pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda tužitelja i po službenoj dužnosti, ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a na koju ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, a koja između ostalog uvijek postoji ako je u postupku kao tužitelj ili tuženik sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku. U konkretnom slučaju, prema podacima u spisu u postupku pred sudom sudjelovao je CM kao jedan od tužitelja, te je i u odnosu na njega donesena pobijana presuda. Iz sustava e-Spis i to podataka Jedinstvenog registra osoba RH (MUP) proizlazi da je CM umro **.**.2021., dakle prije donošenja presude prvostupanjskog suda poslovni broj: P- 942/2021-45 od 5. veljače 2024., koja je dakle donesena i u odnosu na njega nakon što je umro, čime je ostvarena navedena bitna povreda (tako i VSRH u rješenju broj: Rev-225/2023-3 od 6. veljače 2024.).

10. Nadalje, iz utvrđenog činjeničnog stanja, koje pravilnim prihvaća ovaj sud, proizlazi da su tužitelji osobno i putem pravnih prednika u posjedu sporne površine (u naravi dijela ograđenog dvorišta zgrade) od 1963., kada se primjenjivao Opći građanski zakonik (dalje: OGZ), temeljem Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije („Službeni list FNRJ“ broj 86/1946, 105/1946, 96/1947), koji se primjenjivao sve do 1. rujna 1980. kada je na snagu stupio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj 6/1980, 36/1990, „Narodne novine“ broj 53/91, 91/96, dalje: ZOVO), koji je bio na snazi do 1. siječnja 1997., kada je na snagu stupio ZVDSP, te da su cijelo to vrijeme tužitelji i njihovi prednici neprekidno posjedovali predmetnu nekretninu, koja na terenu nedvojbeno čini jednu funkcionalnu cjelinu s dvorištem stambene zgrade i jedinstveni posjed, pa tako i nakon 1. siječnja 1997. kada je na snazi ZVDSP.

11. Prema odredbi čl. 388. ZVDSP-a stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju se prema njegovim odredbama, ako nije drukčije određeno (st. 1.), a stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka (st. 2.). Rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni tim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. istog članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen tim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu (st. 3.).

12. Prema pravnim pravilima iz paragrafa 1452. do 1477. OGZ-a, koja su se primjenjivala u vrijeme kada su tužitelji osobno i putem pravnih prednika stupili u posjed sporne površine, koja od 1967. nosi oznaku k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su u državnom, općinskom ili crkvenom vlasništvu iznosio je 40 godina (paragraf 1472. OGZ-a). Pri tome, dosjedatelj mora biti u samostalnom posjedu koji mora biti istinit i pošten. Samostalnost posjeda označava okolnost da dosjedatelj ne priznaje višu vlast druge osobe, odnosno da stvar drži kao svoju, kao da je njezin vlasnik. Posjed je istinit ako nije stečen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja prema paragrafu 345. OGZ-a, a pošten ako posjednik ne zna niti ima razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (paragraf 326. OGZ-a), time da se smatra da je posjed istinit i pošten, sve dok se ne dokaže drugačije (paragrafi 328. i 345. OGZ-a).

13. Tijekom postupka nije bilo sporno da je predmetna nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do 2016. godine (dakle prije stjecanja od strane prednika tuženika AM), imala status državnog, a prije toga društvenog vlasništva.

13.1. Člankom 29. ZOVO bilo je propisano da se na stvari u društvenom vlasništvu pravo vlasništva ne može steći dosjelošću. Člankom 388. st. 4. ZVDSP-a koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. bilo je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Ta zakonska odredba naknadno je ukinuta Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/1997, U-I-235/1997, U-I- 237/1997, U-I-1053/1997, U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999. (objavljenom 14. prosinca 1999., „Narodne novine“ broj 137/99). Prema sada već ustaljenoj sudskoj praksi temeljenoj na revizijskim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018., Rev-2469/2016-2 od 10. prosinca 2019., Rev- 2021/2014 od 17. prosinca 2019. i dr.), koju taj Sud temelji na odlukama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Radomilja protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske i dr.) kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a nego na temelju drugih odredaba tog Zakona te da rizik bilo kakve pogreške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smije se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni pravni interes trećih osoba.

13.2. Prema odredbi čl. 159. st. 1. ZVDSP-a dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, time da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske steći će dosjelošću vlasništvo stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavka 2. i 3. toga članka.

13.3. Prvostupanjski sud je utvrdio da je posjed tužitelja i njihovih prednika sa zapadne strane (prema susjednoj k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sada u vlasništvu tuženika) bio omeđen kamenim zidom, da isti nije bio ometan, te da se radilo o samostalnom, isključivom i poštenom posjedu, jer suprotno nije dokazano. Naime, tuženik osim općenitog osporavanja posjeda tužitelja, ni na koji drugi argumentirani način nije osporio poštenje tužitelja, niti je, iako je na njemu teret dokaza eventualnog nepoštenja tužitelja, na tu okolnost predlagao dokaze.

13.4. Protivno shvaćanju prvostupanjskog suda, na nekretnini koja je na dan 8. listopada 1991. bila u društvenom vlasništvu može se steći pravo vlasništva izvanrednom dosjelošću sukladno odredbama čl. 159. st. 3. i 4. ZVDSP-a ako su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u vrijeme podnošenja tužbe, odnosno ako je do podnošenja tužbe proteklo vrijeme poštenog posjedovanja od 40 godina, a ne do 17. studenog 1999. kada je ukinuta odredba čl. 388. st. 4. ZVDSP-a odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/1997 od 17. studenog 1999. Pri tome se, dakle, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini u društvenom vlasništvu u vrijeme posjedovanja računa i vrijeme prije 8. listopada 1991., a vlasništvo dosjelošću se stječe ako je protekao rok od 40 godina iz čl. 159. st. 3. i 4. ZVDSP-a do dana podnošenja tužbe, a ne do 17. studenog 1999. (tako i VSRH u presudi broj: Rev 1048/2023-2 od 3. siječnja 2024.).

13.5. U konkretnom slučaju pretpostavke za izvanrednu dosjelost iz čl. 159. st. 3. i 4. ZVDSP-a ostvarene su još 2003. kada je nekretnina formalno bila u državnom vlasništvu, dok je ista od 2016. uknjižena kao privatno vlasništvo (sada na ime tuženika), u odnosu na koje se za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ne primjenjuje dvostruko vrijeme dosjedanja.

14. Međutim, osim što trajanje neprekidnog samostalnog i poštenog posjeda tužitelja prvostupanjski sud nije pravilno računao, pa je u tom smislu ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP-a, prvostupanjski sud je raspravljao i odlučivao o nepotpunom, odnosno nedovoljno određenom tužbenom zahtjevu, iako je tek pravilno (određeno i razumljivo) postavljeni tužbeni zahtjev osnovna procesna pretpostavka za meritorno suđenje, te ukoliko tužbeni zahtjev nije tako postavljen treba stranku pozvati na odgovarajući ispravak, a u slučaju izostanka ispravka primijeniti sankciju iz čl. 109. ZPP-a.

14.1. Naime, tužbeni zahtjev tužitelja glasi na utvrđenje da su suvlasnici predmetne nekretnine razmjerno veličini njihovih suvlasničkih udjela u susjednoj k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te za uknjižbu prava (su)vlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini temeljem donesene presude, međutim, kao što je naprijed navedeno etažni vlasnici stanova u k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u odnosu na cijelu nekretninu nisu utvrdili veličinu suvlasničkih udjela, pa je u odnosu na svakog tužitelja upisan „Suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo“.

14.2. Prema odredbi čl. 36. st. 1. ZVDSP-a suvlasništvo postoji kada više osoba ima neku stvar u svome vlasništvu tako da svakoj pripada po dio toga prava vlasništva, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari, te su sve one suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi, odnosno osim vlasništva na nekretnini može postojati i suvlasništvo koje je određeno razmjerom prema cijelom pravu vlasništva odnosno određeno je u idealnom dijelu koji može biti izražen računski razmjerno prema cijeloj stvari. Također, prema odredbi čl. 36. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 63/19, 128/22, 155/23, 127/24) suvlasništvo se upisuje po udjelima koji se određuju s obzirom na cjelinu, a izražavaju se razlomkom, time da će se u smislu odredbe čl. 60. st. 1. tog Zakona uknjižba prema odluci suda dopustiti samo ako sadrži točnu oznaku zemljišta ili prava na koje se upis odnosi.

14.3. Kako tužbeni zahtjev tužitelja nije postavljen u skladu s navedenim odredbama, te presuda kojom bi se odredila uknjižba prava (su)vlasništva tužitelja u neodređenim suvlasničkim udjelima nije provediva u zemljišnoj knjizi, o takvom tužbenom zahtjevu nije moguće meritorno odlučivati, pa imajući u vidu i naprijed utvrđenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, ne upuštajući se u ocjenu ostalih žalbenih navoda tužitelja, valjalo je primjenom odredbe čl. 369 st.1. ZPP-a pobijanu presudu u cijelosti ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

15. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će u skladu s odredbom čl. 109. u vezi čl. 186. ZPP-a pozvati tužitelje da postave određeni tužbeni zahtjev kako bi se po istom moglo postupati i meritorno odlučiti, te će otkloniti uočenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na način da će u odnosu na tužitelja pok. CM prekinuti postupak i istog nastaviti kad nasljednik ili skrbnik ostavštine preuzme postupak ili kada ih na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učine (čl. 212. i čl. 215. st. 1. ZPP-a), dakle sve navedeno imajući u vidu utvrđenja iz ovog drugostupanjskog rješenja, te vodeći računa o sadržaju naprijed citiranih mjerodavnih zakonskih odredbi. U novoj odluci kojom će ponovo odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud je dužan iznijeti sve razloge o odlučnim činjenicama, te će tom odlukom ujedno odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Varaždin, 12. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec