Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1007/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja MG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i tužiteljice ZG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Danijelu Trubiću, odvjetniku iz Varaždina, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović d.o.o., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-510/2019-31 od 17. srpnja 2025., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 12. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-510/2019-31 od 17. srpnja 2025.:

- potvrđuje u točki I. izreke i u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju MG plati zakonsku zateznu kamatu po stopi iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.; dalje: ZOO) koja teče na iznos od:

- 28,72 EUR (slovima: dvadeset osam eura i sedamdeset dva centa) od 31.5.2010.,

- 116,63 EUR (slovima: sto šesnaest eura i šezdeset tri centa) od 30.6.2010.,

- 238,94 EUR (slovima: dvjesto trideset osam eura i devedeset četiri centa) od 31.8.2010.,

- 122,01 EUR (slovima: sto dvadeset dva eura i jedan cent) od 30.9.2010.,

- 245,03 EUR (slovima: dvjesto četrdeset pet eura i tri centa) od 30.11.2010.,

- 145,13 EUR (slovima: sto četrdeset pet eura i trinaest centi) od 31.12.2010.,

- 128,17 EUR (slovima: sto dvadeset osam eura i sedamnaest centi) od 31.1.2011.,

- 134,70 EUR (slovima: sto trideset četiri eura i sedamdeset centi) od 28.2.2011.,

- 127,12 EUR (slovima: sto dvadeset sedam eura i dvanaest centi) od 31.3.2011.,

- 128,50 EUR (slovima: sto dvadeset osam eura i pedeset centi) od 30.4.2011.,

- 141,31 EUR (slovima: sto četrdeset jedan euro i trideset jedan cent) od 31.5.2011.,

- 182,71 EUR (slovima: sto osamdeset dva eura i sedamdeset jedan cent) od 30.6.2011.,

- 367,16 EUR (slovima: tristo šezdeset sedam eura i šesnaest centi) od 31.8.2011.,

- 58,87 EUR (slovima: pedeset osam eura i osamdeset sedam centi) od 30.9.2011.,

- 238,19 EUR (slovima: dvjesto trideset osam eura i devetnaest centi) od 31.10.2011.,

- 136,28 EUR (slovima: sto trideset šest eura i dvadeset osam centa) od 30.11.2011.,

- 142,73 EUR (slovima: sto četrdeset dva eura i sedamdeset tri centa) od 31.12.2011.,

- 148,69 EUR (slovima: sto četrdeset osam eura i šezdeset devet centi) od 31.1.2012.,

- 149,49 EUR (slovima: sto četrdeset devet eura i četrdeset devet centi) od 29.2.2012.,

- 145,37 EUR (slovima: sto četrdeset pet eura i trideset sedam centi) od 31.3.2012.,

- 148,15 EUR (slovima: sto četrdeset osam eura i petnaest centi) od 30.4.2012.,

- 150,05 EUR (slovima: sto pedeset eura i pet centi) od 31.5.2012.,

- 146,85 EUR (slovima: sto četrdeset šest eura i osamdeset pet centi) od 30.6.2012.,

- 147,69 EUR (slovima: sto četrdeset sedam eura i šezdeset devet centi) od 31.7.2012.,

- 145,29 EUR (slovima: sto četrdeset pet eura i dvadeset devet centi) od 31.8.2012.,

- 285,89 EUR (slovima: dvjesto osamdeset pet eura i osamdeset devet centi) od 31.10.2012.,

- 148,36 EUR (slovima: sto četrdeset osam eura i trideset šest centi) od 30.11.2012.,

- 146,48 EUR (slovima: sto četrdeset šest eura i četrdeset osam centi) od 31.12.2012.,

- 135,99 EUR (slovima: sto trideset pet eura i devedeset devet centi) od 31.1.2013.,

- 144,89 EUR (slovima: sto četrdeset četiri eura i osamdeset devet centi) od 28.2.2013.,

- 287,79 EUR (slovima: dvjesto osamdeset sedam eura i sedamdeset devet centi) od 30.4.2013.,

- 131,35 EUR (slovima: sto trideset jedan euro i trideset pet centi) od 31.5.2013.,

- 264,81 EUR (slovima: dvjesto šezdeset četiri eura i osamdeset jedan cent) od 31.7.2013.,

- 137,99 EUR (slovima: sto trideset sedam eura i devedeset devet centi) od 31.8.2013.,

- 143,88 EUR (slovima: sto četrdeset tri eura i osamdeset osam centi) od 30.9.2013.,

- 129,59 EUR (slovima: sto dvadeset devet eura i pedeset devet centi) od 31.10.2013.,

- 119,94 EUR (slovima: sto devetnaest eura i devedeset četiri centa) od 30.11.2013.,

- 19,01 EUR (slovima: devetnaest eura i jedan cent) od 31.12.2013.,

- 26,50 EUR (slovima: dvadeset šest eura i pedeset centi) od 31.1.2014.,

- 45,53 EUR (slovima: četrdeset pet eura i pedeset tri centa) od 28.2.2014.,

- 39,62 EUR (slovima: trideset devet eura i šezdeset dva centa) od 30.4.2014.,

- 73,07 EUR (slovima: sedamdeset tri eura i sedam centi) od 31.5.2014.,

- 274,33 EUR (slovima: dvjesto sedamdeset četiri eura i trideset tri centa) od 31.7.2014.,

- 140,21 EUR (slovima: sto četrdeset eura i dvadeset jedan cent) od 30.9.2014.,

- 116,52 EUR (slovima: sto šesnaest eura i pedeset dva centa) od 31.10.2014.,

- 138,49 EUR (slovima: sto trideset osam eura i četrdeset devet centi) od 31.12.2014.,

- 62,54 EUR (slovima: šezdeset dva eura i pedeset četiri centa) od 31.1.2015.,

- 40,48 EUR (slovima: četrdeset eura i četrdeset osam centi) od 28.2.2015.,

- 272,82 EUR (slovima: dvjesto sedamdeset dva eura i osamdeset dva centa) od 30.6.2015.,

- 93,78 EUR (slovima: devedeset tri eura i sedamdeset osam centi) od 31.7.2015.,

- 62,54 EUR (slovima: šezdeset dva eura i pedeset četiri centa) od 31.8.2015., sve do 29. rujna 2015.,

- preinačuje u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju MG isplati iznos od 7.408,70 EUR (slovima: sedam tisuća četiristo osam eura i sedamdeset centi) sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose od 30. rujna 2015. do isplate i u točki III. izreke tako da se sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja MG da mu tuženik isplati iznos od 7.408,70 EUR (slovima: sedam tisuća četiristo osam eura i sedamdeset centi) i zakonsku zateznu kamatu na pojedinačne novčane iznose od 30. rujna 2015. do isplate, u roku 15 dana.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove.

III. Rješenje kojim je utvrđeno da su tužitelji djelomično povukli tužbu nije bilo predmet drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu kojom je u točki I. izreke utvrdio da su dijelovi članka 4. i članka 6. Ugovora o kreditu broj 136-42/2008 od 19. veljače 2008., kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke tuženika i kojima je ugovorena primjena valutne klauzule u švicarskim francima i iznos anuiteta vezan uz srednji tečaj tuženika za švicarski franak na dan dospijeća, odnosno plaćanja, ništetni pa stoga ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane. U točki II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju MG isplati iznos od 7.408,70 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koja teče na pojedine mjesečne iznose više plaćenog od plaćanja do isplate, kako je to specificirano. U točki III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju MG naknadi parnični trošak u iznosu od 2.453,99 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate.

1.1. U sklopu navedene presude prvostupanjski sud je donio i rješenje čija izreka glasi: „Utvrđuje se da su tužitelji podneskom od 27. travnja 2020. djelomično povukli tužbu i to u dijelu za isplatu iznosa od 334,02 kn, odnosno primjenjujući fiksni tečaj konverzije1

EUR=7,53450 kn iznosa od 44,34 EUR.“

2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 24. srpnja 2025. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. -Odluka USRH, 84/2008., 96/2008. -Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku i odbije tužbeni zahtjev tužitelja te ih obveže da mu naknade parnični trošak ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. U svojoj žalbi tuženik navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama osim paušalnog i ničim obrazloženog upućivanja da su tužitelji uslijed navodne ništetnosti spornih ugovornih odredbi oštećeni pa da im pripada pravo na ono što je tuženik na temelju tih odredbi primio.

5.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu na način kako je to navedeno jer je za svoju odluku dao jasne razloge i istu je moguće ispitati, a nisu učinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti članka 6. Ugovora o kreditu broj 136-42/2008 od 19. veljače 2008. kojim je ugovorena redovna kamatna stopa promjenjiva na osnovu jednostrane odluke tuženika i članka 4. istog Ugovora kojim je ugovoreno plaćanje anuiteta koji su vezani uz srednji tečaj tuženika za švicarski franak na dan plaćanja kao dana dospijeća, te temeljem navedenih utvrđenja nalog tuženiku da tužitelju MG isplati iznos od 7.408,70 eura, koji iznos je on više platio zbog promjene kamatne stope i valutnog tečaja na više u odnosu na kamatnu stopu i valutni tečaj u trenutku zaključenja Ugovora o kreditu.

6.1. Tuženik je osporio osnov i visinu tužbenih zahtjeva jer da su tužitelji zaključili Aneks uz Ugovor o kreditu dana 2. veljače 2016. kojim su konvertirali kredit sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/2015.; dalje: ZID ZPK) pa da nemaju pravni interes za utvrđenje ništetnosti osnovnog Ugovora, te je istaknuo prigovor zastare.

6.2. Između stranaka nije sporno da je tužitelj MG kao korisnik kredita s pravnim prednikom tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao davateljem kredita i tužiteljicom ZG kao sudužnikom dana 19. veljače 2008. zaključili Ugovor o kreditu broj 136-42/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine (dalje: Ugovor o kreditu) kojim je prednik tuženika korisniku kredita odobrio stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 97.000,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita. Nije sporno da je ugovoreno da se na iznos kredita obračunavaju kamate od 5% dekurzivno godišnje, te je člankom 6. Ugovora o kreditu ugovoreno da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta banke. U članku 4. Ugovora o kreditu sadržana je odredba o valutnoj klauzuli kojom se otplata kredita veže uz valutu CHF, s tim da se kredit otplaćuje u 360 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 520,72 CHF obračunatim po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća.

6.3. Nesporno je i da su stranke sklopile Aneks uz Ugovor o kreditu broj 136-42/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine (dalje: Aneks) 2. veljače 2016. sukladno ZID ZPK-u te je navedenim Aneksom suglasno utvrđeno da preplata na dan 30. rujna 2015. iznosi 23.127,86 kuna te da se taj iznos koristi za namirenje budućih anuiteta i to najviše do 50% dospjelog anuiteta sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi.

6.4. Iz iskaza tužitelja MG utvrđeno je da je prvi kredit podigao u Erste banci za kupnju i završetak nekretnine, što mu nije bilo dovoljno, zbog čega je zatražio kredit kod prednika tuženika te mu je isti ponuđen u CHF jer nije bio kreditno sposoban za kredit u eurima. U postupku zaključenja navedenog Ugovora o kreditu da mu je rečeno kako je CHF najstabilnija valuta te mu je iznos prvih rata bio prihvatljiv. Zbog rasta tečaja i kamatne stope da mu je rata kredita narasla do 4.000,00 kuna, što je bilo gotovo cijelo njegovo primanje. Aneks da je zaključio zbog toga što nije imao druge opcije. S prednikom tuženika prilikom sklapanja Ugovora o kreditu da nije imao mogućnosti bilo kakovih pregovora jer je postojala špranca ugovora te je imao opciju da kredit pod uvjetima koje je postavila banka prihvati ili ne prihvati.

6.5. Tužitelji su se pozvali i na pravna shvaćanja koja su izražena u kolektivnom sporu za zaštitu prava i interesa potrošača koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-1401/2012, a koji postupak je pokrenuo Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv osam banaka, među kojima je i prednik tuženika, i u kojem postupku je donesena presuda broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana čime je postupljeno suprotno tada važećem Zakonu o zaštiti potrošača, kao i da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije s korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, na štetu potrošača.

6.6. U odnosu na utvrđenje ništetnim promjene stope ugovorene kamate na temelju jednostrane odluke banke navedena prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014., a u odnosu na valutnu klauzulu presudom broj Pž- 6632/17-10 od 14. lipnja 2018.

6.7. Prvostupanjski sud ocjenjuje da su odredbe konkretnog Ugovora o kreditu ništetne jer da se na iste primjenjuju pravna shvaćanja iz navedenih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, a kojim shvaćanjima je prvostupanjski sud vezan temeljem članka 502.c ZPP-a. Utvrđeno je da tužitelj MG nije bio u dovoljnoj mjeri informiran o tome što utječe na promjenu ugovorene redovne kamatne stope, kao niti u odnosu na povećani rizik zaključenja ugovora o kreditu u kojima se glavnica veže uz CHF, da je Ugovor o kreditu formulirao, odnosno unaprijed pripremio tuženik pri čemu nije vodio računa o interesima tužitelja. Navedene odredbe Ugovora o kreditu, kako su formulirane i s obzirom na posljedice koje su proizvele na štetu potrošača, da su nepoštene, a time i ništetne te dovode do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja.

6.8. Prvostupanjski sud zaključuje da tuženik nije dokazao, a niti je ponudio dokaze kojima bi se moglo utvrditi kako su tužiteljima pri sklapanju Ugovora o kreditu zaposlenici tuženika protumačili i objasnili značaj i posljedice spornih ugovornih odredbi, te da su im te odredbe na taj način učinili razumljivima, ne samo formalno i gramatički, već i suštinski. Na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka prvostupanjski sud je utvrdio da je zbog promjene kamatne stope na više u odnosu na prvotno ugovorenu i zbog promjene tečaja CHF na više u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita u vremenskom periodu od 31. ožujka 2008. do 30. rujna 2015. tužitelj MG platio više iznos od 68.701,41 kunu, dok mu je u konverziji koja je nesporno napravljena sukladno članku 19. ZID ZPK-a priznata preplata u iznosu od 23.127,86 kuna. Vještak je izračunao zateznu kamatu na navedenu razliku do 30. rujna 2015. te je iznosom iz konverzije zatvorio zatezne kamate u iznosu od 8.492,99 kuna i utvrđene razlike u iznosu od 12.888,53 kune, nakon čega je preostao iznos od 55.820,88 kuna ili prema službenom tečaju kune za euro iznos od 7.408,70 eura, koji iznos je dosuđen tužitelju MG.

6.9. Prvostupanjski sud je mišljenja da sklapanjem Aneksa kojim je izvršena konverzija kredita nije došlo do potpunog obeštećenja. Sklapanjem Aneksa da ne znači da su stranke riješile pitanje ugovornih odredbi kojima se u Ugovoru o kreditu sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti je tim Aneksom riješeno pitanje ništetnosti utuženih odredbi iz Ugovora o kreditu, a koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule. Okolnost da su stranke sklopile Aneks i utvrdile iznos preplate da ne upućuje na zaključak da bi provedenom konverzijom tužitelju MG bio vraćen iznos kao razlika između plaćenih ugovorenih kamata na temelju utvrđene ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i onoj početnoj ugovornoj, kao niti razlika u tečaju CHF na dan isplate kredita i na dan plaćanja daljnjih rata kredita.

6.10. Odbijen je prigovor tuženika kako tužitelji nemaju pravni interes za podnošenje tužbe na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi Ugovora o kreditu zbog zaključenja Aneksa, jer da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-2868/2018- 2 od 12. veljače 2019. iznio pravno shvaćanje da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju.

6.11. Odbijen je prigovor zastare jer da zastara teče od pravomoćnosti odluke Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je u odnosu na utvrđenje ništetnima odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi temeljem jednostrane odluke banke postala pravomoćna s 13. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost odredbi u kojima je glavnica vezana uz valutu CHF s danom 14. lipnja 2018., pa kako je tužba podnesena 31. svibnja 2019., a primjenjuje se zastarni rok iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.; dalje: ZOO) koji iznosi 5 godina, to da je tužba podnesena unutar zastarnog roka.

6.12. Tužitelju MG dosuđen je iznos od 7.408,70 eura temeljem članka 1111. ZOO-a, a na navedeni iznos dosuđena je zakonska zatezna kamata na način da ista teče od plaćanja svakog pojedinog novčanog iznosa koji je više plaćen temeljem članka 1115. ZOO-a jer je stjecatelj nepošten. Nepoštenost prednika tuženika da se ogleda u tome što je upravo on odgovoran za ništetnost navedenih odredbi.

6.13. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članaka 154., 155. i 158. stavak 1. ZPP-a, dok je visina utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.; dalje: Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018. i 51/2023.), uz uvećanje za trošak vještačenja.

6.14. Rješenjem je utvrđeno da su tužitelji djelomično povukli tužbu za iznos od 334,02 kune, odnosno 44,34 eura.

7. Tuženik osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravilnost primjene materijalnog prava. Tuženik smatra kako prvostupanjski sud nije ocijenio Metodologiju promjene kamatnih stopa s fizičkim osobama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., koji dokaz je tuženik priložio i iz kojeg dokaza proizlazi da su jasno definirani parametri koji utječu na promjenjivost kamatnih stopa na kreditne proizvode tuženika.

7.1. Ovaj žalbeni razlog nije osnovan jer u spisu ne postoji pismeno koje se naziva Metodologija promjene kamatnih stopa, a niti se na isto tuženik pozvao u odgovoru na tužbu ili tijekom postupka.

7.2. Nadalje, tuženik ocjenjuje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer da je zaključenjem Aneksa došlo do promjene ugovornog odnosa na način da se smatra kako je od samog početka zaključen Ugovor o kreditu u kojem je glavnica vezana uz valutu euro, da je on proveo konverziju sukladno prisilnim propisima ZID ZPK-a, te da tužitelj MG nije trebao zaključiti Aneks, za razliku od tuženika koji je bio dužan po ZID ZPK-u ponuditi zaključenje navedenog Aneksa. Ponavlja se da tužitelji nemaju pravni interes za utvrđenje ništetnosti osnovnog Ugovora koji je konvertiran jer su zaključili Aneks i da su Aneksom sanirane posljedice ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu.

7.3. Po ocjeni ovog suda, time što su stranke zaključile Aneks kojim je izvršena konverzija kredita iz valute CHF u valutu euro, tužitelji nisu izgubili pravni interes na utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu. Takvo pravno shvaćanje, a koje prihvaća i ovaj sud, izneseno je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 2868/2018-2 od 12. veljače 2019.

7.4. Ovaj sud u cijelosti prihvaća utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda u odnosu na ništetnost članaka 4. i 6. Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjivost kamatne stope tijekom otplate kredita na temelju jednostrane odluke banke i u kojima je ugovoren povrat kredita u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF. Navedeni Ugovor o kreditu zaključen je na način da ga je unaprijed formulirao prednik tuženika, da tužitelje nije informirao o rizičnosti zaključenja kredita u kojima je glavnica vezana uz CHF, iako je to predniku tuženika moralo biti poznato obzirom da se radi o bankarskoj instituciji koja je upoznata s kretanjima tečaja na međunarodnom tržištu, te da nije tužitelje prije zaključenja Ugovora o kreditu upoznao s parametrima i metodologijom promjene kamatnih stopa tijekom ugovornog odnosa. Na taj način postupio je isključivo u vlastitom interesu, ne vodeći računa o interesima tužitelja kao potrošača, pa kako tužitelji nisu bili potpuno informirani o dva promjenjiva parametra na kojima se temelji Ugovor o kreditu, to nisu mogli niti donijeti valjani zaključak o eventualnim ekonomskim posljedicama zaključenja takvog ugovora. Postupanje tuženika, odnosno njegovog prednika bilo je nepošteno, odnosno protivno načelu savjesnosti i poštenja, pa su i takove odredbe ništetne.

7.5. Zbog toga je ovaj sud potvrdio pobijanu odluku u točki I. izreke.

8. Međutim, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da bi tužitelj MG imao pravo na povrat više plaćenih anuiteta zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u vremenskom periodu od stavljanja kredita u opticaj pa do konverzije 30. rujna 2015. jer da zaključenjem konverzije tužitelj nije u cijelosti obeštećen na temelju ništetnih odredbi Ugovora o kreditu.

8.1. Stranke su Aneksom Ugovora o kreditu koji je sadržavao ništetnu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope i o otplati kredita uz valutnu klauzulu CHF, izvršile konverziju kredita u cijelosti u skladu s prisilnom odredbom članka 19.c ZPK-a na način da su svi iznosi plaćeni na ime otplate Ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu CHF tijekom otplate kredita do dana obračuna konverzije, osim onih koji su eventualno plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja tužitelja, iskorišteni u njegovu korist i to za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Aneksom. U obračun konverzije uzeti su iznosi koji su plaćeni na ime ništetne ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope i ništetne ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF.

8.2. ZID ZPK ne propisuje ništetnost spornih ugovornih odredbi pa niti način restitucije potrošača. U pravnoj situaciji kada su isplate koje je tužitelj učinio na ime nepoštenih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu iskorištene za ispunjenje obveze tužitelja prema Aneksu, ne može se zaključiti da Aneks nema restitucijski učinak za tužitelja MG u odnosu na nepoštene ugovorne odredbe iz Ugovora o kreditu, bez obzira što ZID ZPK ne predviđa da se iznosi koji su plaćeni na temelju ništetnih ugovornih odredbi iz Ugovora o kreditu vraćaju tužitelju, nego da se iskorištavaju u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koja su ugovorena valjanim Aneksom.

8.3. U oglednom postupku koji se vodio kod Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu broj Gos-1/2019 odgovoreno je na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji je uputio Općinski sud u Pazinu na način da: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15.) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kad su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“. Isto tako, Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju broj U-I- 3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanjem postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK, a na temelju kojeg je i zaključen Aneks Ugovora o kreditu.

8.4. Tuženik je na temelju sklopljenog Aneksa u izračun konverzije koji je propisan ZID ZPK-om unio iznose koje tužitelj MG traži tužbom, a koji su na temelju ništetnih ugovornih odredbi iz Ugovora o kreditu bez osnove prešle u njegovu imovinu do 30. rujna 2015. Ti su iznosi u skladu sa sklopljenim Aneksom iskorišteni za namirenje anuiteta u valutnoj klauzuli u euro utvrđenih po novom otplatnom planu, s valutnom klauzulom u euro te je preplata korištena za namirenje budućih anuiteta s valutnom klauzulom u euro.

8.5. Zbog toga je nepravilan zaključak prvostupanjskog suda da postoji pravna osnova za isplatu razlike između početno ugovorene i stvarno primijenjene kamatne stope i isplate tečajnih razlika prema valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora o kreditu jer su uplate koje čine te razlike u cijelosti uračunate prilikom obračuna konverzije kredita čime je obveza kreditora na povrat tih iznosa prestala.

8.6. Zaključak je ovog suda da je sklapanjem Aneksa u skladu s odredbama ZID ZPK- a tužitelj MG restituiran za nepoštene ugovorne odredbe iz Ugovora o kreditu jer ga s jedne strane te odredbe ne obvezuju, a s druge strane isplate koje je na temelju njih učinio vraćene su u njegovu imovinu na način da su iskorištene za njegov račun u ispunjenju valjane obveze preuzete Aneksom. Zbog toga tužitelju MG ne pripada isplata iznosa od 7.408,70 eura.

8.7. Tuženik je na temelju sklopljenog Aneksa obuhvatio iznose koje tužitelj MG traži tužbom na temelju ništetnih odredbi Ugovora o kreditu od 19. veljače 2008., a koje su bez osnove prešle u njegovu imovinu do dana 30. rujna 2015. kada je izvršena konverzija. Riječ je o iznosima koje je tuženik držao bez pravne osnove od dana kada su mu plaćeni pa do dana obračuna konverzije 30. rujna 2015. U odnosu na navedene iznose koje je primio od tužitelja MG na temelju ništetnih odredbi Ugovora o kreditu tuženik je nepošteni stjecatelj. Člankom 1115. ZOO-a propisano je da nepošteni stjecatelj vraća stečeno bez osnove sa zateznim kamatama od dana stjecanja. Tuženik je na dan obračuna konverzije dugovao tužitelju MG i zatezne kamate koje su na pojedine iznose tekle od dana kad ih je primio do dana obračuna konverzije kada su ti iznosi iskorišteni za ispunjenje obveze tužitelja MG preuzete valjanim Aneksom. Izračun konverzije u skladu s člankom 19.c ZPK-a ne predviđa da se i zatezne kamate na iznose koje je banka primila na ime nepoštenih ugovornih odredbi iz Ugovora o kreditu i koje su tekle od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa do obračuna konverzije iskorištavaju za ispunjenje tužiteljeve obveze prema tom Aneksu sklopljenom prema navedenom Zakonu. Zbog toga je zaključak ovog suda da Aneks nema restitucijski učinak za tužitelja MG u odnosu na zatezne kamate koje su tekle na pojedine iznose koje je platio na ime nepoštenih ugovornih odredbi iz Ugovora o kreditu.

8.8. Zbog toga temeljem članka 1115. ZOO-a tužitelju MG pripada pravo na isplatu zateznih kamata koje su tekle od dana plaćanja pojedinih iznosa na temelju nepoštenih ugovornih odredbi iz Ugovora o kreditu do dana kada su ti iznosi iskorišteni u korist tužitelja MG za ispunjenje njegove obveze preuzete valjanim Aneksom, a kada je prestala obveza vraćanja.

8.9. Sukladno navedenom ovaj sud je u odnosu na dosuđenu zakonsku zateznu kamatu na pojedine mjesečne iznose iz točke II. izreke presude potvrdio pobijanu odluku za vremenski period od uplate svakog pojedinog mjesečnog više plaćenog iznosa do 29. rujna 2015., dok je odbijen zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na navedene pojedinačne iznose od 30. rujna 2015. do isplate.

9. Iako je tuženik djelomično uspio sa svojom žalbom, istom se ne dosuđuje trošak prvostupanjskog postupka. O predmetu spora u kojem je sporno pravo na isplatu na temelju nepoštenih ugovornih odredbi iz Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji je konvertiran u ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR u skladu s odredbama ZID ZPK/15, postoji neujednačena praksa drugostupanjskih sudova koji na istovjetne činjenice različito primjenjuju pravo te još uvijek nije primijenjen procesnim pravom predviđen mehanizam za prevladavanje tih razlika. U okolnostima u kojima je pitanje obeštećenja potrošača nakon konverzije podložno tumačenju sudova, ne može se zaključiti da je ova tužba bila očito neosnovana i lišena svakog izgleda za uspjeh. Zbog toga legitimni cilj - izbjegavanje neopravdanog parničenja, nije izravno primjenjiv u ovom predmetu, a nalog tužitelju da naknadi troškove postupka tuženiku predstavljalo bi miješnje u pravo na mirno uživanje imovine koja mu je dosuđena u ovom postupku.

10. Razlozi zbog kojih je ovaj sud odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka primjenjivi su i za troškove žalbenog postupka tuženika pa je stoga odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka.

11. U dijelu u kojem je pobijana odluka potvrđena, riješeno je primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a, a u dijelu u kojem je ista preinačena primjenom članka 373. točka 3. ZPP-a.

12. Rješenje kojim je utvrđeno da su tužitelji djelomično povukli tužbu nije bilo predmet drugostupanjskog postupka jer protiv istog nije izjavljena žalba.

Koprivnica, 12. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković