Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Poslovni broj: Kž-173/2023-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća, te Gorana Miličevića i Klaudije Grubišić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ČB, zbog kaznenog djela iz članka 179.a Kaznenog zakona (Narodne novine, broj; 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika ČB podnesenoj po branitelju, protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: K.301-49/2022-8 od 22. veljače 2023., na sjednici vijeća održanoj 12. studenog 2025.,
p r e s u d i o
i
r i j e š i o j e
I. Prihvaća se žalba okrivljenika ČB, ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na odluku o troškovima postupka, te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
II. Odbija se žalba okrivljenog ČB, kao neosnovana, te se u pobijanom, a neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: K.301-49/2022-8 od 22. veljače 2023., okrivljeni ČB proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji, opisano i kažnjivo po članku 179.a KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, uz primjenu članka 56. stavka 2. i 3. KZ/11, na način da se kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko okrivljenik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Temeljem članka 70. stavka 1. KZ/11, okrivljeniku ČB izrečena je i sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koji će se izvršavati izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, u trajanju od najdulje dvije (2) godine. Mjere obveznog psihosocijalnog tretmana izvršavat će se u zdravstvenoj ustanovi specijaliziranoj za otklanjanje nasilničkog ponašanja pod uvjetima određenim posebnim propisom, nadalje je određeno, a temeljem članka 58. stavka 5. ZKP/08, da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne okrivljeniku koji bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom.
1.2. Temeljem odredbe članka 148. stavka 1. u svezi člankom 145. stavkom 1. i 2. točkom 6. i 8. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22- dalje: ZKP/08), sud je okrivljenog ČB obvezao na plaćanje sudskog paušala u iznosu od 66,36 eura / 500,00 kn, te na ime troškova punomoćnika oštećenika iznos od 597,25 eura / 4.500,00 kn u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.
2. Žalbu je protiv iste presude podnio okrivljeni ČB, po branitelju Mateju Balažu, odvjetniku iz Osijeka, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni, sigurnosnoj mjeri i troškovima postupka, s prijedlogom da županijski sud u smislu navoda žalbe preinači prvostupanjsku odluku, na način da se okrivljenik oslobađa optužbe, te da se preinači i odluka o troškovima kaznenog postupka ili da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08, spisi su dostavljeni Županijskom državnom odvjetniku u Vukovaru, koji je spise nakon razgledanja vratio sudu.
4. Žalba okrivljenika je djelomično osnovana.
5. Okrivljenik u svojoj žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka o postojanju koje obrazlaže da pogrešno utvrđeno činjenično stanje prelazi u bitnu povredu kaznenog postupka, a što posljedično rezultira donošenjem osuđujuće presude iz pogrešnih razloga, bez dokaza. Time se žalitelj stvarno žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pa je stoga u povodu žalbe, po službenoj dužnosti, ispitana pobijana presuda u smislu članka 476. stavka 1. točaka 1. i 2. ZKP/08. Takvim ispitivanjem nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, a također i da je na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon.
6. Okrivljenik u žalbi navodi da je činjenično stanje potpuno pogrešno utvrđeno, odnosno prvostupanjski sud je iz izvedenih dokaza izvukao pogrešan zaključak o krivnji okrivljenika upravo zahvaljujući činjenici da ne obrazlaže dokaze izvedene tijekom glavne rasprave.
7. Potpunom i pravilnom analizom izvedenih dokaza, sud s pravom nije prihvatio obranu okrivljenika kao istinitu i objektivnu, jer isti nastoji relativizirati i umanjiti svoju odgovornost, isključivo u cilju umanjenja kaznenopravne odgovornosti.
8. Nije u pravu okrivljenik kada navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u ovom predmetu, jer iz sadržaja spisa, prikupljenih dokaza, dokaza izvedenih na raspravi, te interpretacije istih ovaj drugostupanjski sud utvrdio je upravo suprotno. Naime, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te je na takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon proglasivši okrivljenika krivim zbog predmetnog kaznenog djela na način kako mu je to stavljeno na teret optužnicom, pa je neosnovana njegova žalba i iz osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
9. Naime, utemeljeno je prvostupanjski sud činjenično stanje utvrdio pretežito prihvaćajući iskaz oštećene TB, budući da je navedena dosljedna u svojem iskazivanju, kako pred sucem istrage, tako i na raspravi, a osim toga njezin iskaz u bitnim i odlučnim okolnostima u suglasju je s iskazom svjedoka NB, sina okrivljenika i oštećene.
10. Oštećena TB detaljno, nedvosmisleno i logično je opisala postupanje okrivljenika u inkriminiranom razdoblju, te je prvostupanjski sud na temelju njezinog iskaza utvrdio da je okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo na njezinu štetu.
11. Pravilnom analizom izvedenih dokaza, prvostupanjski sud je osnovano zaključio kako je okrivljeni postupio na način pobliže opisan u činjeničnom opisu izreke pobijane presude, a na koji način je ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela nasilje u obitelji, opisano i kažnjivo po članku 179.a KZ/11, pa je pravilno primijenio kazneni zakon kada ga je za to kazneno djelo proglasio krivim.
12. Činjenica da tijekom postupka nije bilo sumnje u ubrojivost okrivljenika, s pravom sud navodi na zaključak da je okrivljeni bila svjestan svojih radnih, te da se ne može opravdati predmetno protupravno postupanje.
13. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenika kako je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, jer je u obrazloženju pobijane presude iscrpno i detaljno naveo razloge o odlučnim činjenicama, te brižljivo i opširno analizirao sve provedene dokaze, te određeno i potpuno obrazložio zašto je prihvatio iskaz oštećene i iznio argumente zašto ne prihvaća u cijelosti obranu okrivljenika, a koja obrazloženja u svemu prihvaća i ovaj sud.
14. U odnosu na povrede kaznenog zakona koje okrivljenik u svojoj žalbi ne pojašnjava niti konkretizira, koje su to povrede kaznenog zakona učinjene tijekom postupaka pred prvostupanjski sudom, ispitujući navedenu žalbenu osnovu po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavka 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena povreda kaznenog zakona, stoga je i u odnosu na taj žalbeni prigovor žalba neosnovana.
15. Neosnovano se okrivljeni žali na odluku o kazni jer je prvostupanjski sud prilikom izbora, vrste i mjere kazne ispravno utvrdio i vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne, te je okrivljeniku kao olakotno cijenio dosadašnju neosuđivanost, dok otegotne okolnosti prvostupanjski sud nije pronašao.
16. U predmetnom slučaju prvostupanjski je sud primijenio kaznu koja je i po vrsti i po visini primjerena stupnju krivnje, pogibeljnosti djela i osobi okrivljenika, te ujedno podobna za ostvarenje opće i posebne svrhe kažnjavanja u smislu članka 41. KZ/11. Naime, pored specijalne prevencije koja je na tragu okrivljenikove resocijalizacije i njegova odvraćanja od daljnjeg činjenja kaznenih djela, u konkretnom slučaju naročito treba voditi računa i o generalnoj prevenciji koja se sastoji u adekvatnom utjecaju i na sve druge građane da ne čine kaznena djela, te na jačanje njihove svijesti o pogibeljnosti kriminalnog ponašanja.
17. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Stoga, kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, uz primjenu članka 56. stavka 2. i 3. KZ/11, na način da se kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko okrivljenik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, nije prestroga, a niti preblaga za predmetno kazneno djelo, te će se sa takvom kaznom, imajući u vidu i kriminalnu količinu i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te ujedno utjecati na ovoga okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja, te resocijalizacije okrivljenika.
18. U odnosu na žalbenu osnovu odluke o sigurnosnoj mjeri, valja istaći da je pravilno prvostupanjski na temelju odredbe članka 70. stavak 1. KZ/11, okrivljeniku izrekao sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana koji će se izvršavati izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, u trajanju od najdulje dvije (2) godine, obzirom da u konkretnom slučaju, zbog činjenice da okrivljeni i oštećena žive u zajedničkom kućanstvu, postoji realna opasnost od ponavljanja istoga djela.
19. Imajući u vidu naprijed navedeno obrazloženje, neosnovana je žalba okrivljenika, zbog naprijed navedenih razloga.
20. U odnosu na žalbenu osnovu odluke o troškovima postupka, valja istaći da je prvostupanjski sud pogrešno okrivljenika obvezao na plaćanje troškova punomoćnika oštećenika u iznosu od 597,25 eura/4.500 kn u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.
21. Naime, sukladno Tbr.4. stavak 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj:138/23 i 107/25- dalje: OT) propisano je da odvjetniku koji zastupa oštećenog na raspravi u kaznenom postupku pripada 50% nagrade iz ovog tarifnog broja, a propisana kazna zatvora za kazneno djelo za koje se tereti okrivljenik je od jedne do tri godine zatvora, a što prema Tbr.4. stavak 1. točka 1. OT iznosi 50 bodova (100,00 eura po obavljenoj radnji bez PDV-a) iz čega proizlazi da je odluka o troškovima postupka nepravilno odmjerena.
22. U nastavku postupka, sud prvog stupnja otklonit će nedostatke na koje je ukazano ovim drugostupanjskim rješenjem, te će potom pravilno primijeniti zakon i OT, te donijeti valjanu i na zakonu utemeljenu odluku.
23. Kako žalbenim razlozima okrivljenog ČB nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je u pobijanom, a neukinutom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu.
24. Slijedom svega iznesenog presuđeno je i riješeno kao u izreci ove odluke.
Vukovar, 12. studenog 2025.
Predsjednik vijeća
Nikola Bešenski
