Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-1199/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužitelja ČU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mariu Patači, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Knezović i partneri, iz Zagreba, radi isplate novčane tražbine, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 30. listopada 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, odvjetničku vježbenicu LU u odvjetničkom uredu odvjetnika Marijana Belčića, u Osijeku i punomoćnika tuženika, uz javnu objavu od 12. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, isplatiti tužitelju ČU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 3.314,08 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom na iznose kako slijedi:

- na iznos od 7,33 EUR računajući od 31.12.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,33 EUR računajući od 31.1.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 2,94 EUR računajući od 28.2.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 2,94 EUR računajući od 31.3.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 2,94 EUR računajući od 30.4.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 2,94 EUR računajući od 31.5.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 2,94 EUR računajući od 30.6.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 2,94 EUR računajući od 31.7.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 2,94 EUR računajući od 31.8.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 2,94 EUR računajući od 30.9.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 2,94 EUR računajući od 31.10.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 2,94 EUR računajući od 30.11.2008. godine pa do isplate

- na iznos od 2,94 EUR računajući od 31.12.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,82 EUR računajući od 31.1.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,82 EUR računajući od 28.2.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,82 EUR računajući od 31.3.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,82 EUR računajući od 30.4.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,64 EUR računajući od 31.5.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,64 EUR računajući od 30.6.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,64 EUR računajući od 31.7.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 205,33 EUR računajući od 30.9.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,28 EUR računajući od 31.10.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,31 EUR računajući od 30.11.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,31 EUR računajući od 31.1.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 227,95 EUR računajući od 28.2.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 15,08 EUR računajući od 31.3.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 25,62 EUR računajući od 31.5.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 27,87 EUR računajući od 30.6.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 40,54 EUR računajući od 31.7.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 37,66 EUR računajući od 31.8.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 48,47 EUR računajući od 30.9.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 42,77 EUR računajući od 31.10.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 38,48 EUR računajući od 30.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 51,52 EUR računajući od 31.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 59,58 EUR računajući od 31.1.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 53,74 EUR računajući od 29.2.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 54,60 EUR računajući od 31.3.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 50,40 EUR računajući od 30.4.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 51,69 EUR računajući od 31.5.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 65,96 EUR računajući od 30.6.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 67,98 EUR računajući od 31.7.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 83,78 EUR računajući od 31.8.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 78,04 EUR računajući od 30.9.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,10 EUR računajući od 31.10.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 68,87 EUR računajući od 30.11.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 67,88 EUR računajući od 31.12.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 71,14 EUR računajući od 31.1.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 74,71 EUR računajući od 28.2.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 74,82 EUR računajući od 31.3.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 72,57 EUR računajući od 30.4.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 73,49 EUR računajući od 31.5.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 74,83 EUR računajući od 30.6.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 73,37 EUR računajući od 31.7.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 73,50 EUR računajući od 31.8.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 72,17 EUR računajući od 30.9.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,71 EUR računajući od 31.10.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 72,71 EUR računajući od 30.11.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 73,80 EUR računajući od 31.12.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 73,37 EUR računajući od 31.1.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 68,98 EUR računajući od 28.2.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 72,02 EUR računajući od 31.3.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 72,72 EUR računajući od 30.4.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 71,35 EUR računajući od 31.5.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 67,31 EUR računajući od 30.6.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 64,78 EUR računajući od 31.7.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 67,02 EUR računajući od 31.8.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 68,56 EUR računajući od 30.9.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 72,46 EUR računajući od 31.10.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 71,68 EUR računajući od 30.11.2013. godine pa do isplate, koja teče do 31. prosinca 2007. godine sukladno stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6 naknaditi tužitelju ČU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], troškove parničnog postupka u iznosu od 3.678,13 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presuda, odnosno od 12. studenog 2025., pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška iznad dosuđenog iznosa od 3.678,13 EUR tužitelj se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 3. listopada 2006. godine sklopio Ugovor o kreditu broj 5140230452-20010384983/2006, kojim ugovorom je ugovorena kamatna stopa od 5,25 % godišnje, određena kao promjenjiva, s tim da je ostavljeno u cijelosti tuženiku da kamatnu stopu mijenja svojim jednostranim odlukama na koje tužitelj nije mogao utjecati, a promjenjiva kamatna stopa vezana je uz određenu valutnu klauzulu, te na ovaj način tužitelj nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamate, nije mogla provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer za to nije imao nikakvih egzaktnih kriterija, budući da je sama promjena ugovorne kamate učinjena ovisnom isključivo o odluci tuženika, te je na taj način uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, pa stoga tužitelj predlaže donošenje presude kao u izreci, uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te navodi da nije sporno kako je s tužiteljem dana 3. listopada 2006. godine sklopio Ugovor o kreditu broj 5140230452-20010384983/2006, međutim tuženik tvrdi da su ugovorene odredbe glede promjenjive kamatne stope jasne, lako razumljive i lako uočljive te njezinu nedopuštenost odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati. Tuženik ističe prigovor zastare te predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u kompletu priloženu dokumentaciju ovome spisu, te proveo dokaz saslušanjem tužitelja, kao i financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke DV Consulting d.o.o., Osijek, Zrinjevac 6.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u potpunosti.

5. Uvidom u nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka DV Consulting d.o.o., Osijek, Zrinjevac 6, od 1. listopada 2020. godine, kao i u dopunski nalaz i mišljenje navedenog vještaka od 15. travnja 2025. godine, sud utvrđuje da je tuženik u spornom razdoblju tijekom otplate kredita mijenjao kamatnu stopu naviše od ugovorene kamatne stope, te je u konačnici na taj način u spornom razdoblju tužitelju naplatio ukupno više iznos od 3.314,08 eura.

6. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka i dopunu financijsko knjigovodstvenog nalaza ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti jasan i određen, dan u skladu s pravilima struke i vještine.

7. Saslušanjem tužitelja sud utvrđuje da je tužitelj kod tuženika realizirao baš ugovor o kreditu u CHF iz toga razloga što je vjerovao tuženiku da je to za njega najpovoljnije, tuženik ga je načelno upozorio na posljedice ugovora, ali da nije vjerovao da će tečaj CHF toliko narasti budući da mu je tuženik rekao odnosno da su mu djelatnici tuženika rekli da je to stabilan kredit, pa je tako u početku imao ratu u iznosu od 1.311,00 kn, koja je tijekom vremena porasla na 1.970,00 kn. Tužitelj navodi da nije od strane djelatnika banke upozoren da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune u odnosu prema CHF, a kredit da je koristio u svrhu kupovine osobnog vozila za svoje osobne potrebe. Tužitelj navodi i to da je u slučaju da je bio od strane djelatnika banke upozoren na mogućnost da rata otplate kredita poraste u tolikoj mjeri kao što je porasla, tada zasigurno takav kredit ne bi uzimao. Tužitelj navodi da mu nije bila ponuđena od strane tuženika mogućnost pregovarati o odredbama ugovora o kreditu, već mu je samo ponuđeno da dani mu ugovor o kreditu može prihvatiti ili ne.

8. Tuženik na ročištu održanom kod ovoga suda dana 18. ožujka 2025. godine odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem djelatnice banke MU.

9. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je da je tužena od 1. rujna 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

10. Citiranom presudom utvrđeno je i to da je tužena povrijedila kolektivne interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

11. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.

12. Čl. 138.a. ZZP-a propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

13. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije, te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

14. Među strankama nije sporno da je ugovorena kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu, te da se izmjena kamatne stope, a bez posebnog zaključivanja aneksa predmetnog Ugovoru smatra sastavnim dijelom navedenog Ugovora. Člankom 3. 2. Ugovora utvrđeno je da je visina kamatne stope 5,25 % godišnje, s time da je kamatna stopa promjenjiva u smislu odredbe čl. 4. citiranog Ugovora.

15. Obzirom da su označenim presudama utvrđeni ništetnim elementi koji su utjecali na promjenu prvobitnog mjesečnog anuiteta (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa), to se učinak tog utvrđenja ogleda u činjenici da tijekom cijelog trajanja kredita nije bilo mjesta promjenama ni inicijalnog tečaja na dan isplate kredita ni inicijalne kamatne stope od 5,25 % godišnje, dakle ni inicijalnog anuiteta koji u kunskoj protuvrijednosti trebao iznositi 1.322,26 kn.

16. Dakle, novčane iznose koje je tužitelj tuženiku svakomjesečno uplaćivao iznad 1.322,26 kn obuhvaćeni su ništetnošću, te ih je tuženik dužan zajedno s kamatama na te iznose vratiti tužitelju.

17. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke i ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18).

18. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određeno odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene, jasne i razumljive. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

19. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

20. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP- a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se odnosi na tuženicu, prema shvaćanju ovog suda, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

21. Nadalje, polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope ništetan, da su dijelovi koji se odnose na ugovaranje promjenjive kamatne stope i naknada za prijevremenu otplatu kredita ništetni, jer su isti nerazumljivi, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).

22. Iznos od 24.970,09 kn koji tužitelj potražuje od tuženika je iznos koji predstavlja razliku između iznosa redovnih kamata obračunatih po osnovnom Ugovoru o kreditu (početno utvrđene kamatne stope) i iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim Odlukama banke o promjenama kamatnih stopa u razdoblju od prosinca 2007. do zaključno do studenog 2013. godine, a koji iznos je utvrđen provedenim financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem.

23. Slijedom navedenog, sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati na ime razlike iznos od 24.970,09 kn osnovanim u cijelosti, te je primjenom odredbe čl. 1111. ZOO-a odlučeno kao u izreci presude.

24. Uzimajući u obzir sve prednje utvrđeno, sud je odbio prijedlog tuženika na saslušanje svjedoka MU, kao i na provođenje financijsko knjigovodstvenog vještačenja na način kako je isto specificirano u podnesku od 19. svibnja 2020. godine, kao nepodobnim i nepotrebnim.

25. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u navedenom predmetu podnesena 4. travnja 2012. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14. lipnja 2014. pravomoćnošću odluke u predmetu Franak. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u čl. 226. ZOO, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na pretplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a.

26. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

27. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

28. Odluka o trošku temelji se na odredbi članku 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tužitelj imao za sastav tužbe 200,00 eura (Tbr. 7. t. 1. OT-a), sastav obrazloženih podnesaka od 25. listopada 2019., 24. veljače 2020., 8. lipnja 2020. i 12. listopada 2020., svaki po 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanje na ročištima od 11. veljače 2020., 2. rujna 2020., 2. prosinca 2021., 10. veljače 2022., 18. ožujka 2025. i 30. listopada 2025. svako po 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT-a), pristup ročištu za objavu presude od 3. ožujka 2022. i 12. studenog 2025., svako po 100,00 eura (Tbr. 9. t. 3. OT-a), što uz PDV na odvjetničke usluge od 25%, te trošak sudske pristojbe na tužbu 66,70 eura, trošak financijsko knjigovodstvenog vještačenja u sveukupnom iznosu od 531,80 eura, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 79,63 eura, daje konačni iznos troška od 3.678,13 eura.

29. Sud nije mogao prihvatiti kao osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava podnesaka od 14. studenog 2020., 17. travnja 2021., 21. ožujka 2025., 12. svibnja 2025., 6. lipnja 2025. i 6. kolovoza 2025. – svaki u iznosu od 250,00 eura (PDV uključen), iz toga razloga što tužitelju u smislu odredbe Tarifnog broja 8 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12.) može biti dosuđen trošak sastava četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku, pa je stoga slijedom izloženog valjalo odlučiti kao pod III. izreke presude.

Osijek, 12. studenog 2025.

Sudac

Davor Liščić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.

Dostaviti:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika