Poslovni broj: Pn-2433/2020-55

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ireni Šafar, po prijedlogu više sudske savjetnice Jelene Ostović, u pravnoj stvari tužitelja DGK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Irena Pikija, odvjetnica u odvjetničkom društvu MIHALIĆ & PIKIJA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Antuna Heinza 4, Zagreb, OIB: 29743547503, kojeg zastupa punomoćnica Gracijela Katić Pavlak, odvjetnica u odvjetničkom društvu PAVLAK & PARTNERI d.o.o., sa sjedištem u [adresa], radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave 9. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, 12. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Antuna Heinza 4, Zagreb, OIB: 29743547503, da tužitelju TGK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 183,15 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. rujna 2020. pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Antuna Heinza 4, Zagreb, OIB: 29743547503, da tužitelju TGK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 240,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12. studenog 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Antuna Heinza 4, Zagreb, OIB: 29743547503, da tužitelju TGK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 730,08 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. travnja 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja DGK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za isplatu novčanog iznosa s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u preostalom iznosu od 5.011,26 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, tekućim od 22. rujna 2020. pa do isplate, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tužitelja DGK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za isplatu iznosa s osnove tuđe njege i pomoći u preostalom iznosu od 635,97 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, tekućim od 12. studenog 2025. pa do isplate, kao neosnovan.

VI. Odbija se zahtjev tužitelja DGK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za isplatu iznosa s osnove naknade za rad radniku na farmi i sirani u dvije smjene – tri mjeseca u preostalom iznosu od 3.921,34 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, tekućim od 29. travnja 2019. pa do isplate, kao neosnovan.

VII. Nalaže se tužitelju TGK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Antuna Heinza 4, Zagreb, OIB: 29743547503 naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.511,10 EUR,

u roku od 15 dana.

VIII. Odbija se zahtjev tužitelja DGK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za naknadu parničnog troška u cijelosti, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica RGK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje: tužiteljica) je podneskom od 22. rujna 2020. ovom sudu podnijela tužbu radi naknade štete u kojoj u bitnom navodi da je 6. siječnja 2019. stradala u prometnoj nesreći kao vozač osobnog automobila u frontalnom sudaru sa drugim osobnim automobilom, za koje vozilo je tuženik imao sklopljenu policu osiguranja. Navodi da je uslijed tog štetnog događaja zadobila fracturu costarum D t Vi 1 sin / prijelom 4 i 6 rebra lijevo te VLC gen sin / razderno – gnječnu ranu u području lijevog koljena. Navodi da je liječenje završeno 29. travnja 2019. te da je pretrpjela određenu neimovinsku i imovinsku štetu. Navodi da joj je tuženik isplatio iznos od 2.986,26 EUR (tada 22.500,00 kn[1] ) sukladno Nagodbi koju tužiteljica nije sklopila jer smatra da ponuđeni (isplaćeni) iznos ne odgovara stvarnom opsegu pretrpljene štete. Predlaže da sud usvoji njen tužbeni zahtjev i tuženika obveže na naknadu imovinske i neimovinske štete na u ukupnom iznosu od 11.170,88 EUR (tada 84.167,00 kn) sa pripadajućim kamatama, uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Antuna Heinza 4, Zagreb, OIB: 29743547503 (dalje: tuženik) ne spori nastanak štetnog događaja, ne spori odgovornost vozača drugog osobnog automobila s kojim je imao sklopljenu policu osiguranja i ne spori pasivnu legitimaciju. Navodi da je tužiteljici prije podnošenja tužbe isplatio 2.986,26 EUR (tada 22.500,00 kn), a nakon toga, 5. listopada 2020. i dodatni iznos od 1.990,84 EUR (tada 15.000,00 kn). Osporava visinu tužbenog zahtjeva, navodi da tužiteljica paušalno postavlja zahtjev za naknadu izgubljene zarade jer za isto nije dostavila konkretne dokaze pa i taj vid nastale štete tuženik osporava u cijelosti. Tuženik navodi da je isplatom iznosa od 4.997,10 EUR u cijelosti ispunio svoju obavezu prema tužiteljici, predlaže da sud stoga odbije njezin tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan i obveže ju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka.

2.1. Prije zaključenja prethodnog postupka, a nakon izvršene uplate od 1.990,84 EUR (tada 15.000,00 kn), tužiteljica je podneskom od 23. listopada 2020. smanjila tužbeni zahtjev za taj iznos. (list 26 spisa). Navedenom povlačenju tužbe tuženik se nije protivio, već se upustio u raspravljanje prema smanjenom tužbenom zahtjevu na ročištu održanom 31. ožujka 2021. (list 30 spisa).

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo sve po strankama predložene dokaze. Pročitana je medicinska dokumentacija (list 7-8 spisa, list 13-19 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Želimira Bodlaja, dr. med. (list 9-11 spisa), sudska nagodba (list 12 spisa), potvrda o izvršenoj transakciji u iznosu od 1,990,84 EUR (tada 15.000,00 kn) (list 25 spisa), Nacrt nagodbe od 21. rujna 2020. (list 28-29 spisa), Prijava poreza na dohodak za 2018. (list 33-39 spisa), Pregled poslovnih primitaka i izdataka od samostalne djelatnosti ostvarenih u 2018. (list 40 spisa), Prijava poreza na dohodak za 2019. (list 42-48 spisa), Pregled poslovnih primitaka i izdataka od samostalne djelatnosti ostvarenih u 2019. (list 49 spisa), preslike računa za autobusni prijevoz od 7. travnja 2021. (list 57 spisa). Provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku neurologu dr. Maji Novak Roje (list 65-66 spisa) te medicinsko vještačenje po vještaku ortopedu i traumatologu dr. Miljenku Franiću (list 106-107 spisa). Provedeno je financijsko vještačenje (list 138-142 spisa). Provedeni su dokazi saslušanjem tužiteljice, svjedoka DG i svjedoka TG (list 97-99 spsa). Pročitane su pisane dopune nalaza i mišljenja vještaka (list 79-80 spisa i list 118 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

1 Fiksni tečaj konverzije: 7,53450.

5. Među parničnim strankama nije sporna odgovornost za nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i nije sporan nastanak štetnog događaja.

5.1. Između stranaka je sporna visina tužbenog zahtjeva.

6. Podneskom od 29. travnja 2025., tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev na način da je povećala svoj tužbeni zahtjev, a sud je tu preinaku tužbenog zahtjeva dopustio na ročištu održanom 9. listopada 2025. jer je stav ovog suda da je spomenuta preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, sukladno odredbi članka 191. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP).

7. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva neimovinske i imovinske štete tužitelja, sud je proveo dokaze medicinskim vještačenjem po vještacima Maji Novak Roje, spec. neurologije i vještaku Miljenku Franiću, vještaku za ortopediju i traumatologiju.

8. Iz nalaza i mišljenja vještaka Maje Novak Roje, spec. neurologije proizlazi da za tužiteljicu nisu nastupile trajne posljedice s neurološke strane te sa strane ozljede lijevog koljena i prijeloma rebara. Postoji naruženje zbog vidljivog ožiljka lijevog koljena u manjem stupnju. Primarni strah koji se javlja u situacijama neposrednog tjelesnog ozljeđivanja je trajao 1 dan, sekundarni strah za stanje zdravlja i ishod liječenja je u jakom intenzitetu trajao 2 dana, u srednjem intenzitetu 3 tjedna i u manjem intenzitetu još 2 tjedna. Kasni strah koji se javlja u situacijama koje podsjećaju na štetni događaja je u manjem intenzitetu trajao još 2 mjeseca. Jaka bol je trajala 2 dana, srednje jaka bol 3 tjedna, manja bol je trajala još 2 mjeseca. Bol i strah su izraženi kumulativno. Tuđa pomoć i njega bile se potrebne tijekom 30 dana po 2 sata na dan.

9. Dopisom od 17. prosinca 2021., vještak Maja Novak Roje, mr.sci.dr. je dopunila svoj nalaz i mišljenje na način da se dodatno očitovala na prigovore tuženika i tužitelja, u bitnom navodeći da je liječenje tužiteljice završeno 29. travnja 2019. jer je to datum zadnjeg medicinskog nalaza pa je prema tome liječenje završno te da otklanja prigovore tuženika kao neosnovane, dok u pogledu prigovora tužitelja u bitnome navodi da je tužiteljica navela na poseban upit vještaka da ju noga više ne voli da bi se to unijelo i u nalazu i mišljenju. Navodi da udarno rezne rane su površne ozljede i u pravilu ne ostavljaju trajne posljedice, da nemogućnost nošenja visoke pete ne spada u domenu umanjenja opće životne i radne sposobnosti jer praćenje modnih trendova nije životna nužnost da bi ozljeđenik imao trajne posljedice. Vezano uz ozljedu rebara i to dva bez pomaka, navodi da takva ozljeda u pravilu ne ostavlja trajne posljedice. Naruženje je određeno manjeg stupnja jer se radi o ožiljku na nozi koji nije vidljiv dok je tužiteljica obučena, a to je najveći dio kalendarske godine. Postaje vidljiv kad se nosi kratka odjeća ili je osoba bez odjeće na nogama, a to je možda dva mjeseca u godini. Ukupni neurološki status kod tužiteljice je na pregledu bio potpuno uredan. Otklanja prigovore tužitelja kao neosnovane. Na ročištu održanom 25. svibnja 2022., sud je saslušao vještaka Maju Novak Roje, mr.sci.dr, pri čemu je vještak u svom iskazu ostao u cijelosti kod mišljenja i nalaza te dodatnog pisanog očitovanja.

10. Iz nalaza i mišljenja vještaka za ortopediju i traumatologiju Miljenka Franića doc.dr.sc., proizlazi da postoji uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i ozljeda koje je zadobila tužiteljica. Navodi da je liječenje završeno nalazom fizijatra 29. travnja 2019. Trajne posljedice navedenih ozljeda smanjuju opću i radnu sposobnost tužiteljice za 6% i u tom će postotku morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu. Primarni strah koji se javio prilikom tjelesnog ozljeđivanja bio je vrlo intenzivan i kratkotrajan. Takozvani sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta bio je prisutan 2 dana, srednjeg intenziteta 20 dana, slabijeg intenziteta 15 dana. Kasni strah trajao je 60 dana. Bol jakog intenziteta trajala je 2 dana, srednje jakog intenziteta kumulativno je trajala 15 dana, a manjeg intenziteta kumulativno još narednih 20 dana. Tuđa pomoć i njega je bila potrebna 2 sata dnevno kroz 20 dana liječenja, u periodu od 20 dana bila je potrebna pomoć u prosjeku 1 sat dnevno, kod održavanja osobne higijene, oblačenja, odlaska kod liječnika te na fizikalnu terapiju i dr. Naruženje slabijeg stupnja je zaostalo s obzirom na zaostali ožiljak lijevog koljena.

11. Dopisom od 9. listopada 2023., vještak Miljenko Franić doc.dr.sc. je dopunio svoj nalaz i mišljenje na način da se očitovao na prigovore tužitelja i u bitnome naveo da je nalaz i mišljenje izradio sukladno karakteru zadobivenih ozljeda u štetnom događaju, tijeku liječenja odnosno priloženoj medicinskoj dokumentaciji te nakon izvršenog kliničkog pregleda, da je liječenje tužiteljice trajalo 110 dana te je temeljem toga ocijenio bol i strah kod tužiteljice. Navodi da je ožiljak kod tužiteljice dužine 8 cm što čini naruženje slabijeg stupnja, a u odnosu na tuđu pomoć i njegu pojašnjava da je istu ocijenio u smislu potrebe same tužiteljice za tuđom pomoći i njegom. U cijelosti otklanja prigovore tužitelja i u potpunosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 9. svibnja 2023. Na ročištu održanom 11. rujna 2024. proveden je dokaz saslušanjem vještaka Miljenka Franića, doc.dr.sc. koji je u svom iskazu u bitnome naveo da je liječenje tužiteljice trajalo od 6. siječnja 2019. do 29. travnja 2019., da kod tužiteljice zaostaje ožiljak na koljenu veličine 8 cm te nema zaostalog šepanja pa je mišljenja da je korektno ocijenio naruženje slabijeg stupnja.

12. Ovaj sud je prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka Maja Novak Roje, mr.sci.dr i vještaka Miljenka Franića doc.dr.sc. jer smatra da su isti dani stručno i obrazloženo, u skladu sa pravilima struke i medicinske znanosti nakon čitanja priložene medicinske dokumentacije i pregleda tužiteljice te da su svi prigovori stranaka otklonjeni na stručan i jasan način.

13. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 8. rujna 2022., sud je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice i svjedoka DG i TG. Tužiteljica je u svom iskazu navela da joj je nakon predmetne nesreće kod kuće pomagala svekrva u razdoblju otprilike 5 tjedana i to u kućanskim poslovima te prilikom osobne higijene te brige oko djeteta, oko poslova na farmi na kojoj posluje njezin OPG navodi da joj je pomagao brat koji je ujedno i zaposlen u Stanici za tehnički pregled, te nećak T koji ima svoj OPG na istoj farmi. Pomoć joj je trebala za skoro sve poslove budući da se radi o mužnji krava, čišćenje štala, hranjenje životinja (krave, konji, svinje). Iskazuje da tijekom bolovanja nije radila, da su brat i nećak preuzeli poslove u siranu koje ima je ona samo pokazala riječima kako se rade. Navodi da još uvijek osjeća bol u nozi, ali ne istim intenzitetom kao nakon nesreće, najveće bolove osjeća prilikom muženja krave i izvođenja čučnjeva i sl. Navodi, nadalje, da još i danas osjeća strah pogotovo kad je vozač u prometu te reagira naglim kočenjem na bilo kakvu eventualnu situaciju. Trpjela je bolove kad je bila u bolnici 4 dana te prilikom terapije kad su joj istezali nogu. Navodi da su joj osim svekrve pomagali suprug i mama, a vezano za bolove u rebrima da iste osjeća još dan danas u vidu istezanja prilikom igre s djetetom. U sirani su je mijenjali šogorica i mama. Nakon prometne nesreće nosi samo tenisice, s eventualno punom petom jer ju prilikom dugotrajnog nošenja potpetica boli noga, a potpetice je prije nosila prilikom odlaska u banku, na poljoprivredne kongrese i u drugim situacijama.

14. Sud je iskaz tužiteljice ocijenio istinitim u pogledu tuđe pomoći i njege, bolova koje danas osjeća te pomoći na farmi i u sirani.

15. Svjedok DG, brat tužiteljice, je u svom iskazu naveo da je nakon štetnog događaja obavljao uobičajene poslove na farmi, mužnja krava, čišćenje, hranjenje i ostalo, malo duže od 3 mjeseca. Radio je periodično i to svaki dan dva puta dnevno po 3 sata, osim kad bi bile izvanredne situacije kad se moralo ostajati dulje. Pomagao je i u siranu, a za svoj rad je dobio 3.500,00 kn svaki mjesec. Navodi da su tužiteljici u kućanstvu pomagali njeni roditelji, svekar i svekrva i obitelj, trebala joj je pomoć otprilike dva i pol, tri mjeseca, na udaljenija mjesta su ju vozili članovi obitelji. Vidi da tužiteljica danas trpi bolove kad ju vidi na farmi kako mora klečati i sagibati se prilikom mužnje životinja. Navodi da se tužitelja žali i zbog ožiljka koji joj smeta. Navodi da je njegov sin također pomagao i odrađivao dio mužnje krava, a najviše je radio sa strojevima te je i on također dobivao od tužiteljice 3.500,00 kn za svoj rad od tužiteljice.

16. Sud je iskaz svjedoka DG ocijenio pristranim i nelogičnim, s obzirom na činjenicu da je tužiteljica navela da joj je na farmi pomagao brat koji je ujedno i zaposlen u Stanici za tehnički pregled, pa sud ne vjeruje iskazu svjedoka u dijelu u kojem navodi da je radio periodično, svaki dan dva puta dnevno po 3 sata (dakle, 6 sati dnevno) osim kad bi bile izvanredne situacije kad se moralo ostajati i dulje jer iz toga proizlazi da svjedok nije bio na svom poslu, odnosno nije moguće biti na dva radna mjesta u isto vrijeme. Također, sud smatra da ako je i svjedok dobio novac od tužiteljice, on je očito primljen na ruke, odnosno protivno zakonskim propisima jer svjedok ne navodi da bi bio zaposlen svo to vrijeme kod tužiteljice, a niti to proizlazi iz dokumentacije koju je tužiteljica dostavila u spis radi provođenja financijskog vještačenja.

17. Svjedok TG, prijateljica tužiteljice, u svom je iskazu u bitnom navela da je cijelo vrijeme bila u kontaktu s tužiteljicom te joj se ona žalila na bolove, vidjela je ožiljak koji ima, a na bolove da se tužiteljica žali i dan danas kad čune. Navodi da je vidjela da tužiteljica ne može savinuti nogu, ne može nositi visoke potpetice, da s tužiteljicom više ne ide na planinarenje kao što su nekad išle. Zna da tužiteljica nije mogla raditi na farmi i u siranu sigurno 3 mjeseca, poslove su joj obavljali članovi obitelji. Poznato joj je da su joj pomagali svekrva i njezina obitelj kao i tužiteljičini roditelji.

18. Sud je iskaz svjedoka TG ocijenio kao pristran jer svjedok nema neposrednih saznanja o tome tko je i koliko dugo radio na farmi i u sirani tužiteljice već su njena saznanja posredna, dobivena od tužiteljice.

19. Na temelju provedenog medicinskog vještačenja po vještaku neurologije Maji Novak Roje i vještaku ortopedije i traumatologije Miljenku Franjiću, sud je utvrdio je kako je tužiteljici nastankom predmetnog štetnog događaja povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO), a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, a temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

20. Odredom članak 19. ZOO-a propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Stavkom 2. navedene odredbe propisano je da se pod pravima osobnosti podrazumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Odredbom članka 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Nadalje, sukladno odredbi članka 1110. stavku 1. ZOO-a, sud će, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

21. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao što je i u ovom predmetu slučaj, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi: fizičke bolove, strah i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Nadalje, svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu sami za sebe biti dovoljan razlog koji opravdava dosuditi tužiteljici pravičnu novčanu naknadu.

22. S obzirom na sve ranije navedeno, prema ocjeni ovog suda, težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja opravdavaju dosuditi tužiteljici pravičnu novčanu naknadu temeljem članka 1100. stavka 1. ZOO-a. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, sud smatra da tužiteljici temeljem članka 1100. stavka 2. ZOO-a pripada ukupan iznos s osnove imovinske i neimovinske štete od 5.400,26 EUR i to iznos od 2.653,36 EUR za pretrpljeni strah, iznos od 1.442,02 EUR za pretrpljenu bol, iznos od 1.061,78 EUR za smanjenje životne aktivnosti od 6% te iznos od 240,00 EUR s osnove tuđe pomoći i njege za koju su oba vještaka utvrdila da su tužiteljici bila potrebna u trajanju od ukupno 60 sati (60h x 4,00 EUR/h = 240 EUR). U pogledu jačine i trajanja bolova i straha, sud je prilikom određivanja koristio nalazom i mišljenjem oba vještaka pa je na temelju slobodne ocjene utvrdio navedeni iznos, a sukladno Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2002., uvećano za 50%.

22.1. Na iznos koji je sud utvrdio da pripada tužiteljici s osnove pravične novčane naknade, mora se uzeti u obzir da je tuženik dobrovoljno isplatio tužiteljici ukupan iznos od 4.977,11 EUR, i to na način da joj je prije podnošenja tužbe isplatio 2.986,26 EUR (tada 22.500,00 kn), a nakon toga, 5. listopada 2020. i dodatni iznos od 1,990,84 EUR (tada 15.000,00 kn).

22.2. Slijedom navedenog, sud je tužiteljici s osnove neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje dosudio iznos od 183,15 EUR, dok je u odnosu na preostali iznos od 5.011,26 EUR tužiteljičin zahtjev odbijen kao neosnovan, zbog prethodno navedenih razloga. Nadalje, sud je tužiteljici s osnove tuđe pomoći i njege dosudio iznos od 240,00 EUR (60h x 4,00 EUR) dok je u preostalom dijelu od 635,97 EUR tužiteljičin zahtjev odbijen kao neosnovan.

23. Tužiteljici je, dakle, na ime neimovinske i imovinske štete dosuđen iznos od 423,15 EUR. Tužiteljica ima pravo na zatezne kamate sukladno članku 29. stavku 1. ZOO-a, a u vezi s člankom 1086. i 1103. ZOO-a. Odredba članka 1086. ZOO-a propisuje da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, dok je članku 1103. ZOO-a propisano da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Slijedom navedenog, tužiteljica na iznos dosuđene neimovinske štete ima pravo na zakonske zatezne kamate od dana podnošenja tužbenog zahtjeva to jest od 22. rujna 2020., po stopi propisanoj članka 29. stavka 2. ZOO-a. U odnosu na dosuđenu imovinsku štetu s osnove tuđe pomoći i njege, s obzirom na to da je liječenje završilo prije podnošenje tužbe, tužiteljica pravilno potražuje zakonske zatezne kamate tek od dana donošenja presude jer je tim danom utvrđena visina imovinske štete, sukladno odredbi članka 1089. ZOO-a.

24. U odnosu na zahtjev za dosudu troškova prijevoza te naknade za rad radniku na farmi i u siranu u dvije smjene, sud je tužiteljici usvojio tužbeni zahtjev samo u pogledu troškova prijevoza jer iz njezinog iskaza i iskaza svjedoka DG proizlazi da su tužiteljicu članovi obitelji vozili na terapije, a o učinjenim terapijama postoje dokazi – liječnički nalazi. Sud je tako tužiteljici priznao trošak odlaska na četiri kontrole fizijatra u Novi Marof u iznosu od 32,40 EUR (udaljenost [adresa] – [adresa] = 15 kmx2= 30 km u dva smjera x 0,27 EUR/km = 8,01 EUR za jedan odlazak) te trošak odlaska na 34 fizikalne terapije na Varaždin u iznosu od 697,68 EUR (udaljenost [adresa] – [adresa] = 38 kmx2 = 76km u dva smjera x 0,27 EUR/km = 20,52 EUR za jedan odlazak). Dakle, sud je tužiteljici s osnove troškova prijevoza dosudio iznos od 730,08 EUR.

25. U preostalom dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu za rad radniku na farmi i u sirani u dvije smjene u iznosu od 3.921,34 EUR, sud je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti, kao neosnovan, iz razloga kako slijedi.

26. U tijeku postupka je radi utvrđivanja visine izgubljene zarade tužiteljice provedeno financijsko vještačenje po vještaku Petri Blašković, zaposlenoj u CENTAR ZA FINANCIJSKA VJEŠTAČENJA d.o.o., Zagreb. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da tužiteljica nije imala zaposlene radnike u 2018. i 2019. godini, pa slijedom navedenog iz dostupne dokumentacije nije moguće utvrditi koliko bi iznosila naknada za rad radnika zaposlenog u OPG-u čija je nositeljica tužiteljica. Nadalje, vještak je utvrdio da bi izgubljena zarada zbog privremene nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja u odnosu na ostvareni dohodak iznosila 295,89 EUR. Da je u utuženom razdoblju to jest u razdoblju liječenja (6.1.2019. do 29.4.2019.) tužiteljica imala zaposlene radnike na temelju ugovora o radu, naknada za rad radnika na farmi i u sirani u dvije smjene bi prema nalazu i mišljenju vještaka iznosila 4.328,64 EUR.

27. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Petre Blašković jer je isti izrađen stručno, sukladno pravilima struke i jasno.

28. S obzirom na to da tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da je u 2018. i 2019., ali ni za vrijeme svog liječenja, u svom OPG-u imala zaposlene radnike to je sud u cijelosti odbio njen tužbeni zahtjev s osnove izgubljene zarade.

28.1. Naime, ovaj sud smatra da su tužiteljici tijekom razdoblja njenog liječenja pomagali članovi obitelji, ali sud isto tako smatra da su tužiteljičini članovi obitelji to radili besplatno. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da joj su joj na farmi pomagali brat i nećak, a sama navodi da je brat ujedno i zaposlen u Stanici za tehnički pregled, a da nećak RG ima svoj OPG na istoj farmi. Dakle, logično je i sasvim životno da je nećak bio osposobljen obavljati i njezin dio posla, no tužiteljica upravo iz tih razloga nije mogla s njima sklopiti Ugovore o radu. U svom iskazu, brat tužiteljice je pak, naveo da je tužiteljici pomagao dva puta na dan, tri mjeseca, ukupno 6 sati dnevno, no sud takav iskaz ocjenjuje neistinitim jer ako je brat tužiteljice zaposlen u Stanici za tehnički pregled, na puno radno vrijeme (drugačije tužiteljica ne tvrdi u svom iskazu) onda po svoj logici stvari nije mogao redovito obavljati poslove u šestosatnoj smjeni na OPG-u tužiteljice. Također, sud nije ocijenio istinitim iskaz da je za svoj rad dobivao 464,53 EUR (tada 3.500,00 kn) mjesečno jer tužiteljica takvo što nije navela u svom iskazu, niti je sudu dostavila materijalnu dokumentaciju kojom bi dokazala da bi te isplate novca vršila svojim članovima obitelji koji su joj pomagali (bratu i nećaku AG). Tužiteljica, naime, nije dostavila u spis ugovore o radu koji bi bili temelj za isplatu plaće radnicima. Sukladno odredbi članka 92. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023) plaća, naknada plaće i ostali primici u novcu obračunavaju se i isplaćuju radniku na njegov transakcijski račun. Sam vještak, zaključno, u svom nalazu i mišljenju utvrđuje da tužiteljica nije imala zaposlenih radnika u 2018. i 2019. pa nije moguće ni utvrditi naknadu za rad radnika u OPG-u tužiteljice. Što se tiče visine izgubljene zarade za slučaj privremene nesposobnosti za rad koju u nalazu utvrđuje vještak, treba istaknuti da tužiteljica tu vrstu imovinske štete nije ni potraživala u svom tužbenom zahtjevu pa o njoj sud nije ni odlučio u izreci ove presude jer bi to predstavljalo prekoračenje tužbenog zahtjeva.

29. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a. Odredbom članka 154. stavka 2. ZPP-a propisano je Ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Odredbom članka 155. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

30. Tužitelj je uspio u osnovi svog zahtjeva u cijelosti, a što se tiče visine svog zahtjeva uspio je sa 16,42% svog zahtjeva (1.153,08 EUR koliko je dosuđeno je 16,42% od zatraženog 10.721,50 EUR). Tuženik je u odnosu na tužitelja što se tiče visine tužbenog zahtjeva uspio sa 83,58%. Uzimajući u obzir omjer 100:16,42 u odnosu na 0:83,58, tužitelj je sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a uspio u sporu 16,42%, a tuženik 83,58% pa je sveukupni uspjeh tuženika 67,16%.

31. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora, a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023, 107/2025, u daljnjem tekstu: OT), i to temeljem Tbr. 52/3 OT koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Prije svega valja reći da je vrijednost predmeta spora 10.721,50 EUR (vrijednost glavnice). Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR za koji je OT propisana nagrada u visini od 100 bodova (100 bodova x 2,00 EUR) (tbr. 7.1.), zatim trošak sastava obrazloženih podneska od 20.10.2021., 8.9.2022., 30.4.2025. svaki u iznosu od 200,00 EUR, za koje je OT propisana nagrada u visini od 100 bodova (tbr. 8.1.), te trošak pristupa na ročišta 31.3.2021., 25.5.2022., 8.9.2022., 11.9.2024. i 9.10.2024., svaki u iznosu od 200,00 EUR za koji trošak je propisana nagrada u visini od 100 bodova (tbr. 9.1.) odnosno iznos od 1.800,00 EUR uvećan za PDV25%, što ukupno iznosi 2.250,00 EUR. Kako je tuženik u ovom sporu uspio sa 67,16% zahtjeva to je istom priznat trošak u iznosu od 1.511,10 EUR.

32. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka je odbijen u cijelosti kao neosnovan jer tužiteljica nije uspjela u ovom sporu, u smislu odredbe članka 154. ZPP-a.

33. Slijedom svega iznesenog, sud je odlučio kao u izreci.

U Zagrebu 12. studenog 2025.

Sudac

Irena Šafar

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

Tužitelju, po pun., uz rješenje o pristojbi na presudu

Tuženiku, po pun.