1

Poslovni broj: 46 Gž R-979/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 46 Gž R-979/2023-2                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                      

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, po sucu tog suda Tomislavu Aralici, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. K. iz P., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z.1, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Z.2, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pr-108/19 od 25. kolovoza 2023., dana 5. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Preinačuje se presuda se Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pr-108/19 od 25. kolovoza 2023. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. i II. izreke i sudi:

 

    Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 1.294,43 eur-a/9.752,90 kn eur-a[1] zajedno sa pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

 

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.493,13 eur-a/ 11.250,00 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 5. listopada 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

 

III. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak žalbe u iznosu od 138,86 eur-a/1.406,25 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 5. listopada 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, isplatiti tužitelju D. K. iz P., OIB: …, na ime razlike plaće ukupan iznos 1.294,43 eura/9.752,90 kuna bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 24,51 eur od 16.05.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 41,08 eur od 16.06.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 40,85 eur od 16.07.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 35,95 eur od 16.08.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 34,31 eur od 16.09.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 35,95 eur od 16.10.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 35,95 eur od 16.11.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 34,41 eur od 16.05.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 37,77 eur od 16.06.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 16,42 eur od 16.07.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 32,68 eur od 16.08.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 36,13 eur od 16.09.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 37,77 eur od 16.10.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 34,41 eur od 16.11.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 34,48 eur od 16.12.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 39,41 eur od 16.01.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 20,20 eur od 16.02.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 40,73 eur od 16.03.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 37,03 eur od 16.04.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 37,03 eur od 16.05.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 37,03 eur od 16.06.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 5,05 eur od 16.07.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 40,56 eur od 16.08.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 39,41 eur od 16.09.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 37,77 eur od 16.10.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 37,77 eur od 16.11.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 38,53 eur od 16.12.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 25,68 eur od 16.01.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 20,28 eur od 16.05.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 35,35 eur od 16.06.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 11,06 eur od 16.07.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 42,24 eur od 16.08.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 35,35 eur od 16.09.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 38,72 eur od 16.10.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 43,77 eur od 16.11.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 40,48 eur od 16.12.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 3,69 eur od 16.01.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 36,59 eur od 16.02.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 38,07 eur od 16.03.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

 

II Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 1.957,66 eura/14.750,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka preko određenog iznosa od 1.957,66 eura/14.750,00 kuna, a do zatraženog iznosa od 2.808,28 eura/21.158,99 kuna."

 

2. Protiv navedene odluke pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 1.294,43 eur-a/ 9.752,90 kn sa pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama te dijela pod točkom II. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007 - Odluka USRH, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014 - Odluka USRH i 70/2019 - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda u smislu žalbenih navoda ukine i odbaci tužba, preinači u smislu žalbenih navoda ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

 

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio navode žalbe te predložio da se ista odbije kao neosnovana.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja, zaposlenog kod tuženika na radnom mjestu pravosudnog policajca, za isplatu novčane naknade za neiskorišteni odmor (stanku) u utuženom razdoblju i to od travnja 2015. do veljače 2019.

 

6. U žalbenom postupku sporno je je li tužitelj u tom vremenu iskoristio pravo na odmor (stanku), je li tražio korištenje slobodnih dana te pripada li mu pravo na novčanu naknadu za neiskorištene stanke i je li potraživanje tužitelja zastarjelo.

 

7. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da je donošenjem pobijane odluke počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer ta presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

8. Osnovano tuženik u žalbi navodi da je donošenjem pobijane odluke ostvaren žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

9. Pošavši od utvrđenja da tužitelj nije bio u mogućnosti koristiti pravo na stanku zbog organizacijskog propusta poslodavca (zbog nedostatka službenika, potreba zamjena ili velikog broja zatvorenika), a što je utvrđeno vještačenjem na temelju knjiga dolazaka i odlazaka službenika ili namještenika, sud prvog stupnja zaključio je da tužitelju pripada pravo na naknadu štete sukladno odredbi čl. 111. Zakona o radu (Narodne novine, br. 93/14, 127/17 98/19; dalje: ZR) i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, i 156/22).  

 

10. Odredbom čl. 73. st. 1. ZR-a propisano je da radnik koji radi najmanje šest sati dnevno, ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od najmanje trideset minuta, osim ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

 

11. Odredbom čl. 10. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine, br. 112/17, 12/18 i 2/19) propisano je da službenik i namještenik koji radi puno radno vrijeme ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od 30 minuta, a koristi ga u skladu s rasporedom koji utvrdi čelnik državnog tijela ili osoba koju on ovlasti. St. 2. tog Ugovora propisano je da službenik i namještenik koji radi u turnusima od 12 sati ima pravo na odmor u trajanju od 60 minuta ili dva puta po 30 minuta, u skladu s naravi i potrebama posla, dok je st. 3. propisano da se vrijeme odmora iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ubraja u radno vrijeme i ne može se odrediti u prva tri sata nakon početka radnog vremena niti u zadnja dva sata prije završetka radnog vremena.

 

12. Sukladno odredbi čl. 42. KU ako službenik i namještenik radi na poslovima čija priroda rada ne dozvoljava prekid rada pa iz tih razloga ne može koristiti dnevni odmor (stanku), ima pravo tražiti da vrijeme dnevnog odmora (stanke) iskoristi kao slobodne dane.

 

13. Nadalje, prema čl. 135. ZR-a u slučaju spora iz radnog odnosa, teret dokazivanja je na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije uređeno.

 

14. Sukladno posljednje citiranoj zakonskoj odredbi teret dokazivanja spornih činjenica u konkretnom predmetu bio je na tužitelju koji tvrdi da ga je tuženik onemogućio u korištenju stanke te da je tuženik imao obvezu vođenja evidencije stanke.

 

15. Čl. 8. st. 1. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (dalje; Pravilnik) propisuje minimalan sadržaj evidencije o radnom vremenu. Pa tako evidencija o radnom vremenu između ostalog sadrži podatke o sukladno t. 3. početku rada, sukladno točki 4. završetku rada, sukladno točki 6. ukupno dnevno radno vrijeme, a sukladno t. 9. vrijeme nenazočnosti na radu:

- sate korištenja odmora (dnevnog, tjednog i godišnjeg),

- neradne dane i blagdane utvrđene posebnim propisom,

- sate spriječenosti za rad zbog privremene nesposobnosti za rad,

- sate plaćenih dopusta,

- sate nenazočnosti u tijeku dnevnog rasporeda radnog vremena po zahtjevu radnika,

- sate nenazočnosti u tijeku dnevnog rasporeda radnog vremena po zahtjevu radnika u kojima radnik svojom krivnjom ne obavlja ugovorene poslove,

- sate provedene u štrajku,

- sate isključenja s rada (lockout).

 

16. Iz citiranih odredbi proizlazi da se stanka ubraja u radno vrijeme (dakle vrijeme nazočnosti radnika na radu) pa se time razlikuje od ostalih odmora na koje prema ostalim propisima radnik ima pravo (dnevni, tjedni i godišnji), koji se ne ubrajaju u vrijeme nazočnosti radnika na radu. Stoga poslodavac u sklopu vođenja evidencije o radnom vremenu nije dužan voditi evidenciju o korištenju stanke radnika.

 

17. Stoga se činjenica da tuženik nije vodio evidenciju o korištenju stanke ne može tumačiti na njegovu štetu, jer ga niti jedan propis ne obvezuje na to, a osobito kada se ima na umu činjenica da je tuženik uredno vodio sve evidencije o radnom vremenu na koje ga propisi obvezuju.

 

18. Činjenica da stanka nije evidentirana u službenoj evidenciji radnog vremena ne znači da ista nije korištena.

 

19. Ujedno ZR nigdje ne propisuje da se radniku mora omogućiti korištenje stanke izvan radnog mjesta, već je ZR-om odnosno KU propisano trajanje stanke na koju radnik ima pravo. Trajanje odmora na koji službenik ili namještenik koji rade u turnusima od 12 sati imaju pravo (stanke) određeno je odredbom čl. 10. st. 2. KU prema kojoj radnik ima pravo na odmor u trajanju od 60 minuta ili dva puta po 30 minuta, u skladu s naravi i potrebama posla.

 

20. Već citiranom odredbom ZR-a propisano je ako službenik i namještenik radi na poslovima čija priroda rada ne dozvoljava prekid rada pa iz tih razloga ne može koristiti dnevni odmor (stanku) ima pravo tražiti da vrijeme dnevnog odmora (stanke) iskoristi kao slobodne dane.

 

21. Upravo tu spornu činjenicu tužitelj koji tvrdi da nije mogao koristiti pravo na stanku nije dokazao.

 

22. Naime, tijekom postupka utvrđeno je da su zaista postojale iznimne situacije uslijed kojih pojedini zaposlenici pravosudni zaposlenici - pravosudni policajci - zbog prirode posla nisu mogli koristiti stanku tijekom radnog dana, međutim tužitelj nije dokazao niti broj takvih neiskorištenih stanki niti da je u tim slučajevima od poslodavca tražio da mu u zamjenu za neiskorištenu stanku omogući korištenje slobodnih dana, a što je tužitelj imao pravo učiniti sukladno odredbi čl. 42. KU, a što nije učinio.

 

23. Ujedno valja navesti da je mišljenje vještaka kontradiktorno nalazu jer je u nalazu vještak naveo da stranke u priloženoj dokumentaciji i obračunu plaća te evidenciji radnog vremena pauze (stanke) nisu evidentirane, da bi dalje pošao od pretpostavke da tužitelj u punih pet godina nije baš nikada koristio niti jednu stanku pa je izračunao broj radnih dana po mjesecima, rad u turnusima i matematički ekvivalent, a koji podaci među strankama nisu sporni. Unatoč utvrđenjima da nema podataka o nekorištenju pauza u mišljenju je vještak pošao od pretpostavke da tužitelj nije koristio pauzu nikada.

 

24. Time je sud prvog stupnja prihvaćajući mišljenje vještaka koje nije utemeljeno na činjenicama utvrđenim u vještačkom nalazu (stanke nisu evidentirane, a niti takovo činjenično stanje ne proizlazi iz provedenih dokaza) pogrešno utvrdio tu činjenicu, a time i pogrešno primijenio materijalno pravo. Sijedom navedenog, analizirajući sve provedene dokaze te ih dovodeći u vezu s relevantnim naprijed navedenim zakonskim odredbama i propisima, ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan slijedom čega je na temelju odredbe čl. 135. ZR-a, u vezi s čl. 73. st. 1. ZR-a i čl. 42. KU valjalo odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan.

 

25. Žalbeni navodi tuženika kojima ističe prigovor zastare nisu cijenjeni jer isti predstavljaju novi materijalnopravni prigovor isticanje kojeg u žalbi nije dopušteno sukladno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP-a.

 

26. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 373a. ZPP-a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske odluke.

 

27. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1., vezano uz čl. 155. st. 1. ZPP-a.

 

28. Tuženiku je priznato pravo na naknadu troškova parničnog postupka za sastav odgovora na tužbu te za sastav podnesaka od 14. veljače 2020. i 27. svibnja 2020. te 16. lipnja 2023. prema Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12., 103/14. i 118/14.; dalje: Tarife) za svaki od 75 bodova te za zastupanje na 6 ročišta (i to 20. prosinca 2019., 10. ožujka 2020., 13. svibnja 2020., 18. rujna 2020., 25. svibnja 2023., i 28. lipnja 2023.) prema Tbr. 9/1 Tarife za svako od 75 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 15,00 kn ukupno iznosi 1.493,13 eur-a/ 11.250,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama na navedeni iznos od 5. listopada 2023., odnosno od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka pa do isplate (sukladno čl. 27. ZID ZPP/22 od 23. ožujka 2022.), koje tuženiku sukladno odredbama iz čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20) i čl. 29. st. 2. ZOO-a također pripadaju (točka II. izreke).

 

29. Tuženik je u cijelosti uspio sa žalbom pa mu stoga sukladno odredbi čl. 166. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP-a pripada i pravo na naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 138,86 eur-a/1.406,25 kn sa pripadajućim zateznim kamatama na navedeni iznos od 5. listopada 2023., odnosno od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka pa do isplate (sukladno čl. 27. ZID ZPP/22 od 23. ožujka 2022.), koje tuženiku sukladno odredbama iz čl. 30. st. 2. OZ-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a također pripadaju pa je stoga odlučeno kao pod t. III. izreke ove drugostupanjske odluke.

 

 

U Zagrebu, 5. listopada 2023.

 

Sudac:

Tomislav Aralica, v.r.