REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: Kžzd-104/2025

(Kzd-103/2025)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda i to Dijane Grancarić kao predsjednice vijeća, te Sandre Radanović i Hrvoja Viskovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Horvat, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika LO zbog kaznenog djela iz čl. 158. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23 - dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika LO, podnijetoj putem braniteljice po službenoj dužnosti Vinke Brundule Tadić, odvjetnici iz Donje Stubice, protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, odjel za mladež, broj Kzd-103/2025 od 1. rujna 2025., temeljem čl. 471. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12

– odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj 11. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika LO kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom od 1. rujna 2025. Općinski kazneni sud u Zagrebu je okrivljenika LO proglasio krivim da je počinio kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – spolna zlouporaba djeteta mlađeg od petnaest godina, opisano u članku 158. stavku 2. KZ/11. te je na temelju članka 158. stavka 2. KZ/11 optuženi LO osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci.

1.1. Na temelju članka 57. stavka 1., 2. i 6. KZ/11 u vezi članka 64. KZ/11 prema optuženom LO izriče se djelomična uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom kojom se određuje da se neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca ima izvršiti, a uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca neće izvršiti ako optuženi LO u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju članka 54. KZ/11 određuje se da se optuženom LO u izrečeni bezuvjetni dio kazne zatvora uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme koje provodi u istražnom zatvoru počevši od 28. siječnja 2025. pa nadalje.

1.3. Na temelju članka 70. KZ/11 optuženom LO izriče se sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja će trajati za vrijeme izvršenja bezuvjetnog dijela kazne zatvora te nakon toga za vrijeme provjeravanja primjenom djelomične uvjetne osude a najdulje 2 godine.

1.4. Na temelju članka 57. stavka 6. KZ/11 i članka 58. stavka 5. KZ/11 određuje se da sud može opozvati djelomičnu uvjetnu osudu sa zaštitnim nadzorom i odrediti izvršenje uvjetovanog dijela kazne zatvora u trajanju od 1 godine i 3 mjeseca ako optuženik bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom iz članka 70. KZ/11 ili ustrajno izbjegava provođenje zaštitnog nadzora iz članka 64. KZ/11. Ako se utvrdi da optuženik obvezu nije izvršio iz opravdanih razloga ili da je iz opravdanih razloga izbjegavao zaštitni nadzor, sud može obveze zamijeniti drugim obvezama ili ga može osloboditi obveza odnosno zaštitnog nadzora ili mu može produljiti rok za izvršenje obveza ili zaštitnog nadzora.

1.5. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09., 80/11, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14, 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/75; u nastavku: ZKP/08) oštećeni TO zastupan po majci GO iz [adresa] upućuje se s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 2.000 eura, na parnicu.

1.6. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 optuženi LO djelomično se oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka i to u odnosu na troškove iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08 na ime psihijatrijskog vještačenja u iznosu 901,53 eura i na ime psihologijskog vještačenja u iznosu od 496,94 eura, iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 na ime paušalne svote u iznosu od 2.000 Eura te iz članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP/08 na ime nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja u iznosu koji će sud naknadno odrediti posebnim rješenjem dok je dužan naknaditi troškove iz članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP/08 na ime zastupanja oštećenika po opunomoćeniku u iznosu koji će sud naknadno odrediti posebnim rješenjem, sve roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik putem braniteljice Vinke Brundule Tadić, odvjetnici iz Donje Stubice zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 470. st. 3. ZKP/08, zbog odluke o kazni iz čl. 471. st. 2. i 3. ZKP/08 i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka u dijelu u kojem mu je naloženo plaćanje, s prijedlogom da Županijski sud preinači pobijanu presudu te optuženika LO oslobodi od optužbe, podredno da ukine pobijanu presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije podnesen odgovor.

4. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.

5. Žalba okrivljenika nije osnovana.

6. Iako okrivljenik pobija žalbu zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, navodeći u bitnom da presuda nije valjano obrazložena, posebno u odnosu na vrijeme počinjenja inkriminiranog djela, u odnosu na ovu žalbenu osnovu treba reći da okrivljenik sadržajno dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će biti riječi u daljnjem tekstu obrazloženja.

6.1. Suprotno navodima žalbe okrivljenika, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 jer je dao dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nema proturječnosti između izreke i obrazloženja presude, jer su sve odlučne činjenice jasno i logično određene i istim modalitetom sukladno obrazložene, kao i dokazi na kojima se one temelje, odnosno, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji su i valjano obrazloženi, a druga je stvar što ih žalitelj kao takve ne prihvaća te ih vidi proturječnim i tumači na sebi prihvatljiv način, zbog čega istaknuta bitna povreda nije ostvarena.

6.2. Pobijana presuda je u tom dijelu ispitana i u smislu čl. 476. st. 1.toč. 1. i 2. ZKP/08 i nije utvrđeno da bi u istoj bila potvrđena ijedna od povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti, a također na štetu okrivljenika nije povrijeđen kazneni zakon.

7. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik problematizira pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da iz provedenih dokaza nije utvrđeno da bi postupio na inkriminirani način kako ga se to tereti u činjeničnom opisu izreke presude.

7.1. Međutim, suprotno navodima žalbe, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno. U okviru istaknute žalbene osnove okrivljenik ustvari ne iznosi ništa nova što već nije bilo predmetom analize i ocjene suda prvog stupnja, već samo polemizira s razlozima osuđujuće presude i na svoj subjektivan način ocjenjuje rezultate izvedenih dokaza i to posebno u odnosu na iskaz mldb. oštećenika HO, te iskaz njegove majke svjedokinje GO.

7.2. Međutim, pravilno prvostupanjski sud kao vjerodostojne prihvaća iskaze mldb. oštećenika HO i svjedokinje GO, koji su detaljno i okolnosno iskazivali o inkriminiranom ponašanju okrivljenika, koji živi u istoj kući u kojoj žive i mldb. oštećenik i njegova majka sa obitelji, te su decidirano iskazali da je okrivljenik u inkriminiranom razdoblju u više navrata pozivao dijete u svoj stambeni prostor, slao mu poruke u kojima ga je pozivao da dođe u prizemlje obiteljske kuće u kojoj isti živi, na kolače i napolitanke ili pod izgovorom da mu je potrebna pomoć, a kada bi ga znao rukom potapšati po stražnjici, da bi jedne prilike u mjesecu srpnju 2024. djetetu skinuo gaće i rukama ga dirao po golom spolovilu i testisima, a sve u cilju zadovoljena svog spolnog nagona, čime je nedvojbeno povrijedio spolni integritet djeteta.

7.3. Naime, samo dijete je na uvjerljiv, logičan i životan način opisalo inkriminirano ponašanje okrivljenika prema njemu vezano za predmetne događaje, te pravilno prvostupanjski sud nije našao nikakvih razloga ne prihvatiti takav iskaz djeteta, a niti je našao razloga da bi dijete lažno teretilo okrivljenika, pri čemu je iskaz oštećenog djeteta potvrđen i iskazom svjedokinje GO, njegove majke, sadržajem izvješća Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Donja Stubica, te nalazom i mišljenjem multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba. U tom pravcu ovo vijeće u cijelosti prihvaća razloge prvostupanjskog suda i na njih upućuje žalitelja.

7.4. Nadalje, s obzirom na sadržaj iskaza mldb. oštećenika HO, ali i iskaza njegove majke GO, koja je pregledavajući mobitel djeteta u siječnju 2025. pročitala poruku koju je okrivljenik uputio djetetu, sadržaja "dođi, na stepenicama sam, da brzo svršim", sasvim je razumljiva reakcija navedene svjedokinje kao majke kada joj je pozlilo nakon saznanja o seksualnom zlostavljanju sina od strane okrivljenika koji joj je stric i s kojim žive u istoj kući, pa je automatski izbrisala navedenu poruku. Međutim, i sama svjedokinja je potvrdila da joj je dijete u razgovoru reklo da ga je okrivljenik dirao, da mu je znao slati poruke i čekati ga kad je dolazio iz škole, te da je primijetila da su pobrisane ostale poruke između djeteta i strica, na što joj je TO komentirao nešto u smislu da nije želio da oni misle da on to želi, jer je stricu potvrdno odgovorio da će doći. S obzirom na činjenične navode i predmetni događaj, sasvim je životno i logično da je djeteta bilo sram i da mu je bilo neugodno bilo što reći roditeljima, jer je prema iskazu njegove majke dijete smatralo da će okrivljenik prestati s navedenim ponašanjem i da ga je bilo sram.

7.5. Također, iz nalaza i mišljenja Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba proizlazi da je oštećenik doživio spolno zlostavljanje od strane člana šire obitelji, da ima očekivane reakcije tuge, srama i nelagode, aktualno nema indikacija za psihijatrijsko liječenje, ali iskustvo zlostavljanja predstavlja rizik za emocionalni razvoj pa je preporučen kontrolni pregled za 6 mjeseci. Prema istom nalazu dijete da odrasta u cjelovitoj obitelji, skladno prikazanih odnosa, unutar koje doživljava podršku nakon razotkrivanja da je bio spolno zlostavljan od člana šire obitelji te se izražava da se sada osjeća bolje i mirnije i lakše mu je kada nema strica koji je živio u prizemlju njihove kuće. Prema mišljenu stručnjaka, zbog podrške u obiteljskom okruženju, protekom vremena, posljedice kaznenog djela su ublažene.

7.6. S obzirom na sve navedeno, pravilno je prvostupanjski sud držao obranu okrivljenika neosnovanom i usmjerenom na izbjegavanje kaznene odgovornosti u ovom postupku.

7.7. Iako žalitelj u žalbi problematizira da dijete oštećenik TO ne bi imao manje od 15 godina u vrijeme inkriminacije, ističe se kako je dijete rođeno **.**.2009., te tijekom ljeta 2023. i u mjesecu srpnju 2024. nije ima navršenih 15 godina života, a činjenica da je poruka koju je pronašla majka oštećenika u njegovom mobitelu poslana u siječnju 2025., nakon što je oštećenik navršio 15 godina, ni na koji način ne dovodi u pitanje kvalifikaciju predmetnog kaznenog djela, jer je tek nakon što je majka oštećenika pročitala predmetnu poruku ista reagirala na način kako je prethodno opisano i tek tada je saznala za događaje iz 2023. i srpnja 2024. Prema tome predmetna poruka nije niti navedena u činjeničnom opisu optužnice, ne dovodi u pitanje vrijeme počinjenja kaznenog djela, a samim time niti kvalifikaciju kaznenog djela, već samo potvrđuje činjenične navode kao i iskaze mldb. djeteta i njegove majke da mu je okrivljenik slao poruke i pozivao ga, a sve u cilju zadovoljenja svog spolnog nagona.

7.8. Nadalje, neosnovano žalitelj ističe da prvostupanjski sud nije analizirao sadržaj provedenog psihijatrijsko-psihološkog vještačenja okrivljenika, s obzirom da iz navedenog vještačenja proizlazi da je tempore criminis okrivljenik bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno, te vještaci zaključuju da su niz kroničnih tjelesnih bolesti uz aterosklerotske procese, kao i psihoorganske promjene blažeg stupnja mogle u manjoj mjeri negativno utjecati na percepciju i vladanje voljom i nagonima. Osim toga, prvostupanjski sud je i konstatirao da ubrojivost okrivljenika nije dovedena u pitanje, a niti svijest o protupravnosti njegova ponašanja nije dovedena u pitanje jer je isti prema nalazu vještaka bio smanjeno ubrojiv.

7.9. Dakle, kada je okrivljenik oštećeno dijete dodirivao po stražnjici, upućivao neprimjerene seksualizirane poruke te ga skinuo i dodirivao po nagom spolovilu i testisima, on je time nad djetetom mlađim od petnaest godina izvršio bludnu radnju, a postupajući na opisani način okrivljenik je ostvario sva objektivna obilježja kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina, opisano u članku 158. stavku 2. KZ/11, a i subjektivna postupajući s izravnom namjerom spolne zlouporabe djeteta, svjestan dobi djeteta i svjestan da njegove radnje znače spolnu zlostavu i iskorištavanje djeteta što je i htio, kako to obrazlaže prvostupanjski sud na str. 9. obrazloženja pobijane presude.

8. Prema tome, prvostupanjski sud je dao dostatne i uvjerljive razloge za donošenje osuđujuće presude u odnosu na kazneno djelo za koja se tereti okrivljenik u ovom postupku, te je pravilno utvrdio da je okrivljenik postupio na inkriminirani način, odnosno da je ostvario sva obilježja predmetnog kaznenog djela za koje je proglašen krivim.

8.1. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer žalitelj svojim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja glede kaznenog djela za koje je okrivljenik proglašen krivim.

9. Okrivljenik se žali i zbog odluke o kazni, međutim navedena žalba nije osnovana.

9.1. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je pri izboru vrste i mjere kazne prvostupanjski sud ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, kako je to obrazloženo pod toč. 6.- 6.3., koje razloge u cijelosti prihvaća i ovo vijeće i na njih upućuje žalitelja. Okolnosti dobi okrivljenika i njegovog zdravstvenog stanja, te ranije neosuđivanosti koje sada žalitelj ističe u žalbi je prvostupanjski sud cijenio kao olakotne okolnosti prilikom donošenja odluke o kazni.

9.2. Slijedom toga, a cijeneći sve olakotne i otegotne okolnosti, pravilno je prvostupanjski sud, okrivljenika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, uz izricanje djelomične uvjetne osude sa zaštitnim nadzorom, kojom se određuje da se neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca ima izvršiti, a uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca neće izvršiti ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

10. Također je, a nasuprot navodima žalbe, prvostupanjski sud pravilno okrivljeniku na temelju čl. 70. KZ/11 izrekao sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana, a sve uzimajući u obzir nalaz i mišljenje psihologijsko- psihijatrijskog vještaka iz kojeg proizlazi da je okrivljenik tempore criminis bio smanjeno ubrojiv te mu je potrebno izreći navedenu sigurnosnu mjeru jer postoji opasnost i za druga takva kaznena djela, a što je prvostupanjski sud adekvatno i obrazložio. Ovome treba dodati da vještaci naglašavaju da se jedino kroz proces kontinuiranog psihosocijalnog tretmana, pod nadzorom, može smanjiti rizik da okrivljenik u budućnosti počini neko od težih kaznenih djela, što nedvojbeno opravdava izricanje navedene sigurnosne mjere.

10.1. I ovaj drugostupanjski sud smatra da će se upravo izrečenom djelomičnom uvjetnom osudom sa zaštitnim nadzorom uz izrečenu sigurnosnu mjeru psihosocijalnog tretmana ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, o čemu je prvostupanjski sud iznio detaljne razloge na str. 9. i 10. obrazloženja prvostupanjske presude.

11. U odnosu na žalbu o djelomičnom snašanju troškova kaznenog postupka ističe se da je pravilno prvostupanjski sud temeljem čl. 148. st. 6. ZKP/08 djelomično oslobodio okrivljenika obvezne naknade troškova, kako je to navedeno u izreci presude, međutim pravilno ga je obvezao na snašanje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP/08, s obzirom da odredba čl. 148. st. 6. ZKP/08 ne propisuje mogućnost da se okrivljenik oslobodi i obveze snašanja troškova iz odredbe čl. 145. st. 2. toč. 7. ZKP/08. Stoga je žalba i u tom dijelu neosnovana.

12. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, temeljem čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bile ostvarene preostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao ni preostale povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zadru 11. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

za mladež

Dijana Grancarić