Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-337/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća te Željke Skomeršić i Koraljke Bumči kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optužene BZ, zbog kaznenog djela iz članka 233. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženice podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-619/2018 od 30. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. studenoga 2025.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba optužene BZ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu optužena BZ proglašena je krivom zbog kaznenog djela pronevjere iz članka 233. stavak 1. KZ/11 te je osuđena na kaznu zatvora u trajanju jedna godina i četiri mjeseca, a na temelju članka 57. stavak 1. i 2. u vezi članka 62. KZ/11 izrečena je djelomična uvjetna osuda na način da se od kazne zatvora na koju je osuđena izvršava sedam mjeseci kazne zatvora, a dio kazne zatvora u trajanju devet mjeseci se neće izvršiti ukoliko optuženica u roku četiri godine ne počini novo kazneno djelo i u roku jedne godine ispuni posebnu obvezu s time da vrijeme provjeravanja u odnosu na uvjetovani dio kazne počinje teći od pravomoćnosti presude.

1.1. Na temelju članka 62. stavak 1. u vezi članka 56. stavak 4. KZ/11 optuženici je izrečena posebna obveza da u roku jedne godine od pravomoćnosti presude nadoknadi štetu tako da oštećenom trgovačkom društvu „Burg“ d.o.o., OIB 77617614251, iz Osijeka, Stjepana Radića 16, isplati iznos 1.990,84 €.

1.2. Na temelju članka 58. stavak 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje kazne zatvora ako optuženica u roku koji joj je određen na izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri posebnu obvezu iz članka 62. KZ/11 koja joj je naložena.

1.3. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08; 76/09; 80/11; 121/11; 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; 143/12; 56/13; 145/13, 152/14 i 70/17 – dalje u tekstu: ZKP) optužena BZ dužna je na ime imovinskopravnog zahtjeva oštećenom trgovačkom društvu „Burg“ d.o.o., OIB: 77617614251, iz Osijeka, Stjepana Radića 16 isplatiti iznos 1.990,84 € u roku od jedne godine od pravomoćnosti presude.

1.4. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP optuženica je u cijelosti oslobođena od plaćanja troškova postupka.

2. Protiv te presude žalbu je podnijela optuženica putem braniteljice Željke Horvat Šoš odvjetnice u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i imovinskopravnom zahtjevu, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženicu oslobodi optužbe, odnosno da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da presudu preinači na način da optuženici izrekne blažu kaznu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Žalba nije osnovana.

6. U okviru žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pozivajući se na članak 468. stavak 1. točka 3. ZKP, optuženica smatra da je sud proveo raspravu 1. srpnja 2022. iako za to nisu postojali uvjeti budući da optuženica nije bila uredno pozvana i nije imala saznanja da je zakazana rasprava pa sud nije imao osnova održati raspravu pozivajući se na odredbu članka 404. stavak 5. ZKP. Sud je također nepravilnom primjenom citirane odredbe održao raspravu 29. siječnja 2024., iako joj na prethodnoj raspravi na kojoj je optuženica bila prisutna, nije dao upozorenje da u slučaju da ne dođe i izostanak ne opravda, budući da je uredno pozvana, rasprava može biti održana u njenoj odsutnosti.

6.1. Međutim, optuženica nije u pravu. Razmatranje uvjeta za održavanje rasprave 1. srpnja 2022. uopće nije od utjecaja, budući da je rasprava na temelju koje je došlo do izricanja pobijane presude, započela nakon toga, tj. 19. listopada 2023.

6.2. Što se pak tiče rasprave 29. siječnja 2024., točno je da je rasprava održana u odsutnosti optuženice koja je na prethodnoj raspravi održanoj 16. siječnja 2024. uredno pozvana, bez dodatnog upozorenja da se rasprava može održati u njenoj odsutnosti. No, kako se ovdje radi o kaznenom djelu za koje je propisana kazna zatvora do pet godina, tada vrijede zakonske pretpostavke za održavanje rasprave iz članka 404. stavak 5. ZKP koje ne propisuju i dodatnu obvezu suda o prethodnom upozorenju optuženika da mu se sudi u odsutnosti, kako to naprotiv propisuje članak 404. stavak 3. ZKP, koji se odnosi na posve drugu procesnu situaciju, a to je vođenje postupka za kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora do dvanaest godina.

6.3. Stoga su za održavanje rasprave 29. siječnja 2024. u odsutnosti uredno pozvane optuženice bili ispunjeni zakonski uvjeti time što se prije toga očitovala o optužbi i sud je procijenio da njezina prisutnost nije nužna. Već iz navedenog slijedi da istaknuta bitna postupovna povreda nije ostvarena.

6.4. No, ovdje treba dodati da je na istoj raspravi, prije odluke da će se rasprava provesti u odsutnosti uredno pozvane optuženice, sud u tom smislu postavio upit braniteljici koja se s tim izrijekom suglasila, s time da je optuženica pristupila na rasprave koje su uslijedile, 26. travnja 2024. i 30. travnja 2024.

7. Kada optuženica u žalbi navodi da je sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, ne pozivajući se na konkretnu zakonsku odredbu, iz sadržaja žalbe se može zaključiti da ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP u vezi članka 450. stavak 1. ZKP.

7.1. Naime, optuženica napominje da je sud pobijanu presudu temeljio na nalazu i mišljenju knjigovodstvenog vještaka od 21. rujna 2022. i 2. studenog 2023. iako se radi o dokazima koje nije pročitao na kraju dokaznog postupka, niti je pročitao usmene dopune pisanih nalaza i mišljenja vještaka.

7.2. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pobijanu presudu temeljio samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na raspravi i time pravilno postupio u skladu s odredbom članka 450. stavak 1. ZKP, tako da nije ostvarena relativno bitna povreda na koju se žalbom ukazuje. Ovo stoga što je prilikom ispitivanja na raspravi vještak iskazao da ujedno ostaje kod svojih pisanih nalaza i mišljenja, pisane dopune, kao i usmenih dopuna, dakle i onih koje je iznio na raspravi, pa se samim time radi o dokazima vještačenjem iznesenima na raspravi na kojima je prvostupanjski sud pravilno temeljio pobijanu presudu.

8. U okviru žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP, optuženica navodi da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može valjano ispitati jer je izreka presude proturječna razlozima presude, da su razlozi presude nejasni i međusobno kontradiktorni, te da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza.

8.1. Po ocjeni drugostupanjskog suda, razlozi prvostupanjske presude prate izreku, pritom su jasni i u suglasju u pogledu svih odlučnih činjenica, pri čemu je prvostupanjski sud iscrpno dao razloge zbog kojih je sporne činjenice našao dokazanima, uz pravilnu i sveobuhvatnu analizu i ocjenu vjerodostojnosti izvedenih dokaza, zbog čega niti ovaj žalbeni prigovor istaknute postupovne povrede nije osnovan.

9. To što se optuženica ne slaže s obrazloženjem, razlozima i zaključcima prvostupanjske presude, kojima suprotstavlja vlastitu argumentaciju, kritizirajući analizu i ocjenu izvedenih dokaza, sadržajno predstavlja žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Iako se nominalno žali i zbog povrede kaznenog zakona, izostalo je obrazloženje ove žalbene osnove.

11. Budući da optuženica nastavno u žalbi izlaže vlastitu ocjenu dokaza iz koje izvodi drugačije zaključke, drugostupanjski sud je procijenio kako je prvostupanjski sud svojom minucioznom analizom svakog dokaza zasebno te njihovom međusobnom usporedbom, ispravno zaključio da je optuženica počinila kazneno djelo.

12. U žalbi se pravilnost činjeničnih utvrđenja osporava navodima da, kada se nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka sagleda u cjelini, proizlazi da se iz obračuna prometa i preostale dokumentacije u spisu ne može utvrditi manjak od 15.000,00 kuna, odnosno da nije sporno da je manjak od 15.000,00 kuna evidentiran u knjigama na ispravan način, ali da iz dokumentacije koja prileži spisu ne može se utvrditi da li je on stvarno nastao i kada, osnovno pitanje ovdje je podloga za knjiženje koje nema. Osim što vještak na temelju dokumentacije u spisu nije mogao utvrditi predmetni manjak, isti se ne može utvrditi niti iz iskaza svjedokinja IZ i KZ jer su njihovi iskazi kontradiktorni i ispravama u spisu, a i sam vještak potvrđuje da ne postoji matematička podudarnost između iskaza svjedoka i dnevnih obračuna koji prileže spisu odnosno da matematički dnevni obračuni ne prate ono što su svjedokinje opisale u svojim iskazima o manjku. Slijedom navedenog, iz materijalne dokumentacije ostalo je neutvrđeno koliko je novaca i gdje navodno nedostajalo, što nije moguće utvrditi niti iz iskaza ispitanih svjedokinja. Iako su svjedokinje IZ i KZ potvrdile da je nakon smjene optuženice utvrđen manjak od 15.000,00 kuna, za takav njihov iskaz nema podloge u materijalnim dokazima, niti su njihovi iskazi u bitnim dijelovima o tome koliko novaca, u kojim apoenima i gdje se trebao nalaziti podudarni. Iskaz svjedokinje KZ je nevjerodostojan jer ona pošto-poto želi da je optuženica odgovorna za manjak. Sama činjenica da je KZ upozorila IZ na manjak, a da je IZ tri dana kasnije podnijela kaznenu prijavu protiv optuženice, u kontekstu svih drugih provedenih dokaza i samih obračuna, ne upućuje na zaključak da upravo one nisu prisvojile novac, jer sigurno nije logično da bi njih dvije ukazivale na vlastito prisvajanje novaca pa su upravo zbog toga ukazale na treću osobu. Stoga sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi da li je nakon odlaska optuženice postojao manjak i u kojem iznosu, a sve i da je manjak postojao, da bi ga upravo optuženica neovlašteno zadržala za sebe.

13. Prema ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi dao pravilnu ocjenu vjerodostojnosti isprava, iskaza svjedoka, te provedenog vještačenja. Unatoč tome što je vještak smatrao da, zbog računskih i formalnih nedostataka, na temelju priloženih isprava u knjigovodstvenom smislu ne može pouzdano utvrditi je li 5. prosinca 2014. nastao manjak, prvostupanjski sud ispravno povezuje okolnost da je optuženica, kojoj je to bio prvi radni dan samostalnog rada u smjeni, smjenu preuzela od voditeljice svjedokinje IZ, da bi nakon optuženice smjenu preuzela svjedokinja KZ, kojoj je ponašanje optuženice koja užurbano napušta radno mjesto odmah pobudilo sumnju pa je krenula u kontrolu obračuna i ustanovila da nedostaje 15.000,00 kn, tako što je nastavno na obračun koji je ostavila optuženica (list 11a spisa), sastavila kontrolni obračun o zatečenom stanju (list 12 spisa), dok je po završetku svoje smjene sačinila vlastiti smjenski obračun (list 12a spisa).

13.1. Ovdje je važno istaknuti da je vještak upravo za taj kontrolni smjenski obračun (list 12 spisa) naveo da zbroj iz pojedinačnih iznosa u tablici „specifikacija novca“ kolona „ukupan iznos“ sa ciframa navedenim u donjem lijevom kutu lista 12 (950, 21.500, 7.000) odgovara zbroju 48.169 kako je i navedeno u rubrici „ukupno ima novaca u kasi“ s time da predmetni iznos ne odgovara iznosu navedenom u rubrici poker + rulet + polog = sveukupno u kasi, te je manji upravo za 15.000,00 kn. Stoga sud s pravom prihvaća navedeni smjenski obračun (list 12 spisa), kao i onaj koji je uslijedio tako da polazi od manjka u iznosu 15.000,00 kn kojeg je optuženica uzrokovala u svojoj smjeni prije KZ (list 12a spisa), dok je naprotiv optuženica svoj smjenski obračun (list 11a spisa) očito sastavila kako bi prikrila prisvojen iznos 15.000,00 kn.

13.2. U konto karticama također je evidentiran manjak u navedenom iznosu, koji je u konačnici naknađen 16. ožujka 2015. iz glavne blagajne, što dodatno ukazuje da je oštećenom trgovačkom društvu taj manjak prouzročen.

13.3. Da je upravo optuženica protupravno prisvojila navedeni iznos proizlazi ne samo iz suglasnih iskaza svjedokinja IZ i KZ, već i kada se analizira iskaz optuženice i njeno ponašanje toga dana. Naime, optuženica tvrdi da je zajedno sa kolegicom KZ sastavljala sporni obračun (list 11a spisa) tako što su zajedno brojale novac, prikazujući da je svjedokinja bila pored nje.

13.4. No, to je u direktnoj suprotnosti s iskazima svjedokinja jer je optuženica toga dana, za nju prvog samostalnog radnog dana, u žurbi napustila radno mjesto nakon što je ostavila svoj obračun umjesto da ispoštuje pravilo zajedničkog sastavljanja obračuna, a svjedokinja KZ je upravo potaknuta takvim neočekivanim ponašanjem optuženice, krenula kontrolirati njen obračun na početku svoje smjene i ustvrdila manjak koji iznosi 15.000,00 kuna.

13.5. Kada se tome doda da postoji samo jedan ključ od svih mjesta na kojima se novac čuva i nalazi se kod blagajnice za trajanja smjene, da je uslijedila promptna reakcija svjedokinje KZ koja je o tome odmah obavijestila voditeljicu IZ kao i TZ pa su zajedno ustanovile manjak u navedenom iznosu, dok joj se optuženica naprotiv nije javila na telefon, a na poziv IZ da je napravila manjak ignorira situaciju, pa IZ podnosi i kaznenu prijavu, tada žalbenim prigovorima kojima sugerira da su svjedokinje odgovorne za manjak, po ocjeni drugostupanjskog suda ne dovodi u pitanje zaključak prvostupanjskog suda o kaznenoj odgovornosti optuženice.

14. Budući da je optuženica počinjenjem kaznenog djela oštećenom trgovačkom društvu prouzročila štetu u iznosu 15.000,00 kuna, prvostupanjski sud je pravilno dosudio imovinskopravni zahtjev u protuvrijednosti 1.990,84 eura po fiksnom tečaju konverzije jer je u cijelosti opravdan, kako po osnovi tako i po visini.

15. Žaleći se zbog odluke o kazni, optuženica smatra odluku o kazni prestrogom s obzirom na utvrđene olakotne i otegotne okolnosti koje je prvostupanjski sud cijenio, ali vodeći računa i o drugim okolnostima koje nije cijenio, a koje daju dovoljno razloga za izricanje uvjetne osude.

16. Prema ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i vrednovao odlučne okolnosti za izbor vrste i mjere kazne. Optuženica zanemaruje da je njen stupanj krivnje maksimalan jer je postupala s izravnom namjerom, svjesna zabranjenosti djela, pri čemu ne postoji nijedan ispričavajući razlog, a njena ubrojivost nije dovedena u sumnju.

16.1. Prvostupanjski sud je optuženici cijenio osobne prilike odnosno majčinstvo troje djece i ta je okolnost njene obiteljske situaciji našla dovoljno odraza u izrečenoj kazni, dok dodatno u žalbi istaknute lošije imovinske prilike i eventualan gubitak zaposlenja zbog izdržavanja kazne, nisu okolnosti koje bi u konkretnoj situaciji, bile od utjecaja na kaznu.

16.2. Prvostupanjski sud je pravilno kao otegotno cijenio kontinuiranu osuđivanost optuženice u osam navrata počevši od pravomoćnosti prve presude 23. ožujka 2006. pa sve do 22. travnja 2021. s time da su u dva navrata presude objedinjene u postupku tzv. neprave obnove. Osuđena je zbog kaznenih djela krađa iz članka 216. stavak 1. KZ/97, prijevare iz članka 224. stavak 1. KZ/97, krivotvorenja isprave iz članka 311. stavak 1. KZ/97, računalne prijevare iz članka 224a stavak 1. KZ/97, razbojništava iz članka 218. stavak 1. KZ/97, pri čemu su joj u prva četiri navrata izricane uvjetne osude koje evidentno nisu ostvarile svoju svrhu jer je nastavila s činjenjem kaznenih djela pa je nakon toga u tri navrata osuđena na bezuvjetne zatvorske kazne.

16.3. Stoga se protivno žalbenim navodima, protek vremena ne može cijeniti kao olakotna okolnost jer je optuženica i nakon počinjenja predmetnog kaznenog djela još jednom osuđena i to zbog kaznenog djela krađe na kaznu zatvora jedna godina koja je zamijenjena radom za opće dobro. Iz navedenog naprotiv slijedi da se i njeno ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela ima smatrati otegotnom okolnošću.

17. Vodeći računa o okolnostima koje je utvrdio prvostupanjski sud, kao i o upravo iznijetim okolnostima, drugostupanjski sud smatra da je odmjerena kazna zatvora u trajanju jedna godina i četiri mjeseca adekvatna i primjerena svim navedenim okolnostima, te da će optimalno ispuniti svrhu kažnjavanja u smislu specijalne i generalne prevencije. No, kako postoji visok stupanj vjerojatnosti da optuženica i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela, uvažavajući ujedno interes oštećenika, opravdano joj je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se od kazne zatvora na koju je osuđena kao neuvjetovani dio izvršava sedam mjeseci zatvora, a preostali uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju devet mjeseci se neće izvršiti ako optuženica u vremenu provjeravanja četiri godine ne počini novo kazneno djelo, te ako u roku od jedne godine ispuni posebnu obvezu odnosno da popravi štetu počinjenu kaznenim djelom oštećenom trgovačkom društvu, pri čemu joj je određen primjeren rok koji daje realnu mogućnost da naknadi štetu oštećeniku kojemu je dosuđen imovinskopravni zahtjev.

17.1. Drugostupanjski sud smatra da će upravo ovakva kazna postići svrhu kažnjavanja u smislu specijalne i generalne prevencije, dok bi blaža kazna poslala nedovoljnu i time pogrešnu poruku onima koji se odlučuju na slično ponašanje, oštećeniku i društvu u cjelini.

18. Budući da žalba optuženice nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude nisu utvrđene povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 11. studeni 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Mihela Grahovac