REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

P-744/2025-11

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu Bori Misiru, u građanskopravnoj stvari tužitelja NEĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], kojeg zastupa pun. Ivan Delipetar, odvjetnik iz Imotskog, protiv tužene Republike Hrvatske (OIB: 52634238587), zastupane po ODO u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, radi utvrđenja i dr., nakon što je dana 7. studenog 2025. god., zaključio glavnu raspravu, dana 11. studenog 2025. god.

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se tužiteljev zahtjev, koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj NEĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], vlasnik nekretnine koja se sastoji od d. č. zem. [katastarska čestica] pov. 27 m² i d. č. zem. [katastarska čestica] pov. 495 m², obadvije upisane su u ZK uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; d. č. zem. [katastarska čestica] pov. 80 m² i d. č. zem. [katastarska čestica] pov. 12 m², obadvije upisane su u ZK uložak [broj ZK uloška] KO [katastarska općina], te d. č. zem. [katastarska čestica] pov. 50 m² upisane u ZU 287 KO [katastarska općina], ukupne pov. 664 m², prikazana, prikazane na skici izmjere sudskog vještaka geodezije Gorana Kukavice od 23.10.2025. između brojki 1-2-3-4-5-6-12-11-7-8-9-10- 1, koja skica čini sastavni dio ove presude, slijedom čega je tužitelj ovlašten na temelju ove presude po njenoj pravomoćnosti zatražiti i postići u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela Imotski uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnina na svoje ime u cijelosti uz istodobno brisanje toga prava sa imena tužene, te prava vlasništva upisanog kao općenarodna imovina, koju uknjižbu su tuženi dužni trpjeti."

Obrazloženje

1. Tužitelj je u postupku – u bitnome – naveo da je posjed njegovih prednika na predmetnoj nekretnini uspostavljen pred više od tristo godina, a da su njemu, nakon niza nasljedničkih tradicija, a po smrti roditelja i učinjene diobe roditeljskih ostavina sa sunasljednicima, pripali svi pravni učinci ostvareni tim toliko dugim vršenjem efektivne vlasti na predmetnoj nekretnini, dakle da je baš njemu pripalo vlasničko pravo nad posrednim predmetom spora ove parnice.

1.1.Zahtijevao je da postojanje tog prava sud deklarira presudom i njega ovlasti na upis prava u zemljišnu knjigu.

2. Tužena je osporila istinitost tužiteljevih tvrdnji i pravnu osnovanost njegovih zahtijevanja.

2.1.Navela je – u bitnome – da je uparničena nekretnina funkcijski određena kao put, dakle javno dobro, pa da na toj i takvoj nekretnini tužitelj/njegovi prednici nije mogao dosjedati, a kamoli steći vlasništvo nad istom.

3. U dokaznom postupku pročitani su z.k. izvadci za uparničene kat. č. zem., obavljena je radnja uviđaja na lokalitetu položenosti uparničene nekretnine, pročitan je i pregledan uradak (nalaz i mišljenje, skica, i fotosnimci), pročitan je popis posjednika u katastru nekretnina koji je vještak ispisao u uratku te su u statusu svjedoka saslušani NE. ŽEĆ i ŽEĆ.

4. Pravno su osnovana zahtijevanja koja je tužitelj postavio u ovoj parnici.

5. Uviđajem na lokalitetu položenosti uparničene nekretnine utvrđeno je da se zapadnije i odmah uz tu nekretninu nalazi cestovno zemljište, a utvrđeno je i to da je asfaltni kolnik te ceste izgrađen na naravnom tlu, a ne trup koji ima porijeklo nastanka u nasipanju ranijeg gornjeg sloja naravnog tla kojekakvim materijalima. Na istoj osnovi, nadalje, utvrđeno je i to (vidjeti odmah o tome vještakove fotosnimke) da se naravno tlo uparničene nekretnine nalazi na značajno konfiguracijski nižoj razini položenosti nego li je razina položenosti cestovnog zemljišta i da ta konfiguracijska razlika između gornjih razina tla nekretnina nije rezultat izvođenja kakvih radova na kojoj od nekretnina kojima bi se povisivala ili snižavala razina položenosti tih gornjih razina tla nekretnina, nego da je, očigledno, rezultat prirodnih procesa.

5.1. K tome je na promatranoj osnovi utvrđeno i to (opet vidjeti fotosnimke) da je cestovno zemljište od uparničene nekretnine jasno odijeljeno starim dvoručnim suhozidom te da takvi zidovi ograđuju uparničenu nekretninu i od drugih njoj susjedno položenih nekretnina.

5.2.Proizlazi, dakle, da rezultati radnje uviđaja koji su netom reproducirani jasno upućuju na zaključak da cestovno zemljište i zemljište uparničene nekretnine naprosto nisu mogli bilo kada predstavljati naravno tlo nekretnine u istoj funkciji, a naročito ne nekretnine u funkciji puta.

5.3.Stoga je imajući samo kazano na umu naprosto morao uslijediti zaključak da prigovor tužene da zbog funkcije uparničene nekretnine (tužena je kazala: funkcije puta) na toj nekretnini nije bilo moguće dosijedati, nema kvalitetu pravno osnovanog prigovaranja.

5.4.Nadalje, baš zbog onako iskazane ograđenosti uparničene nekretnine kakva je ostvarena, dakle zbog toga što se u okviru te ograđenosti ne nalazi samo uparničena kat. č. zem./dijelovi kat. č. zem., nego i skup drugih nekretnina, naprosto je morao uslijediti zaključak da uparničena nekretnina (uparničene kat. č. zem.), nezavisno od neuparničenih dijelova te nekretnine (neuparničenih kat. č. zem.), dakle nezavisno od onih dijelova koji su možebitno bile i jesu u funkciji puta, tvorila zasebnu prostornu cjelinu.

5.5.Napokon, imajući sada na umu i činjenicu "starosti" suhozidova koji ograđuju tu zasebnu i nezavisnu od cestovnog zemljišta prostornu cjelinu, naprosto je morao uslijediti zaključak da se radi o prostornoj cjelini koja je nastala iznimno davno, pri čemu to "davno" – zbog onakve opatinjenosti kamenja koja tvore ogradne zidove promatrane prostorne cjeline, istina s oskudnim znanjem o tome koje je vrijeme potrebito da bi ugrađeni kamen u suhozid poprimio onakvu patinu kakvu je promatrani suhozid poprimio – sagledavamo u vremenskom odmaku od kudikamo više od stotinu godina.

5.6.S obzirom na činjenicu da ma koja država na ovim prostorima u vremenima iz kojih očito potječe gradnja promatranog suhozida/idova nije vršila radnje gradnje suhozidova, nego da su to činile fizičke osobe, naposljetku je naprosto morao slijediti zaključak da su baš fizičke osobe uspostavile efektivnu vlast na promatranoj prostornoj cjelini, a utoliko i na uparničenoj nekretnini makar u okviru pretprošlog stoljeća.

5.7.Pak, ako je tome tako kako smo netom zaključili, a mi držimo da je tome tako, onda naprosto slijedi zaključak da je vlast fizičkih osoba na uparničenoj nekretnini postojala kroz ono razdoblje u kojem se, prema tadašnjoj regulativi (par. 1472 AGZ i pridruženih) na nekretninama moglo dosjedati bez obzira na status nekretnine i titulara nekretnine bez ma kakvih ograničenja, dakle samo uz ostvarenje pretpostavki da se vrši samostalna, mirna i poštena vlast, a da se moglo dosjesti/dosjedalo nakon četrdesetogodišnjeg kontinuiranog vršenja te i takve vlasti.

5.8.Već smo implicite kazali, a sada eksplicitno kažemo da su fizičke osobe dosjedale kroz promatrano razdoblje, dakle četrdesetogodišnje razdoblje promatrano unatrag od 1941. god. pa u skladu s tim i donosimo konačni zaključak u pogledu postignutih pravnih efekata tog dosjedanja i kažemo da barem od 1941. god. pa naovamo ne postoji vlast države na posrednom predmetu spora ove parnice.

5.9.Nakon tog i takvog zaključka, u svrhu pravilnog i zakonitog presuđenja u ovoj parnici, naprosto je preostalo sagledavati kome je, dakle kojoj osobi/ama je nakon okončanog dosjedanja fizičkih osoba na predmetnoj nekretnini pripao pravni učin tog dosjedanja, dakle pripalo izvanknjižno stečeno vlasničko pravo.

6. Na promatranu okolnost jasno su se suglasno očitovali svjedoci saslušani u ovoj parnici.

6.1.Naime, ti su svjedoci, osobe koje su, s obzirom na njihove životne dobi, neposredno sagledavale stanje na predmetnim nekretninama od šezdesetih (NE), odnosno devedesetih (ŽE) godina prošlog stoljeća, iskazale da nitko treći izuzev osoba koje je i sam tužitelj označio njegovim neposrednim prednicima na predmetnoj nekretnini i samog tužitelja nije vršio kakve akte vlasti na toj nekretnini kroz prethodno gotovo šezdesetogodišnje razdoblje te da su sva prava koja su prednici tužitelja stekli na predmetnoj nekretnini, u diobi tužitelja i slijednika njegovih neposrednih prednika, naposljetku, pripala baš ovopostupnom tužitelju.

7. Zaključio je ovaj sud, dakle, da su fizičke osobe dosjele na uparničenoj nekretnini i naposljetku utvrdio da je pravni učinak koji su dosjedatelji pribavili dosjedanjem na toj nekretnini, dakle izvanknjižno stečeno vlasničko pravo, naposljetku pripao baš ovopostupnom tužitelju.

7.1.Stoga je zbog konzistentnosti dokaznog gradiva pribavljenog u ovoj parnici naprosto morao uslijediti i uslijedio je konačni zaključak, baš zaključak da je tužitelj izvanknjižni vlasnik posrednog predmeta spora ove parnice.

7.2.U skladu s netom kazanim valjalo je izreći deklaraciju izloženu u izreci ove odluke.

8. Onome tko vlasništvo na nekretnini stekne na originarnoj osnovi, kako prema određenjima čl. 130. ZV, tako i prema određenjima čl. 15. Zakona o zemljišnim knjigama (NN 63/19 – 127/24) pripada i pravo na upis stečenog prava u zemljišnu knjigu.

8.1.Tužitelj je, makar je posjed na predmetnoj nekretnini stekao na derivativnoj osnovi, deklarirano vlasništvo te nekretnine prema tuženoj, u zemljišnu knjigu upisanoj stvarnopravnoj ovlaštenici nad kat.č.zem. koje tvore tu nekretninu, stekao je dosjedanjem, dakle, na originarnoj osnovi.

8.2.Stoga i njegov kondemnatorni zahtjev postavljen u ovoj parnici, u smislu određenja netom spomenutih normi, ima kvalitetu pravno osnovanog zahtijevanja.

9. Dakle, tužiteljevi zahtjevi (i deklaratorni i kondemnatorni) postavljeni u ovoj parnici imaju kvalitete pravno osnovanih zahtijevanja.

9.1.Stoga je ta zahtijevanja valjalo prihvatiti i odlučiti kao u izreci.

U Imotskom 11. studenog 2025. god.

S U D A C:

BORO MISIR

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana Županijskom sudu, a putem ovog suda.