Poslovni broj Pr-64/2024-26
Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Ulica plemića Borelli 9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sutkinji tog suda Nevi Lukin, u pravnoj stvari tužitelja Jadrolinija, Rijeka, Riva 16, OIB: 38453148181, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o. Rijeka, protiv tuženika Strukovni sindikat pomoraca Jadrolinije, Zadar, Nikole Tesle 17b, OIB: 36981318536, zastupanog po predsjedniku IZ, a ovaj po punomoćnici Mariji Kos, odvjetnici u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača IZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na strani tuženika, radi nadomještaja suglasnosti sindikata, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 07. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja te zakonskog zastupnika i punomoćnice tuženika, 11. studenog 2025. javno je objavio
p r e s u d i o j e
I. Nadomješta se suglasnost tuženika za odluku o redovitom otkazu ugovora o radu radniku tužitelja IZ zbog skrivljenog ponašanja radnika, a koju suglasnost je tuženik uskratio dopisom od 30. rujna 2024.
II. Nalaže se tuženiku po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplatiti tužitelju iznos od 954,64 Eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 11. studenog 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se za više traženi iznos u visini od 1.695,36 Eura zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova odbija kao neosnovan.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 2.000,00 Eura kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj Jadrolinija (dalje: tužitelj) 16. listopada 2024. ovom sudu podnosi tužbu protiv tuženika Strukovni sindikat pomoraca Jadrolinije (dalje: tuženik) u kojoj navodi da je tužitelj poslodavac radnika IZ temeljem ugovora o radu zaključenog između tužitelja i radnika **.**.2024. IZ da je kod tužitelja zaposlen na radnom mjestu Zapovjednik II. Ujedno, radnik IZ da je i sindikalni povjerenik tj. predsjednik tuženika kao jednog od Sindikata koji djeluje kod tužitelja. Radnik tužitelja IZ da već dulje vrijeme svojim postupcima i (ne)radom postupa na način na koji se to od njega kao radnika tužitelja ne bi smjelo očekivati neovisno o sindikalnoj funkciji kršeći kontinuirano svoje obveze iz radnog odnosa, odredbe ugovora o radu i Pravilnika o radu tužitelja te postupajući evidentno na štetu poslodavca. Radniku IZ da su u više navrata upućivane opomene i upozorenja o obvezama iz radnog odnosa uz upozorenje o mogućnosti otkazivanja ugovora o radu, i to kako usmeno tako i višekratno pisano, ali imenovani radnik da je uvijek ponovno kršio svoje obveze vezane uz obavljanje posla kojim je zadužen na štetu poslodavca. No, kako je riječ o sindikalnom povjereniku tj. predsjedniku sindikata - tuženika, tužitelj kao poslodavac da do sada nije pokretao nikakve postupke u smislu otkazivanja ugovora o radu, sve dok kršenje nije prevršilo svaku razumnu mjeru. Uprava tužitelja kao poslodavca da je utvrdila, a to da je i neposredni i jedini konkretan povod ovoj tužbi, da je radnik IZ bez ikakvog opravdanog razloga u čak četiri navrata tijekom ljeta 2024. godine, dakle u vrijeme najveće poslovne aktivnosti tužitelja, odbio ukrcaj na brod i dolazak na rad nakon poziva na ukrcaj, sve kako slijedi: dana 29. srpnja 2024. tužitelj da je putem e-maila u 13,31 sati pozvao radnika da se 06. kolovoza 2024. javi na ukrcaj na M/T Hanibal Lucić, što da je radnik odbio bez valjanog opravdanja istoga dana u 15,26 sati; dana 02. kolovoza 2024. tužitelj da je putem e-maila u 11,30 sati pozvao radnika da se 06. kolovoza 2024. javi na ukrcaj na M/T Hanibal Lucić, što da je radnik odbio višekratno bez valjanog opravdanja, istoga dana u 12,16 sati i 13:29 sati; dana 19. kolovoza 2024. tužitelj da je putem e-maila u 12,49 sati pozvao radnika da se 20. kolovoza 2024. javi na ukrcaj na M/T Hanibal Lucić, što da je radnik odbio bez valjanog opravdanja istoga dana u 13,38 sati kao i dana 20. kolovoza 2024. u 13,12 sati, 22. kolovoza 2024. u 8,04 sati, 23. kolovoza 2024. u 7,30 sati, 26. kolovoza 2024. u 07,44 sati, 30. kolovoza 2024. u 11,31 sati te 02. rujna 2024. u 08,01 sati; dana 03. rujna 2024. tužitelj da je putem e-maila u 14,18 sati pozvao radnika da se 04. rujna 2024. javi na ukrcaj i familijarizaciju na M/T Sv. Juraj, što da je radnik i učinio, ali da je nakon uspješno obavljene familijarizacije 11. rujna 2024. u 07,02 sati mailom svojevoljno odbio preuzeti zapovjedništvo na brodu bez valjanog opravdanja, te je svojevoljno napustio brod bez naloga iskrcaja od strane tužitelja kao poslodavca uz niz uvreda upućenih predstavnicima i ovlaštenim osobama poslodavca. Dakle, radnik IZ da se nije ukrcao na po poslodavcu određene brodove za ukrcaj niti se je javio na posao sve do dana podnošenja ove tužbe, pri čemu da nije naveo opravdane razloge takvog (ne)postupanja. Brodovi na koje je trebao biti izvršen ukrcaj da su sigurni za plovidbu i posjeduju sve potrebne isprave nadležnih tijela koje to potvrđuju, a radnik IZ da je ovlašten obavljati dužnost zapovjednika na navedenim brodovima sukladno svom ugovoru o radu i potrebnim kvalifikacijama. Navedenim postupanjem radnik da je evidentno počinio osobito tešku povredu obaveze iz radnog odnosa normiranu čl. 125. st. 2. Pravilnika o radu tužitelja (neodazivanje na poziv za ukrcaj) čime da je uzrokovao organizacijske probleme tužitelju u jeku turističke sezone kada je promet brodovima tužitelja najintenzivniji i najzahtjevniji. Detaljan opis navedenih radnji određeno da je naveden i u zahtjevu tužitelja tuženiku kojim je tražio očitovanje i suglasnost za otkazivanje ugovora o radu radniku IZ. Iz tog da je zahtjeva bio posve jasan činjenični opis onoga što se radniku IZ stavlja na teret, kao i dokazi koji potvrđuju navode tužitelja. Navedeni dopis tuženik da je primio 26. rujna 2024. Iz navedenih razloga, a pozivom na odredbu čl. 188. Zakona o radu, tužitelj da je od tuženika zatražio suglasnost za otkazivanje ugovora o radu radniku i sindikalnom povjereniku IZ, međutim, zatraženu suglasnost da je tuženik svojim dopisom od 30. rujna 2024., kojeg je tužitelj primio 03. listopada 2024., tužitelju uskratio navodeći kao razlog uskrate motiviranost otkaza sindikalnom aktivnošću radnika IZ, što da je apsolutno netočno i neistinito. Jedini razlog otkaza da je kršenje radne discipline i odredaba ugovora o radu i Pravilnika o radu tužitelja. U odnosu na sve navedeno i naprijed iznijeto tužitelj da ima namjeru započeti s postupkom otkazivanja ugovora o radu radniku IZ redovnim otkazom zbog skrivljenog ponašanja radnika. Budući da je tuženik uskratio davanje suglasnosti za postupak otkazivanja, to da je tužitelj pozivom na odredbu čl. 188. st. 3. Zakona o radu prisiljen tu suglasnost zatražiti od suda, što da ovom tužbom i čini. Drži da je priloženim i predloženim dokazima dovoljno potvrdio postojanje više nego utvrđenog kršenja temeljnih obveza iz rada radnika IZ odnosno da je radnik i sindikalni povjerenik tuženika IZ višekratno povrijedio svoje obveze iz radnog odnosa koje opravdavaju započinjanje procedure otkazivanja ugovora o radu za istog, a na što da nikakav utjecaj nema njegovo sindikalno djelovanje iza kojeg se pokušava „sakriti” radna nedisciplina. Slijedom navedenog, tužitelj tužbenim zahtjevom traži da sud presudom nadomjesti suglasnost tuženika na odluku o redovitom otkazu ugovora o radu radniku tužitelja IZ zbog skrivljenog ponašanja radnika, a koju suglasnost je tuženik uskratio dopisom od 30. rujna 2024. Tužitelj postavlja i zahtjev za naknadu parničnih troškova sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
2. U odgovoru na tužbu dostavljenom sudu 31. listopada 2024. tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi da je radnik IZ zaposlen kod tužitelja temeljem Ugovora o radu od 26. ožujka 2017. i da su točni navodi pod točkom 2. tužbe, međutim, navodi pod točkama 3. i 4. tužbe da su neistiniti. Predmetni postupak da je postupak koji se vodi radi toga da sud, ako nađe dokazanim, nadomjesti suglasnosti za otkaz sindikalnom povjereniku radniku IZ u kojem da je sud obvezan utvrditi je li izvjesno da razlog na koji se tužitelj poziva, kao osnovu otkaza, postoji i predstavlja li taj razlog valjanu pravnu osnovu za otkaz ugovora o radu radnika. Dakle, u konkretnom da se slučaju radi o sporu radi nadomještanja suglasnosti na otkaz ugovora o radu u smislu čl. 188. Zakona o radu, a ne o savjetovanju koje se provodi o namjeravanoj odluci o otkazu. Navedeno da znači da je tužitelj tuženiku, a prethodno podnošenju predmetne tužbe, trebao dati sve podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika IZ, dostaviti mu nacrt/prijedlog namjeravane odluke o otkazu skrivljenim ponašanjem radnika, a kako bi se tuženik mogao adekvatno očitovati da li će dati ili neće dati suglasnost za otkaz radniku IZ, a što da tužitelj nije učinio. Tuženik ističe da je navedeno bilo potrebno, ne samo njemu, već da je to potrebno i kako bi sud mogao donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovom predmetu. Navedeno da znači da je, a u svrhu prikupljanja svih podatka i utvrđivanja svih relevantnih činjenica bitnih za donošenje odluke, tužitelj bio u obvezi prethodno ispoštovati proceduru propisanu Zakonom o radu koja ga obvezuje da je prije redovitog otkazivanja ugovora o radu uvjetovanog ponašanjem radnika IZ istog bio dužan, u smislu čl. 119. Zakona o radu, pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavaka povrede takve obveze. Jednako tako tužitelj da je bio u obvezi radniku IZ omogućiti da iznese svoju obranu, a iako je svemu tome tako, tužitelj da ništa od navedenog nije učinio. Jednako tako, tužitelj da je bio u obvezi tuženiku dostaviti prijedlog odnosno nacrt otkaza kako bi tuženik mogao zapravo vidjeti o čemu se točno radi što da tužitelj također nije učinio. Tužitelj ne da nije učinio ništa od navedenog nego da je maliciozno postupao i u onom minimum svog postupanja, a što da je nedvojbeno razvidno iz dopisa/akta kojim je tražio prethodnu suglasnost na davanje otkaza, koji dopis/akt tužitelja da je sam sebi proturječan, konfuzan, djelomično općenit (bez konkretizacije u bilo kojem smislu) i uopće da nije jasno o kojim bi se eventualno povredama radnika IZ radilo bez navođenja popratnih dokaza. U zahtjevu za izdavanje suglasnosti na otkaz radniku IZ od 23. rujna 2024. da je na samom početku navedeno "Radnik IZ već dulje vrijeme svojim postupcima ne djeluje na način na koji se to od njega očekuje, neovisno o statusu Sindikalnog povjerenika, te kontinuirano krši temeljne obveze iz radnog odnosa u odnosu na poslodavca". U odnosu na taj navod tuženik navodi da je više nego jasno da se radi o jednoj uopćenoj tvrdnji, floskuli, koja sama po sebi ne znači i ne govori baš ništa. Da bi se takva tvrdnja mogla smatrati relevantnom, provjerivom i podobnom za očitovanje, tužitelj da ju je bio dužan i obvezan potkrijepiti konkretnim činjenicama. Ovako, ona sama po sebi, a bez stavljanja u korelaciju s bilo kakvim dokazima da ne znači ništa. Međutim, iako je tome tako, a obzirom tuženik ima detaljna saznanja o radu radnika IZ, njegovom zalaganju, trudu, obavljanju i ispunjavanju radnih obveza, tuženik navodi da se takva tvrdnja može sve, samo ne vezati uz osobu radnika IZ. Naime, radnik IZ da ne samo da uredno ispunjava sve svoje obveze iz radnog odnosa već da se i svojim dodatnim zalaganjem i trudom u svojstvu Sindikalnog povjerenika bori, a u suradnji s tužiteljem, pokušava poboljšati položaj radnika tužitelja i njihovo zajedničko funkcioniranje, sve na obostrano zadovoljstvo i korist tužitelja i svih njegovih radnika. U odnosu na daljnje navode iz Zahtjeva za davanje suglasnosti za otkaz radniku IZ tuženik navodi kako je tužitelj nasumično pobrojao događanja vezana uz dane 29. srpnja 2024., 02. kolovoza 2024., 19. kolovoza 2024. i 03. rujna 2024. navodeći da je radnik IZ bez ikakvog opravdanog razloga u 4 navrta odbio ukrcaj i dolazak na brod. Tuženik navodi da tome nije bilo tako, ponovo uz napomenu da radniku IZ, a prije nego je tužitelj od tuženika zatražio suglasnost za davanje otkaza radniku IZ, nije dao niti mogućnost da se izjasni o navedenim događajima. Prema saznanjima tuženika, radnik IZ od strane tužitelja da nikada nije odbio nalog za ukrcaj na brod Hanibal Lucić već da se radilo o neformalnim obavijestima/pozivima tužitelja, a iako je tome tako radnik IZ da nikada nije odbio ukrcaj i dolazak kako to navodi tužitelj. Upravo suprotno, isti da je kontinuirano molio da ga se, a imajući u vidu njegovu stručnost, znanje, iskustvo i mogućnosti tužitelja, uputi na neki od brodova višeg ranga kao što to tužitelj redovno čini u odnosu na svoje ostale zapovjednike brodova. lako je poslao više od desetak zamolbi, radnik IZ da nikada nije dobio direktan pisani odgovor na svoje zamolbe već da je tužitelj prešutno uvažavao te njegove zamolbe sve dok mu nije našao adekvatan brod, brod Sv. Juraj. Da je tome zaista tako da je razvidno i iz sadržaja e-mail korespondencije koju je uz tužbu priložio tužitelj i iz sadržaja e-mail korespondencije razmijenjene između [adresa elektroničke pošte] i [adresa elektroničke pošte] dana 04. rujna 2024. koju prilaže tuženik. U navedenoj e-mail korespondenciji od 04. rujna 2024. da se navodi "Poštovani kapetane I, Upoznati ste sa činjenicom da Vam se danas 04.09.2024. godine ukrcava na familijarizaciju za zapovjednika M/T "Sv.Juraj" gosp. IZ. Istog smo odabrali za ukrcaj na M/T "Sv. Juraj" iz razloga popunjavanja kadra na trajektu tog tipa iz razloga što je gospodin IZ zatražio promjenu plovne jedinice pa smo odlučili istome pokusati izaći u susret." Dakle, tužitelj da je bio svjestan da radnika IZ stavlja u neravnopravan položaj s ostalim zapovjednicima, te je, a nakon što je pronašao adekvatan brod, radnika IZ pozvao da započne s postupkom familijarizacije što je radnik IZ i uspješno proveo, međutim, tužitelj da mu nikada nije izdao nalog ukrcaja koji je obvezan i nužan kako bi radnik IZ u svojstvu zapovjednika mogao i smio samoinicijativno upravljati brodom i sustavima. Naime, dodatkom 22. Sustava upravljanja sigurnošću u dijelu "Dužnosti i odgovornosti" da je propisano pod točkom c) Novoukrcani zapovjednik na familijarizaciji: Samoinicijativno upravljanije brodom i sustavima dozvoljeno je tek nakon potpisane primopredaje dužnosti." U predmetnom slučaju, vezano za brod Sv. S i navodno odbijanje rada radnika IZ, tuženik navodi da isti nije prekršio bilo koju svoju radnu obvezu, isti da je završio postupak familijarizacije, ali da mu tužitelj nije dao nalog za ukrcaj niti je došlo do primopredaje dužnosti. Zbog navedenog da radnik IZ ne da nije mogao već nije smio i izrijekom mu je bilo zabranjeno samoinicijativno započeti upravljati navedenim brodom i sustavima. U svijetlu minulih događanja, kojima da smo svi bili svjedoci, tuženik postavlja pitanje što bi se dogodilo da je radnik IZ samoinicijativno započeo s upravljanjem navedenim brodom i sustavima, a da se, ne daj Bože, desilo nešto stravično, kao što se nažalost uredno dešavao s brodovima tužitelja tijekom kolovoza 2024. godine? Koga bi se našlo i smatralo odgovornim? Dakle, u svezi navodnih povreda radnih obveza radnika IZ tuženik navodi da radnik IZ u niti jednom od spornih datuma nije dobio nalog da se ukrca na brod Hanibal Lucić, da radnik IZ u niti jednom od spornih datuma nije odbijao ukraj na brod Hanibal Lucić, da radnik IZ nije dobio nalog za ukraj na brod Sv. Juraj, da radniku IZ nikada nije izvršena primopredaja broda Sv. Juraj, da ukoliko je radnik IZ počinio osobito teške povrede radne obveze kako to navodi tužitelj, tužitelj njega nije upozorio na obveze ispunjavanja radnih obveza i mogućnost otkaza u slučaju kršenja istih te da radnik IZ nikada nije pozvan na očitovanje iznošenje obrane u svezi predmetnih navodnih povreda svojih radnih obveza niti mu je ikada bila dana mogućost da se u svezi njih očituje. Nadalje, na stranici 3. Zahtjeva za davanje suglasnosti na otkaz radniku IZ tužitelj da maliciozno navodi "Radniku IZ su u više navrata i ranije upućivane opomene i upozorenja o obvezama iz radnog odnosa uz upozorenje o mogućnosti otkazivanja ugovora o radu za slučaj nastavka kršenja tih obveza, i to kako usmeno tako i višekratno pismeno, ali je radnik i dalje očito nastavio sa kršenjem svojih obveza iz rada. Posljednja takva pisana opomena izrečena mu je 8. ožujka 2024. godine". Naime, tužitelju da je vrlo dobro poznato da je navedeno Upozorenje o obvezama iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza od 08. ožujka 2024. uputio neosnovano i isto da je rezultat njegova neorganiziranog vođenja poslova. Iz sadržaja navedenog upozorenja da proizlazi da radnik IZ nije pravovremeno obavijestio poslodavca o svojoj privremenoj nesposobnosti za rad kao i njezinom završetku. Međutim, tome da nije tako. Iz liječničke potvrde od 25. listopada 2024. da je razvidno da je u sustavu CEZIH bolovanje radnika IZ otvoreno s 19. veljače 2024. i zatvoreno 27. veljače 2024., a Izvješće o bolovanju poslano i pušteno u CEZIH isti dan tako da ga je tužitelj imao evidentiranog, a i dana 19. veljače 2024. radnik IZ da je obavijestio putem e- maila kadrovsku službu o navedenom. Dakle, tužitelj da i ovim putem pokušava, iako raspolaže svim relevantnim podacima i dokumentacijom, zavarati sud o pravom stanju stvari, radu, postupanju i ispunjavanju radnih obveza radnika IZ. Da radnik IZ radi i želi raditi da pokazuje i činjenica da se uredno ukrcavao i preuzimao zapovjedništvo nad nizom brodova na koje ga je postao tužitelj, a kolika je njegova želja za radom da najbolje pokazuje idući podatak. Naime, prethodno ovom postupku, za cijelo vrijeme trajanja ranije započetog postupka pribavljanja suglasnosti na otkaz pred Sindikatom kao i nastavnog sudskog postupka između tužitelja i tuženika u svezi istovrsne stvari vezane za radnika IZ, tužitelj da radniku IZ, a iako nije bio udaljen s posla, nije dopuštao obavljanje poslova za koje je imao sklopljen ugovor o radu. Tako da radnik IZ nije bio upoznat s godišnjim rasporedom poslova niti je raspoređivan na brodove radi obavijanja tih poslova. Obzirom je tome bilo tako, a radilo se o neosnovanom i nezakonitom postupanju tužitelja, radnik IZ da je pokrenuo postupak pred Općinskim sudom u Rijeci 30. rujna 2024. Tužitelj da je dakle podnio predmetu tužbu iako nije ispoštovao prethodno opisanu zakonsku proceduru temeljem koje se moglo doći do potpunog utvrđenja činjeničnog stanja koje je ključno za donošenje odluke u predmetnom sporu. Jednako tako tužitelj da je maliciozno izostavljao dostupnu mu dokumentaciju koja ide u korist radniku IZ, maliciozno je prikazivao ključne činjenice vezane uz navodne povrede ispunjavanja radnih obveza radnika IZ. Na temelju tako krnjeg i netočnog Zahtjeva za izdavanje suglasnosti na otkaz Ivanu IZ od 23. rujna 2024. tuženik da se očitovao kako je mogao. Pri tome se napominje da je tuženiku već od prije poznato, a što se i sada ispostavilo točnim i osnovanim, da je motiv postupanja tužitelja, odnosno želja da radniku IZ da otkaz pod svaku cijenu, sasvim drugi od njegovog navodnog ne ispunjavanja radnih obveza. Naime, djelovanje radnik IZ kao člana tuženika i njegovo zalaganje da tužitelj popravi, ispravi i unaprijedi proces rada kao i da poštuje prava radnika tužitelja očito su nešto što tužitelju ne odgovara, te je to motiv njegova ovakva postupanja. Tuženik ističe da osnove za donošenje predmetne odluke u korist tužitelja nema, a sve imajući u vidu detaljno i okolnosno pojašnjenje činjenice vezane uz navodne povrede radnih obveza radnika IZ. Sve ovo uz ponovnu napomenu da tuženiku nisu dostavljeni podaci važni za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika IZ, da mu nije dostavljen nacrt/prijedlog namjeravane odluke o otkazu skrivljenim ponašanjem radnika IZ, da nije ispoštovana zakonska procedura zaštite radnikovih prava koja bi dala odgovore na otvorena konkretna pitanja (pravo na obranu radnika IZ) te da nije navedeno zašto je tome tako, tako da je tužitelj tuženiku dostavio krnje podatke i dokumentaciju onemogućivši tuženika da stvar sagleda u cijelili i konkretnije se očituje. Na kraju se navodi da i nadalje ostaje nejasno koje je to povrede radne obveze radnik IZ konkretno počinio, a kamoli kojim se dokazima to dokazuje. Tužitelj da u tužbi također nije naveo niti jednu okolnost, a kamoli dokaz kojim bi pobio uvjerljivo osporavanje tuženika o traženju prethodne suglasnosti na otkaz. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja da tuženiku naknadi troškove postupka.
3. Kako je tuženik zatražio o tijeku ove parnice obavijestiti treću osobu IZ, sud je sukladno čl. 211. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) isto i učinio dopisom od 07. studenog 2024., po zaprimanju kojeg je dopisa IZ podneskom od 03. srpnja 2025. prijavio svoje umješanje u parnicu na strani tuženika, navodeći da se pridružuje navodima tuženika kao i svim njegovim dokaznim prijedlozima. Iako se tuženik usprotivio umješanju IZ u ovu parnicu na strani tuženika navodeći da isti za takvo umješanje nema pravni interes kao i da je isti zakonski zastupnik tuženika i stoga u mogućnosti sudjelovati u parnici i nazočiti sudskim ročištima, sud je ocijenio da je postojanje pravnog interesa IZ za uspjeh tuženika u ovom postupku nedvojbeno, a obzirom neuspjeh tuženika u postupku ima izravan učinak na prava IZ budući tužitelj tužbom traži nadomještaj odluke tuženika upravo za otkazivanje ugovora o radu radnika IZ, slijedom kakvog je utvrđenja sud temeljem čl. 206. ZPP rješenjem donesenim na pripremnom ročištu održanom 04. srpnja 2025. (list spisa 173) dopustio umješanje IZ (dalje: umješač) na strani tuženika u ovaj parnični postupak.
4. U dokaznom je postupku sud pročitao i pregledao zahtjev za davanje suglasnosti od 23. rujna 2024. s potvrdom o dostavi (list spisa 7-10), obavijest o osnivanju sindikata od 04. svibnja 2018. (list spisa 11-12), rješenje Ministarstva rada i mirovinskog osiguranja klasa:
UP/I-006-04/18-01/24 (list spisa 13-14), očitovanje Strukovnog sindikata pomoraca Jadrolinije od 30. rujna 2024. (list spisa 15-16), e-mail od 03. rujna 2024. (list spisa 17), e- mail od 11. rujna 2024. (list spisa 18, 79), izjavu o obavljenom uvježbavanju (familijarizaciji) od 10. rujna 2024. (list spisa 19-20, e-mail od 19. kolovoza 2024. (list spisa 21), e-mail od 19. kolovoza 2024. (list spisa 22), e-mail od 19. kolovoza 2024. (list spisa 23), e-mail od 20. kolovoza 2024. (list spisa 24), e-mail od 22. kolovoza 2024. (list spisa 25), e-mail od 23. kolovoza 2024. (list spisa 26), e-mail od 26. kolovoza 2024. (list spisa 27), e-mail od 30. kolovoza 2024. (list spisa 28), e-mail od 02. rujna 2024. (list spisa 29), e-mailove od 02. kolovoza 2024. (list spisa 30), e-mailove od 29. srpnja 2024. (list spisa 31-32), e-mailove od 09. i 02. kolovoza 2024. (list spisa 33-34), e-mailove od 02. kolovoza 2024. (list spisa 37- 41), upozorenje o obvezama iz radnog odnosa i mogućnost otkaza od 08. kolovoza 2024. (list spisa 42-43), svjedodžbu o sigurnosti putničkog broda Hanibal Lucić (list spisa 44-45), svjedodžbu o sigurnosti putničkog broda Sv. Juraj (list spisa 46-47), svjedodžbu o sposobnosti broda Sv. Juraj za plovidbu (list spisa 48-50), svjedodžbu o sposobnosti broda Hanibal Lucić za plovidbu (list spisa 51-53), svjedodžbu o klasi broda Sv. Juraj (list spisa 54-57), svjedodžbu o klasi broda Hanibal Lucić (list spisa 58-61), e-mail od 19. veljače 2024. (list spisa 74), liječnička svjedodžba (list spisa 75), primopredajni zapisnik zapovjednika (list spisa 76-77), e-mail od 04. rujna 2024. (list spisa 78), Pravilnik o radu iz lipnja 2023. godine (list spisa 88-136), Pravilnik o ukrcaju pomorca na brod od 23. veljače 2015. (list spisa 137- 139), Ugovor o radu od 29. prosinca 2023. (list spisa 140-144) i e-mail (list spisa 171) te je saslušao svjedoke SZ (list spisa 173-176), HZ (list spisa 176-178), FZ (list spisa 178-179), LZ (list spisa 180) i DZ (list spisa 193-194) te je saslušao zakonskog zastupnika tuženika IZ (list spisa 195-196). Izvedeni su time u postupku svi po strankama predloženi dokazi, osim prijedloga tuženika i umješača za pribavu i čitanje spisa Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr- 239/2024 jer je sud ocijenio da izvođenje tog dokaza, obzirom na predmet tog spora, nije relevantno za utvrđenje pravno relevantnog činjeničnog stanja za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu u ovom sporu te osim prijedloga tuženika za saslušanje svjedoka TZ, AZ i ŽZ (predloženih na okolnost da li je IZ odbio ukrcaj/iskrcaj na brodove kako to tužitelj tvrdi) budući je taj dokazni prijedlog iznesen tek nakon zaključenja prethodnog postupka, a tuženik ne navodi razloge poradi kojeg ovaj dokazni prijedlog (koji predlaže izvesti u svezi navoda tužbe koje je osporio odnosno na okolnosti koje je iznio već u odgovoru na tužbu) bez svoje krivnje nije mogao iznijeti najkasnije do zaključenja prethodnog postupka poradi čega nije bilo uvjeta za prihvaćanje ovog dokaznog prijedloga temeljem čl. 299.a st. 2. ZPP. Za razliku od tog dokaznog prijedloga, sud je prihvatio dokazni prijedlog tuženika za saslušanje svjedoka DZ, iako je i ovaj dokaz predložen tek nakon zaključenja prethodnog postupka, a budući je tuženik tek na glavnoj raspravi (iz iskaza svjedoka LZ) saznao da bi DZ bila osoba koja bi (obzirom na svoje ranije radno mjesto kod tužitelja) mogla imati saznanja o predmetu ovog spora, dakle, budući tuženik bez svoje krivnje nije mogao najkasnije do zaključenja prethodnog postupka predložiti saslušanje ovog svjedoka.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5.1. Tužitelj tužbom traži da sud presudom nadomjesti suglasnost tuženika za odluku tužitelja o redovitom otkazu ugovora o radu radnika IZ zbog skrivljenog ponašanja radnika, a koju suglasnost je tuženik uskratio dopisom od 30. rujna 2024. pa je tako predmet ovog spora nadomještaj (presudom) suglasnosti sindikata za odluku o otkazu ugovora o radu radnika.
5.2. Odredba čl. 165. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje: ZoR) propisuje da radnici imaju pravo, po svojem slobodnom izboru, utemeljiti sindikat te se u njega učlaniti, uz uvjete koji mogu biti propisani samo statutom ili pravilima tog sindikata.
5.3. Sukladno odredbi čl. 187. st. 1. i st. 2. ZoR sindikati samostalno odlučuju o načinu njihova zastupanja kod poslodavca te sindikati koji imaju najmanje pet zaposlenika kod određenog poslodavca mogu imenovati ili izabrati jednog ili više sindikalnih povjerenika pri čemu st. 3. tog članka propisuje da je sindikalni povjerenik radnik koji je u radnom odnosu kod poslodavca.
5.4. Odredba čl. 188. st. 1. toč. 1. ZoR propisuje da sindikalnom povjereniku za vrijeme obavljanja te dužnosti i šest mjeseci nakon prestanka te dužnosti, a bez suglasnosti sindikata, nije moguće otkazati ugovor o radu.
5.5. Pri tome, čl. 188. st. 3. ZoR propisuje da ako sindikat uskrati suglasnost na otkaz, uskrata mora biti pisano obrazložena, a poslodavac može u roku od petnaest dana od dana dostave očitovanja sindikata zatražiti da suglasnost nadomjesti sudska odluka.
5.6. Sukladno čl. 115. st. 1. toč. 3. ZoR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisano ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdan razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).
6. U parničnom postupku u kojem poslodavac koji namjerava otkazati ugovor o radu radnika traži nadomještaj suglasnosti sindikata dakle postupku koji se vodi prema čl. 188. st. 3. ZoR, dovoljno je da poslodavac kao tužitelj dokaže da postoji samo osnovana sumnja o ostvarenju otkaznog razloga, a kakvo pravno shvaćanje zauzima Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-1094/1997-2 od 18. veljače 1998. u kojoj navodi da je u sudskom postupku koji se vodi prema čl. 182. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 38/95, 54/95, 65/95), a koja odredba odgovara u ovom postupku primjenjivoj odredbi čl. 188. st. 3. ZoR, potrebno ocijeniti da li poslodavac namjerava otkazati ugovor o radu iz razloga koje Zakon o radu propisuje kao dopuštene razloge za otkaz, da li se radi o zaposleniku kojem se može otkazati ugovor o radu te da li poslodavac navodima i predloženim dokazima upućuje na postojanje osnovane sumnje da se ostvario razlog za otkaz ugovora o radu. Takvo je pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske ustaljeno u sudskoj praksi te potvrđeno primjerice i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1277/2016-2 od 27. rujna 2016. u kojoj se navodi da je pogrešno tumačenje da bi poslodavac već u postupku prije otkazivanja ugovora o radu (u postupku povodom traženja prethodne suglasnosti) morao dokazati da je ostvaren razlog za otkaz ugovora o radu, i to iz razloga što bi takvo tumačenje ovlaštenja sindikata iz čl. 249. st. 2. (tada važećeg) Zakona o radu dovodilo poslodavca u situaciju da vodi dva postupka u kojima bi (u svakom postupku zasebno) i to jednom u odnosu na sindikat, a drugi put u odnosu na radnika morao dokazivati ostvarenje istog razloga za otkaz, a što po ocjeni Vrhovnog suda nije bila intencija zakonodavca, što je moguće zaključiti već iz propisivanja izuzetno kratkog roka za izjašnjenje sindikata o davanju ili uskrati suglasnosti. Isto tako, nije u ovoj vrsti postupka, za potrebe uspjeha sa tužbenim zahtjevom postavljenim temeljem čl. 188. st. 3. ZoR, poslodavac dužan dokazati, a kako to pogrešno smatra tuženik, da je prethodno pokretanju ovog postupka ispunio obvezu iz čl. 119. ZoR (pisano upozoriti radnika na obveze iz radnog odnosa te omogućiti radniku iznošenje obrane) budući je pitanje ispunjenja obveza iz čl. 119. st. 1. i st. 2. ZoR pitanje koje utječe na ocjenu dopuštenosti otkaza ugovora o radu (poradi čega sud o istom raspravlja u postupku pokrenutom radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu), a ne pitanje koje je od utjecaja na osnovanost zahtjeva poslodavca za nadomještaj suglasnosti sindikata za otkaz ugovora o radu (pa da bi sud o tome raspravljao u ovom postupku).
6.1. Stoga je sud u ovom postupku kao pravno relevantno za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu utvrđivao kao prvo, da li tužitelj namjerava otkazati ugovor o radu radnika IZ iz razloga koje ZoR propisuje kao dopuštene razloge za otkaz; kao drugo, da li se radi o zaposleniku kojem se može otkazati ugovor o radu; te kao treće, da li tužitelj svojim navodima i predloženim dokazima upućuje na postojanje osnovane sumnje da se ostvario razlog za otkaz ugovora o radu radnika IZ.
6.2. Nije sud u ovom postupku ocjenjivao da li su razlozi poradi kojih tužitelj namjerava otkazati ugovor o radu radnika IZ, u konkretnim okolnostima ovog slučaja, opravdani razlozi za otkaz ugovora o radu IZ, budući sud u ovom postupku (koji se vodi temeljem čl. 188. st. 3. ZoR) nije ovlašten utvrđivati postojanje razloga opravdanosti otkaza ugovora o radu (iznad razine vjerojatnosti postojanja razloga koje ZoR propisuje kao dopuštene razloge za otkaz) niti je obveza tužitelja u ovoj vrsti spora nedvojbeno dokazati da je ostvaren razlog za otkaz ugovora o radu; ovo kao prvo, jer bi kako je to već gore navedeno to dovodilo poslodavca u situaciju da vodi dva postupka u kojima bi (u svakom zasebno) i to jednom u odnosu na sindikat, a drugom u odnosu na radnika morao dokazivati ostvarenje istog razloga za otkaz, a što nedvojbeno nije bila intencija zakonodavca kod propisivanja odredbe čl. 188. st. 3. ZoR te jer bi se to protivilo načelu ekonomičnosti postupka u ovom radnom sporu hitne naravi (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Revr-407/2013 od 16. srpnja 2014.); te kao drugo, jer je ovo spor između poslodavca i sindikata i stoga spor posebnog karaktera u kojem se pitanje uskrate suglasnosti za otkaz ugovora o radu razmatra ne iz perspektive postojanja opravdanih razloga za otkaz već iz perspektive razloga zbog kojih zakon uopće propisuje da je poslodavcu za otkaz sindikalnim povjerenicima potrebna prethodna suglasnost sindikata, a to je zaštita sindikalnih povjerenika od diskriminacije i šikaniranja od strane poslodavca zbog njihove sindikalne aktivnosti usmjerene na zaštitu prava radnika. Naime, izvjesnost postojanja zakonskog razloga za otkaz štiti zaštićene kategorije radnika od zlouporabe otkaza od strane poslodavca u smislu diskriminacije i šikaniranja, a istovremeno se ne ulaženjem u meritorno raspravljanje o postojanju opravdanog razloga za otkaz, izbjegava prejudicirati (ne)dopuštenost otkaza jer to (pitanje) može biti samo predmet eventualnog naknadnog postupka pokrenutog od strane samog radnika temeljem čl. 133. ZoR (tako i Županijski sud u Zagrebu poslovni broj Gž R-3540/2021-3 od 04. listopada 2022.). Naglašava se pri tome da sama činjenica da je poslodavac u ovom postupku ishodio suglasnost za otkaz ugovora o radu, ne znači automatski da će sud odbiti zahtjev radnika u eventualnom naknadnom postupku u kojem radnik traži utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu, a to zato jer sud koji u ovom postupku nadomještaja suglasnosti za otkaz ne ispituje činjenično stanje kao što će to učiniti sud (po prijedlogu stranaka) u postupku koji se pokreće radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu. U ovom je postupku, koji se vodi po čl. 188. st. 3. ZoR, dovoljno da tužitelj učini vjerojatnim postojanje razloga zbog kojeg je sukladno ZoR dopušteno otkazati ugovor o radu dok će u postupku koji eventualno bude pokrenut povodom otkaza ugovora o radu ovdje tužitelj (tamo kao tuženik) morati nedvojbeno dokazati postojanje otkaznog razloga kao i da je otkaz ugovora o radu zbog upravo tog razloga u konkretnim okolnostima slučaja dopušten (tako i Županijski sud u Zagrebu u presudi poslovni broj Gž R-3540/2021-3 od 04. listopada 2022. i Županijski sud u Splitu u presudi poslovni broj Gž R-337/2019-2 od 21. studenog 2019.).
7. Među strankama u ovom postupku nije sporno da je IZ iz [adresa], radnik tužitelja zaposlen temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu Zapovjednik II, a kako to proizlazi i iz Ugovor o radu od 29. prosinca 2023. (list spisa 140-144). Dakle, nije sporno da su tužitelj kao poslodavac i IZ kao radnik u radnom odnosu.
7.1. Nadalje, među strankama nije sporno niti to da je IZ kod tužitelja od strane Strukovnog sindikata pomoraca Jadrolinije ovdje tuženika izabran za sindikalnog povjerenika, a isti je ujedno i predsjednik ovog sindikata. Navedeno osim što nije sporno proizlazi i iz obavijesti o osnivanju sindikata od 04. svibnja 2018. (list spisa 11-12) i rješenja Ministarstva rada i mirovinskog osiguranja klasa: UP/I-006-04/18-01/24 (list spisa 13-14).
7.2. Također, u postupku nije sporno da je tužitelj kao poslodavac od tuženika zatražio suglasnost za otkazivanje ugovora o radu radniku IZ (redovitim otkazom zbog skrivljenog ponašanja radnika) i to pisanim zahtjevom za davanje suglasnosti od 23. rujna 2024. (list spisa 7-9), koji je zahtjev tuženik uredno zaprimio 26. rujna 2024. (list spisa 10).
7.3. Pri tome, uvidom u zahtjev za davanje suglasnosti od 23. rujna 2024. (list spisa 7-9) sud utvrđuje da je tužitelj kao prvo, uvodno naveo da se radi o traženju poslodavca iz čl. 188. Zakona o radu; kao drugo, specificirao o kojem se točno radniku radi tj. specificirao je za otkazivanje ugovora kojeg točno radnika se traži suglasnost (IZ) i zbog kojeg se razloga ta suglasnost traži (činjenice da je isti sindikalni povjerenik tog sindikata); kao treće, jasno naveo da poslodavac IZ želi otkazati ugovor o radu redovitim otkazom zbog skrivljenog ponašanja radnika, dakle, jasno je definirao o kojoj vrsti otkaza se radi; te kao četvrto, precizirao radnje koje poslodavac smatra opravdanim razlogom za otkaz ugovora o radu ovog radnika te je specificirao da te radnje prema ocjeni poslodavca predstavljaju osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa normiranu čl. 125. st. 2. Pravilnika o radu poslodavca (neodazivanje na poziv za ukrcaj). Neosnovanim se slijedom takvog utvrđenja suda ukazuju navodi tuženika da je zahtjev kojim tužitelj od tuženika traži suglasnost za otkaz ugovora o radu radnika IZ nepotpun, sam sebi proturječan, konfuzan, djelomično općenit i da iz istog uopće nije jasno o kojim bi se povredama radnika IZ radilo. Što se pak tiče navoda tuženika da tužitelj u tom zahtjevu nije naveo popratne dokaze, sud ističe da je u zahtjevu za davanje suglasnosti od 23. rujna 2024. (list spisa 7-9) tužitelj izričito naveo da se uz zahtjev dostavlja e-mail korespondencija (iz koje prema ocjeni poslodavca proizlazi da je radnik počinio povrede obveze iz radnog odnosa), međutim, u svezi ovog sud dodaje da u fazi traženja suglasnosti za otkazivanje ugovora o radu od sindikata nije niti obveza poslodavca dokazati postojanje opravdanih razloga za otkaz ugovora o radu već poslodavac takvu obvezu ima samo pred sudom u sudskom postupku koji se vodi radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu (tako i Županijski sud u Zagrebu u presudi poslovni broj Gž R-3540/2021-3 od 04. listopada 2022.), poradi čega činjenica da poslodavac u postupku traženja suglasnosti sindikata nije priložio dokaze kojima nedvojbeno dokazuje postojanje razloga za otkaz ne čini njegovo traženje suglasnosti manjkavim niti nezakonitim.
7.4. Konačno, među strankama nije sporno niti to da je tuženik uskratio suglasnost za otkaz ugovora o radu radnika IZ te da je tužitelj očitovanje Strukovnog sindikata pomoraca Jadrolinije od 30. rujna 2024. (list spisa 15-16) kojim tuženik uskraćuje suglasnost za otkaz ugovora o radu zaprimio 03. listopada 2024., a što predmetnu tužbu koja je sudu podnesena 16. listopada 2024. čini pravodobnom u smislu čl. 188. st. 3. ZoR.
8. Temeljem tih među strankama u ovom postupku nespornih činjenica, sud utvrđuje da je radnik IZ radnik kojem poslodavac sukladno odredbama ZoR može otkazati ugovor o radu odnosno da se ne radi o radniku kojem se sukladno odredbama ZoR ne može otkazati ugovor o radu. Naime, IZ ne spada u skupinu radnika kojima je sukladno odredbama ZoR zabranjeno otkazati ugovor o radu (za vrijeme trajanja određenih okolnosti odnosno u određenom vremenskom periodu kako je to propisano čl. 34. i čl. 38. ZoR).
8.1. Nadalje, razmatrajući razloge poradi kojih tužitelj namjerava otkazati ugovor o radu radnika IZ, postupanja IZ koja tužitelj opisuje u zahtjevu za davanje suglasnosti od 23. rujna 2024. (list spisa 7-9) te u predmetnoj tužbi, sud utvrđuje i to da se radi o razlozima koji su sukladno ZoR dopušteni razlozi za otkaz ugovora o radu, odmah pri čemu sud ističe da za ocjenu činjenice da li određeno postupanje prema svojoj naravi predstavlja dopušteni razlog za otkaz sukladno ZoR, nije relevantno da li je radnik uistinu i poduzeo to ponašanje. Naime, tužitelj tvrdi da je IZ u nekoliko navrata tijekom ljeta 2024. godine po pozivu poslodavca neopravdano odbio ukrcaj na brod. Konkretno, tužitelj (kao razloge zbog kojim namjerava otkazati ugovor o radu) navodi da je 29. srpnja 2024. tužitelj putem e-maila u 13,31 sati pozvao radnika IZ da se 06. kolovoza 2024. javi na ukrcaj na M/T ŠZ, što da je radnik odbio bez valjanog opravdanja istoga dana u 15,26 sati; da je dana 02. kolovoza 2024. tužitelj putem e-maila u 11,30 sati pozvao radnika IZ da se 06. kolovoza 2024. javi na ukrcaj na M/T ŠZ, što da je radnik odbio višekratno bez valjanog opravdanja istoga dana u 12,16 sati i 13:29 sati; da je dana 19. kolovoza 2024. tužitelj putem e-maila u 12,49 sati pozvao radnika da se 20. kolovoza 2024. javi na ukrcaj na M/T ŠZ, što da je radnik odbio bez valjanog opravdanja istoga dana u 13,38 sati kao i dana 20. kolovoza 2024. u 13,12 sati, 22. kolovoza 2024. u 8,04 sati, 23. kolovoza 2024. u 7,30 sati, 26. kolovoza 2024. u 07,44 sati, 30. kolovoza 2024. u 11,31 sati te 02. rujna 2024. u 08,01 sati; da je dana 03. rujna 2024. tužitelj putem e-maila u 14,18 sati pozvao radnika da se 04. rujna 2024. javi na ukrcaj i familijarizaciju na M/T H, što da je radnik i učinio, ali da je nakon uspješno obavljene familijarizacije 11. rujna 2024. u 07,02 sati mailom svojevoljno odbio preuzeti zapovjedništvo na tom brodu bez valjanog opravdanja te da je svojevoljno napustio brod bez naloga iskrcaja od strane tužitelja uz niz uvreda upućenih predstavnicima i ovlaštenim osobama poslodavca. Kada sud tako opisano ponašanje (radnje) cijeni u svezi sa kao prvo, činjenicom da je sukladno čl. 7. st. 1. ZoR obveza radnika postupati prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, a nedvojbeno je da je jedna od obveza radnika IZ zaposlenog na radnom mjestu Zapovjednik II upravo ukrcaj na brod po pozivu/nalogu poslodavca, koju obvezu radnika IZ definira i Pravilnik o ukrcaju pomoraca na brod (list spisa 137-139) kao i Ugovora o radu sklopljen 29. prosinca 2023. (list spisa 140-144); te kao drugo, sa sadržajem čl. 125. st. 2. Pravilnika o radu tužitelja iz lipnja 2023. godine (list spisa 88-136) koji izričito propisuje da su neodazivanje na poziv za ukrcaj i neizvršenje naloga za ukrcaj osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, ovaj sud kao nedvojbeno utvrđuje da ponašanje za koje tužitelj tereti radnika IZ u zahtjevu za davanje suglasnosti od 23. rujna 2024. (list spisa 7-9) i predmetnoj tužbi, ono ponašanje radi kojeg mu namjerava otkazati ugovor o radu – odbijanje ukrcaja na brod i ne ukrcaj na brod po pozivu tužitelja bez opravdanog razloga, po svojoj naravi predstavlja razlog zbog kojeg je sukladno ZoR dopušteno otkazati ugovor o radu, ovo obzirom je čl. 115. st. 1. toč. 3. ZoR propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) u slučaju kad radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika), a nedvojbeno se pri tome ne radi o razlozima iz čl. 117. ZoR koji propisuje koji su to neopravdani razlozi za otkaz ugovora o radu.
8.2. Konačno, cijeneći sadržaj svih dokaza izvedenih u ovom postupku kako zasebno tako i u međusobnoj svezi, ocjena je ovog suda da je tužitelj učinio vjerojatnim da je radnik IZ poduzeo gore opisana ponašanja odnosno da je tužitelj svojim navodima i predloženim dokazima uputio na postojanje osnovane sumnje da se ostvario razlog za otkaz ugovora o radu radnika IZ dok s druge strane, tuženik predloženim dokazima nije učinio niti vjerojatnim da je stvarna namjera tužitelja otkazati ugovor o radu radnika IZ zbog njegovog sindikalnog djelovanja i aktivnosti u svojstvu sindikalnog povjerenika. Ponavlja se, pri ocjeni ove činjenice sud nije ulazio u meritorno odlučivanje o postojanju opravdanog razloga za otkaz jer to (pitanje) može biti samo predmet eventualnog naknadnog postupka pokrenutog od strane samog radnika temeljem čl. 133. ZoR.
8.3. Naime, iz e-mailova od 29. srpnja 2024. (list spisa 31-32) proizlazi da je tužitelj 29. srpnja 2024. u 13,31 sati radnika IZ pozvao na ukrcaj na m/t ŠZ dana 06. kolovoza 2024., ali da je IZ **.**.2024. u 15,26 sati tužitelju, povratno na e-mail tužitelja kojim ga se poziva na ukrcaj, odgovorio da obzirom su kolege svi redom zapovjednici ili drugi pomorci zatražili izmjenu plovnih jedinica zbog inih razloga, da ništa drugo ni on ne traži nego izmjenu plovne jedinice ili broda pa da zbog razloga koje je već rekao gosp. F još jednom moli za promjenu plovne jedinice ili broda, a nakon kakvog se odgovora tužitelju radnik IZ nesporno nije ukrcao na m/t ŠZ **.**.2024. Nadalje, iz e-mailova od 02. kolovoza 2024. (list spisa 30) proizlazi da je tužitelj 02. kolovoza 2024. u 11,30 sati radnika IZ pozvao na ukrcaj na m/t ŠZ dana 06. kolovoza 2024., ali da je IZ **.**.2024. u 12,16 sati tužitelju, povratno na e-mail tužitelja kojim ga se poziva na ukrcaj, odgovorio da on još uvijek traži izmjenu broda ili plovne jedinice, ponovno istog dana 02. kolovoza 2024. u 13,29 sati tužitelju uputivši e-mail u kojem navodi da moli pisani odgovor nadređenih osoba sa potpisom u vezi njegovog zahtjeva za izmjenu broda ili plovne jedinice što traži u svrhu dokazivanja da su nesposobni alkoholičari po sistemu jedan do dva broda u cijeloj karijeri u povoljnijem i plaćenijem položaju od onih koji su 20 godina u Jadroliniji i imaju cca 20 brodova za sebe, što proizlazi iz e-maila od 02. kolovoza 2024. (list spisa 37), a nakon kakvih se odgovora radnik IZ nesporno nije ukrcao na m/t ŠZ **.**.2024. Nadalje, iz e-maila od 19. kolovoza 2024. (list spisa 21) proizlazi da je tužitelj 19. kolovoza 2024. u 12,54 sata radnika IZ pozvao na ukrcaj na m/t ŠZ dana 20. kolovoza 2024., ali da je IZ **.**.2024. u 13,38 sati tužitelju, povratno na e-mail tužitelja kojim ga se poziva na ukrcaj, odgovorio da još uvijek nije dobio odgovor na njegovu zamolbu ili zahtjev koji je uputio te da moli promptno očitovanje, a ukoliko tužitelj ne odgovori da će to on smatrati nejednakim postupanjem uz navod da ponavlja da on želi promjenu plovne jedinice, a kako to proizlazi iz e-maila od 19. kolovoza 2024. (list spisa 22). Nesporno je pri tome da se radnik IZ nije ukrcao na m/t ŠZ **.**.2024., pri čemu iz e-maila od 19. kolovoza 2024. (list spisa 23), e-maila od 20. kolovoza 2024. (list spisa 24), e-maila od 22. kolovoza 2024. (list spisa 25), e-maila od 23. kolovoza 2024. (list spisa 26), e-mail od 26. kolovoza 2024. (list spisa 27), e- maila od 30. kolovoza 2024. (list spisa 28) i e-maila od 02. rujna 2024. (list spisa 29) proizlazi da je radnik IZ tužitelju slao e-mailove u kojima opetovano traži odgovor na njegov zahtjev za izmjenu plovne jedinice ili broda i informacije u svezi zapošljavanja „na kopnu“. Konačno, iz e-maila od 11. rujna 2024. (list spisa 18, 79) proizlazi da je radnik IZ **.**.2024. tužitelja obavijestio da neće preuzeti održavanje linije (m/t Sv. Juraj) koja je u E i F kategoriji, a održavanje koje bi prema nalogu tužitelja trebao preuzeti 11. rujna 2024., uz molbu da ga prilikom slijedećeg ukrcaja pozovu na „bolji brod“ koji je cijelu godinu u kategorijama A, B ili minimalno C, uz navod da je do utorka 17. rujna 2024. zauzet pa da ga se o eventualnim promjenama vezano za „bolji brod“ ili posao na kopnu kontaktira, nakon kakvog se odgovora nesporno radnik IZ nije ukrcao na m/t Sv. Juraj 11. rujna 2024. Kada u svezi takvog sadržaja komunikacije između radnika IZ i službe tužitelja koja zapovjednike poziva na ukrcaj na brodove tužitelja sud cijeni kao prvo, činjenicu da je razlog odbijanja ukrcaja na brod (preuzimanja plovne linije) traženje izmjene plovne jedinice ili broda, a ne privremena nesposobnost za rad, pravo na plaćeni dopust ili pak konkretizirana opasnost koju mjesto i sredstvo rada predstavlja za sigurnost i zdravlje radnika; kao drugo, činjenicu da Pravilnik o ukrcaju pomorca na brod (list spisa 137-139) važeći kod tužitelja 2024. godine propisuje (članak 1.) da se zapovjednik i članovi posade ukrcavaju na temelju naloga za ukrcaj koji izdaje referent za pomorske kadrove, (članak 2.) da se je pomorac dužan javiti službeno upućenom pozivu za ukrcaj (telefonski poziv, brzojav, e-mail itd.) te je obvezan promptno i bez odlaganja odgovoriti na njega i (članak 3.) da pomorac može iznimno odbiti poziv za ukrcaj tj. odgoditi ukrcaj za određeni period iz razloga bolesti pomorca ili pak prava na plaćeni dopust utvrđen aktima poslodavca, a da neodazivanje na poziv za ukrcaj i neizvršenje naloga za ukrcaj predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa i podliježe sankciji izricanja otkaza ugovora o radu; kao treće, činjenicu da iz svjedodžbe o sigurnosti putničkog broda Hanibal Lucić (list spisa 44- 45), svjedodžbe o sigurnosti putničkog broda Sv. Juraj (list spisa 46-47), svjedodžbe o sposobnosti broda Sv. Juraj za plovidbu (list spisa 48-50), svjedodžbe o sposobnosti broda Hanibal Lucić za plovidbu (list spisa 51-53), svjedodžbe o klasi broda Sv. Juraj (list spisa 54-57) i svjedodžbe o klasi broda Hanibal Lucić (list spisa 58-61) proizlazi da su u vrijeme kada je tužitelj radniku IZ nalagao ukrcaj na brodove Hanibal Lucić i Sv. Juraj ovi brodovi imali sve potrebne svjedodžbe i uvjerenja za plovidbu; kao četvrto, činjenicu da iz iskaza niti jednog od saslušanih svjedoka ne proizlazi da bi razlog zbog kojeg tužitelj namjerava otkazati ugovor o radu radnika IZ bilo njegovo sindikalno djelovanje i aktivnost dok iz iskaza svjedoka SZ, HZ i FZ proizlazi to da IZ nije postupio po pozivu/nalogu tužitelja za ukrcaj na brodove ŠZ i Sv. Juraj, dakle, identično onome što proizlazi iz gore navedenih materijalnih dokaza; te kao peto, činjenicu da je čl. 125. st. 2. Pravilnika o radu tužitelja iz lipnja 2023. godine (list spisa 88-136) propisano da su neodazivanje na poziv za ukrcaj i neizvršenje naloga za ukrcaj osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, identično čemu propisuje i čl. 3. Pravilnika o ukrcaju pomorca na brod (list spisa 137-139); ovaj sud utvrđuje da je tužitelj svojim navodima i predloženim dokazima uputio na postojanje osnovane sumnje (učinio je vjerojatnim) da se ostvario razlog za otkaz ugovora o radu radnika IZ koji iznosi u zahtjevu za davanje suglasnosti upućenom tuženiku (list spisa 7-9). Naime, svjedokinja SZ (list spisa 173-176) sudu iskazuje da ona kao zaposlenica tužitelja ima saznanja da je tijekom ljeta 2024. godine radnik IZ, inače dugogodišnji zaposlenik tužitelja, odbio ukrcaj na brod nakon što je od strane tužitelja pozvan na ukrcaj, pa da kako je time povrijedio obvezu iz radnog odnosa je tužitelj pokrenuo postupak sukladno Zakonu o radu za ishođenje suglasnosti sindikata za otkazivanje njegovog ugovora o radu, pojašnjavajući da ona o navedenom ima saznanja jer je izvršni direktor ljudskih potencijala ranije resursa u sklopu kojeg odjela postoji služba za upravljanje pomorskim kadrovima sada potencijalima koja upravlja ukrcajem i iskrcajem radnika tužitelja na brodove koja komunicira s radnicima u svezi toga, to da su koordinator rotacije posade GZ i rukovoditelj HZ pa da je ona od djelatnika zaposlenih u toj službi saznala da je tužitelj putem e- maila, što da je uobičajeni način komunikacije tužitelja s radnicima, pozvan više puta na ukrcaj na brod, a što je odbio učiniti isto putem e-maila. Svjedokinja SZ je dalje iskazala i to da nije u opisu njenog radnog mjesta ocjena osnovanosti razloga koje radnik navedi kao osnovu odbijanja ukrcaja na brod, ali da tužitelj ima Pravilnik o ukrcaju pomoraca na brod u kojem su navedeni razlozi zbog kojih se može odbiti ukrcaj na brod, a da ono što je IZ naveo ovim prilikama nije jedan od tih razloga. Dalje je ova svjedokinja iskazala da se IZ svojim sindikalnim djelovanjem i aktivnostima ističe jer je često na televiziji, ali da se ne ističe više gledano u odnosu na druge sindikalne povjerenike koji djeluju kod tužitelja, koji da su isto na televiziji, izričito navodeći da nije točno da tužitelj IZ želi otkazati ugovor o radu zbog toga što je on sindikalni povjerenik ili zbog njegove sindikalne aktivnosti već da mu želi otkazati ugovor o radu jer je svojim postupanjem, odbijanjem ukrcaja na brodove Hanibal Lucić i Sv. Juraj, prekršio radnu obvezu i stvorio poremećaje u poslovanju tužitelja. U opisu njenog posla da je ocjena da li će se protiv nekog radnika pokrenuti postupak zbog povrede radne obveze i ona da je ta koja je ocijenila da je IZ odbijanjem ukrcaja povrijedio radnu obvezu. Svjedok HZ (list spisa 176-178) iskazuje da on IZ poznaje poslovno, da kod tužitelja radi nešto manje od 6 godina, da je njegovo radno mjesto rukovoditelj službe za upravljanje pomorskim potencijalima i da ta služba zapravo popunjava brodove posadom, što da znači da oni članovima posade, radnicima tužitelja, šalju pozive za ukrcaj na brod i to sukladno internom pravilniku da mogu učiniti telefonski, SMS ili drugom porukom, telegramom ili e-mailom, u svezi ukrcaja konkretno IZ tijekom 2024. godine iskazavši da je IZ bio pozvan na ukrcaje pa je onda jedno vrijeme otvarao bolovanja, a onda da je prestao otvarati bolovanja i jednostavno bi na poziv za ukrcaj odgovorio e-mailom koji je prema sadržaju često bio uvredljiv i na rubu satire, a sadržaj kojeg je bio to da se on neće ukrcati na brod. Upitan da li je IZ pri tom odbijanju ukrcaja naveo razlog zbog kojeg se ne želi ukrcati, svjedok je iskazao da je bilo nekih razloga primjerice da želi promijeniti plovno područje ili da želi bolju plaću, ali da to nisu bili razlozi koji opravdavaju neukrcavanje radnika na brod, budući da opravdani razlozi mogu biti primjerice bolest ili neko zdravstveno stanje radnika, što da ovdje nije bio slučaj. Dalje je iskazao da su oni nakon prvog odbijanja IZ još nekoliko puta pozvali na ukrcaj, nadajući se da će izvršiti svoju plovidbenu dužnost, nadajući se zdravom razumu, ali da on ni po tim pozivima to nije učinio, a njegovo odbijanje ukrcaja da je poslodavcu problem jer tada mora pozvati drugog časnika i unaprijediti ga u zvanje zapovjednik, primiti novog časnika da popuni njegovo mjesto, familijarizirati tog novog unaprijeđenog časnika s brodom, za zapovijedanje kojim da je IZ bio osposobljen i već familijariziran, već gotov zapovjednik. Nakon toga da su oni čak odlučili IZ promijeniti plovno područje i brod, poslali ga na familijarizaciju na Sv. Juraj koju je uspješno završio i trebao preuzeti brod, a kada da se samoinicijativno bez naloga iskrcao s broda, opet ih izvrijeđao pisanim putem i otišao, nakon čega da ga više nisu pozivali, da mu je odbijanje postalo špranca, da je odbio jedan brod pa potom drugi brod. Svjedok HZ je iskazao i to da nije u opisu njegovog posla odlučivanje što se događa s radnikom koji napravi ovo što je opisao, on da je o tome obavijestio svjedokinju koja je bila prije njega u sudnici (sud ovdje ističe da je to nesporno svjedokinja SZ) koja onda odlučuje te je naveo da je u ovom slučaju IZ za njih (nesporno pod „njih“ svjedok podrazumijeva poslodavca ovdje tužitelja) zapovjednik, a ne predsjednik sindikata što znači da ovakvo ponašanje ne mogu tolerirati ni njemu ni bilo kojem drugom radniku koji nema veze sa sindikatom, pogotovo jer je on kao zapovjednik broda trebao biti primjer i predstavnik brodara. Na upit suda da li je namjera otkazivanja ugovora o radu IZ u bilo kakvoj vezi s njegovom sindikalnom aktivnošću, svjedok HZ je iskazao da nije ni slučajno, da oni imaju više od 100 zapovjednika koji su sindikalno aktivni, u različitim sindikatima, i da nitko od njih tko radi svoj posao nema nikakav problem. Konačno, svjedokinja FZ (list spisa 178-179), koja je kod tužitelja zaposlena kao koordinator rotacije pomorskih kadrova, sudu iskazuje da se usko rečeno ona bavi ukrcajem i iskrcajem pomoraca na brodove, da ona inače ne vodi ukrcaj i iskrcaj IZ, ali da je 2024. godine mijenjala kolegu i tako pokrivala IZ kojem da je poslala poziv na ukrcaj putem e-maila, čini joj se da je to bio kraj srpnja 2024. godine, na što joj je IZ odgovorio e-mailom tražeći drugi brod zbog njegove situacije u koju da ona nije upućena. Ona da je ovaj e-mail dužna proslijediti svom nadređenom, rukovoditelju službe HZ, što da je i učinila jer da on radi organizaciju tj. plan zapovjednika i upravitelja na brodu, nakon čega da joj je kroz par dana HZ rekao da ponovno pozove IZ na ukrcaj na brod Hanibal Lucić što da je ona i učinila, a nakon što ga je ponovno pozvala na ukrcaj, ne može se sjetiti da li je onda uslijedio usmeni poziv ili pisani e-mail budući ju je jednom IZ i nazvao, ona da mu je u razgovoru rekla da ona ne radi plan već da ona samo izvršava postojeći plan, a IZ da se niti na ovaj drugi poziv za ukrcaj nije ukrcao na brod (ŠZ) dodajući da ovim prilikama kada se povratno javio na njezine pozive za ukrcaj IZ njoj nije dao ni rekao opravdani razlog zbog kojeg se neće ukrcati na brod, pojašnjavajući da je opravdani razlog primjerice bolest tj. bolovanje, a toga da ovdje nije bilo. Ona da je i taj drugi neukrcaj prenijela nadređenom. Dakle, ona da je IZ uputila dva e-maila za ukrcaj i da je bio jedan poziv, a nakon toga da je prestala mijenjati kolegu negdje u kolovozu pa da više ne zna što se događalo s IZ. Iskaze ovih troje svjedoka u dijelu koji se odnose na činjenicu nepostupanja radnika IZ po nalogu tužitelja za ukrcaj na brodove ŠZ i Sv. S tijekom ljeta 2024. godine te razloge koje je IZ dao u svezi neukrcaja na brodove Hanibal ŠZ i Sv. Juraj sud je ocijenio uvjerljivim te ih je prihvatio kao istinite budući sva tri svjedoka o ovim činjenicama iskazuju međusobno u bitnom identično te jer je njihov iskaz o ovim činjenicama potvrđen i sadržajem materijalnih dokaza u spisu. Što se pak tiče svjedoka LZ (list spisa 180) isti je sudu iskazao da kod tužitelja radi kao izvršni direktor za tehničke i operativne poslove te da on nema saznanja u svezi namjere otkazivanja ugovora o radu IZ kojeg inače poznaje kao radnika tužitelja, pojašnjavajući da on nije dio kadrovske službe te da u sklopu opsega svog posla i posla svoje službe on nema saznanja o ovim pitanjima, izričito iskazujući da on nema saznanja da li je i kada te zbog kojeg razloga IZ odbio ukrcaj na brod jer da nikada njemu konkretno nije došao netko iz kadrovske i rekao da je IZ odbio ukrcaj ne neki brod, dodajući da je moguće da on tada ni nije bio na ovoj poziciji budući je na mjesto izvršnog direktora došao u rujnu 2024. godine, a prije njega da je na toj funkciji bio DZ. Međutim, niti svjedok DZ (list spisa 193-194), koji je kod tužitelja u vrijeme davanja iskaza zaposlen na radnom mjestu nautičko-tehnički inspektor, nije imao saznanja o radu IZ kod tužitelja, a budući je ovaj svjedok iskazivao da je IZ upoznao na suskom hodniku prije sudskog ročišta te iako je do rujna 2024. godine radio na radnom mjestu izvršni direktor za tehničke i operativne poslove on da nema saznanja o ukrcaju IZ na brodove tužitelja tijekom 2024. godine niti je o tome dobivao kakve obavijesti, pojašnjavajući da bi kao izvršni direktor o tome on mogao steći saznanja jedino ako bi ga inspektor obavijestio o nekom konkretnom problemu, a što da nije slučaj budući u toj funkciji nikada on nije dobio prijavu nekog problema u svezi ukrcaja i iskrcaja IZ na brod Hanibal Lucić, VZ ili Sv. Juraj, a niti za neki drugi brod, dalje navodeći da su prigovori u svezi ukrcaja IZ na bilo koji brod u domeni kadrovske službe uz dodatno pojašnjenje da bi njega kao izvršnog direktora i obavijestili da je neki zapovjednik odbio ukrcaj samo ako bi brod zbog tog odbijanja prestao ploviti pa ne bi bilo te brodske linije, što da se tijekom 2024. godine nije dogodilo, a ne i u slučaju kada imaju zapovjednika koji preuzima brod ili ostaje na bodu. Iako tako ovi svjedoci nemaju saznanja o razlozima zbog kojih tužitelj namjerava otkazati ugovor o radu radnika IZ, njihovi iskaze ne svjedoče niti u prilog tvrdnji tuženika da je stvarni razlog zbog kojeg tužitelj želi otkazati ugovor o radu IZ njegovo sindikalno djelovanje i njegovo zalaganje da tužitelj popravi, ispravi i unaprijedi proces rada i da poštuje prava radnika. Cijeneći u svjetlu posljednje navedenog iskaze svjedoka SZ i HZ koji izričito iskazuju da namjera otkazivanja ugovora o radu radnika IZ nema nikakve veze s njegovim aktivnostima u svojstvu sindikalnog povjerenika već isključivo s povredom radne obveze neodazivanjem na poziv poslodavca za ukrcaj te da je kod tužitelja zaposleno puno radnika koji su sindikalni povjerenici i u tom svojstvu aktivni isto kao i IZ, ali da nitko od njih nema problema ako uredno izvršava svoje radne obveze, a sve nadalje cijeneći u svjetlu izostanka ikakvih materijalnih dokaza o sadržaju sindikalne aktivnosti IZ te materijalnih dokaza koji bi upućivali da je sindikalna aktivnost radnika IZ stvarni razlog zbog kojeg mu tužitelj želi otkazati ugovor o radu, sud isključivo temeljem ocjene iskaza IZ nije našao dokazanim navode tuženika da je stvarna namjera tužitelja otkazati ugovor o radu IZ njegovo sindikalno djelovanje i zalaganje da tužitelj popravi, ispravi i unaprijedi proces rada i da poštuje prava radnika, a ne počinjena povreda radne obveze. Naime, iskaz IZ (list spisa 195-196) da je on od 2019. godine od poslodavca dobio tri upozorenja pred otkaz koji nemaju nikakve veze s time da bi povrijedio radnu obvezu već isključivo zbog toga što je na stranici sindikata pisao o tome što se sve događa u Jadroliniji, jednu opomenu jer je za tadašnjeg predsjednika uprave OZ rekao da ima oči širom zatvorene, drugu jer je govorio da Jadrolinija kupuje rabljene brodove karampane, a treću jer je sa službenog e-maila poslao kolegama e-mail u svezi organizacije prosvjeda, te da se ovdje u biti radi o tome da ga se Jadrolinija želi riješiti zbog toga što od 2018. godine javno govori o problemima koji postoje u Jadroliniji, a rezultat kojih problema da je ono za što zna cijela javnost, troje mrtvih kolega i drugih troje optuženih zbog toga; nije dokazan niti jednim materijalnim dokazom (primjerice dokazima na okolnost radnji koje je IZ poduzimao u svojstvu sindikalnog povjerenika ili dokazima o javnim istupima IZ u svezi načina obavljanja djelatnosti tužitelja), a niti u prilog ovakvom iskazu IZ svjedoči iskaz saslušanih svjedoka. Naime, dok je činjenica smrti radnika tužitelja u 2024. godini uistinu općepoznata činjenica iz svakodnevnog života, radnje CZ poduzimane u svojstvu sindikalnog povjerenika nisu općepoznata činjenica iz svakodnevnog života pa da iste ne bi trebalo dokazivati u ovom sporu, u kojem tuženik ističe da je upravo poduzimanje tih radnji razlog zbog kojeg tužitelj želi otkazati ugovor o radu IZ. Također, IZ sudu iskazuje da je tuženik 2022. godine u Gaženici u Zadru organizirao prosvjed pa kada sud cijeni taj navod da se radi o radnjama poduzetim 2022. godine, tada se ukazuje neživotnim i nelogičnim da bi tužitelj, ukoliko ugovor o radu IZ želi otkazati zbog njegove sindikalne aktivnosti, to činio 2024. godine odnosno čak 2 godine nakon godine u kojoj tuženik organizira spomenuti prosvjed. Osim toga, dalje IZ iskazuje da mu je od uprave tada poručeno da može odabrati brod na kojem želi ploviti ako neće prosvjedovati pa čak i da sud uzme kao nedvojbeno dokazano da je tužitelj IZ dao takvu ponudu, tada ne proizlazi da mu je tužitelj, zbog organiziranja prosvjeda i time sindikalne aktivnosti, prijetio otkazom.
9. Kako je dakle tužitelj prema ocjeni ovog suda svojim navodima i predloženim dokazima uputio na postojanje osnovane sumnje (učinio je vjerojatnim) da se ostvario razlog zbog kojeg namjerava otkazati ugovor o radu radnika IZ dok tuženik predloženim dokazima nije učinio niti vjerojatnim da je stvarna namjera tužitelja otkazati ugovor o radu IZ njegovo sindikalno djelovanje i zalaganje da tužitelj popravi, ispravi i unaprijedi proces rada i da poštuje prava radnika, utvrdivši pri tome i to da su razlozi poradi kojih tužitelj namjerava otkazati ugovor o radu radnika IZ, postupanja IZ koja tužitelj precizira u zahtjevu za davanje suglasnosti od 23. rujna 2024. (list spisa 7-9), razlozi poradi kojih se sukladno ZoR može otkazati ugovor o radu te da IZ ne spada u skupinu radnika kojima se sukladno ZoR ne može otkazati ugovor o radu; sud je tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim budući tuženik nije imao razloga uskratiti traženu suglasnost jer se ovdje na radi o otkazu ugovora o radu koji je vezan uz sindikalno djelovanje radnika IZ već o otkazu zbog neodazivanja radnika zaposlenog na mjestu Zapovjednik II po pozivu poslodavca za ukrcaj na brod (tako i Županijski sud u Splitu u presudi poslovni broj Gž R-337/2019-2 od 21. studenog 2019.) te je ovom presudom, temeljem čl. 188. st. 3. ZoR, sud nadomjestio traženu suglasnost za odluku o redovitom otkazu ugovora o radu radniku tužitelja IZ zbog skrivljenog ponašanja radnika, a koju je suglasnost tuženik uskratio dopisom od 30. rujna 2024.
9.1. Kakav pri tome značaj za pitanje dopuštenosti otkaza ugovora o radu IZ ima činjenica da je tužitelj u rujnu 2024. godine radnika CZ IZ uputio na familijarizaciju na brod Sv. Juraj uz navod da je radnik tražio izmjenu plovne jedinice pa da je tužitelj radniku odlučio izaći u susret, koja činjenica proizlazi iz e-maila od 04. rujna 2024. (list spisa 78); te nadalje činjenica da je tužitelj 2025. godine, dakle nakon što je radnik IZ odbio nekoliko naloga tužitelja za ukrcaj na brodove Hanibal Lucić i Sv. Juraj tijekom ljeta 2024. godine, istog za potrebe ukrcaja na brod Lara okarakterizirao kao radnika koji je zaslužio priliku uslijed svog rada, profesionalizma, truda i zalaganja te lojalnosti poslodavcu, koja pak činjenica proizlazi iz e-mail (list spisa 171); ne može biti predmet ovog postupka budući u ovom postupku, kako je to već ranije istaknuto, sud ne ocjenjuje da li razlozi radi kojih tužitelj namjerava otkazati ugovor o radu radnika IZ opravdavaju u postojećim okolnostima slučaja otkaz ugovora o radu, ali će isto nedvojbeno biti predmet eventualnog postupka koji će radnik IZ temeljem čl. 133. ZoR pokrenuti protiv odluke tužitelja o otkazu njegovog ugovora o radu.
10. Odluka o parničnom trošku je donesena temeljem čl. 154. st. 1. ZPP kojim je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, a temeljem koje je odredbe sud ocijenio neosnovanim zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u zatraženom iznosu od 2.000,00 Eura budući tuženik nije uspio u sporu dok je ocijenio osnovanim zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova kao stranke koja je u cijelosti uspjela sa tužbenim zahtjevom, ovo u visini utvrđenoj sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, dalje: Tarifa) te vodeći računa da predmet ovog spora nije isplata ni naknada štete pa da se troškovi odmjeravaju prema vrijednosti predmeta spora izraženoj kroz visinu tužbenog zahtjeva već da se ovdje radi o neprocjenjivom predmetu iz radnog odnosa iz Tbr. 7. toč. 2. al. 4. Tarife kao i vodeći računa da sukladno čl. 155. ZPP stranka ima pravo isključivo na naknadu onih troškova koji su bili nužni za vođenje parnice. Tužitelju su prema ocjeni suda osnovano nastali troškovi po osnovi zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to trošak sastava tužbe od 16. listopada 2024., trošak sastava prvog obrazloženog podneska od 08. studenog 2024. kojim se očituje na odgovor na tužbu, trošak zastupanja na pripremnom ročištu održanom 12. studenog 2024. i trošak zastupanja na ročištu 04. srpnja 2025. na kojem je zaključen prethodni postupak te je odmah održano ročište za glavnu raspravu (1 x 250 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 7. toč. 2. al. 4. Tarife), trošak pristupa na ročište glavne rasprave 09. rujna 2025. (1 x 50 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 7. toč. 2. Tarife) i trošak zastupanja na glavnoj raspravi održanoj 07. listopada 2025. (1 x 50 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 7. toč. 2. Tarife), a što sveukupno uz zatraženi i temeljem Tbr. 46. Tarife pripadajući PDV od 25% te uvećano za materijalne troškove nastale po osnovi sudskih pristojbi i to trošak u iznosu od 26,55 Eura kao ½ visine sudske pristojbe za tužbu punog iznosa 53,09 budući je tužitelj koji je tužbu podnio sudu e-komunikacijom imao mogućnost plaćanja ½ iznosa ove pristojbe te njegov propust platiti tako umanjeni iznos pristojbe sukladno čl. 156. ZPP ne može pasti na teret tuženika i trošak u iznosu od 53,09 Eura kao iznosa sudske pristojbe za presudu ukupno iznosi 954,64 Eura. Nije kao osnovan sud priznao zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava podneska od 05. veljače 2025. budući se radi o podnesku kojim tužitelj traži odgodu ročišta zakazanog za 13. veljače 2025. zbog okolnosti nastalih na strani tužitelja, poradi čega se radi o trošku teret snošenja kojeg sukladno čl. 156. ZPP ne može pasti na teret tuženika. Zatim, sud nije tužitelju priznao kao osnovan zahtjev za naknadu troška zastupanja na ročištu 13. veljače 2025. budući je sud ročište zakazano za taj datum odgodio prije održavanja istog i to upravo po traženju tužitelja, a poradi čega tužitelj pred sud nije pristupio na ročište 13. veljače 2025. pa mu stoga niti ne pripada pravo na naknadu ovog troška. Nadalje, nije kao osnovan sud priznao niti zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava podneska od 02. lipnja 2025. budući se ne radi o podnesku sastav kojeg je bio nužan za vođenje postupka. Naime, u istom tužitelj predlaže ispraviti oznaku datuma na sudskom zapisniku, za kakav prijedlog nije bilo potrebno sastaviti zaseban podnesak već je isto tužitelj mogao usmeno zatražiti i na idućem sudskom ročištu, ovo sukladno načelu usmenosti parničnog postupka; te dalje u istom tužitelj predlaže saslušati svjedoke zamolbenim putem, a što nije bilo nužno za vođenje postupka budući je tužitelj isto mogao predložiti na prethodno održanom ročištu na kojem je sud već odredio da će izvesti ovaj dokaz neposredno nakon čega je svjedocima i uputio poziv za sudsko ročište.
U Zadru, 11. studenog 2025. godine
S u d a c
Neva Lukin
Uputa o pravnom lijeku:
1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.
2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.
3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu (nema točke II),
2. Tuženiku po punomoćnici,
3. Umješaču po punomoćnici.
