REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br.: P-5707/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ireni Šafar, u pravnoj stvari tužitelja CNC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Zlatko Kovačić, odvjetnik, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA DIONIČKO DRUŠTVO, Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473 koga zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dana 25. rujna 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, temeljem čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) dana 11. studenog 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuju se ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovoru o kreditu broj 3204912406, kreditna partija 7102741171, kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 29. lipnja 2005. godine, a kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, i to u odredbi čl. 1. koji glasi:

„ … u kunskoj protuvrijednosti od 146.000,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB. Korisnik kredita se obvezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti, uz valutnu klauzulu...“.

pa stoga navedene odredbe ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

II Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA DIONIČKO DRUŠTVO, Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473 da tužitelju CNC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 19.456,95 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose:

- 26,46 eura od 16.9.2005. do isplate,

- 17,32 eura od 16.10.2005. do isplate,

- 22,63 eura od 16.11.2005. do isplate,

- 25,79 eura od 16.12.2005. do isplate,

- 20,94 eura od 16.1.2006. do isplate,

- 6,79 eura od 16.2.2006. do isplate,

- 4,71 eura od 16.5.2006. do isplate,

- 1,09 eura od 16.6.2006. do isplate,

- 10,85 eura od 16.11.2008. do isplate,

- 63,46 eura od 16.1.2009. do isplate,

- 64,32 eura od 16.2.2009. do isplate,

- 36,25 eura od 16.3.2009. do isplate,

- 42,69 eura od 16.4.2009. do isplate,

- 43,97 eura od 16.5.2009. do isplate,

- 32,88 eura od 16.6.2009. do isplate,

- 34,82 eura od 16.7.2009. do isplate,

- 25,97 eura od 16.8.2009. do isplate,

- 37,90 eura od 16.9.2009. do isplate,

- 26,64 eura od 16.10.2009. do isplate,

- 33,21 eura od 16.11.2009. do isplate,

- 31,84 eura od 16.12.2009. do isplate,

- 54,96 eura od 16.1.2010. do isplate,

- 69,80 eura od 16.2.2010. do isplate,

- 66,59 eura od 16.3.2010. do isplate,

- 81,34 eura od 16.4.2010. do isplate,

- 108,36 eura od 16.5.2010. do isplate,

- 113,44 eura od 16.6.2010. do isplate,

- 145,00 eura od 16.7.2010. do isplate,

- 143,94 eura od 16.8.2010. do isplate,

- 205,63 eura od 10.9.2010. do isplate,

- 182,51 eura od 10.9.2010. do isplate,

- 201,35 eura od 14.9.2010. do isplate,

- 164,92 eura od 16.10.2010. do isplate,

- 173,41 eura od 16.11.2010. do isplate,

- 210,60 eura od 16.12.2010. do isplate,

- 214,11 eura od 16.1.2011. do isplate,

- 200,10 eura od 16.2.2011. do isplate,

- 208,58 eura od 16.3.2011. do isplate,

- 209,03 eura od 16.4.2011. do isplate,

- 234,90 eura od 16.5.2011. do isplate,

- 289,88 eura od 16.6.2011. do isplate,

- 352,45 eura od 16.7.2011. do isplate,

- 418,64 eura od 16.8.2011. do isplate,

- 311,35 eura od 16.9.2011. do isplate,

- 275,25 eura od 16.10.2011. do isplate,

- 277,66 eura od 16.11.2011. do isplate,

- 282,64 eura od 16.12.2011. do isplate,

- 313,79 eura od 16.1.2012. do isplate,

- 323,16 eura od 16.2.2012. do isplate,

- 312,95 eura od 16.3.2012. do isplate,

- 311,41 eura od 16.4.2012. do isplate,

- 316,58 eura od 16.5.2012. do isplate,

- 325,57 eura od 16.6.2012. do isplate,

- 314,36 eura od 16.7.2012. do isplate,

- 311,26 eura od 16.8.2012. do isplate,

- 283,76 eura od 16.9.2012. do isplate,

- 307,47 eura od 16.10.2012. do isplate,

- 318,51 eura od 16.11.2012. do isplate,

- 311,18 eura od 16.12.2012. do isplate,

- 302,37 eura od 16.1.2013. do isplate,

- 299,34 eura od 16.2.2013. do isplate,

- 296,21 eura od 16.3.2013. do isplate,

- 318,11 eura od 16.4.2013. do isplate,

- 285,90 eura od 16.5.2013. do isplate,

- 280,63 eura od 16.6.2013. do isplate,

- 283,78 eura od 16.7.2013. do isplate,

- 280,47 eura od 16.8.2013. do isplate,

- 292,25 eura od 16.9.2013. do isplate,

- 299,88 eura od 16.10.2013. do isplate,

- 304,56 eura od 20.11.2013. do isplate,

- 303,40 eura od 14.1.2014. do isplate,

- 316,45 eura od 12.2.2014. do isplate,

- 320,68 eura od 19.3.2014. do isplate,

- 320,68 eura od 19.3.2014. do isplate,

- 3.402,27 eura od 25.3.2014. do isplate,

- 112,26 eura od 16.4.2014. do isplate,

- 108,65 eura od 16.5.2014. do isplate,

- 109,43 eura od 16.6.2014. do isplate,

- 112,01 eura od 16.7.2014. do isplate,

- 114,07 eura od 16.8.2014. do isplate,

- 114,60 eura od 16.9.2014. do isplate,

- 116,81 eura od 16.10.2014. do isplate,

- 119,98 eura od 16.11.2014. do isplate,

- 120,58 eura od 16.12.2014. do isplate,

- 121,04 eura od 16.1.2015. do isplate,

- 120,81 eura od 16.2.2015. do isplate,

- 120,81 eura od 16.3.2015. do isplate,

- 120,81 eura od 16.4.2015. do isplate,

- 120,81 eura od 16.5.2015. do isplate,

- 120,81 eura od 16.6.2015. do isplate,

- 120,81 eura od 16.7.2015. do isplate,

- 120,78 eura od 16.8.2015. do isplate,

po stopi utvrđenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 76/96, 72/02, 153/04) koje teku do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024.godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA DIONIČKO DRUŠTVO, Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473 da tužitelju CNC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime parničnog troška iznos od 3.837,50 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 11. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom dana 29. lipnja 2005. sklopio Ugovor o namjenskom kreditu broj 3204912406 kreditna partija 7102741171 temeljem kojeg je tuženik tužitelju odobrio kredit u iznosu od 146.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita u svrhu adaptacije nekretnine, na rok otplate od 10 godina s otplatom u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća prema otplatnom planu uz kamatnu stopu u visini 4,50%, promjenjivu u skladu s Odlukama o kamatnim stopama kreditora. Kako iz odluka Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. broj: P-1401/12 te Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske 14. lipnja 2018. broj:Pž-6632/17, presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt 249/2014 od 9. travnja 2015. i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev 2868/2018 od 12. veljače 2018. proizlazi da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditu koristio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo koja je ništetna. Tuženik je isto tako povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Tužitelj je zbog ništetne odredbe predmetnog ugovora vezanog uz valutu preplatio dugovani iznos pa predlaže u konačno uređenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 8. veljače 2025. da sud utvrdi ništetnim dijelove ugovornih odredbi vezanih uz valutnu klauzulu a pobliže opisanih u izreci presude pod I te da naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 19.456,95 eura koji se odnose na razliku tečaja u valuti pa iskazano po pojedinim mjesecima sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate, uz naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, ističe prigovor zastare, predlaže da sud utvrdi negativnu razliku u otplatnom periodu, osporava svojstvo potrošača tužitelja, protivi se tijeku zakonskih zateznih kamata te se protivi djelomičnom povlačenju tužbe tužitelja iz podneska od 8. veljače 2025. Predlaže da sud odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid i pročitan je Ugovor o namjenskom kreditu (list 6 do 11 spisa), otplatna tablica (list 12 do 15 sdpisa), podaci o kreditu (list 16 spisa), promet po kreditu (list 17 do 24 spisa), vještačenje po vještaku Petra Blašković (list 130 do 138 spisa), saslušan je tužitelj kao stranka (list 160 spisa).

4. Cijeneći rezultate provedenog postupka, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja iz podneska od 8. veljače 2025. u cijelosti osnovan.

5. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao relevantno proizlazi slijedeće:

- da su tužitelj i tuženik dana 29. lipnja 2015. sklopili predmetni Ugovor o kreditu u svrhu adaptacije stambenog prostora u kunskoj protuvrijednosti od 146.000,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan sklapanja ugovora uz promjenjivu kamatnu stopu od 4,50% godišnje na rok od 10 godina, u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti od 1.506,78 CHF po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja svakog anuiteta. Iznos sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važećem na dan sklapanja ugovora a za slušaj izmjene redovite kamatne stope prema odluci o kamatnim stopama tuženika.

-da su u otplatnom planu i knjigovodstvenoj kartici precizno navedeni anuiteti, datum dospijeća i plaćanja uz prikaz kamate odnosno kamatne stope,

-da se u Općim uvjetima poslovanja sa stanovništvom pobliže obrazlažu kamate, naknade i troškovi,

-da se u Pravilniku o obračunu kamata i naknada pojašnjavaju, između ostalog, metode obračuna kamata, definiranje kamatnih stopa, način obračuna i plaćanja i valutiranje.

6. Prema nalazu i mišljenju vještaka Petra Blašković ukupan iznos preplata zbog rasta tečaja CHF u odnosu na tečaj CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita za utuženo razdoblje iznosi 19.456,95 eura.

7. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka koje je dano stručno, objektivno, temeljem pravila struke i dokumentacije tuženika, temeljem kojeg je tužitelj i uredio tužbeni zahtjev u podnesku od 8. veljače 2025. godine.

8. U odnosu na prigovor tuženika da je na tužitelju teret dokaza da mu neke od odredaba ugovora nisu bile jasne, lako razumljive i uočljive, da nije bilo pojedinačnog pregovaranja i da postoji znatna neravnoteža u pravima i obvezama stranaka na način koji bi za nju bio nepovoljan odnosno da se odredba čl.502. c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) odnosi na parnice radi naknade štete, što nije zahtjev tužitelja pa se ne može pozivati na odluku u kolektivnom sporu "Franak", treba navesti da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, ovdje tužitelj, osobno pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženika (u tom se pravcu upućuje i na odluku Vrhovnog suda Rev-3142/2018), pa kako iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev- 2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

9. Sud je u konkretnom slučaju vezan za utvrđenja iz gore navedene parnice ali je saslušao tužitelja kao stranku na okolnost utvrđivanja ništetnosti utužene odredbe. Tužitelj je naveo da je predmetni kredit podigao u svrhu adaptacije stambenog prostora, obratio se tuženiku jer je dugogodišnji klijent i to osobnoj bankarici time da je već imao predračun za buduće troškove adaptacije. Kredit je podigao na 10 godina ali je u razgovoru s bankaricom zaključio da je to najpovoljniji kredit, dakle u CHF, iako je imao i uvjete za podizanje kredita u drugim valutama. U razgovoru nije stekao dojam da postoji rizik od dizanja kredita u CHF i imao je maksimalno povjerenje u tuženika time da nije bilo pregovora oko ugovornih odredbi jer su bile ustaljene u praksi banke. Dakle, iz životno logično iskaza tužitelja kojem je sud poklonio vjeru proizlazi da se prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije pregovaralo o bitnim odredbama ugovora, da se radilo o tzv. tipskom ugovoru te da je tužitelj s tako nametnutim odredbama ugovora doveden u neravnopravan položaj.

10. U odnosu na pitanje zastare ističe se da najstarija tražbina tužitelja prema prihvaćenom nalazu i mišljenju vještaka dospijeva 16. rujna 2005. pa kako je podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. prekinuta zastara u smislu čl.241. ZOO-a i pravomoćnošću odluke u tom postupku je počela ponovno teći, tj. 13. lipnja 2014. odnosno 14. lipnja 2018., a tužitelj je podnio tužbu 8. lipnja 2023., pa je prigovor zastare neosnovan u smislu čl.225. ZOO-a. Treba navesti i to da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.).

11. Dakle, kako je sud vezan za utvrđenja iz gore navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da je ništetna odredbe ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja iz podneska od 8. veljače 2025. te odlučio kao pod I i II izreke presude temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03), čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 14/14, 110/15, 14/19) u vezi s čl. 3-4., 269., čl.272. i 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO) te čl.502. a i c ZPP-a.

12. Treba navesti da okolnost na koju upućuje tuženik - da je sporni Ugovor o kreditu solemniziran i da je ispunjen - sama po sebi ne otklanja primjenu gore navedenih propisa niti utječe na pravo tužitelja da zatraži zaštitu u smislu čl.1111.st.1. i čl.1115. ZOO-a u vezi s čl.323.st.1.ZOO-a, a kako se radi o povredi u pravcu ništetnosti odredaba koje su bitan element Ugovora - cijena i kamata - to nema mjesta niti zaključku, kako to tuženik smatra, da se radi o povredi manjeg značaja odnosno da u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora nije bilo nikakve zabrane na sklapanje tog Ugovora.

13. Tuženik neosnovano prigovara postavljenom tijeku zakonskih zateznih kamata iz razloga jer je tuženik u obvezi prema tužitelju vratit sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog Ugovora, dakle, bez osnove i to sa zakonskom zateznom kamatom od dana stjecanja jer je nepošteni stjecatelj. Tužitelj osnovano zahtjeva zakonsku zateznu kamatu od datuma plaćanja odnosno od datuma slijedećeg obračuna pojedinih anuiteta do isplate sukladno odredbi čl. 29. st. 1 ZOO-a.

14. Tuženik neosnovano prigovara da tužitelj nije dokazao svojstvo potrošača, tužitelj je s tuženikom sklopio predmetni ugovor kao fizička osoba za vlastite potrebe pa prema stajalištu VSRH u odluci br. Rev 18/2018 od 26. svibnja 2020. teret dokaza te tvrdnje je na tuženiku koji u ovoj pravnoj stvari tu činjenicu nije dokazao.

15. Tuženik se neosnovano poziva na odredbu čl. 323 ZOO-a koja propisuje da u slučaju ništetnosti Ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve što je primila temeljem takvog Ugovora. Tuženik je kao pravna osoba određivao kamatne stope i kretanje valute CHF na tržištu te tužitelj na te faktore nije mogao utjecati pa slijedom toga nije u obvezi vratiti tuženiku novčane iznose po osnovu tzv. negativne razlike. Pri tome treba navesti da tuženik ukoliko i smatra da mu pripada određeni novčani iznos po tom osnovu trebao je postaviti tužbeni zahtjev u okviru kojeg bi sud i odlučio sukladno odredbi čl. 2 st. 1 ZPP-a.

16. Nije osnovan prigovor tuženika iz podneska od 18. veljače 2025. godine u kojem navodi da je tužitelj u podnesku od 8. veljače 2025. godine smanjio tužbeni zahtjev, odnosno djelomično je povukao tužbu. Temeljem odredbe čl. 193 ZPP-a tužitelj može povući tužbu pod određenim uvjetima. Citiran odredba ne poznaje mogućnost djelomičnog povlačenja tužbe kako to navodi tuženik. Tužitelj je u citiranom podnesku preinačio tužbeni zahtjevna način da iz iste činjenične osnove zahtjeva isplatu drugog novčanog iznosa te se tuženik takvoj preinaci ne može protiviti a što proizlazi iz odredbe čl. 191 st. 2 ZPP-a. Tužitelj nije djelomično povukao tužbu već je uredio tužbeni zahtjev u citiranom podnesku nakon što je zaprimio nalaz i mišljenje vještaka. Vještak je osoba koja posjeduje stručna znanja i iskustvo da utvrdi visinu zahtjeva tužitelja, a tužitelj nije mogao tužbeni zahtjev precizirati u tužbi prije nego što je vještak napravio izračun.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i odredbi čl. 155 ZPP, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja i tuženika po punomoćniku odvjetniku prema OT, VPS te uspjehu tužitelja i tuženika u sporu.

18. Sud je tužitelju priznao trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7 točka 1 – 500,00 eura, za sastav podneska 19.1.2024., 8.2.2025. prema tbr. 8 točka 1 po 200,00 eura, za zastupanje na ročištu 15.5.2024. i 10.4.2025. prema tbr. 9 točka1 – po 500,00 eura, za zastupanje na ročištu 7.10.2024., 25.9.2025. prema tbr. 9 točka 1 po 500,00 eura, za zastupanje na ročištu 9.4.2025. prema tbr. 9 točka 2 – 250,00 eura, što ukupno iznosi 2.750,00 eura koje treba uvećati za 25% PDV ili 687,50 eura, trošak vještačenja 400,00 eura pa priznati trošak tužitelju iznosi 3.837,50 eura. Sud je tužitelju priznao kamatu na parnični trošak prema odredbi čl. 30 Ovršnog zakona, te je odlučeno kao u izreci pod III.

U Zagrebu, 11. studenog 2025. godine

Sudac:

Irena Šafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu u roku od 15 dana od dana zaprimanja prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku