REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

Posl. broj: P-3648/2022 -23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Irmi Dujić, u pravnoj stvari tužitelja VE, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Santca & Đapić, sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika OTP Banka d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 52508873833, zastupana po punomoćnici odvjetnici Niki Šobat Šimić i ostalim odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Anić & Anić d.o.o. Split, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 30. rujna 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice odvjetničke vježbenice ŠE te zamjenika punomoćnika tuženika odvjetničkog vježbenika HE, na ročištu za objavu i uručenje presude dana 11. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba čl. 3. Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama broj 080912102384 od 12.09.2008. godine, zaključenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, u dijelu u kojemu je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva, a utvrđuje se odlukom kreditora.

II. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., [adresa], OIB: 52508873833, da tužitelju VE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplati iznos od 2.389,67 EUR, sve s pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj od 25.06.2011.g. do 31.07.2015. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 01.08.2015.g.do 31.12.2022.g. obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31. 12. 2023. god. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. god. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako slijedi:

iznos

plaćeno

1,11 EUR od 25.06.2011.

48,52 EUR od 25.07.2011.

48,52 EUR od 25.08.2011.

48,52 EUR od 25.09.2011.

48,52 EUR od 25.10.2011.

48,52 EUR od 25.11.2011.

48,52 EUR od 25.12.2011.

48,52 EUR od 25.01.2012.

48,52 EUR od 25.02.2012.

48,52 EUR od 25.03.2012.

48,52 EUR od 25.04.2012.

48,52 EUR od 25.05.2012.

48,52 EUR od 25.06.2012.

48,52 EUR od 25.07.2012.

48,52 EUR od 25.08.2012.

48,52 EUR od 25.09.2012.

48,52 EUR od 25.10.2012.

48,52 EUR od 25.11.2012.

48,52 EUR od 25.12.2012.

48,52 EUR od 25.01.2013.

48,52 EUR od 25.02.2013.

48,52 EUR od 25.03.2013.

48,52 EUR od 25.04.2013.

48,52 EUR od 25.05.2013.

48,54 EUR od 25.06.2013.

47,89 EUR od 25.07.2013.

47,10 EUR od 25.08.2013.

47,10 EUR od 25.09.2013.

47,10 EUR od 25.10.2013.

47,10 EUR od 25.11.2013.

47,10 EUR od 25.12.2013.

43,99 EUR od 25.01.2014.

40,10 EUR od 25.02.2014.

40,10 EUR od 25.03.2014.

40,10 EUR od 25.04.2014.

40,10 EUR od 25.05.2014.

40,10 EUR od 25.06.2014.

40,10 EUR od 25.07.2014.

28,47 EUR od 25.08.2014.

31,23 EUR od 25.09.2014.

31,23 EUR od 25.10.2014.

31,23 EUR od 25.11.2014.

31,23 EUR od 25.12.2014.

31,23 EUR od 25.01.2015.

21,92 EUR od 25.02.2015.

24,24 EUR od 25.03.2015.

24,24 EUR od 25.04.2015.

24,24 EUR od 25.05.2015.

24,24 EUR od 25.06.2015.

24,24 EUR od 25.07.2015.

15,46 EUR od 25.08.2015.

17,75 EUR od 25.09.2015.

17,75 EUR od 25.10.2015.

17,75 EUR od 25.11.2015.

17,75 EUR od 25.12.2015.

17,75 EUR od 25.01.2016.

8,19 EUR od 25.02.2016.

10,78 EUR od 25.03.2016.

10,78 EUR od 25.04.2016.

10,78 EUR od 25.05.2016.

10,78 EUR od 25.06.2016.

10,78 EUR od 25.07.2016.

1,25 EUR od 25.09.2016.

1,25 EUR od 25.10.2016.

1,25 EUR od 25.11.2016.

1,25 EUR od 25.12.2016.

1,25 EUR od 25.01.2017.

155,79 EUR od 23.10.2020.

III. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.887,64 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 11. studenoga 2025. do isplate koje teku po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Kod Općinskog suda u Šibeniku dana 5. lipnja 2019. zaprimljena je tužba tužitelja PE protiv OTP banka d.d. Split, a radi utvrđenja i isplate. U tužbu se navodi da su stranke dana 12. rujna 2008. zaključile Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama broj 080912102384 ( dalje Ugovor) temeljem kojeg je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 60.000,00 Eur isplaćen u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan isplate. U ovom Ugovoru, unaprijed formuliranom i standardiziranom da su ugovorene valutne klauzule u valuti EUR te kamatna stopa od 4,49 % godišnje, promjenjiva i to da ovisi isključivo o jednostranoj promjeni kamatnih stopa tuženika bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara. Tužitelj se poziva na postupak Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 te presudu Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita jer je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Tužitelj navodi kako je zbog ništetne odredbe o jednostrano promjenjivim kamatama tuženik stekao bez osnove iznos od 34.751,58 kuna. Zbog navedenoga tužitelj predlaže sudu temeljem članka 138 a Zakona o zaštiti potrošača, članka 502 c Zakona o parničnom postupku te članka 1111. Zakona o obveznim odnosima prihvatiti tužbeni zahtjev kojim je zatraženo utvrđenje ništetnom i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba čl. 3. Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama broj 080912102384 od 12.09.2008. godine, zaključenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, u dijelu u kojemu je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva, a utvrđuje se odlukom kreditora, zatražena isplata iznosa od 34.751,58 kuna kao i naknada parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor mjesne nadležnosti Općinskog suda u Šibeniku, usprotivio se tužbi i tužbenom zahtjevu, osporio isti u osnovu i visni, istaknuo prigovor zastare te predložio da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan uz osudu tužitelja na snašanje troškova postupka. Naveo je kako tužitelju nedostaje pravni interes za podnošenje ove tužbe jer je obveznopravni odnos između stranaka prestao ispunjenjem jer je kredit u cijelosti otplaćen 23. listopada 2020. Tuženik navodi da su sporne ugovorne odredbe za koje tužitelj tvrdi da bi bile ništetne pravno valjane ugovorne odredbe te da su u skladu s općim pravilima ZOO-a o nevaljanosti pravnih poslova i da nisu u suprotnosti niti s odredbama ZZP-a. Navodi da ugovaranje promjenjive kamatne stope nije bilo zabranjeno i da je sporna ugovorna odredba izraz autonomije, volje ugovornih stranaka, a sve promjene kamatnih stopa kretale su se unutar zakonom dopuštenih granica. Nadalje je naveo kako se tužitelj pogrešno poziva na predmet kolektivne zaštite i presudu Visokog trgovačkog suda RH uz obrazloženje da se ista ne odnosi na ugovorne odnose proizašle iz ugovora o kreditu sklapane uz valutnu klauzulu vezanu za neku drugu valutu te se pozvao na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt 249/14-2 od 09. travnja 2015. Naveo je da utvrđenja iz postupka koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem: P-1401/12, a u kojem je VTS donio pravomoćnu presudu broj: Pž-7129/13, nisu od značaja za utvrđenje relevantnog činjeničnog stanja u ovom postupku jer da sukladno odredbi članka 220. st. 1. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, pri čemu nije potrebno dokazivati činjenice koje je stranka priznala pred sudom u tijeku parnice (čl. 221. ZPP- a). Tuženik je osporio i visinu tužbenog zahtjeva.

3. Tužitelj je osporio navode tuženika iz odgovora na tužbu naveo kako odredba članka 3. Ugovora predstavlja odredbu čiji sadržaj nije lako razumljiv u smislu odredbe članka 84. ZZP/03 radi čega da je dopušteno ocjenjivati je li predmetna odredba poštena ili nije. Naveo kako je ugovaranje promjenjive kamatne stope ništetno pa da tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati sve što je na temelju takvog ugovora ili dijela ugovora primio te se pozvao na odluku Vrhovnog suda RH Revt-249/14-2, od 09. travnja 2015.

4. Rješenjem Općinskog suda u Šibeniku posl. broj P-1362/2019, od 23. studenoga 2021. taj sud se oglasio mjesno nenadležnim te je predmet ustupljen na nadležno postupanje Općinskom sudu u Splitu gdje se nastavio voditi pod posl. brojem P-3648/2022.

5. Po zaprimanju vještačenja po sudskom vještaku za financije i računovodstvo TE tužitelj je podneskom od 6. lipnja 2025. uredio tužbeni zahtjev tako da glasi kao u izreci.

6. Tuženik se nastavio protiviti i ovako uređenom tužbenom zahtjevu, ustrajao u prigovoru zatare smatrajući da su svi pojedinačno utuženi iznosi s dospijećem do 05. lipnja 2014. u zastari.

7. Tijekom dokaznog postupka izvedeni su dokazi: čitanjem ugovora o kreditu broj 080912102384, prometa po računu, obavijesti o dospijeću obroka i redovne kamate, odluke tuženika o usvajanju izmjena i dopuna Politike mijenjanja kamatnih stopa i naknada u poslovanju sa stanovništvom od 20. prosinca 2012., obavijesti o izmjeni kamatne stope od 24. prosinca 2013., od 08. srpnja 2014., od 08. siječnja 2015., od 08. srpnja 2015., od 07. siječnja 2016., od 07. srpnja 2016., obavijesti o dospijeću obroka i redovne kamate od 10. siječnja 2024., sudske prakse, izvoda iz zapisnika sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH 1/22, od 31. siječnja 2022., vještačenjem po sudskom vještaku za financije i računovodstvo TE te dopunom istog i saslušanjem tužitelja.

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Predmet postupka su zahtjevi tužitelja za utvrđenjem ništetnom ugovorne odredbe članka 3. predmetnog ugovora i zahtjev za isplatu razlike između ugovorene kamatne stope te obračunate i naplaćene kamatne stope, a zbog jednostrane promjene kamatne stope.

10. Iz ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama broj 080912102384 od 12. rujna 2008. utvrđeno je da su isti zaključili tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita uz sudjelovanje jamca BE, da je odobren iznos kredita u iznosu od 60.000,00 Eur u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB na dan isplate, a da je namjena kredita stambeni kredit za mlade za rekonstrukciju dva stana u stameno- poslovnom objektu u [adresa]. Rok za povrat kredita je 30 godina, a kamatna stopa da iznosi 5,49% godišnje s time da je kamatna stopa promjenjiva, dok je člankom 3.3. propisano da se primjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje. Ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika Srđana Freditovića 18. rujna 2008. pod brojem OV-4288/08.

11. Iz iskaza tužitelja VE proizlazi da je predmetni kredit podigao za dovršetak kuće u kojoj živi, a radilo se o neuređenoj prizemnici koju je trebao vratiti u gabarite uređene dozvole i dovršiti. U vrijeme zaključenja ugovora da je bio zaposlen u firmi Renofix u Siveriću kao voditelj nabave i proizvodnje, da je u ljeto 2008. mijenjao tvrtku u kojoj je radio te se prebacio u tvrtku Unitas u Splitu odnosno da u vrijeme podizanja kredita nije obavljao privatnu djelatnost. Naveo je da je vlastitu djelatnost pokrenuo nakon 2015. Tužitelj je naveo da kada je potpisivao kredit da nije imao mogućnosti pregovaranja već da je jedino mogao birati između kredita u valuti Euro ili CHF. Naveo je da je potpisao što mu je ponuđeno i bio sretan da je uopće dobio kredit. Tužitelj se izjasnio da mu nisu pojašnjavane odredbe ugovora te da nije imao mogućnost mijenjanja istih. Tužitelj misli da se predmetni ugovor povisio u odnosu na kamatnu stopu i da je bio viši nekoliko stotina kuna mjesečno. Navodi kako je to bilo jako teško razdoblje jer je rata od dva kredita koja je podigao za kupnju i dovršetak kuće rata iznosila 13.000,00 kuna, a plaća da mu je bila 7.500,00 kuna. Tužitelj je naveo kako rekonstruirani kupljeni objekt sada predstavlja jedan stan, prizemlje i kat, a ovo što se ranije navodilo kao poslovni objekt da predstavlja ostavu od 40m2, u kojoj on drži bicikle i dr., odnosno osporio je da bi bilo što predstavljalo poslovni objekt. Izjasnio se da je kupio objekt sa dozvolom kojeg je prenamijenio u obiteljsku kuću. Svrha kredita da je bila da riješi stambeno pitanje te i dan danas živi u toj nekretnini zbog koje je podigao kredit. Obavijest od banke o promjeni kamatnih stopa da mu je od 2013. dolazila za oba kredita. Jednom da je pokušao kontaktirati tuženika te je pitao može li banka dignuti 100% kamatu u zadnjoj rati, a na što su slegnuli ramenima i rekli: "Može sve".

12. Sudski vještak za financije i računovodstvo Ante Mrčela je u izrađenom vještačenju naveo kako je razlika ugovornih kamata za razdoblje od 25. listopada 2008. do 23. listopada 2020., tj. do dana otplate predmetnog kredita u cijelosti, iznosila ukupno 2.389,67 eura. U dopuni vještačenja vještak je pojasnio kako je u stupcu 3. do 6. iskazao anuitete, ugovorne kamate i glavnice na temelju cjelokupnog otplatnog plana, u kojem su iskazane sve promjenjive kamatne stope, te na temelju kojeg je cjelokupnog otplatnog plana tužitelj tuženici platio iznose anuiteta u eurima po navedenom kreditu. U stupcu 7. do 10. da je iskazao anuitete, ugovorne kamate i glavnice na temelju prvog otplatnog plana, po kamatnoj stopi iz spomenutog Ugovora o kreditu, te na temelju kojeg je prvog otplatnog plana tužitelj tuženici trebao platiti iznose anuiteta u eurima po navedenom kreditu. U stupcu 11. da je iskazao razlike iznosa ugovornih kamata obračunatih između anuiteta iz cjelokupnog otplatnog plana iz stupca 3. i prvog otplatnog plana iz stupca 7. u ukupnom iznosu od 2.389,67 € (ovaj ukupni iznos je prebijen s više i manje plaćenih-obračunanih redovitih kamata i glavnice, stupac 12. i 13.), koji iznos je tužitelj tuženici platio, odnosno preplatio, sve obračunato na temelju navedenih podataka u gornjoj tablici. U stupcu 12. da je prikazao razlike redovitih (ugovornih) kamata u eurima obračunatih između razlike kamata iskazanih u stupcu 4. i razlike kamata iskazanih u stupcu 8. u ukupnom iznosu od 2.389,67 €, koji iznos predstavlja razliku ugovornih kamata koju je tužitelj tuženici platio u ukupnim anuitetima (ovaj ukupni iznos je dobiven na način da su pozitivne razlike redovitih kamata umanjene s negativnim razlikama navedenih kamata unutar samog stupca 12. gornje tablice), koji iznos je tužitelj tuženici platio, odnosno preplatio, sve obračunato na temelju navedenih podataka u gornjoj tablici. Anuiteti da se sastoje od redovitih (ugovornih) kamata i glavnice. Zaključno vještak navodi da su ukupni iznosi u točki 3. i 4. ovog očitovanja u cijelosti jednaki i predstavljaju potraživanje tužitelja od tuženice po osnovi promjene ugovornih kamatnih stopa za navedeno utuženo razdoblje u iznosu od 2.389,67 €.

Sud prihvaća utvrđenja iz vještačenja kao točna i dana u skladu sa pravilima struke te u skladu sa dostavljenom dokumentacijom u spisu.

13. Dakle, iz svih izvedenih dokaza, spisu priloženih isprava, iskaza tužitelja te vještačenja sud je zaključio:

- da su parnične stranke 12. rujna 2008. sklopili ugovor o namjenskom kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama

- da je tužitelj predmetni kredit podigao radi uređenja ( adaptacije) / dovršetka obiteljske kuće, u kojoj i dalje živi sa svojom obitelji

- da je u vrijeme podizanja predmetnog kredita tužitelj bio zaposlen kao radnik te da nije obavljao privatne djelatnosti

- da je tužitelju banka tj. tuženik ponudio tipski ugovor u kojem nije postojala mogućnost pregovaranja oko sadržaja predmetnog ugovora ili pojedinih ugovornih odredbi, a što proizlazi ponajprije iz iskaza tužitelja

- da je u čl. 3. tog ugovora ugovorena kamatna stopa u iznosu od 5,49 % godišnje, s tim da je kamatna stopa promjenjiva.

- da je u članku 3.3 ugovoreno da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama odluke o kamatama banke na čiju primjeni korisnik kredita bezuvjetno pristaje

- da je predmetni kredit trebalo otplatiti u 360 anuiteta ( 30 godina)

- da se tijekom trajanja kredita kamatna stopa više puta mijenjala, a time su se mijenjali i iznosi mjesečnih anuiteta,

- da je tužitelj utužio više plaćeno za period od studenoga lipnja 2011. do listopada 2020. te da se u utuženom periodu kamatna stopa mijenjala,

- da je zbog opisane jednostrane i netransparentne promjene ugovorne kamatne stope posljedično mijenjan svaki iznos anuiteta u utuženom periodu što je dovelo do više plaćenog odnosno stjecanja bez osnove.

14. Dakle, iz navedenih utvrđenja jasno proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o kreditu kao potrošačkom ugovoru budući je tužitelj predmetni kredit podao za osobne potrebe, dakle ne radi se o potrebama obrta, poduzeća ili profesije. Stoga je u nastavku potrebno raspraviti, je li odredba čl. 3. predmetnog ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jednostranom odlukom kreditora, ništetna. Međutim, s obzirom na istaknuti prigovor zastare najprije je potrebno odlučiti o osnovanosti tog prigovora. Naime, prigovor zastare je materijalnopravni prigovor osnovanost kojeg ima za posljedicu odbijanje tužbenog zahtjeva.

15. U odnosu na prigovor zastare tuženika sud je stava da odredbe čl. 214. st. 1 do 3. Zakona o obveznim odnosima ( „ Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 dalje ZOO) propisuju da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze te da se sud neće obazirati na zastaru ako se dužnik nije na nju pozvao. Kako je tuženik istakao prigovor zastare sud je dužan očitovati se na istaknuti materijalno pravni prigovor. Odredba čl. 215. st. 1. ZOO-a propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano dok odredba čl. 241. ZOO-a propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Odredba čl. 245. st. 1. ZOO- a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Pozivajući se na gore navedene odredbe ZOO-a o zastari sud smatra da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u gore navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida neće se uračunati u tijek zastare. Naime, u skladu s normativnim sadržajem čl. 502 a. st. 1. ZPP-a, iako sam tužitelj nije podnio tužbu radi zaštite kolektivnih interesa, takva tužba, podnijeta Trgovačkom sudu u Zagrebu 4. travnja 2012., u svojoj suštini predstavlja postupanje koje je izravno i uzročno povezano sa činjeničnim utvrđenjima iz ovoga postupka, tako da je i tužitelj jedna od fizičkih osoba u čiju je zaštitu podignuta tužba 4. travnja 2012., a njenim se podnošenjem prekida zastara temeljem čl. 241. ZOO-a.( Tako i Žs Rijeka Gž-959/18). Naime, navedenom drugostupanjskom presudom pravomoćno je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe kojom je ugovorena redovita kamatna stopa tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Utvrđenje ništetnosti ne podliježe zastari niti se samim protekom vremena ugovor može osnažiti, pa odluka suda ima samo deklaratoran značaj. Utvrđenje ništetnim ugovora poduzima se, bez obzira na to predlaže li to stranka ili to čini sud po službenoj dužnosti, radi zaštite općeg interesa i stoga bi ograničavanje njegovih učinaka zastarnim rokovima za restituciju njegovih učinaka obezvrijedilo taj institut. Ništetnost je, osim toga, sredstvo pomoću kojeg se sprječava pravno djelovanje učinaka ugovora koji je u suprotnosti prinudnim propisima. Pravna posljedica ništetnosti u ovom slučaju je jednostrana restitucija u dvostranoobveznom ugovoru vraćanjem u prijašnje stanje i ona se ne može vezati uz institut zastare. Kako je ugovorna odredba ništetna, ne može se zahtijevati ispunjenje ugovorenih prestacija jer se smatra da ugovor u tom dijelu nije niti nastao, pa je onda takva posljedica posve razumljiva. U obzir dolazi samo jednostrana restitucija jer ugovor od samog početka ne proizvodi nikakav učinak i po njemu ne može doći do nikakvih davanja. Svaka ugovorna strana mora vratiti svojem suugovorniku ono što je od njega primila. Dakle, vrijedi pravilo o povratu u prijašnje stanje, koje se obzirom na prirodu restitucije kod ništetnosti razlikuje od restitucije kod drugih obveznopravnih instituta koji su ograničeni prekluzivnim i zastarnim rokovima. Ograničenje zastarom obezvrijedilo bi institut ništetnosti koji je bezvremenski (na što upućuje i retroaktivno djelovanje kao jedno od bitnih obilježja). Osim toga, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj dana 30. siječnja 2020. godine zauzeto pravno shvaćanje koje glasi: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora

16. Obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici, a glede ugovorene promjenjive kamatne stope za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan Zakon o zaštiti potrošača ( " Narodne novine" br. 79/2007, dalje ZZPT/07) i to odredbe članka 96 – 106 ZZPT. Tako odredba čl. 96 stavka 1. ZZPT/07 propisuje da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok je odredbom stavak 2. istog članka propisano kako se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Nadalje, sukladno stavku 4) istog članka ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. U konkretnom slučaju, tuženik nije dokazao da se o pobijanoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo. Naime, isti tvrdi da je tužitelj bila upoznata sa odlukom banke o kamatama, međutim iz dostavljenih obavijesti o izmjeni kamatne stope nije razvidno koji su razlozi za promjenu kamatne stope niti je razvidno sukladno kojim kriterijima će se ista mijenjati. Nasuprot ovome tužitelj svome iskazu navodi kako je dobio na potpis gotov ugovor na sadržaj kojeg nije mogao utjecati, a glede dostavljanih obavijesti da je jednom pokušao saznati do koje granice se može kamata izmjenjivati, ali da mu nije dan konkretan odgovor. Stoga, je zavisnost promjene kamatne stope o jednostranoj odluci banke dovelo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja jer isti kao prosječni potrošač nije mogla znati kako će se kreirati kamatna stopa odnosno visina mjesečnih anuiteta. Navedeno postupanje tuženika suprotno je načelu savjesnosti i poštenja u smislu naprijed citiranih odredbi ZZPT-a, a protivno je odredbi iz čl.4. ZOO-a koja propisuje da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Nadalje, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane. Nadalje, prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO proizlazi da je Ugovor koji je suprotan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO proizlazi da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Prema odredbi čl. 324. st. 1. ZOO proizlazi da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

17. Nadalje, prema provedenom financijskom vještačenju razlika između visine anuiteta izračunatih u trenutku sklapanja ugovora po početnoj kamatnoj stopi u utuženom razdoblju i anuiteta plaćenih u istom razdoblju, koji su izračunati po jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, predstavlja ukupno iznos od 2.389,67 eura na ime više plaćenih ugovornih kamata usred jednostranog povećanja kamatne stope slijedom čega je valjalo sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, a u svezi sa čl. 1111. ZOO-a obvezati tuženika na isplatu navedenog iznosa tužitelju sa pripadajućim zateznim kamatama sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a. Odredba čl. 1111. st. 1. ZOO- a propisuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a st. 3. istog članka da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Kako je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske utvrđeno da je predmetna ugovorna odredba ništetna, a po mišljenju ovog suda neovisno o tome u kojoj je valuti ugovor zaključen ista se ima primijeniti, ima se uzeti da se osnova nikada nije ostvarila budući za ono što je ništetno uzima se da nije ni nastalo. Dakle, iako se odluke iz tzv. predmeta „Švicarski franak“ ne odnose na kredite s valutnom odlukom u eurima, prema mišljenju ovog suda jednostrana promjena kamatne stope od strane banke dovodi do ništetnosti neovisno o valuti u kojoj je ugovor o kreditu sklopljen. Odredbe o promjenjivoj redovnoj kamati u predmetnom Ugovoru, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora te do prve promjene kamatne stope do koje je došlo jednostranom odlukom banke, a bez prethodnog pregovaranja o tome sa tužiteljem kao korisnikom kredita su nepoštene te stoga ništetne, a to sukladno ranije citiranim odredbama iz članka 96. st. 1. ZZP/07 u svezi odredbi iz članka 322. stavka 1. i članka 324. stavka 1. ZOO-a. Ništetnost nastaje ex tunc, od samog zaključenja posla. Nadalje, čl. 1115. ZOO-a propisuje da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

18. Zaključno, ovaj sud smatra da je kamatna stopa prilikom sklapanja ugovora o kreditu tužitelja i tuženika bila određena i to u visini od 5,49%, a to i obzirom je tužitelju kao korisniku kredita koji je od banke kao kreditora dobio otplatni plan bilo vidljivo kolika je njegova mjesečna obveza u smislu podmirenja mjesečnog anuiteta banci te koliko u otplati svakog mjesečnog anuiteta on plaća glavnicu kredita, a koliko kamatu, dok su kamatne stope koje je banka mijenjala svojom jednostranom odlukom utvrđene kao nepoštene, a potom i ništetne. Ugovorne strane su znale (ili trebale znati) da su ugovorile nešto nedopušteno i da (vrijednost) prestacija ne može biti zadržana u njihovoj imovini, niti zbog digniteta druge ugovorne strane, niti zbog općeg interesa, koji je sastavnica ništavosti. Prihvaćanjem zastare za restituciju, s početkom tijeka od dana primitka stvari (novca), izostala bi faktična posljedica tog instituta koji upravo zbog sprječavanja nedopuštenih pojava sklapanja ništavih ugovora djeluje retroaktivno i bez vremenskog je ograničenja, slijedom čega se ponavlja da se istaknuti prigovor zastare smatra u cijelosti neosnovanim.

19. Slijedom navedenoga prihvaćen je tužbeni zahtjev u cijelosti.

20. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 151. stavka 3. i 154. stavak 1. ZPP-a i to prema popisanom troškovniku tužitelja, a troškovi tužitelja sastoje se od materijalnih troškova koje je imao i to trošak vještačenja u iznosu od 420,00 Eura ( 300+120), trošak pristojbe tužbe 92,64 Eura ( ranije 698,00 kn, plaćeno uplatnica na listu 32 spisa) te troškova zastupanja po odredbama Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika ( "Narodne novine" broj 138/23) i to sastav tužbe, sastav 4 obrazložena podneska ( 03.11.2021., 26.02.2024., 27.01.2025., 06.06.2025. .), zastupanja na 4 ročišta ( 29.02.2024., 03.02.2025., 09.06.2025. i 30.09.202..), svaka radnja po 250,00 Eura sukladno Tbr. 7.t.1., 8.t.1., 9.t.1., 46. i 54. Tarife, pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 125,00 Eura sukladno Tbr. 9.t.5., 46. i 54. Tarife a što ukupno iznosi 2.887,64 Eura.

U Splitu, 11. studenoga 2025.

SUTKINJA

Irma Dujić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste (čl. 335. st. 11. ZPP-a).

DNA:

punom. parničnih stranaka