1              Poslovni broj: Gž-483/2023-4

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Vladimira Šestaka kao predsjednika vijeća, sutkinje Sonje Celovec Trivanović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Smiljke Premužić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja zavod, OIB: …, protiv tuženika ured, OIB: …, zastupanog po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu M. & L., odvjetnicima u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pn-31/2020-29 od 19. svibnja 2023., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 5. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pn-31/2020-29 od 19. svibnja 2023.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu odgovora na žalbu kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je tako da izreka u cijelosti glasi:

 

"I Odbija se tužba i tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Nalaže se tuženiku ured OIB: …, platiti tužitelju zavodu OIB: … iznos od 63.329,62 kn zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos počevši od dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi od 6,11 % godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa do isplate, kao i naknaditi prouzročene parnične troškove, a sve to u roku od 8 dana."

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 622,13 eura / 4.687,44 kuna1 u roku od 15 dana."

 

2. Protiv gore navedene prvostupanjske presude žalbu podnosi tužitelj, kojom pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava, vezano za odredbu članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – dalje: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine u cijelosti i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu, podredno da prvostupanjsku presudu preinači na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja.

 

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode tužitelja kao neosnovane, ukazuje da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan pozivom na odredbu članka 44. stavak 5. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14. dalje ZOOP), kojom odredbom je propisano da Zavodi za te društva sa subrogacijskim potraživanjima, kao i druge fizičke i pravne osobe koje su na bilo koji način neposredno oštećenoj osobi naknadile štetu ili dio štete nanesene upotrebom neosiguranog ili nepoznatog prijevoznog sredstva, nemaju pravo na naknadu isplaćenih iznosa iz fonda. Predlaže da drugostupanjski sud žalbu tužitelja odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu, te tuženiku dosudi trošak odgovora na žalbu.

 

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članak 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede pazi ovaj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti prema članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja zavoda (dalje: Zavod) na isplatu invalidske mirovine koju je Zavod isplatio osiguranici tužitelja K. O. zbog zadobivenih povreda u štetnom događaju od 31. ožujka 2013., koju štetu je osiguranici tužitelja uzrokovalo nepoznato motorno vozilo, a uslijed kojih povreda je osiguranici tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu.

 

7. Prvostupanjski sud polazi od slijedećih činjeničnih utvrđenja:

- da je osiguranica tužitelja zadobila teške tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi 31. ožujka 2013. uslijed kojih je osiguranici priznato pravo na invalidsku mirovinu rješenjem tužitelja Klasa: …, Ur.broj: … od 29. siječnja 2017., a koje je postalo pravomoćno 27. veljače 2017.,

- da je u razdoblju od 1. prosinca 2016. do 31. siječnja 2020. tužitelj svojoj osiguranici K. O. isplatio invalidsku mirovinu u iznosu od 63.329,62 kune,

- da je tuženik ured pasivno legitimiran u ovom postupku, jer je šteta osiguranici tužitelja nastala od nepoznatog motornog vozila.

 

8. Prvostupanjski sud primjenom naprijed navedenih utvrđenja, a primjenjujući odredbu članka 44. stavak 5. ZOOP-a odbija tužbeni zahtjev tužitelja, zaključujući da Zavod sa subrogacijskim potraživanjem za štetu nanesenu uporabom nepoznatog vozila nema pravo na naknadu isplaćenog iznosa iz fonda.

 

9. Po ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je predmet spora raspravio primjenom odredaba ZOOP-a.

 

10. Zakonom o mirovinskom osiguranju propisano je u članku 161. ("Narodne novine" br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18,. 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. dalje ZOMO) da Zavod ima pravo zahtijevati naknadnu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju (stavak 1.). Odredbom članka 161. stavak 2. točka 1. istog Zakona propisano je da naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovog Zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu.

 

10.1.Temeljem odredbe članka 164. stavak 1. ZOMO-a Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ovog Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu. Temeljem članka 164. stavak 3. točka 1. ZOMO-a Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od ureda ako je šteta nastala uporabom nepoznatog motornog vozila.

 

11. Sukladno članku 44. stavak 1. točka 4. ZOOP-a proizlazi da je fond imovina ureda namijenjena izvršenju obveza po osnovi, između ostaloga, šteta nastalih na teritoriju Republike Hrvatske od neosiguranog prijevoznog sredstva. Prema odredbi članka 44. stavak 5. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, Zavodi te društva sa subrogacijskim potraživanjima, kao i druge fizičke i pravne osobe koje su na bilo koji način neposredno oštećenoj osobi naknadile štetu ili dio štete nanesene uporabom neosiguranog ili nepoznatog prijevoznog sredstva, nemaju pravo na naknadu isplaćenih iznosa iz fonda.

 

12. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje primjenom pravnih shvaćanja Vrhovnog suda RH izraženo u odluci Rev-1437/2021 od 5. siječnja 2021., kao i u drugim odlukama Vrhovnog suda RH: Rev-1067/2012 od 5. prosinca 2017., Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., kao i Revt-412/2018 od 22. travnja 2020., da je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete zavodu, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine.

 

13. Slijedom navedenog u ovoj pravnoj stvari je mjerodavna odredba članka 44. stavak 5. ZOOP-a, odnosno Zakon o obveznim osiguranjima u prometu kao lex specialis, jer je šteta osiguranici tužitelja nastala uporabom nepoznatog vozila, pa u tom slučaju Zavod nema pravo potraživati naknadu isplaćene mirovine iz fonda (imovine ureda).

 

14. Dakle, iz fonda tuženika koji je neprofitna pravna ustanova i koja predstavlja udruženje društava za osiguranje, se rješavaju i isplaćuju štete nastale izravno oštećenim osobama u prometnim nezgodama, a kako tužitelju kao Zavodu nije izravno nastala šteta, to isti nema pravo na naknadu isplaćenog iznosa invalidske mirovine za svoju osiguranicu iz fonda.

 

15. Smisao i svrha odredbe članka 44. stavak 5. ZOOP-a je oduzimanje prava Zavodima da potražuju štete koje su nanesene oštećenim osobama uporabom neosiguranog ili nepoznatog prijevoznog sredstva, dakle subrogacijska potraživanja (isplaćena invalidska mirovina) iz iznosa fonda.

 

16. Dakle, smisao i svrha navedene zakonske odredbe je oduzimanje prava da zahtijevaju naknadu štete nanesene upotrebom vozila čiji je vlasnik nepoznat, Zavodima te društvima sa subrogacijskim potraživanjima, kao i drugim pravnim i fizičkim osobama koje su na bilo koji način neposredno oštećenoj osobi naknadile štetu ili dio te štete nanesene upotrebom neosiguranog ili nepoznatog prijevoznog sredstva, pa samo u tom slučaju oni nemaju pravo na naknadu isplaćenih iznosa iz fonda (tako i VSRH u odluci Rev-1074/2015-2 od 30. siječnja 2019.).

 

17. Zbog naprijed navedenog, nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud kao mjerodavno pravo trebao primijeniti odredbu članka 164. stavak 3. ZOMO-a, to stoga što je prema pravnom shvaćanju iz citiranih odluka VSRH, a označenih u obrazloženju pod brojem 12. ove presude zauzeto pravno shvaćanje da je "za odluku o sporu koji pokreće zavod protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete zavodu, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine".

 

18. Upravo zbog naprijed navedenog, nije osnovan žalbeni navodi tužitelja da je u ovom postupku mjerodavan Zakon o mirovinskom osiguranju i odredbe tog zakona, jer se kao specijalni zakon u ovoj pravnoj stvari primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je na snazi u vrijeme isplata mirovine.

 

19. Iz tog razloga je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe članka 44. stavak 5. ZOOP-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 63.329,62 kune sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe, zaključujući da tužitelj nema pravo na naknadu tog isplaćenog iznosa i invalidske mirovine iz fonda.

 

20. Uslijed naprijed navedenog valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku odluku, prema odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

21. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovanim, jer navedeni trošak nije bio nužan i potreban za vođenje ovog postupka (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

 

22. Slijedom izloženog presuđeno je kao u izreci.

 

 

Bjelovar, 5. listopada 2023.