Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ob-96/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Dragice Sirovica Hranilović sutkinje izvjestiteljice i Zinke Bulka članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Josipa Milković, odvjetnica u Sisku, protiv 1. tuženice FS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženika KS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Snježana Drvodelić, odvjetnica u Petrinji, radi utvrđenja izvanbračne zajednice, odlučujući o žalbi 1. tuženice i 2. tuženika protiv presude Općinskog sud u Sisku poslovni broj P Ob-163/2022-37 od 30. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 11. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P Ob-163/2022-37 od 30. rujna 2025. pod stavkom I. kao i u odluci o troškovima pod stavkom II. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice BS koji glasi:

Utvrđuje se da je tužiteljica BS OIB: [osobni identifikacijski broj] živjela u izvanbračnoj zajednici s pokojnim PS OIB: [osobni identifikacijski broj] od ljeta 2011. sve do njegove smrti, odnosno 26. svibnja 2022.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev stranaka za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je tužiteljica BS OIB: [osobni identifikacijski broj] živjela u izvanbračnoj zajednici sa pokojnim ŽS OIB: [osobni identifikacijski broj] od ljeta 2011. sve do njegove smrti, odnosno 26. svibnja 2022.

II. Nalaže se 1. tuženici FS, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženiku OS OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici BS OIB: [osobni identifikacijski broj] naknade parnični trošak u iznosu od 500,00 eura u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude žale se tuženici zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). U žalbi, osim prigovora dopuštenosti preinake tužbe i mjesne nenadležnosti, tuženici osporavaju pravilnost i zakonitost pobijane presude te navode je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, da tužiteljica nije dokazala da je u vrijeme trajanja navodne izvanbračne zajednice bila neudana žena, što predstavlja konstitutivnu pretpostavku iz čl. 8. st. 2. Zakona o nasljeđivanju, da prvostupanjski sud nije dao jasne i potpune razloge o trajanju te zajednice do smrti ostavitelja, te da je iz utvrđenog činjeničnog stanja očito da je njihova zajednica bila prekinuta prije smrti ostavitelja. Predlažu da se njihova žalba usvoji.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je postojala izvanbračna zajednica između nje i pok. PS za vrijeme od ljeta 2011. do smrti PS **.**.2022.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je ustanovio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2 ZPP, na koju pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Prije svega valja istaći da je u konkretnom predmetu tijekom postupka bilo sporno pitanje mjesne nadležnosti suda prvoga stupnja, a koje pravno pitanje tuženici problematiziraju i u žalbi sadržajno ističući da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 344. i čl. 345. ZPP jer da sud nije donio posebno rješenje o njihovom prigovoru mjesne nenadležnosti. Međutim, iako je prvostupanjski sud propustio sukladno čl. 344. ZPP posebnim rješenjem odlučiti o prigovoru, iz obrazloženja pobijane presude razvidno je da je taj prigovor odbio kao neosnovan smatrajući da je nadležnost utemeljena na odredbi čl. 54. st. 1. ZPP, dakle prema mjestu gdje su tužiteljica i pokojni PS imali posljednje zajedničko prebivalište, pa nije počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju se pozivaju tuženici.

7. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 190. ZPP. Iz spisa proizlazi da su tuženici na ročištu od 4. rujna 2025. prigovorili dopuštenosti preinake tužbe, no da je tužbeni zahtjev od početka bio usmjeren na utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice koja je trajala do smrti pok. PS, kako je to i navedeno u prvoj rečenici tužbe, pa naknadnim preciziranjem zahtjeva nije promijenjena istovjetnost zahtjeva, nije povećan postojeći niti je istaknut drugi zahtjev uz postojeći (čl. 191. st. 1. ZPP), već je tužbeni zahtjev samo pobliže određen. Takvo postupanje ne predstavlja preinaku tužbe u smislu čl. 190. ZPP, pa je neosnovan žalbeni navod da je sud počinio bitnu povredu postupka, jer tužiteljica na ročištu 4. rujna 2025. nije preinačila tužbeni zahtjev, već ga je samo precizirala.

8. U postupku je utvrđeno da su tužiteljica i sada pok. PS određeno vrijeme živjeli zajedno te vodili zajedničko kućanstvo. Tužiteljica je zahtjevom tražila utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice radi ostvarivanja nasljednog prava u ostavini pok. PS.

9. U prosudbi je li riječ o učincima izvanbračne zajednice u konkretnom slučaju, obzirom da tužiteljica postojanje te zajednice u času smrti ostavitelja, opravdava ostvarivanjem prava iz nasljeđivanja, valja prvenstveno poći od odredbe čl. 8. st. 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/03, 127/13, 33/15 i 14/19 – dalje: ZN), kao lex specialis, koja propisuje da na temelju zakona ostavitelja nasljeđuje i njegov izvanbračni drug koji je u pravu nasljeđivanja izjednačen s bračnim. Izvanbračnom zajednicom u smislu toga Zakona smatra se životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme, a prestala ostaviteljevom smrću, pod uvjetom da su bile ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka (čl. 25.- 28. Obiteljskog zakona – "Narodne novine", broj 103/15 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje: ObZ).

10. Dakle, da bi se u smislu čl. 8. st. 2. ZN priznao status izvanbračne supruge ostavitelja tužiteljici, ista je trebala dokazati tri pretpostavke. Prva je pretpostavka da je bila u izvanbračnoj zajednici koja je trajala dulje vrijeme s ostaviteljem, druga pretpostavka je da je za vrijeme trajanja te izvanbračne zajednice tužiteljica bila neudana a ostavitelj neoženjen, a treća pretpostavka je da su bile ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka.

11. Ne bude li dokazana ijedna od tih pretpostavki, ne može se govoriti o postojanju izvanbračne zajednice u smislu čl. 8. st. 2. ZN.

12. Sud prvog stupnja u obrazloženju presude, u točkama 33. i 34., sam navodi da u spisu ne prileže materijalni dokazi o bračnom statusu tužiteljice ni sada pok. PS. Unatoč tome, zaključuje da se te činjenice „ne smatraju spornima“, obrazlažući da tuženici nisu ukazali da tužiteljica ne bi bila neudana žena, odnosno da ostavitelj ne bi bio neoženjen muškarac.

13. Takav zaključak je pogrešan.

14. Činjenica da tuženici nisu izričito tvrdili da je tužiteljica bila udana ne znači da su priznali njezino slobodno bračno stanje. Budući da su osporavali postojanje izvanbračne zajednice, time su osporili i postojanje svih njezinih zakonskih pretpostavki. Stoga je sud bio dužan utvrditi pravni status sudionika navodne izvanbračne zajednice, odnosno tužiteljica dokazati da su ona i pok. PS bili osobe slobodnog bračnog stanja, što u postupku nije učinjeno.

15. Sud prvog stupnja pogrešno je ocijenio značenje utvrđenih činjenica i primijenio čl. 11. st. 1. ObZ, smatrajući da nepostojanje dokaza o bračnom statusu tužiteljice ne utječe na postojanje izvanbračne zajednice, iako ta okolnost čini konstitutivnu pretpostavku prema odredbi čl. 8. st. 2. ZN koji je u ovom slučaju valjalo primijeniti, obzirom da se radi o sporu vezanom uz prava iz nasljeđivanja.

16. Kako tužiteljica tijekom postupka nije priložila nijedan dokaz o svom bračnom statusu, nije dokazala postojanje elementarne pretpostavke iz čl. 8. st. 2. ZN. Bez dokazanog pravnog statusa sudionika ne može se smatrati da je postojala valjana izvanbračna zajednica u smislu zakona, pa time ni pravni temelj za stjecanje nasljednog prava.

17. Budući da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo, pobijanu presudu valjalo je, temeljem čl. 373. st. 2. Zakona o parničnom postupku, preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

18. Zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka odbijen je kao neosnovan. Naime, tuženici su zatražili jednokratnu nagradu u visini od 200 bodova u smislu Tbr. 7. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – „Narodne novine“ broj 138/23 – dalje: Tarifa, no kako se ovdje ne radi o postupku iz tog tarifnog broja, a postavljeni zahtjev na naknadu troškova ne ispunjava zahtjev određenosti iz čl. 164. st. 1. ZPP, valjalo ga je odbiti kao neosnovan. Tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova jer nije uspjela u sporu (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 11. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina