Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

K-127/2024-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Ivici Matišiću kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Renate Pjajčik kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I. optužene NŠ zastupane po ZŠ, odvjetniku iz [adresa] zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" 125/11, 144/12, u daljnjem tekstu KZ/11) i II. optužene DŠ zastupane po Zajedničkom odvjetničkom uredu Zlatko Gregurić, Tatjana Figač-Gregurić i Hrvoje Mladinić, odvjetnicima iz [adresa] zbog kaznenog djela iz čl. 339. Kaznenog zakona ("Narodne novine" 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01,01,111/03,190/03-odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06,110/07,152/08 i 57/11 u daljnjem tekstu KZ/97) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici broj: K-DO-140/14-113 od 22.prosinca 2014. godine, izmijenjene dana 18.prosinca 2019. i 8. ožujka 2022., a posljednji puta izmijenjene optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru KO-DO-327/2024-3 od 30. listopada 2024., nakon održane i završene rasprave dana 30. listopada 2025. u nazočnosti I. optužene NŠ, branitelja I. optužene odvjetnika ZŠ, II. optužene DŠ, braniteljice II. optužene odvjetnice Tatjane Figač- Gregurić i zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Bjelovaru NŠI, na ročištu za objavu presude dana 11. studenog 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I.OPTUŽENA NŠ OIB: [osobni identifikacijski broj] kćerka N i JŠ rođena Z, rođena **.**.1955.  u [adresa],  s  prebivalištem  u [adresa],  završila  SSS,  u mirovini, prima mirovinu u iznosu od 150,00 EUR-a, suvlasnica stana, neudata, majka dvoje punoljetne djece,  nije  u  tijeku  drugi  kazneni  postupak, državljanka  Republike  Hrvatske,  brani  se  sa slobode,  prema  izvatku  iz  kaznene  evidencije neosuđivana k r i v a j e

što je u vremenu od 7. listopada 2002. do 30. travnja 2014., u Koprivnici i Križevcima, u nakani da si pribavi znatnu nepripadnu materijalnu dobit, Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područnoj službi u Koprivnici, podnijela zahtjev za ostvarivanjem prava na obiteljsku mirovinu, Klasa: UP/I-140-18/02-01, Urb.br: 341- 08-03/1-02 od 7. listopada 2002., iza pokojnog ŠŠ kao izvanbračna supruga poginulog hrvatskog branitelja ŠŠ, znajući da na istu nema pravo obzirom joj je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Križevcima, broj R1- 43/97-7 od 7. travnja 1998. odbijen prijedlog za utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice između nje i pokojnog ŠŠ u vremenu od 29. lipnja 1982. do 01. listopada 1991. te da je ŠŠ nakon njihova razvoda braka 1982. živio sa BŠ, a kojem je zahtjevu kao dokaz priložila očitovanje OŠ i LŠ od 17. siječnja 1994. u kojem se navodi kako je sa ŠŠ OŠ nakon razvoda braka nastavila živjeti u izvanbračnoj zajednici, kao i zapisnik sastavljen kod Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područne službe u Koprivnici od 14. prosinca 1994. koji sadrži njezinu neistinitu izjavu da su ona i njezin pokojni suprug ŠŠ i nakon razvoda braka nastavili živjeti u izvanbračnoj zajednici te potvrdu broj KLASA: 034- 04/02-01/01, URBROJ: 2137-04-02-25 od 26. rujna 2002. Ureda državne uprave u Koprivničko – križevačkoj županiji, Službe za društvene djelatnosti Pododsjeka za hrvatske branitelje iz Domovinskog rata, koju je na njezin zahtjev, u svrhu ostvarivanja prava iz mirovinskog osiguranja, izdala DŠ i u kojoj je navedeno kako ima status člana obitelji kao izvanbračna supruga poginulog hrvatskog branitelja ŠŠ, a sve kako bi službenike u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područnoj službi u Koprivnici uvjerila da joj pripada pravo na obiteljsku mirovinu iza pokojnog ŠŠ kao izvanbračnoj supruzi, iako je znala da zahtjev i priložena materijalna dokumentacija ne odgovaraju istini i da nema pravo na obiteljsku mirovinu iza pokojnog ŠŠ obzirom na donesenu pravomoćnu sudsku odluku Općinskog suda u Križevcima, broj R1-43/97-7 od 7. travnja 1998., slijedom čega su službenici Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Koprivnici, ne sumnjajući u vjerodostojnost zahtjeva i predanih isprava, temeljem tako priložene dokumentacije, predmetnoj kao izvanbračnoj supruzi pokojnog ŠŠ priznali pravo na obiteljsku mirovinu rješenjem KLASA: UP-I-140-18/02-01, URBROJ: 341-08-03/I-02-016384 od 9. listopada 2002., počev od 1. listopada 2002., temeljem kojeg je rješenja, znajući da joj ne pripada pravo na isplatu obiteljske mirovine, svaki mjesec primala obiteljsku mirovinu sve do 30. travnja 2014., na koji se način nepripadno materijalno okoristila u iznosu od 998.266,90 kuna/132.492,78 eura i za isti iznos oštetila Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist dovela nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i održavala ga u zabludi i time ga navela da na štetu tuđe imovine nešto učini, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist i prouzročena znatna šteta,

čime je I. optužena NŠ počinila kazneno djelo protiv imovine- prijevara iz čl. 236. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11

II.Na temelju čl. 236. st. 1. KZ/11 I. optužena NŠ osuđuje

na KAZNU ZATVORA u trajanju od 1 (jedne) godine

III. Temeljem čl. 56. KZ/11 primjenjuje se

UVJETNA OSUDA

tako da se izvršenje izrečene kazne odgađa na vrijeme od 3 (tri) godine, pod uvjetom da I. optužena NŠ u navedenom roku ne počini novo kazneno djelo

IV. Temeljem odredbe čl. 54. KZ/11 vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 4. travnja 2014. do 24. travnja 2014. uračunava se I. optuženoj NŠ u izrečenu kaznu zatvora u slučaju da dođe do opoziva uvjetne kazne.

V. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 prihvaća se u cijelosti imovinsko pravni zahtjev oštećenika Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB 84397956623, te mu se dosuđuje iznos 132.492,78 eura, te se određuje da je navedeni iznos I. optužena NŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužna isplatiti oštećeniku Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB 84397956623 u roku od 1 (jedne) godine po pravomoćnosti presude.

VI. Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08 I. optuženoj NŠ se nalaže da u roku od 15 dana po pravomoćnosti kaznenog naloga u državni proračun naknadi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. – 6. ZKP/08 s naslova paušala u iznosu od 300,00 EUR-a.

VII. Na temelju čl. 452. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku – (“Narodne novine” br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12- Odluka i rješenje Ustavnog suda 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25- u daljnjem tekstu ZKP/08) protiv

II. OPTUŽENICE DŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] kćerka D  i MŠ  r. J,  rođena **.**.1959.godine u [adresa], s prebivalištem u [adresa], završila SSS, u mirovini, suvlasnica stana, udata, majka jednog djeteta, nije u tijeku drugi kazneni postupak, državljanka  Republike  Hrvatske,  brani se  sa slobode, prema izvatku iz kaznene evidencije neosuđivana

o d b i j a  s e o p t u ž b a

da bi u vremenu od 3. srpnja 1998. do 30. lipnja 2014., u Križevcima, kao voditeljica Područne jedinice Križevci u Odjelu hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji Ministarstva branitelja iz Domovinskog rata, u okviru kojeg je radnog mjesta bila ovlaštena i zadužena za vođenje upravnih postupaka te poduzimanje svih zakonom propisanih radnji u upravnim postupcima koji se odnose na ostvarivanje prava propisanih Zakonom o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata i Zakonom o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, kao ovlašteni upravni referent u predmetu broja UP/I-562-02/94-64/25, kojim je bila zadužena i u kojem je NŠ kao izvanbračnom drugu iza pokojnog ŠŠ, rješenjem od 17. lipnja 1994. KLASA: UP/I-562-02/94-64/25, Ur.broj: 512-100-03-94- 4, priznato pravo na obiteljsku invalidninu počev od 1. studenog 1991., nakon što je 3. srpnja 1998. zaprimila pravomoćno rješenje Općinskog suda u Križevcima, broj R1 43/97-7 od 7. travnja 1998., kojim je odbijen prijedlog NŠ za utvrđenjem postojanja izvanbračne zajednice između nje i pokojnog ŠŠ, u razdoblju od 29. lipnja 1982. do 01. listopada 1991., znajući da su se time sukladno čl. 250. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 53/91 i 103/96) stekli uvjeti za obnovom postupka iz razloga propisanih čl. 249. navedenog Zakona, te da je dužna pokrenuti obnovu postupka , nije pokrenula postupak obnove, slijedom čega nije poništeno rješenje broja KLASA: UP/I-562- 02/94-64/25, Ur.broj: 512-100-03-94-4 od 17. lipnja 1994. kojim je NŠ kao izvanbračnom drugu iza pokojnog ŠŠ priznato pravo na obiteljsku invalidninu, kao niti pravne posljedice rješenja od dana donošenja i priznanja prava pa nadalje, što je imalo za posljedicu da je NŠ i nadalje svaki mjesec isplaćivana obiteljska invalidnina te joj je tako s osnova obiteljske invalidnine isplaćen ukupan novčani iznos od 293.649,20 kuna, na koji je način svojim postupanjem oštetila Republiku Hrvatsku za novčani iznos od 293.649,20 kuna/38.973,95 eura,

dakle, da bi kao službena osoba kršenjem Zakona i na drugi način očito nesavjesno postupala u obavljanju službe pa time prouzročila znatnu imovinsku štetu,

pa da bi time II. optužena DŠ počinila kazneno djelo protiv službene dužnosti – nesavjesnim radom u službi, opisano i kažnjivo po čl. 339. KZ/97.

VIII. Temeljem čl. 158. st. 3. ZKP/08 oštećenik Republika Hrvatska upućuje se da imovinsko-pravni zahtjev u iznosu od 38.973,95 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama ostvaruje u parnici.

IX. Na temelju odredbe čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. – 5. ZKP/08, te nužni izdaci II. optužene i nužni izdaci i nagrada braniteljice II.optužene padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici podnijelo je optužnicu br. K-DO- 140/2014-113 dana 22. prosinca 2014. godine protiv I. optužene NŠ zbog kaznenog djela protiv imovine - prijevare, opisano u članku 236. stavak 1. i 2. KZ/11 u svezi s čl. 3. t. 7. Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije ( NN 57/11 i II. optužene DŠ zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti - nesavjesnim radom u službi, opisano i kažnjivo po članku 339. KZ/97.

2. Rješenjem Općinskog suda u Koprivnici Kov-205/15-6 dana 05. listopada 2025. potvrđena je optuženica protiv I. i II. optužene.

3. Općinski sud u Koprivnici donio je presudu K-340/2015-33 dana 17. svibnja 2015. kojom je optuženice proglasio krivima (list 1521-1546), a rješenjem Županijskog suda u Zagrebu Kž-741/2018-7 dana 4. lipnja 2019. (list 1585-1592) sud je istu ukinuo i vratio na ponovni postupak.

4. U ponovljenom postupku koji se vodio pod brojem K-150/2019 Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici podneskom od 18. prosinca 2019. (list 1596-1598) izmijenilo je činjenični opis kaznenih djela stavljenih na teret optuženicama, te je ostalo je kod optužbe za I. optuženicu ali je odustalo od povezivanja toga djela u svezi s čl. 3. t. 7. Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije, te se sada I. optuženici NŠ stavlja na teret kazneno djelo iz čl. 236. stavak 1. i 2. KZ/11, dok je u odnosu na II. optuženu DŠ i dalje ostalo kod terećenja za kazneno djelo iz čl. 339. KZ/97.

5. Općinski sud u Koprivnici dana 26. listopada 2020. donio je presudu K-150/2019- 20 (list 1644-1676) kojom je optuženice proglasio krivima, a Županijski sud u Zagrebu rješenjem Kž-63/2021-6 dana 15. ožujka 2021. (list 1713-1722) presudu je ukinuo i vratio predmet na ponovno suđenje.

6. U ponovljenom postupku kod Općinskog suda u Koprivnici koji se vodio pod brojem K-62/2021 na raspravi dana 8. ožujka 2022. godine zamjenica općinskog državnog odvjetnika u [adresa] izmijenila je činjenični opis optužnice koji se stavlja II. optuženici na teret u toč. 2. optužbe tako što je izostavila riječi "odloživši navedeno rješenje u zasebni omot" (list 1759), dok je činjenični opis i pravna kvalifikacija ostala neizmijenjena.

7. Dana 10. ožujka 2022. Općinski sud u Koprivnici donio je presudu K-62/2021-36 (list 1776-1810) kojom je optuženice proglasio krivima, a Županijski sud u Zagrebu rješenjem Kž-520/2022-6 dana 19. srpnja 2022. ( list 1840-1850) ukinuo je presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

8. Kazneni postupak nastavljen je kod Općinskog suda u Koprivnici pod brojem K- 259/2022 u kojem je izvanraspravnom vijeću dostavljen spis radi odluke o mjesnoj nadležnosti Općinskog suda u Koprivnici.

9. Rješenjem Općinskog suda u Koprivnici Kv -120/2023-7 dana 18. listopada 2023 (list 1868-1872) Općinski sud u Koprivnici proglasio se mjesno nenadležnim te dostavio spis ovome sudu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu, te je predmet nastavljen kod ovoga suda pod brojem K-127/2024 koji je dostavio spis na odlučivanje Visokom kaznenom sudu zbog sukoba nadležnosti (list 1878-1880).

10. Visoki kazneni sud RH u svojem rješenju Kr-18/2024-5 od 09. srpnja 2024. (list 1883-1885) riješio je da je za vođenje kaznenog postupka postupak protiv I. optuženice NŠ i II. optuženice DŠ nadležan Općinski sud u Bjelovara.

11. Podneskom KO-DO-327/2024-3 od 30. listopada 2024. Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru izmijenilo je činjenični opis optužnice (list 1901-1903) na način da je odustalo od terećenja I. optužene da je ostvarila imovinsku korist ishođenjem invalidnine iza pokojnog ŠŠ.

12. Upitana u smislu čl. 416 ZKP o tome kakav stav zauzima prema optužbi I. optužena NŠ izjavila je da se ne smatra krivom za počinjenje kaznenog djela, kako joj se to dosadašnjim optužnicama stavljalo na teret, kao niti po zadnje izmijenjenoj optužnici

12.1. U ranijem tijeku postupka prilikom ispitivanja pred općinskim državnim odvjetnikom u [adresa] I. optužena NŠ nije iznosila obranu, niti je odgovarala na pitanja.

12.2. Nakon dokaznog postupka u spisu K-340/2015 dana 16. svibnja 2018 (list 1488) I. optužena NŠ u svojoj obrani navela je da je primala invalidninu i mirovinu u inkriminiranom vremenskom razdoblju i da to nije sporno. Bila je članica Udruge udovica poginulih branitelja i tražila je savjet od jedne gospođe koja je došla iz Ministarstva branitelja kojoj je ispričala cijelu svoju situaciju. Rekla joj je da su njih dvoje četiri godine živjeli zajedno u Đurđicu sa sinovima, a ona je rekla da ima pravo dobiti mirovinu i invalidninu, nakon čega je ona podnijela zahtjev, koji joj je bio odobren s time da se svake dvije godine radila kontrola, odnosno revizija tih mirovina i zahtjeva, te nije pronađeno nikakvih nepravilnosti. Navodi da je gospodinu Š dala punomoć da podnosi papire za mirovinu i invalidninu. U to vrijeme pokrenula je i sudski postupak kojim je tražila utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice i dobila odluku da ta bračna zajednica nije postojala. Poslije toga čula je da je bila dovoljna i manja duljina trajanja izvanbračne zajednice od onoga što je ona tražila u sudskom postupku, zbog čega je i dalje primala tu mirovinu. Navodi da je u kući našla vozačku dozvolu i druge dokumente od supruga, što upućuje na zaključak da je živio s njom do smrti, a poginuo je kao hrvatski branitelj. Sjeća se da je gospođa koja joj je davala savjete o mirovini zvala TŠ, ali joj se prezimena ne sjeća. Navodi da puno osoba može potvrditi da su živjeli skupa i to GŠ, IŠ, ŽŠ, TŠ, KŠ i AŠ, HŠ, KŠ i drugi svi mogu potvrditi da je bila u izvanbračnoj zajednici sa ŠŠ.

12.3. U obrani iznijetoj na kraju dokaznog postupka u K-150/19 I. optužena NŠ u cijelosti je ostala kod date obrane od 16.svibnja 2018.godine i ništa više nije imala za dodati (list 1628)

12.4.Nakon što je u tom predmetu ukinuta prvostupanjska presuda spis je dobio novi broj K-62/21, te je I. optuženica ostala kod obrane sa rasprave 16. svibnja 2018.godine, kojoj nije imala ništa za dodati.

12.5. Na kraju dokaznog postupka kod ovoga suda I. optuženica je izjavila da ostaje kod svih ranije iznijetih obrana

13. Upitana u smislu čl. 416 ZKP o tome kakav stana zauzima prema optužbi II. optužena DŠ izjavila je da se ne smatra krivom za kazneno djelo kako joj se to dosadašnjim optužnicama stavljalo na teret, kao niti po zadnje izmijenjenoj optužnici.

13.1. U iskazu danom kod općinskog državnog odvjetnika u [adresa] navela je da je 1994. godine počela obavljati poslove prema Zakonu o braniteljima. Krajem te godine formirana je i posebna referada koja je rješavala pitanja prema Zakonu o braniteljima, u kojoj je radila sa EŠ, koja je bila administrator i koordinator za skrb, a ona je vodila upravni postupak oko priznavanja prava prema Zakonu o braniteljima. Dalje je navela da su tijekom 1998. potpali pod Ministarstvo branitelja. Navodi da je I. optužena NŠ podnijela zahtjev sa dokumentacijom, uključujući i spornu izjavu, te je ona prema naputcima i prema zakonu koji je tada bio na snazi donijela rješenje, koje je otišlo na reviziju, te je potvrđeno od strane ministarstva i krenula je isplata svih tih prava i invalidnine. Nadalje, kada joj je predočeno rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog ŠŠ, bilješka gdje piše požurnica Upravnom sudu Republike Hrvatske, prijedlog za utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice, bilješka od 12.11.1997., dopis odvjetnika Klasića na kojem je bilješka, te dostavnica potpisana s 03. srpnja 1998. i potpis, na što je potvrdila da su to njene bilješke koje je ona pisala i da je na dostavnici kojom se dostavlja rješenje Općinskog suda u Križevcima kojim se odbija prijedlog predlagateljice za utvrđenje postojanja vanbračne zajednice njezin potpis. Za rješenje o nasljeđivanju je navela da to sigurno nije moglo biti priloženo uz prijedlog za utvrđivanje vanbračne zajednice jer iz tog rješenja, koliko ga je ona uspjela kod gospođe Gregurić pročitati, definitivno ne bi proizlazilo da ga je pročitala, a za rješenje Općinskog suda u Križevcima je navela da je ono vjerojatno ostavljeno kod kolegice u Uredu za obranu i da je vjerojatno ona nju pozvala da dođe ili joj je dala ona sama da tu dostavnicu potpiše, ali da se ona ne sjeća da je to otvorila, nit ga pročitala. Navela je da ona to rješenje nije otvorila i da to rješenje nije vidjela tako dugo dok joj ga nije pokazao policajac, koji ju je zvao na obavijesni razgovor. Potvrdila je da je po primitku tog rješenja trebalo nešto raditi. Svu drugu dokumentaciju (bilješke) nije zaprimila u spis predmeta jer se nisu odnosile na samo pravo, ali je potvrdila da je to što se nalazilo u izvanparničnom spisu moglo utjecati na njezin spis. Odgovarajući na pitanje da li je ona ili EŠ trebala odlučiti za to da li rješenje ide u spis ili ne, odgovorila je da je ona trebala (II. optužena DŠ) da ga je vidjela. Napomenula je da je tih dana oko 03. srpnja 1998. saznala da je trudna pa je zbog svojih godina morala to kontrolirati kod doktora, a i sređivali su se papiri oko odlaska prve grupe stradalnika na ljetovanje, pa je i zbog toga bilo puno posla. Dalje je navela da su samo I. optužena NŠ i djeca dolazili rješavati ta pitanja vezana uz invalidninu, dok neka treća osoba nije nikada dolazila. Potvrdila je da je ona 2002. godine I. optuženoj NŠ izdala potvrdu kojom joj se priznaje da ima status člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja. Pojasnila je da su prijamnu štambilju stavljali na sve što su zaprimili. Navela je da je I. optuženu NŠ prvi puta vidjela negdje krajem 1993. godine zajedno s ostalim članovima obitelji poginulih branitelja.

13.2. Iznoseći obranu u kaznenom predmetu K-340/2015 II. optužena DŠ (list 1488) dana 16.svibnja 2018. ostala je kod prije iznijete obrane, te je dodala da je Pravilnikom određeno tko je obavljao koje poslove u Uredu za obranu, da nije namjerno napravila to što joj se stavlja na teret, jer je svjesna i bila je svjesna i tada što bi to značilo, jer bi tada i disciplinski odgovarala. Inače je bila pedantna i uredna službenica i da je nakon 1998.godine sigurno u ruci tri puta imala taj predmet i čudno joj je što nije vidjela tu odluku u predmetu.

13.3. U ponovljenom postupku koji se vodio pod brojem K-150/2019 na raspravi održanoj 21. listopada 2020. II optuženica DŠ (list 1628), ostala je kod prije iznijetih obrana, te je nastavno dodala samo da dokumentacija koja je dostavljena u ovosudni spis, a vezano uz njezino odsustvo s posla nije potpuna, odnosno da postoji manjak zbog toga što smatra da je ona u inkriminiranom vremenskom razdoblju bila odsutna određeno vrijeme, a to nije nigdje evidentirano. Smatra da je nemoguće da je rješenje koje je sporno, a vezano uz ovaj spis, bilo tako složeno kako je to gospođa ZŠI rekla, jer ako je bilo stavljeno između 2 spisa, onda je bilo poslano i na reviziju.

13.4. Na raspravi održanoj dana 8.ožujka 2022.godine u kaznenom predmetu K- 62/2021 II. optužena DŠ (list 1760) ostala je kod svih svojih obrana, te je dodala da je u inkriminirano vrijeme njezin šef nije bio B, već UŠ. Dodala je da je u to vrijeme bila sva smuvana zbog željene trudnoće, te je u to vrijeme odlazila i na kontrole, te na poslu nije bila u određene dane, pa nije bila niti na poslu dva dana nakon što je primila to rješenje, a radilo se o ponedjeljku ili utorku. Dodala je da drugi tjedan nije bila na poslu niti 4 dana, a nakon toga bila je na pretrazi vezanoj uz trudnoću na kojem je morala mirovati. Kada se vratila sa tog dopusta, kolegica EŠ je otišla na godišnji, a što se vidi na šihterici.

13. 5. Iznoseći obranu kod ovoga suda (list 2034-2035) II. optužena DŠ u cijelosti je ostala kod ranije iznijetih obrana tijekom ovog kaznenog postupka, te je dodala, da kada joj se I. optužena obratila i rekla joj da je odbačen njezin prijedlog kod suda da se utvrdi postojanje izvanbračne zajednice, ona je pitala svojeg šefa (jer joj u opisu radnog mjesta stoji da je dužna pomagati strankama u ostvarivanju svojih prava, a ne samo onih koji se tiču prava kod nje, već i drugih prava) da li da se ona u vezi toga pismeno obrati sudu, a on joj je rekao da to učini ako nekoga poznaje na sudu i da se ponovno zaprimi zahtjev NŠ za utvrđivanje bračne zajednice i o tome je u spisu napravila bilješku. Smatrala je da je obavila svoj posao, odnosno svoju dužnost, te nije poslije ni očekivala da će njoj, odnosno njezinom uredu sud dostavljati neku odluku. Pismena sa suda dolazila su u zatvorenim omotnicama, a što je potvrdio i sudac Vrbančić u svojem iskazu. Rješenje suda došlo je u omotnici koja je bilo naslovljeno na Ured za obranu, Referada za skrb. Budući da su se oni mjesec dana prije toga izdvojili iz Ureda za obranu, njima se pošta još uvijek miješala. S obzirom na navedeno, na je potpisala primitak navedenog sudskog rješenja, no bio je dogovor između njih i Ureda za obranu da se zajednička pošta pregleda i onda utvrdi kome je koja pošiljka poslana. Ona je samo potpisala dostavnicu, a niti je znala što je u omotnici, niti ju je otvarala. Skoro iduća dva tjedna nakon toga bila je odsutna, bila je nazočna samo dva dana, te ne zna što se dalje s tom pošiljkom događalo. Sa sigurnošću tvrdi da ju nije otvorila, pročitala i zametnula, a čak i slučaju da je tu odluku i pročitala, ona ne bi znala što bi s njome, jer prema Obiteljskom zakonu izvanbračna zajednica je regulirana drugačije nego što je to prema Zakonu o braniteljima, te bi vjerojatno nakon toga konzultirala svoga šefa ili bi predmet poslala u Ministarstvo branitelja, kao što su to napravile i njene kolege kada se sve to otkrilo. Dodala je da je ona radila četrdeset godina, te da nikada nije dobila ocjenu manju od naročito uspješna ili već koja je bila rangirana tako da smatra da zacijelo nije pogriješila u ovome slučaju.

14. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u priloge spisa Ministarstva obrane ( list 51- 87), podatke PU Koprivničko-križevačke (list 88-91) spisa, podatke Ministarstva obrane (list 94-137), podatke Ministarstva unutarnjih poslova (list 138), priloge spisa dopisa Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja Područna služba u Koprivnici ( list 142-146, list 147 do 200), priloge spisa (list 201-400, 401-600, 601- 800, 801-953), pročitani su postavljeni imovinsko pravni zahtjev ODO u Koprivnici list (list 1044-1050), postavljeni imovinsko pravni zahtjev Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje ( list 1192) podaci Ured državne uprave (list 1271-1442), podaci Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje ( list 1443), izvršen je uvid u dostavljenu dokumentaciju branitelja I. optuženice (list 1451-1452), u podatke Ministarstva obrane (list 1466-1469), uvid u cijeli spis Općinskog suda Križevci br. R1-43/97 - posebno rješenje Općinskog suda u Križevcima od 7.4.1998.godine, kojim je odbijen prijedlog NŠ za utvrđivanje postojanja vanbračne zajednice između nje i pokojnog PŠ u razdoblju od 29.6.1982. do 1.10.1991.godine, te odluka Županijskog suda u Koprivnici kojom je potvrđeno I- stup. rješenje, izvršen je uvid u dostavnicu priloženu na navedene odluke iz koje proizlazi da je Ured za obranu referada za skrb Križevci navedene odluke primila dana 3.7.1998.godine, a isto tako je vidljivo iz dostavnice da je kao primatelj na istoj dostavnici navedeno prezime DŠ, pročitana je medicinska dokumentacija za II. optuženicu DŠ (list 1475), izvršen je uvid presudu Općinskog suda u Križevcima od 2.6.2005.godine, te rješenja o ocjenjivanju II. optuženice za rad u inkriminiranom vremenskom razdoblju, pročitani su iskazi svjedoka LŠ, OŠ, ZŠI, ĐŠ, izvršen je uvid o podatke o kažnjavanosti za I. i II. optuženicu (list 1740-1743), pročitani su iskazi svjedoka Marijana Vrbančić (1753-1754), SŠ (list 1754-1756) FŠ (list 1756-1757), RŠ (list 1757-1758) i VŠ (list 1758- 1759), izvršen je vid u rješenja ureda Državne uprave Kl. UP/I-112-02/12-01/42 od 1.kolovoza 2012. (list 1893) imovinsko-pravni zahtjev oštećenika (list 1905-1911), imovinsko-pravni zahtjev oštećenika (list 1918-1925), dokumentaciju Ureda za obranu Križevci (1926-2008)

14. 1. Sud je izveo dokaz neposrednim saslušanjem svjedoka [adresa] ĐŠ (list 20215-2016), VŠ (list 2017), FŠ (list 2017-2018) ĆŠ (list 2024) ČŠ (list 2025-2026), EŠ (list 2026-2027) te svjedoka CŠ (list 2030).

15. Sud je temeljem odredbe čl. 421. st. 1. toč. 4. ZKP (list 2032 ) odbio dokazni prijedlog braniteljice II. optužene da se pribavi izvornik upravnog predmeta NŠ s obzirom da u spisu postoji preslik navedenog spisa, te sud smatra da je navedeni dokazni prijedlog bio usmjeren i na odugovlačenje ovog postupka.

16.Tijekom dokaznog postupka nije bilo sporno da je I. optužena NŠ Uredu za obranu Križevci, Ministarstvu obrane podnijela zahtjev za priznanje prava na obiteljsku invalidninu, kao član obitelji smrtno stradalog branitelja Domovinskog rata, te da joj je nakon toga taj ured izdao rješenje kojim joj se priznaje pravo na obiteljsku invalidninu.

16.1. Nije bilo sporno niti da je, zatim 7. listopada 2002. podnijela zahtjev za obiteljsku mirovinu Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje Područnoj službi u Koprivnici, nakon čega joj je rješenjem toga tijela od 9. listopada 2002. priznato pravo na obiteljsku mirovinu kao članu obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja sa danom 1. listopada 2002.

16.2. Nije bilo sporno da je periodički svaki mjesec primala invalidninu i mirovinu te da joj je u razdoblju od 9. svibnja 1994 do 30. lipnja 2014. Ministarstvo obrane s osnove invalidnine isplatilo 293.649,20 kuna, Hrvatski fond za privatizaciju joj je ustupio dionice T.D. Podravka koje je prodala za 10.514,12 kuna, niti da joj je od 1. listopada 2002. do 30. travnja 2014. isplaćena mirovina u iznosu od 998.266,90 kuna

16.3. Nije bilo sporno niti da je Općinski sud u Križevcima rješenjem R1-43/97 odbio njezin prijedlog za utvrđenjem izvanbračne zajednice nje i pokojnog ŠŠ u razdoblju od 29. lipnja 1982. do 1. listopada 1991.

16.4. Nije bilo niti sporno da je II. optužena DŠ u razdoblju od 3. srpnja 1998. do 30. lipnja 2014. radila kao voditeljica Područne jedinice [adresa] u Odjelu Hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata te da je u okviru tog radnog mjesta bila zadužena za vođenje upravnih postupaka, zaprimanje akata, potpisivanje rješenja i poduzimanja svih radnji u upravnim postupcima koji se odnose na ostvarivanje prava popisanih Zakonom o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata i Zakonom o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji.

16.5. Nije bilo sporno niti da je II. optužena bila zadužena predmetom UP/I-562- 02/94-64/25 u kojem je I. optuženoj priznato pravo na obiteljsku invalidninu s početkom od 01. studenog 1991. godine.

16.6. Nije bilo sporno niti da je potpisala primitak pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Križevcima R1-43/97 kojim je odbijen prijedlog I. optužene NŠ za utvrđenjem izvanbračne zajednice nje i pokojnog ŠŠ u razdoblju od 29. lipnja 1982. do 1. listopada 1991.

16.7. Nije bilo niti sporno da nakon toga II. optužena nije pokrenula obnovu postupka s obzirom na navedeno rješenje.

16.8. Nije bilo sporno niti da je II. optužena dana 26. rujna 2002. kao viši upravni referent Službe za društvene djelatnosti, Pododsjek za hrvatske branitelje iz Domovinskog rata izdala potvrdu da je I. optužena ima priznat status izvanbračne supruge poginulog hrvatskog branitelja ŠŠ

17. Bilo je sporno je li I. optužena NŠ imala pravo na obiteljsku mirovinu i invalidninu iza pok. ŠŠ s obzirom da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Križevima R1-43/97 od 7. travnja 1998. utvrđeno da nije postojala izvanbračna zajednica između nje i pok. ŠŠ s obzirom na dio obrane I. optužene u kojem ista navodi da je ona smatrala da ima pravo na obiteljsku mirovinu i invalidninu s obzirom da joj je djelatnica Ministarstva branitelja rekla da ipak ima pravo na obiteljsku mirovinu, odnosno da su se u vrijeme kada je podnosila zahtjev za mirovinu, uvjeti promijenili, te da je bila dovoljna i manja duljina trajanja izvanbračne zajednice od onoga što je tražila u sudskom postupku, pa je zato primala mirovinu i dalje.

17.1. Bilo je sporno je li II. optužena nakon što je potpisala primitak rješenja Općinskog suda u Križevcima R1-43/97 otvorila omotnicu sa navedenim rješenjem, te ako jest, je li kao službena osoba, u okviru svojih dužnosti i opisa posla, bila dužna postupati u vezi primitka navedenog rješenja.

17.2. Bilo je sporno je li se navedeno rješenje nalazilo u spisu koji se odnosi odnosio na mirovinu i invalidninu u predmetu I. optužene NŠ za vrijeme dok je za taj spis bila zadužena II. optužena.

17.3 .Zaključno bilo je sporno je li nastupila zastara kaznenog progona za djelo koje se stavlja na teret II. optuženoj DŠ.

U odnosu na I. optuženu NŠ

18. Suprotno navodima iz obrana I. optužene NŠ u kojima ona navodi da je smatrala da je između nje i pok. ŠŠ u inkriminirano vrijeme postojala izvanbračna zajednica, proizlazi iz uvida u rješenje Općinskog suda u Križevcima R1-43/97. Navedenim rješenjem NŠ kao predlagateljica odbijena je sa svojim prijedlogom da se utvrdi da je između nje i pok. ŠŠ postojala izvanbračna zajednica od 29. lipnja 1982. godine do 1. listopada 1991.

19. Taj sud je na temelju iskaza svjedoka LŠ, šogora pok. ŠŠ i OŠ, brata pok. ŠŠ nedvojbeno utvrdio da je pokojni ŠŠ u navedeno vrijeme bio u izvanbračnoj zajednici, ali ne sa NŠ, već sa NJ, sada RŠ. Takvo shvaćanje suda u tom postupku, u svojem iskazu potvrdila je i sama NŠ koja je navela da je nakon njihovog razvoda braka, ŠŠ živio u [adresa] kako bi dobio stan od O, a inače je živio u izvanbračnoj zajednici sa NJ, dok je brak još trajao. Navodi da je živio u [adresa] do 1983. godine, a poslije toga u [adresa].

20. Općinski sud u Križevcima na kraju zaključuje da je izvanbračna zajednica žene i muškarca takva zajednica koja je trajala određeno razdoblje te da je potrebno da osobe u toj zajednici određeno razdoblje žive u istom domaćinstvu, odnosno trajnijoj povezanosti svakodnevnog življenja, te sud smatra da nije postojala izvanbračna zajednica između NŠ i pokojnog ŠŠ u razdoblju od 29. lipnja 1982. godine do 1. listopada 1991. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno 11. lipnja 1998. godine.

21. Suprotno odluci suda i navodima I. optužene NŠ iz navedenog spisa Općinskog suda u Križevcima, proizlazi da iz rješenja Ministarstva obrane, Uprave za obranu Koprivnica, Ureda za obranu Križevci, Referada za skrb od 17. lipnja 1994. godine prema kojem je NŠ priznato pravo na obiteljsku invalidninu kao izvanbračnom drugu pok. ŠŠ. U obrazloženju te odluke navedeno tijelo navodi da je u svojem zahtjevu NŠ navela da je sa pok. ŠŠ do njegove smrti 1. listopada 1991. živjela u izvanbračnoj zajednici, odnosno da je za istoga bila udana do 29. lipnja 1982. godine, nakon čega je brak samo formalno prestao, a zapravo su ona i pok. ŠŠ i dalje živjeli zajedno. Navodi da zahtjev do sada nije podnosila jer nije znala da se izvanbračna zajednica u takvim slučajevima tretira kao bračna. U tom postupku, na zapisnik dana **.**.2010. NŠ je pod materijalnom i kaznenom odgovornošću izjavila da je do pogibije ŠŠ sa istim živjela u izvanbračnoj zajednici, a da se nakon toga nije udavala, niti živjela u izvanbračnoj zajednici.

22. Suprotno navedenom rješenju Općinskog suda u Križevcima R1-43/97 I. optužena NŠ, iako je znala da je odbijen njezin prijedlog za utvrđivanje izvanbračne zajednice, 26. rujna 2002. ishodila je potvrdu da ima priznat status člana obitelji kao izvanbračna supruga hrvatskog branitelja ŠŠ. Ta potvrda izdana je na njezin zahtjev, a u svrhu dokazivanja prava iz mirovinskog osiguranja. Navedenu potvrdu izdana je od strane Službe za društvene djelatnosti, Pododsjek za hrvatske branitelja iz domovinskog rata, a izdala ju je kao viši upravni referent II. optužena DŠ (list 208)

23. Prema dokumentaciji u spisu ta potvrda izdana je na temelju zapisnika Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja, Područna služba u Koprivnici u kojoj je još 14. prosinca 1994. I. optužena NŠ dala izjavu da je nakon razvoda braka sa ŠŠ i dalje nastavila s njim živjeti u izvanbračnoj zajednici. Uz navedeni zapisnik priložila je očitovanje OŠ i LŠ koji su izjavili da su NŠ i ŠŠ, iako su se i rastavili, održavali izvanbračnu zajednicu i tako brinuli o odgoju svoje djece.

24. Bez obzira na rješenje Općinskog suda u Križevcima K1-43/97, I. optužena je Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područnoj službi u Koprivnici, podnijela zahtjev za ostvarivanjem prava na obiteljsku mirovinu, Klasa: UP/I-140-18/02-01, Urb.br: 341-08-03/1-02 od 7. listopada 2002., iza pokojnog ŠŠ kao izvanbračna supruga poginulog hrvatskog branitelja ŠŠ, te je u tom zahtjevu priložila navedenu potvrdu, svoju izjavu, te izjave OŠ i LŠ.

25. Nakon podnošenja navedenog zahtjeva Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Područna služba u [adresa] je na temelju navedene potvrd, kao i podataka koje je dostavila podnositeljica zahtjeva NŠ utvrdilo da NŠ ima priznatu status člana obitelji kao izvanbračna supruga poginulog hrvatskog branitelja ŠŠ shodno navedenoj potvrdi koju je izdala II. optužena DŠ kao i izjavi prije navedenih svjedoka.

26. Na temelju svega toga Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Područna služba u [adresa] donijelo je rješenje kojoj je NŠ kao izvanbračnoj udovici poginulog hrvatskog branitelja ŠŠ priznato pravo na obiteljsku mirovinu sa danom 01. listopada 2002. godine.

27. Iz podataka Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje vidljivo je da je na temelju navedenog rješenja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje I. optuženoj svaki mjesec isplaćivao obiteljsku mirovinu od 01. listopada 2002. zaključno sa 30. travnja 2014. te joj je ukupno isplatio 998.266,90 kuna, odnosno 132.492,78 EUR-a

28. Kada se pažljivo analiziraju prihvaćeni i izvedeni dokazi sud je nedvojbeno utvrdio da je I. optužena iako je znala da je pravomoćnom sudskom odlukom Općinskog suda u Križevcima R1-43/97 od 07. travnja 1998. godine utvrđeno da nema status izvanbračne supruge poginulog hrvatskog branitelja, 2002. godine ipak podnijela zahtjev da se utvrdi da je izvanbračna supruga poginulog hrvatskog branitelja i to na temelju svoje izjave, kao i izjave svjedoka OŠ i LŠ iz siječnja 1994. htijući za sebe osigurati isplatu kao izvanbračna supruga pokojnog hrvatskog branitelja ŠŠ, iako je znala da nema pravo na tu mirovinu.

29. Iz navedenoga je razvidno da je I. optužena NŠ uporabile stare podatke za koje je znala da su neistiniti, ali je uz pomoć njih i uz pomoć potvrde u kojoj stoji da joj se priznaje status izvanbračne supruge poginulog hrvatskog branitelja, a koju ju je izdala II. optužena, uspjela obmanuti Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, koji je na temelju svega navedenog donio rješenje kojom je utvrdio da se NŠ kao izvanbračnoj supruzi poginulog hrvatskog branitelja priznaje pravo na obiteljsku mirovinu.

30. Na temelju toga rješenja od 01. listopada 2002. zaključno sa 30. travnja 2014. I. optuženoj NŠ isplaćivao svaki mjesec obiteljsku mirovinu koja za to razdoblje iznosi ukupno 998.266,90 kuna, odnosno 132.492,78 EUR-a

32. U navedenom ponašanju I. optužene NŠ sud je pronašao sve subjektivne i objektive elemente kaznenog djela protiv imovine-prijevare iz čl. 236. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11.

31. Kako nije bilo dvojbe u pogledu ubrojivosti i kaznene odgovornosti I. optužene NŠ jer su odlučne činjenice za sud nesporno utvrđene, sud ju je proglasio krivom i osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine tako da se izvršenje izrečene kazne odgađa na vrijeme od 3 (tri) godine, pod uvjetom da I. optužena NŠ u navedenom roku ne počini novo kazneno djelo .

32. Nadalje, u slučaju da dođe do opoziva uvjetne kazne, sud je temeljem odredbe čl. 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora I. optuženoj NŠ uračunao vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 4. travnja 2014. do 24. travnja 2014.

33. Svrha kažnjavanja je u smislu odredbe čl. 41 KZ/11 izraziti društvenu osudu zbog počinjenja kaznenog djela i jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

34. Pri odabiru vrste i visine kaznenopravne sankcije sud je uzeo u obzir stupanj krivnje I. optužene, okolnosti u kojima je djelo učinjeno kao i jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, te je sud imajući u vidu okolnosti počinjenja djela, I. optuženoj kao olakotne okolnosti cijenio dosadašnju nekažnjavanost u prekršajnim i kaznenim postupcima, korektno držanje pred sudom i protek vremena od počinjenja kaznenog djela.

35. Kao otegotnu okolnost sud joj je uzeo u obzir velik iznos za koji je oštetila Republiku Hrvatsku, odnosno Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje.

36. Sud smatra da će se izrečenom sankcijom u cijelosti postići opća i specijalna svrha kaznenih sankcija, te da će ova kazna u dovoljnoj mjeri utjecati na I. optuženu da ne čini daljnja kaznena djela.

37. Kako je sud I. optuženu proglasio krivom, a s obzirom da nisu bili sporni iznosi koje je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje isplaćivao I. optuženoj u razdoblju od 01. listopada 2002. godine do 30. travnja 20214, te je na temelju čl. 158. st. 2. ZKP sud je prihvatio u cijelosti imovinsko pravni zahtjev oštećenika Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB 84397956623 dosuđen iznos 132.492,78 eura, te se određuje da je navedeni iznos I. optužena NŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužna isplatiti oštećeniku Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB 84397956623 u roku od 1 (jedne) godine po pravomoćnosti presude.

38. Nadalje, sud je temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08 I. optuženoj NŠ naložio da u roku od 15 dana po pravomoćnosti kaznenog naloga u državni proračun naknadi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. – 6. ZKP/08 s naslova paušala u iznosu od 300,00 EUR-a.

U odnosu na II. optuženu DŠ

39. Razmatrajući optužbe koje se stavljaju na teret II. optuženoj DŠ sud je pažljivo analizirao sve navedene dokaze, ali je prethodno razmotrio prigovor zastare kaznenog progona u odnosu na II. optuženu koju je u obrani (završnoj riječi) iznijela braniteljica II. optužene.

40. II. optuženoj, optužnicom koja je posljednji puta promijenjena podneskom Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru od 30. listopada 2024., se stavlja na teret počinjenje kaznenog djela protiv službene dužnosti-nesavjesnim radom u službi opisano i kažnjivo po čl. 339 KZ/97. Stavlja joj se na teret da je to djelo počinila u razdoblju od 3. srpnja 1998. godine do 30. lipnja 2014. iz čega proizlazi da joj se stavlja na teret počinjenje produljenog djela iz čl. 399. KZ/97

41. Sud je pažljivo analizirao obrane obje optuženice te ostale dokaze provedene u spisu te utvrdio da se u slučaju II. optužene, ako je počinila djelo stavljeno na teret, uistinu radi o produljenom kaznenom djelu iz čl. 339. KZ/97

42. Sud međutim, za razliku od Općinskog državnog odvjetništva smatra da se radi o produljenom djelu koje je počinjeno u razdoblju znatno kraćem razdoblju u odnosu na II. optuženu.

43. Ovaj sud smatra da je II. optužena djelo koje joj se stavlja na teret, ako ga je počinila, dovršila kada su nastupile posljedice toga djela. Te posljedice su po mišljenju ovoga suda nastupile kada je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, PU Koprivnica na temelju potvrde koju je izdala II. optužena prema kojoj I. optužena NŠ ima priznat status člana obitelji kao izvanbračna supruga poginulog hrvatskog branitelja, donio rješenje 09. listopada 2002. kojim je NŠ kao izvanbračnoj udovici poginulog hrvatskog branitelja priznao pravo na obiteljsku mirovinu sa danom 01. listopada 2002.

44. Iz navedenoga, sud smatra da je upravo sa tim datumom, odnosno nastupanjem posljedica uzrokovanjem činjenje ili ne činjenjem II. optužene kao službene osobe bilo dovršeno kazneno djelo koje se II. optuženoj stavlja na teret, ako ga je ista počinila.

45. Zbog navedenoga, prema mišljenju suda, zastaru kaznenog progona II. optuženoj treba računati upravo od navedenog datuma.

46. Kazneni zakon koji je važio u vrijeme počinjenje navedenog djela "Narodne novine" 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01,01,111/03,190/03-odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06,110/07,152/08 i 57/11 u daljnjem tekstu KZ/97 za kazneno djelo iz čl. 339 koji se II. optuženoj stavlja na teret predviđa novčanu kaznu ili kaznu zatvora do 3 godine.

47. Prema odredbi čl. 81. st. 1. KZ/11 za kaznena djela za koje se može izreći kazna zatvor dulja od 1 godine predviđa se rok zastare od 10 godina, a koji teče, prema mišljenju ovoga suda, od dana kada je kazneno djelo dovršeno, odnosno od dana donošenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kojim je I. optuženoj priznato pravo na obiteljsku mirovinu od 09. listopada 2002., odnosno dan nakon toga.

48. Kako je u ovome postupku bila donesena prvostupanjska presuda, temeljem odredbe čl. 81. st. 3. KZ/11 tome roku zastare treba dodati još 2 godine.

49. Iz navedenoga, ovaj sud zaključuje da je zastara progona za kazneno djelo iz čl. 339 KZ/97 nastupila 10. listopada 2014. godine, zbog čega je sud na temelju čl. 452. st. 6. ZKP/08 odbio optužbu protiv II. optužene DŠ.

50. Budući je sud u odnosu na II. optuženu odbio optužbu, iz toga slijedi da valja primijeniti odredbe čl. 158. st. 3. ZKP, odnosno temeljem iste oštećenik Republika Hrvatska upućuje se da imovinsko-pravni zahtjev u iznosu od 38.973,95 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama ostvaruje u parnici.

51. Kako je sud u odnosu na II. optuženu odbio optužbu, sud je na temelju odredbe čl. 149. st. 1. ZKP/08 odlučio da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1.

– 5. ZKP/08, te nužni izdaci II. optužene i nužni izdaci i nagrada braniteljice

II.optužene padaju na teret proračunskih sredstava

Bjelovar, 11. studenog 2025.

SUDAC

Ivica Matišić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u četiri primjerka putem ovog suda nadležnom sudu drugog stupnja.

Oštećenik može podnijeti žalbu zbog odluke suda o troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu.

Naredba:

I. Presuda nije pravomoćna

II. DNA-ODO

- I. optuženica i branitelj

- II. optuženica i branitelji

- oštećenik HZMO

III. Kal 15 dana