Poslovni broj: 8 Gž-446/2023-2

        Republika Hrvatska

     Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

                                                                                                          Poslovni broj: 8 Gž-446/2023-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

              Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Dujmović, u pravnoj stvari tužitelja M.B., OIB: …….., iz B., koga zastupaju punomoćnici-odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu B. i S. u Š., protiv tuženika: 1) M.T., OIB: …., iz Š., koga zastupa punomoćnik I.M., odvjetnik u Š., te 2) D.U.-P. pok. J. odsutan i nepoznatog prebivališta i boravišta, koga zastupa privremena zastupnica Z.J., odvjetnica u Š. radi utvrđenja i ispravka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-2430/19-29 od 18. siječnja 2023., dana 5. listopada 2023.,

r i j e š i o    j e

Uvažava se žalba tužitelja M.B., ukida rješenje Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-2430/19-29 od 18. siječnja 2023. i predmet vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem odlučeno je:

„Prekida se postupak u ovoj pravnoj stvari dok se pravomoćno ne okonča predmet koji se kod Općinskog suda u Šibeniku vodi pod poslovnim br. O-916/2022 koji je prethodno pitanje za razrješenje ove pravne stvari.“

2. Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ističe kako, suprotno stajalištu prvostupanjskog suda, pitanje nasljedstva iza pok. B.U. nije od značenja za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovoj parnici, koja je čista vlasnička parnica odnosno parnica za utvrđenje pravnog osnova prava vlasništva tužitelja temeljem pravnog posla, a protiv tuženika kao zemljišnoknjižnih vlasnika. Naime, tužitelj nije niti pozvan na nasljedstvo iza smrti pok. B.U. te nije stranka u ostavinskom postupku, neće u istome sudjelovati niti na njega utjecati niti će rješenje o nasljeđivanju imati pravni učinak prema njemu. Imovina koja je predmet ovog parničnog postupka neće se raspravljati u ostavinskom postupku jer je upisana na ime prvotuženika koji je taj upis ishodio prijevarno. Tužitelj može dokazivati u parnici sve i da postoji pravomoćno rješenje o nasljeđivanju u kojem nije sadržana ova imovina, da su utužene nekretnine bile vlasništvo prednika tužitelja pok. B.U. koje su njegovom smrću prešle u vlasništvo pokojne mu supruge i nećakinje, a nakon smrti potonje u vlasništvo pok. A.. Pitanje je koja imovina će biti utvrđena kao ostavina kada imovina koja je bila vlasništvo B. je pravnim poslom njegove nasljednice prešla na tužitelja, otuđena je. Kako će, dakle, ostavinski sud utvrditi da je ostavina iza B. imovina koje više "nema". Bude li tužitelj morao čekati rješenje nikada neće dobiti presudu kojom se potvrđuje njegovo pravo vlasništva, a isto bi bilo protivno njegovom Ustavom zajamčenom pravu koje štiti prava vlasništva. Kako rješenje ostavinskog postupka iza smrti B.U. nije bitno niti ključno za razrješenje ovog spora niti će isto imati učinak između stranaka predlaže se uvažiti žalbu i ukinuti pobijano rješenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Žalitelj ne konkretizira bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijano rješenje nije našao da bi pri donošenju pobijanog rješenja sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 70/19; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.), na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u svezi čl. 381. istog Zakona.

6. Iz spisa predmeta, kronološki gledano, proizlazi:

- da je B.U. pok. Š. preminuo 10. veljače 2000. te da ostavinski postupak nije okončan, a ostavitelj je oporučno raspolagao u korist supruge A.U. i nećakinje B.Ž., s time što su na nasljedstvo pozvani i nećaci ostavitelja, među kojima nije i tužitelj,

- da je B.Ž. preminula 2005. i sastavila oporuku kojom je svu svoju imovinu ostavila A.U. ud. B. (l.s. 16),

- da je A.U. sačinila 11. svibnja 2015. Ugovor o doživotnom uzdržavanju i aneks istog 5. rujna 2016., sa tužiteljem, kao davateljem uzdržavanja, kojim tužitelju nakon smrti ostavlja u vlasništvo nekretnine položene u k.o. M.-B. (l.s. 17-21) te

- da je A.U. preminula 2018. i da je doneseno rješenje o nasljeđivanju kojim nekretnine položene u k.o. M.-B. nisu bile predmetom ostavine zbog sačinjenih Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

7. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem primjenom odredbe čl. 213. ZPP prekinuo postupak u predmetnoj pravnoj stvari budući da je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju da li je A.U. nasljednica iza svog supruga B.U. i B.Ž., već da se isto, kao prethodno pitanje, riješi u ostavinskom postupku iza smrti B.U. koji se vodi kod istog prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem O-916/2022.

8. Opravdanim se nalazi žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja pri donošenju pobijanog rješenja pošao od pogrešnog pravnog pristupa, a to kada se uzmu u obzir konkretne okolnosti slučaja: - da je između nasljednika B.U. došlo do spora u pogledu oporuke ostavitelja te da je 8. ožujka 2001. bio prekinut ostavinski postupak, a nasljednici D.J., B.J., Š.M., B.T., M.T., Z.L., D.L., T.L., V.L. i A.L. upućeni pokrenuti parnični postupak protiv zakonskih i oporučnih nasljednica A.U. i B. Ž. radi pobijanja valjanosti oporuke ostavitelja od 10. veljače 1994., - da su isti pokrenuli parnični postupak koji se vodio pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem P-885/01, međutim, da je pravomoćno okončan rješenjem o povlačenju tužbe te - da tužitelj nije zakonski nasljednik B.U. i nije stranka ostavinskog postupka u smislu odredbe čl. čl. 179. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19.; dalje ZN) prema kojoj se, u smislu toga Zakona, strankama smatraju nasljednici i zapisovnici, kao i druge osobe koje ostvaruju neko pravo iz ostavine, što tužitelj, po ocjeni ovog suda, nije jer kao davatelj uzdržavanja koji je zaključio ugovor o doživotnom uzdržavanju sa zakonskom nasljednicom ostavitelja ne može ostvariti bilo kakvo pravo iz ostavine B.U. temeljem odredbi ZN.

8.1. Kako, dakle, tužitelj tvrdi da mu pripada pravo vlasništva na nekretninama u pogledu kojih je očito sporno da li su u trenutku smrti bile vlasništvo B.U., te kako tužitelj, u smislu odredbe čl. 232. st. 2. i 3. ZN, neće biti vezan pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju iza smrti B.U., već štoviše pripada mu ovlast putem parnice pobijati isto, to se pogrešnim ocjenjuje pravni pristup suda prvog stupnja da je prethodno pitanje za razrješenje predmetne pravne stvari pravomoćno okončanje navedenog ostavinskog postupka, radi čega je, primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP, valjalo uvažiti žalbu i ukinuti pobijano prvostupanjsko rješenje te vratiti predmet sudu prvog stupnja da nastavi postupak.

U Zadru 5. listopada 2023.

     Sutkinja

Sanja Dujmović