REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2049/2019-61

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Vanesi Brizić Bahun, a po prijedlogu više sudske savjetnice Atine Matanov u pravnoj stvari tužitelja LD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dario Alitović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krznarić i Alitović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Damir Salahović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 11. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. isplatiti tužitelju LD iznos od 1.700,00 EUR (slovima: tisuću sedamsto eura i nula centi) sa zateznim kamatama koje teku od 2. srpnja 2019. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 700,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 4. lipnja 2019. do isplate, kao i zatezne kamate na iznos od 1.700,00 eura od 4. lipnja 2019. do 1. srpnja 2019.

III. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., naknaditi tužitelju LD trošak parničnog postupka u iznosu od 1.502,40 EUR (slovima: tisuću petsto dva eura i četrdeset centi) sa zateznim kamatama koje teku od 11. studenoga 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 17. travnja 2019. u [adresa] stradao u prometnoj nesreći u kojoj je sudjelovao kao vozač osobnog automobila registarskih oznaka [registarska oznaka]. Navedenu prometnu nesreću uzrokovao je ZD vozač osobnog automobila registarskih oznaka [registarska oznaka] na način da je oduzeo prednost prolaska vozilu tužitelja uslijed čega je tužitelj prednjim dijelom osobnog automobila udario u bočni dio vozila kojim je upravljao počinitelj. Vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] osigurano je kod tuženika po osnovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti policom broj [broj police]. Ozljede su tužitelja dovele do narušenog tjelesnog i duševnog zdravlja, a time i do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Slijedom navedenog tužitelj potražuje naknadu neimovinske štete po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje zbog pretrpljenih fizičkih bolova te povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog pretrpljenog straha, zatim duševne boli zbog privremeno smanjene životne aktivnosti i radne sposobnosti. Tužitelj je trpio i imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege druge osobe u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Slijedom navedenog, tužitelj prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom s osnove pravične novčane naknade za pretrpljenu imovinsku štetu potražuje iznos od 6.000,00 kn / 796,34 eura te na ime novčane naknade za pretrpljenu imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 500,00 kn / 66,36 eura.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim da se dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] te da je vlasnik tog vozila sa tuženikom zaključio Ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti po polici br. [broj police] koja pokriva ovaj štetni događaj. Točni su činjenični navodi tužbe da je u prometnoj nezgodi sudjelovao i tužitelj kao vozač vozila registarskih oznaka [registarska oznaka], međutim navodi da je u prometnoj nezgodi tužitelj zadobio posve lake tjelesne ozljede koje ne opravdavaju dosudu pravične novčane naknade. Tuženik poriče osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te predlaže odbiti, kao i zahtjev za platež zakonskih kamata počevši od dana podnošenja odštetnog zahtjeva imajući u vidu činjenicu da je odštetni zahtjev bio nepotpun i bez medicinske dokumentacije koja je naknadno dostavljena po punomoćniku tužitelja.

3. Nakon zaprimanja nalaza i mišljenja vještaka dr. Gojka Buljata i dr. OD, tuženik je podneskom od 10. siječnja 2023. predložio sudu donijeti presudu na temelju priznanja.

4. Primjenom članka 331. stavka 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023, dalje u tekstu: ZPP) sud nije donio presudu na temelju priznanja jer je našao da je riječ o zahtjevu s kojim tuženik ne može raspolagati u ovoj fazi postupka. Naime, tuženik je nakon zaprimanja nalaza i mišljenja vještaka postao svjestan da tužitelju pripada veći iznos od onog koji je tužitelj prvotno zatražio tužbom, stoga je priznao tužbeni zahtjev prije nego li je tužitelj stigao urediti tužbu sukladno nalazima vještaka. Sud takvo postupanje tuženika smatra zlouporabom procesnih ovlaštenja, a sukladno članku 10. ZPP-a sud je dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku.

5. Tužitelj je podneskom od 19. svibnja 2023. konačno specificirao tužbeni zahtjev na način da s osnova neimovinske i imovinske štete potražuje ukupan iznos od 2.400,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 4. lipnja 2019. do isplate, kao i troškove parničnog postupka.

6. Navedenom povećanju tužbenog zahtjeva tužitelj se usprotivio podneskom od 10. kolovoza 2023. navodeći da preinaka nije dozvoljena. Podredno je istaknuo prigovor zastare za preinačeni, odnosno, povećani dio tužbenog zahtjeva u visini od 1.537,30 eura.

7. Odlučujući o prigovoru tuženika u odnosu na preinaku tužbe valja navesti da je odredbom čl. 190. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 190. st. 2. istog zakona, određeno da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Kako je u konkretnom predmetu prethodni postupak zaključen 2. ožujka 2020., što je vidljivo iz zapisnika koji se nalazi na listovima 28. i 29. spisa, to tužitelj ne bi mogao podneskom od 19. svibnja 2023. preinačiti tužbu. Međutim, odredbom čl. 190. st. 2. ZPP-a predviđena je iznimka takvog pravila prema kojoj se tužba može preinačiti do zaključenja glavne rasprave ako tužitelj bez svoje krivnje istu nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Slijedom navedenog, preinaka bi iznimno bila dopuštena ako bi se nakon zaključenja prethodnog postupka ustanovilo postojanje činjenica koje opravdavaju takvu preinaku, a za koje stranke nisu mogle znati ranije bez svoje krivnje, primjerice da je vještak u nalazu i mišljenju ustanovio znatnije odstupanje od činjenica koje su se mogle utvrditi na temelju same dokumentacije. I u takvoj situaciji preinaka ne bi automatizmom bila dopuštena već bi valjalo provesti test razmjernosti, odnosno korisnosti pravne norme o nedopuštanju objektivne preinake tužbe u javnom interesu, kako ne bi došlo do povrede odredbe čl. 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10). Kako su u konkretnom slučaju po provedenom vještačenju utvrđeni elementi koji su od utjecaja i opravdavaju povećanje tužbenog zahtjeva u pogledu potraživanja s osnova neimovinske i imovinske štete, to je takva preinaka dopuštena, stoga je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

8. U odnosu na istaknuti prigovor zastare na preinačeni dio tužbenog zahtjeva valja navesti da je na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: SU-IV-123/2024-5 od 27. svibnja 2024. zauzet stav da u slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične i pravne osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i 191. ZPP-a) zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

9. Slijedom navedenog, prigovor tuženika sud je utvrdio neosnovanim.

10. U dokaznom postupku sud je pročitao potvrdu Policijske postaje Trogir od 29. travnja 2019. (list 4-5 spisa), provjeru osiguranja (list 6 spisa), odštetni zahtjev od 3. lipnja 2019. (list 7-8 spisa), odgovor na odštetni zahtjev od 10. lipnja 2019. (list 9 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 10-15 spisa), presliku fotografija (list 16-17 spisa), e-mail od 3. srpnja 2019. (list 24 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Gojku Buljatu (list 65-67 spisa) i stalnom sudskom vještaku dr. OD (list 85-91 spisa), pročitane su dopune vještaka dr. OD (list 108-109 i 114-115 spisa) te su pročitani iskazi vještaka dr. Gojka Buljata i dr. OD sa ročišta 21. svibnja 2024. (list 126-127 spisa).

11. Nije bilo preostalih dokaznih prijedloga o kojima je trebalo odlučivati imajući na umu da je tuženik priznao pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja, štetu i odgovornost, dok je tužitelj na ročištu održanom 8. listopada 2025. učinio nespornim da tužitelj nije pretrpio bolove jakog intenziteta. Od dokaza saslušanjem tužitelja stranke su odustale na ročištu održanom 21. svibnja 2024.

12. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8 ZPP-a, sud je našao tužbeni zahtjev djelomično osnovanim do visine u izreci.

13. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja te aktivna i pasivna legitimacija.

14. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva te tijek zateznih kamata.

15. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete s osnova povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te naknada štete s osnova tuđe pomoći i njege, sve kao posljedica štetnog događaja od 17. travnja 2019.

16. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Gojku Buljatu, specijalistu opće kirurgije- traumatologije i neurokirurgije, koji u svom nalazu i mišljenju navodi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio istegnuće paravertebralne muskulature vratne kralješnice (trzajna ozljeda vratne kralješnice). Pregledan je u hitnom kirurškom prijemu gdje je utvrđena otežana pokretljivost vrata uz napetost i bolnost na palpaciju paravertebralnih mišić. Rtg. Vratne kralješnice je naveden samo u prilogu. Kako je u dijagnozi navedeno samo istegnuće paravertebralne muskulature može se zaključiti da se na učinjenom rendgenu vratne kralješnice ne vidi traumatskih promjena. Fizičke boli – Bolovi su trajali neposredno nakon ozljede i tijekom nošenja Schantzovog ovratnika. Tužitelj je trpio bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana, bolove lakšeg intenziteta u trajanju od 14 dana. Kako je tužitelj zbog straha odnosno anksioznog stanja bio pregledan i liječen od strane psihijatra, potrebno je vještačenje psihijatra. Tuđa pomoć – radi zadovoljavanja osnovnih dnevnih i životnih potreba nije postajala potreba za tuđom pomoći. Trajne posljedice gleda ozljede vratne kralješnice i smanjenja opće životne i radne sposobnosti nisu zaostale.

17. U svom usmenom očitovanju na nalaz i mišljenje, dr. Gojko Buljat ostao je u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja te je naveo da je liječenje ozljeda kralježnice završeno 2. srpnja 2019.

18. Iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka dr. OD proizlazi da je tužitelju nakon prometne nesreće 17.04.2019. u kojoj je doživio iskustvo ozbiljne ugroze za život i zdravlje, od strane psihijatra, 02.07.2019., dijagnosticira anksiozno- depresivna reakcija kao izravna posljedica prometne nesreće. Intenzitet se straha procjenjuj srednjeg intenziteta u trajanju od 8 dana do posjeta psihijatru, od kada je strah, vezan uz bolno psihičko stanje, sumiran u dijagnozi anksiozno-depresivnog poremećaja (F41.2). S obzirom na potrebu davanja medikamentozne terapije u svrhu ublažavanja tjeskobe kvantificira se smanjenje životne sposobnosti od prometne nesreće 17.04.2019. do 2.07.2019. na 10%. Od 2.07.2019. kada je zabilježen posljednji termin tužitelja kod psihijatra, pa do ugradnje pace-makera u lipnju 2022., kvantificira se smanjenje životne sposobnosti kod tužitelja na 5% redukcije. Od ugradnje pace-makera u lipnju 2022. smanjenje životne aktivnosti vezano za prometnu nesreću se procjenjuje kod ispitanika na subkliničkoj razini (kvantificirano ispod 5% gubitka živne aktivnosti – neznatna redukcija).

19. U svojoj dopuni nalaza i mišljenja vještak dr. OD navodi da je strah - srednjeg intenziteta trajao 8 dana (od 17.4.2019. do 25.4.2019.). Od 25.04.2019. nadalje strah (tjeskoba) je integriran u simptomatici anksioznog depresivnog poremećaja i kao takav se više ne prikazuje odvojeno, nego pod smanjenje životne sposobnosti. Dodatno ističe da se vještačenjem nije našlo objektivnih podataka da je ispitanik proživio jaki strah, srednji intenzitet straha procjenjuje se od trenutka prometne nesreće do 25.04.2019., nema osnove ni za davanje procjene trajanja straha lakog intenziteta. Od 25.04.2019. strah je integriran u simptomatici F41.2 znači dijagnoza koju je dao psihijatra – od tada se strah ne izdvaja više kao posebno obilježje nego u sklopu redukcije životne sposobnosti od 10 do 1.07.2019. (65 dana) – strah se zadržava srednjeg intenziteta uz nazočnost znakova/simptoma ostalih elemenata dijagnoze. I potom od 2.07.2019. do lipnja 2022. s 5% redukcije životnih sposobnosti – strah je u tom razdoblju nižeg intenziteta uz ostale dijagnostičke znakove (znači u razdoblju do tri godine). Od lipnja 2022. dalje smanjene životne aktivnosti je kod ispitanika na subkliničkoj razini (strah kao blaga tjeskobnost, plašenja). S obzirom na zaostale trajne i blaže psiho-socijalne posljedice (npr. Odustajanje od vožnje automobila) trajni postotak smanjenja životne aktivnosti vještak kvalificira sa 4%.

20. U svom usmenom očitovanju, vještak dr. OD naveo je da je od lipnja 2022. smanjenje životne sposobnosti neznatno, to znači ispod 5%, ali ipak postoji, a vezano je uz osjećaj nesigurnosti u prometu. Naime, očito je da od prometne nesreće oštećenik se više nije usudio voziti automobil, što znači da je ta njegova nesigurnost, odnosno nesposobnost za čovjeku važnu aktivnost, vezana izravno za prometnu nesreću. Ugradnja pecamakera koja se odnosi na psihički dimenziju straha nije inkorporirana u ovih 4% odnosno strah vezan za ugradnju pacemakera nevezan je uz predmetni štetni događaj. Vještak je naveo da je prilikom davanja ocjene straha, uzeo u obzir dob tužitelja jer da se radilo o mlađoj osobi, trajne posljedice bi bile veće. Liječenje po psihijatru završeno je 2. srpnja 2019.

21. Na ovako sačinjene nalaze i mišljenja vještaka dr. OD i dr. Buljata stranke nisu imale daljnjih primjedbi te je nalaze i mišljenja vještaka i sud u cijelosti prihvatio kao vjerodostojne, argumentirane, stručne i sačinjene prema pravilima struke.

22. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je zadobivenim ozljedama povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje čime je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje u tekstu ZOO). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju stoga i dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. st. 1. ZOO-a). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je zato pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje su navedene u tužbi, i to fizičke bolove, srah i smanjenje životne aktivnosti. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

23. Sud je slijedom navedenog na temelju čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a utvrdio pravičnu novčanu naknadu na ime pretrpljene neimovinske štete za povredu prava osobnosti u ukupnom iznosu od 1.700,00 EUR. Pritom je posebno cijenio utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet duševnih i fizičkih bolova, dužinu i način liječenja, vrstu i oblik medicinskih intervencija, kao i vrstu i intenzitet pretrpljenog straha.

24. U smislu odredbe čl. 1100. ZOO-a svrha pravične novčane naknade jest ublažiti i osjećaj neugode koju oštećenik trpi te donekle pridonijeti naknadi izgubljenog zadovoljstva u ljudskom životu, pa je sud uzeo u obzir i cijenio da je nedvojbeno nelagodno odlaziti liječniku, čekati u čekaonicama, ne moći obavljati poslove i aktivnosti na koje je osoba navikla. Ujedno, sud je cijenio činjenicu da je tužitelj starije životne dobi, rođen **.**.1935., da je u trenutku nastanka štetnog događaja imao 84 godine, da prije štetnog događaja nije liječen po psihijatru, te da mu je zaostao strah od upravljanja osobnim automobilom. Također, sud je vodio računa da se odmjerenom naknadom štete ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom stoga je uzeo u obzir i navode vještaka dr. OD da se radi o neznatnom smanjenju životnih sposobnosti od 4% koji se ogledaju u strahu od upravljanja osobnim automobilom, kao i da dr. Buljat nije našao elemente koji upućuju na smanjenja životne aktivnosti zbog pretrpljenih fizičkih bolova i ozljeda. Sud je uzeo u obzir i inflatorne učinke od nastanka štetnog događaja koji je bio 2019. pa sve do sada. Stoga sud nalazi da sve rečene činjenice i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje iznosa od 1.700,00 EUR kao pravične novčane naknade.

25. Na ovako utvrđeni iznos štete tužitelj je zatražio kamatu od idućeg dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva u mirnom postupku (4. lipnja 2019.), u prilog čemu je tužitelj dostavio predmetni odštetni zahtjev (list 7-8 spisa), međutim, kako je nalazom vještaka utvrđeno da je liječenje završeno 2. srpnja 2019. (nakon podnošenja odštetnog zahtjeva) sud je našao osnovanim zahtjev tužitelja za dosuđenjem zateznih kamata na dosuđeni iznos od 2. srpnja 2019. sve do isplate, sve u smislu odredbe čl. 1103. ZOO-a. Od toga je dana tuženik najranije mogao sagledati razmjere štete i isplatiti tužitelju pravičnu novčanu naknadu.

26. Odluka o stopi zateznih kamata određena je sukladno čl. 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22).

27. U odnosu na preostali utuženi iznos od 700,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 4. lipnja 2019. do isplate sud je utvrdio da tužba nije osnovana, a također je odbio tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamatama na dosuđeni iznos od 1.700,00 eura koje teku od 4. lipnja 2019. do 1. srpnja 2019.

28. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I i II. izreke presude.

29. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, a prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, slijedom čega je utvrđeno da je tužitelj u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio sa 70,83%, dok je u dokazivanju pravne osnove prema slobodnoj ocjeni suda, uspio sa 90,00%, što ukupno iznosi 160,83%, a nakon što se navedeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) dobije se uspjeh tužitelja u sporu od 80,42%. Tuženik je u pogledu visine uspio sa 29,17%, dok je u osporavanju pravne osnove uspio sa 10,00%, što ukupno iznosi 39,17%, a kada se i taj iznos podijeli sa dva dobije se konačan ishod tuženika u sporu od 19,59 %, pa je valjalo od postotka tužitelja tj. od 80,42% oduzeti postotak tuženika tj. 19,59 %, jer je tužitelj stranka koja je u većoj mjeri uspjela u sporu. Na taj način dobiven je postotak uspjeha tužitelja u sporu u iznosu od 60,83% 30. Uspjeh stranaka u sporu u pogledu osnove tužbenog zahtjeva, sud je ocjenjivao imajući u vidu sporne i nesporne činjenice tijekom postupka. Naime, tijekom postupka tuženik nije sporio aktivnu i pasivnu legitimaciju, odgovornost, kao niti sam nastanak štetnog događaja, dok je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Budući da tužitelj nije uspio dokazati da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega, odnosno, dokazano je da nije nastala imovinska šteta, kao i da ne postoji smanjenje životne aktivnosti u pogledu fizičkog zdravlja tužitelja, sud smatra da je tužitelj uspio u dokazivanju osnove tužbenog zahtjeva sa 90,00%, dok je s visinom tužbenog zahtjeva uspio do visine dosuđenog iznosa iz točke I. izreke ove presude.

31. Primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine broj: 138/23., dalje u tekstu OT), tužitelju su utvrđeni troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to sastav odštetnog zahtjeva (Tbr. 7./1. OT) - 100 bodova, sastav tužbe (Tbr. 7./1. OT) - 100 bodova, sastav podnesaka od 19. travnja 2022., 13. siječnja 2023., 25. siječnja 2023., 28. ožujka 2023. i 19. svibnja 2023. – 5 x 25 bodova (Tbr. 8./4. OT), zastupanje na ročištima 2. ožujka 2020., 21. svibnja 2024. i 8. listopada 2025. 3 x 100 bodova (Tbr. 9./1. OT), zastupanje na ročištu 18. lipnja 2025. (Tbr. 9./5. OT) – 25 bodova, što sve ukupno iznosi 650 bodova, a što uvećano za vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) i porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr.46 OT), iznosi 1.625,00 EUR. Tom iznosu valjalo je pridodati trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 39,82 EUR i na presudu u iznosu od 71,40 EUR, što sveukupno iznosi 1.736,22 EUR, odnosno razmjerno uspjehu u sporu od 60,83%, tužitelju je priznat trošak u iznosu od 1.056,14 EUR.

32. Navedenom iznosu u cijelosti je valjalo tužitelju pribrojiti trošak predujma medicinskih vještačenja u iznosu od 446,26 EUR-a bez obzira na uspjeh u parnici s obzirom da je isti bio potreban za dokazivanje osnove tužbenog zahtjeva, tako i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev 994/21 od 14. rujna 2021.

33. Slijedom navedenog, konačno utvrđeni trošak koji pripada tužitelju iznosi 1.502,40 EUR.

34. Odluka o tijeku zateznih kamata na trošak parničnog postupka temelji se na članku 151. stavku 3. ZPP-a i teče od dana donošenja ove presude do isplate.

35. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

36. Sud nije našao osnovanim zatraženi trošak tužitelja na ime sastava podneska od 6. ožujka 2024. kojim tužitelj ispričava nedolazak svoje stranke na ročište i dostavlja liječničku potvrdu jer isto nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. ZPP-a.

37. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 11. studenoga 2025.

Sutkinja

Vanesa Brizić Bahun

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužitelja uz pristojbu na presudu 71,40 EUR

2. pun. tuženika