REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-1839/2022-68

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice LM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Anđelko Jureško, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Jureško i Buntak u Zagrebu, protiv tuženika KAUFLAND HRVATSKA k.d., Zagreb, Donje Svetice 14, OIB: 47432874968, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Buterin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Buterin & Partneri u Zagrebu, uz umješača Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, kojeg zastupa punomoćnik Goran Krištović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kačić & Brbora u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. rujna 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnice tužiteljice Ane Gruber, odvjetnice, punomoćnice tuženika Dore Cvijanović, odvjetnice i punomoćnice umješača PM, odvjetnice, **.**.2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku KAUFLAND HRVATSKA k.d. isplatiti tužiteljici LM na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete ukupan iznos od 13.464,31 eura sa zateznim kamatama tekućim:

- po osnovi naknade neimovinske štete na daljnji iznos od 2.012,82 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 20.09.2022. do isplate,

- po osnovi naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu na iznos od 576,00 eura od dana 11.11.2025. do isplate,

- po osnovi naknade imovinske štete za izgubljenu zaradu na ukupan iznos od 10.875,49 eura s time da zatezne kamate teku na:

- na iznos od 303,59 eur od 04.12.2021. do isplate,

- na iznos od 25,65 eur od 06.01.2022. do isplate,

- na iznos od 118,67 eur od 04.02.2022. do isplate,

- na iznos od 195,56 eur od 04.03.2022. do isplate,

- na iznos od 64,58 eur od 06.04.2022. do isplate,

- na iznos od 87,07 eur od 05.05.2022. do isplate,

- na iznos od 465,39 eur od 04.06.2022. do isplate,

- na iznos od 136,01 eur od 06.07.2022. do isplate,

- na iznos od 226,13 eur od 04.08.2022. do isplate,

- na iznos od 486,22 eur od 06.09.2022. do isplate,

- na iznos od 466,64 eur od 06.10.2022. do isplate,

- na iznos od 458,75 eur od 05.11.2022. do isplate,

- na iznos od 724,50 eur od 06.12.2022. do isplate,

- na iznos od 380,12 eur od 05.01.2023. do isplate,

- na iznos od 339,08 eur od 04.02.2023. do isplate,

- na iznos od 400,98 eur od 04.03.2023. do isplate,

- na iznos od 342,44 eur od 06.04.2023. do isplate,

- na iznos od 369,44 eur od 05.05.2023. do isplate,

- na iznos od 713,42 eur od 06.06.2023. do isplate,

- na iznos od 460,10 eur od 06.07.2023. do isplate,

- na iznos od 511,11 eur od 04.08.2023. do isplate,

- na iznos od 468,27 eur od 06.09.2023. do isplate,

- na iznos od 492,34 eur od 05.10.2023. do isplate,

- na iznos od 299,81 eur od 07.11.2023. do isplate,

- na iznos od 723,14 eur od 06.12.2023. do isplate,

- na iznos od 417,42 eur od 05.01.2024. do isplate,

- na iznos od 469,17 eur od 06.02.2024. do isplate,

- na iznos od 729,89 eur od 06.03.2024. do isplate,

po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu neimovinske i imovinske štete za iznos od 457,56 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete od 2.012,82 eura za period od 9.9.2022. do 20.9.2022. te na dosuđeni iznos imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 576,00 eura za period od 9.9.2022. do 11.11.2025.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se stupanje na postupak na strani tuženika treće osobe Allianz Hrvatska d.d.

II. Nalaže se tuženiku KAUFLAND HRVATSKA k.d. naknaditi tužiteljici LM troškove parničnog postupka od 4.677,50 eura sa zateznim kamatama počam od 11.11.2025. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se odbija zahtjev za naknadom troška u preostalom dijelu preko dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je 3.11.2021., kao djelatnica tuženika, ozlijeđena na radu u dućanu u Zaprešiću, Ruševlje 1 u času kad je u rashladnoj komori na nju naletio električni viličar s teškom paletom i udario ju u lijevu nogu. Snažan udarac ozlijedio je potkoljenicu tužiteljice u predjelu gležnja te se zbog ozljede tužiteljica i u času podnošenja tužbe nalazi na bolovanju. Tuženik je osiguran od odgovornosti kod Allianz Hrvatska d.d. koji je tužiteljici iza ovog štetnog događaja isplatio nesporni iznos od 21.000,00 kn. Tužiteljica je pretrpjela tešku ozljedu potkoljenice sa sumnjom na prijelom sa zgnječenjem mekih tkiva oko kosti. Unatoč liječenju i fizikalnoj terapiji zaostale su trajne posljedice zbog kojih tužiteljica trpi snažne bolove i bitno smanjenu sposobnost lijeve noge. Otežano se kreće, lijevi gležanj je otečen, a muskulatura cijele lijeve noge je hipotrofirana. Životna i radna sposobnost tužiteljice trajno je i značajno umanjena za teže poslove te za dulji rad u pognutom položaju, za podizanje i prenošenje težih tereta, poslove u klečećem ili čučećem položaju te opetovan hod po stepenicama. Ove tegobe dovele su i do povrede psihičkog stanja tužiteljice što se očituje na gubitku životnog elana i dobre životne perspektive jer se osjeća hendikepiranom. Tužiteljicu zbog dugotrajnog bolovanja i bitno smanjenje životne i radne aktivnosti obuzima tjeskoba i anksioznost uz osjećaj bezvoljnosti, beskorisnosti i smanjene mogućnosti uživanja. Tužiteljici je priznata ozljeda na radu, ali je svejedno na zaradi izgubila najmanje 25.000,00 kn (3.318,07 EUR) jer joj nisu plaćeni dodaci koji bi joj pripali da radi. Zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje tužbenim zahtjevom preciziranim u podnesku od 6.5.2025. tužiteljica potražuje od tuženika naknadu neimovinske štete od 5.100,00 eura i to po kriteriju duševnih bolova zbog umanjene životne aktivnosti 1.600,00 eura, po kriteriju fizičkih bolova 1.500,00 eura, po kriteriju straha 2.000,00 eura, naknadu imovinske štete od 11.509,05 eura i to za tuđu pomoć i njegu 576,00 eura, za izgubljenu zaradu od studenog 2021. do veljače 2024. iznos od 10.933,05 eura. Tužiteljica umanjuje ovaj iznos za već plaćenih 2.787,18 eura (21.000,00 kn) pa s osnova neimovinske štete traži 2.312,82 eura. Potražuje i pripadajuće zatezne kamate na neimovinsku štetu i tuđu pomoć i njegu od podnošenja odštetnog zahtjeva te na izgubljenu zaradu od dospijeća naknade plaće u svakom pojedinom mjesecu za prethodni mjesec, uz naknadu parničnih troškova.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik ne spori da se tužiteljica kao zaposlenik tuženika na radnom mjestu radnik na odjelu delikatesa, u trgovini tuženika u Zaprešiću, Ruševlje 1 ozlijedila na način da je dana 03.11.2021. godine zadobila ozljedu potkoljenice u predjelu gležnja uslijed udarca viljuškara koji je nosio tešku paletu. Tuženik u cijelosti osporava postojanje osnova odgovornosti tuženika za ozljeđivanje tužiteljice odnosno osporava da je do ozljeđivanja tužiteljice došlo uslijed propusta tuženika da provede mjere zaštite na radu. Tuženik osporava i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva kao previsoku imajući u vidu Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda RH. Tuženik prvenstveno ističe da je kod tuženika kao poslodavca u cijelosti osigurana zaštita na radu radnika sukladno pozitivnim propisima, te da poslodavac u cijelosti ispunjava sve obveze propisane kako Zakonom o zaštiti na radu tako i posebnim pravilnicima donesenim radi provedbe navedenog zakona. U prilog ovim navodima govori činjenica da su tužiteljica i djelatnik VM koji je upravljajući viličarem udario tužiteljicu bili osposobljeni za rad na siguran način i upoznati s vrstama opasnosti na radnom mjestu, kao i da su u cijelosti bili zdravstveno sposobni za obavljanje poslova radnog mjesta radnik-svježa roba, odnosno vozač električnog viličara. U konkretnom slučaju do ozljeđivanja tužiteljice došlo je zbog krajnje nepažnje radnika VM koji je unatoč činjenici što je od strane tuženika kao poslodavca bio osposobljen za rad na siguran način i prošao obuku upravljanja viličarem, postupio protivno uputama za siguran rad s viličarima i električnim viličarem ušao u rashladnu komoru i tom prilikom slučajno udario tužiteljicu. Osim što je g. VM bio upoznat s uputama za siguran rad s viličarem na obuci, iste se nalaze izvješene kako ispred rashladne komore tako i na još nekoliko mjesta unutar trgovine tuženika. Iz razloga što je u postupku analize ozljede na radu utvrđeno da je do ozljeđivanja tužiteljice došlo kada je radnik VM, koji je upravljao viličarem izlazeći iz prostora rashladne komore s viličarom i paletom, slučajno prignječio stopalo tužiteljice koja se sklonila u stranu kod ulaza u komoru, iako su i tužiteljica i radnik VM vidjeli jedno drugo. Tuženik je utvrdio da će nakon povratka s bolovanja tužiteljica ponoviti Osnovne smjernice o radu na siguran način zajedno s radnikom VM što je i učinjeno. Slijedom navedenog, tuženik prvenstveno smatra da sukladno članku 25. st. 2 Zakona o zaštiti na radu ne postoji njegova odgovornost za nastanak štetnog događaja, jer do ozljeđivanja tužiteljice nije došlo uslijed tuženikovih propusta u provedbi zaštite na radu, već isključivo krajnjom nepažnjom drugog radnika na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže naslovnom sudu da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, te da naloži tužiteljici da tuženiku naknadi troškove postupka uvećano za pripadajuće kamate.

3. Po prijedlogu tuženika u postupak na strani tuženika umiješala se treća osoba Allianz Hrvatska d.d. koji je s tuženikom kao ugovarateljem osiguranja sklopio ugovor o osiguranju od odgovornosti te isplatio tužiteljici nesporni iznos od 21.000,00 kn čije miješanje je sud prihvatio jer isti ima pravni interes da tuženik uspije u parnici. Umješač ističe kako iz medicinske dokumentacije proizlazi da je kod tužiteljice vidljivo poboljšanje, bolovi su manji te je pokretljivija. Iz navedenog proizlazi kako je tužbeni zahtjev tužiteljice postavljen previsoko i kao takav nije usklađen ni s kriterijima VSRH, niti s postojećom sudskom praksom. Umješač smatra kako je s obzirom na priloženu medicinsku dokumentaciju i isplaćenu nespornu naknadu od strane umješača na ime neimovinske i imovinske štete od ukupno 21.000,00 kuna (uz odbitnu franšizu u iznosu od 1.000 kuna) u cijelosti nadoknađena šteta prema tužiteljici. Slijedom svega navedenog, umješač predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice, te predlaže obvezati tužiteljicu da nadoknadi umješaču parnični trošak.

4. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, saslušanjem tužiteljice kao stranke, proveo je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima kirurgu dr. Igoru Stipančiću i psihijatru dr. Branki Vidrih, saslušao je navedene vještake, te je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. te dopunsko vještačenje po istoj vještakinji. Odbijen je prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka UM, bivšeg izvanbračnog supruga tužiteljice, koji je predložen nakon zaključenja prethodnog postupka na okolnost da je štetni događaj iskonstruiran. Naime, tužiteljica je tvrdila da je izvanbračna zajednica istih prekinuta zbog nasilja u obitelji od strane UM u odnosu na kćer tužiteljice, koje navode tuženik nije osporio, pa imajući to na umu, iskaz navedenog svjedoka se ne bi mogao smatrati objektivnim i nepristranim niti bi sud iskazom takvog svjedoka mogao utvrditi točnost činjeničnog stanja.

5. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u pretežnom dijelu osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao radnika tuženika za isplatom naknade neimovinske i imovinske štete pretrpljene povodom štetnog događaja od 3.11.2021. prilikom obavljanja posla prodavačice u trgovini kada je u rashladnoj komori drugi djelatnik sa električnim viličarom s paletom naletio na tužiteljicu i udario ju u lijevu nogu.

7. U ovom stadiju postupka među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija tuženika. Nije sporno da je tužiteljici priznata ozljeda na radu od strane HZZO na osnovu predmetnog štetnog događaja. Sporna je odgovornost tuženika i visina tužbenog zahtjeva.

8. Na odgovornost tuženika za štetu primjenjuje se odredba čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR), koja propisuje da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

9. Također se primjenjuje odredba čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ br. 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18, dalje: ZZR) kojom je propisana odgovornost poslodavca radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu i profesionalnom bolešću po načelu objektivne odgovornosti. Sukladno stavku 2. istog članka poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

10. Osim toga, u sudskoj praksi viličar se smatra opasnom stvari (Vrhovni sud, Revr-518/07 od 26. rujna 2007.), stoga treba primijeniti odredbu čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) kojom je propisano da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, dakle osiguranik tuženika.

11. Odredbom čl. 1067. st. 2. ZOO propisano je da se vlasnik može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći, ni otkloniti.

12. Na okolnost nastanka štetnog događaja i odgovornosti tuženika saslušana je tužiteljica te je izvršen uvid u isprave u spisu.

13. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je 03.11.2021. bila na poslu u trgovini, radila je na odjelu delikatesa, trebala je otići po delikatese u rashladnu komoru, ušla je u komoru i stavljala delikatese na kolica, a u komori je bio kolega VM koji je upravljao viličarem, tužiteljica je stajala blizu ulaza i stavljala robu sebi na kolica, a kolega je izlazio van iz komore sa viličarem i u trenutku kada je izlazio van udario ju je paletom viličara u lijevu nogu. Jako ju je zaboljela noga pa je sjela i nije mogla hodati, zvala je voditeljicu, pozvali su joj Hitnu pomoć, a došla je i policija. Suprug ju je poslije odvezao u bolnicu, noga joj je bila nagnječena i iščašena te je u bolnici dobila longetu koju je nosila tjedan dana i za to vrijeme je morala mirovati i uzimati analgetike. Bila je na bolovanju te joj bila potrebna tuđa pomoć i njega jer se nije mogla kretati, a istu su joj pružali suprug i djeca. Cijelo vrijeme je od ozljeđivanja bila na bolovanju, a i danas se nalazi na bolovanju, naime, osim ozljede imala je i psihičkih problema i problema sa kralježnicom. Prije ozljeđivanja nije imala tegobe vezano za psihičko zdravlje. Obratila se psihijatru par mjeseci nakon ozljeđivanja, imala je problema sa spavanjem i drugih psihičkih problema i nije odmah povezala te psihičke probleme sa ozljedom. Sa kolegom AM imala je normalne odnose, i prije i poslije ozljede, nisu bili u konfliktu.

14. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao istinit jer je u skladu sa ispravama u spisu i to navodima iz Prijave o ozljedi na radu i izjavama tužiteljice i radnika VM povodom štetnog događaja. Kada se iskaz tužiteljice dovede u vezu s navedenim ispravama, proizlazi da je do štetnog događaja došlo na način da je djelatnik tuženika u rashladnoj komori naletio sa paletom viličara na nogu tužiteljice pri čemu je ista ozlijeđena.

15. Nisu osnovani navodi tuženika iz odgovora na tužbu gdje osporava svoju odgovornost jer sama okolnost da je nesreću skrivio drugi djelatnik tuženika ne umanjuje odgovornost poslodavca koja je ovdje objektivna. Naime, prema aktualnoj sudskoj praksi djelatnik tuženika se ne smatra trećom osobom za čije bi se radnje poslodavac mogao osloboditi odgovornosti, već za radnje istoga odgovara poslodavac. Niti prigovori tuženika kako nije bilo propusta na strani poslodavca te da su poduzete sve mjere zaštite na radu nije osnovan, jer je odgovornost poslodavca objektivna.

16. Stoga, prema pravilima o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221.a ZPP, sud je utvrdio da je tuženik kao poslodavac u cijelosti odgovoran tužiteljici kao radnici tuženika za nastanak štetnog događaja i nastalu štetu čija odgovornost je objektivne prirode, stoga nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 25. st. 2. ZZR i čl. 1067. st. 2. ZOO da se tuženika oslobodi odgovornosti ili da se ista umanji.

17. Na okolnost zadobivenih ozljeda radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Igoru Stipančiću, kirurgu, iz čijeg nalaza i mišljenja od 18.9.2023. proizlazi da je tužiteljica 03.11.2021. u štetnom događaju zadobila ozljede: natučenje i uganuće lijevog gležnja, te natučenje palca lijevog stopala. Na dan štetnog događaja je pregledana u OB Zabok gdje je postavljena sumnja na prijelom vanjskog vrška tzv. fibularnog maleola lijevog gležnja. Zbog toga joj je ordinirana imobilizacija longetom koju je nosila tjedan dana. Kasnije RTG snimke kao i klinički nalaz isključuju prijelom vanjskog vrška (fibularnog maoelola). Na kontroli kirurga nakon tjedan dana je klinički nalaz bio bolji (manji otok i bolnost) te nije ordinirana daljnja gipsana imobilizacija. Na RTG-u 17.10.2021. dva tjedna po štetnom događaju nije opisano prijeloma. Time je isključen prijelom donjeg dijela lisne kosti tj fibularnog maleola. Na kasnijim pregledima koje je tužiteljica obavljala, osobito fizijatra, imala je bolove na suprotnoj strani tj. unutarnjem vršku tzv. tibijalnom maleolu. I sada se tužiteljica žali na bolove u tom predjelu tj. medijalnom maleolu lijevog gležnja. Tužiteljici je dva tjedna po ozljeđivanju zbog bolova u lijevoj potkoljenici postavljena sumnja na duboku vensku trombozu, ali ista je isključena UZV pregledom vena nogu. Unatoč tome što nije zadobila prijelom tužiteljica je provela dugotrajno liječenje te višekratnu fizikalnu terapiju. Pregled fizijatra po završenoj fizikalnoj terapiji je načinila 27.07.2022. Time se s kirurškog aspekta liječenje može smatrati okončanim. Vještak smatra da postoji uzročno-posljedična veza između ozljede kako ju tužiteljica opisuje i provedenog liječenja. Nije dostavljen njen zdravstveni karton da bi se utvrdilo da li je prije ovog događaja imala tegobe ili ozljede vezane za lijevu nogu. Zbog zadobivene ozljede u ovom događaju postoje tegobe u obliku povremenih bolova osobito pri opterećenju. Uz to postoji i ograničenje kretnji lijevog gležnja blažeg stupnja. Te posljedice smanjuju njenu životnu aktivnosti za 5% Tužiteljica je zbog zadobivenih ozljeda trpila bol i strah te trebala tuđu pomoć zbog privremene nesposobnosti obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti. Strah tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja je bio intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede i načina liječenja jakog intenziteta je trajao oko 2-3 dana, srednjeg oko 7 dana i manjeg oko 4 tjedna sveukupno. Kasni strah u obliku zabrinutosti za ishod liječena tj. njenog zdravstvenog stanja je imala oko 2 mjeseca. Ukoliko se provede vještačenje po vještaku psihijatru treba prihvatiti ocjene koje će dati vještak psihijatar. Bol jakog intenziteta je trpila oko 3 dana, srednjeg oko 7-8 dana, a manjeg još oko 6 tjedana sveukupno. Povremena bol ulazi u smanjenje životne aktivnosti. Tuđa pomoć joj je bila potrebna sveukupno kroz 4 tjedna 3 h dnevno zbog potrebe mirovanja, nošenja imobilizacije i otežanog hoda. Potom je još trebala pomoć sveukupno kroz 2 mjeseca 1 h dnevno zbog otežanog hoda i korištenja jedne štake (nabava hrane, pripremanje hrane, dulje stajanje). Naruženje kao posljedica štetnog događaja nije vidljivo.

18. Tužiteljica i umješač nisu imali prigovore na nalaz i mišljenje vještaka, a tuženik je prigovorio u podnesku od 11.10.2023. gdje navodi kako su utvrđenja u nalazu i mišljenju vještaka u većem dijelu utemeljena na subjektivnom kazivanju tužiteljice, da nije bilo zdravstvenog kartona pa kako je vještak i bolove u koljenu i leđima povezao sa štetnim događajem, isto tako da manji otok gležnja zasigurno ne uzrokuje mirovanje od par mjeseci.

19. Nakon što je tužiteljica dostavila u spis zdravstveni karton i daljnju medicinsku dokumentaciju vezano uz psihičko stanje provedeno je vještačenje po vještaku psihijatru dr. Branki Vidrih iz čijeg nalaza i mišljenja od 20.1.2024. proizlazi da se tužiteljica psihijatru javila tek 18.5.2022. (sedam mjeseci po štetnom događaju) i od tada se nalazi u kontinuiranom psihijatrijskom liječenju. I sada je uključena u program Dnevne bolnice Klinike za psihijatriju Vrapče. Navedenim liječenjem nije došlo do poboljšanja njenog stanja. Dijagnoze koje se spominju u medicinskoj dokumentaciji je Neurotski poremećaj, Depresivni poremećaj i Anksiozno depresivni poremećaj. Tužiteljica je pretrpjela primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan u trenutku stradavanja. Sekundarni strah jakog intenziteta trpjela je tri dana, srednjeg intenziteta 5 dana, te blažeg do tri mjeseca po štetnom događaju. Zbog psihičke dekompenzacije koja je označena Anksiozno depresivnim poremećajem, ona u svakodnevnom životu ulaže pojačane napore u omjeru od 5%.

20. Tužiteljica nije imala primjedbe na nalaz i mišljenje vještakinje dr. Vidrih.

21. Tuženik je prigovorio nalazu vještakinje navodeći kako vještakinja nije uzela u obzir činjenicu da se tužiteljica javila psihijatru tek sedam mjeseci po ozljeđivanju te da je ista ranije imala tegobe vezane uz neurotski poremećaj.

Umješač je također prigovorio vještačenju dr. Vidrih navodeći da nije logično da je tužiteljica na psihijatrijskom liječenju samo od nesreće s viljuškarom obzirom je u zdravstvenom kartonu razvidno da je od prosinca 2019. do svibnja 2020. bolovala od neurastenije a to je oblik neuroze kojeg karakteriziraju kronični duševni i tjelesni umor, razdražljivost, nesanica i hipohondrija.

22. Vještak dr. Stipančić u usmenom iskazu navodi da je svoje mišljenje temeljio na kompletnoj medicinskoj dokumentaciji te kliničkom pregledu tužiteljice. Tuženik netočno navodi pojedine podatke iz njegovog nalaza i mišljenja te navodeći samo djelomične tvrdnje zaključuje kako tužiteljica nakon pregleda kirurga 10.11.2021. gotovo da nije imala tegoba vezanih za predmetnu ozljedu. Naime, 10.11.2021. tužiteljici je skinuta mobilizacija i točno je navedeno da su bolovi i otok manji ali to ne isključuje da i dalje nisu postojale tegobe što u konačnici proizlazi iz dane dokumentacije. Isto tako na pregledu 17.11.2021. na hitnom prijemu u Općoj bolnici Zabok tužiteljica se nije javila samo zbog bolova u lijevom koljenu već i u listu i gležnju te noge koja ja ozlijeđena, tada je nađen bolan lijevi gležanj i list i isto tako je opisan otok ozlijeđenog gležnja. Na temelju kliničkog nalaza postavljena je sumnja na trombozu dubokih vena te noge što nije neuobičajeno ali ista kasnije nije potvrđena, točnije 19.11.2021. je učinjena ultrazvučno snimanje krvnih žila u kojem je ta tromboza isključena. I pregledi fizijatra koji su načinjeni tijekom liječenja tužiteljice jasno ukazuju na tegobe sa ozlijeđenim gležnjem i ograničenje funkcije tog gležnja, npr. 18.2.2022. fizijatar navodi poboljšanje i manje bolova ali klinički navodi ograničene kretnje gležnja zbog čega još indicira fizikalnu terapiju. Činjenica je da je tužiteljica imala tegobe vezane za koljena koja su, usput rečeno, degenerativno promijenjena, ali vještak je u konkretnom slučaju cijenio jedino ozljedu gležnja kojeg je zadobila u predmetnom događaju. Svi ostali vidovi štete koje je dao su u skladu sa težinom i naravi zadobivene ozljede, načinom i duljinom provedenog liječenja. U cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja.

Na prigovore umješača vještak odgovara da je nakon njegovog pisanog nalaza i mišljenja u spis dostavljena preslika zdravstvenog kartona tužiteljice (list 118- 150 spisa), podatci u tom kartonu su od 21.11.2016. do 15.11.2023. U kartonu postoje podatci o tegobama tužiteljice vezanim za kralježnicu prije svega, spominje se 23.2.2017. tegobe s desnim kukom i lijevim ramenom što nije u vezi sa gležnjem, tada je dobila recept za ketonal tablete, a kao dijagnoza se navodi još desnostrana lumboišijagija i tzv. cervikobrahijalni sindrom. 8.5.2019. je navedeno da je zadobila natučenje lijeve potkoljenice te se kao dijagnoza uz natučenje potkoljenice navodi sumnja na napuknuće jednog malog izdanka u koljenskom zglobu između dvije zglobne plohe. Ta dijagnoza se još navodi 14.5.2019. i više se nigdje ne spominje. Ponavlja da je isključio cijenio ozljedu gležnja koje je zadobila u predmetnom događaju, a ostale dijagnoze nemaju nikakve veze sa time.

Na pitanje tuženika da li ranija ozljeda koljena tužiteljice utječe i na dugotrajnost bolova u gležnju navodi da ozljeda gležnja je sama za sebe i ozljeda koljena ne utječe na bolove u gležnju. S druge strane vještak navodi da nema dokaza da je ona zaista zadobila takvu ozljedu koljena koja bi zahtijevala dugotrajnije liječenje obzirom da nakon 6 dana se ne spominje u kartonu, ni tegobe niti liječenje vezano za to koljeno, a za razliku od predmetnog događaja gdje je nakon ozljede gležnja provodila višekratne kontrole kirurga i višekratne terapije.

Na pitanje umješača vještak navodi da je činjenica da tužiteljica ima izražene subjektivne tegobe puno izraženije i veće nego je utvrđeno u objektivnim dijagnostičkim pretragama.

23. Vještakinja dr. Branka Vidrih u usmenom iskazu u odnosu na podnesak tuženika navodi slijedeće: činjenica je da se tužiteljica prvi puta javila psihijatru na pregled 18.5.2022. što je sedam mjeseci po štetnom događaju. Na razgovoru je navela da se psihijatru nije javljala ranije zbog toga što je bila usredotočena na tjelesnu povredu i liječenje iste te je isto tako zbog činjenice da živi u malom mjestu u kojem odlazak psihijatru nosi određenu stigmu. Vještak u svom nalazu i mišljenju navodi da je tužiteljica liječena ambulantno i kroz dnevnu bolnicu Klinike za psihijatriju Vrapče, a u obzir pri donošenju ocjene trajnih posljedica te procjeni straha uzela je u obzir samo anksiozno-depresivni poremećaj, a ne depresivni poremećaj koji se provlači kroz medicinsku dokumentaciju. U njenom osobnom zdravstvenom kartonu iz 12.2019. spominje se dijagnoza neurotski poremećaj i tada je u terapiji dobili anksiolitik Normabel no navedeno nije od velike važnosti za donošenje njezinog nalaza i mišljenja jer tužiteljica nije bilo ni u kakvom psihofarmakološkom terapijskom tretmanu. Smatra kako je ocjena straha i trajnih posljedica s psihijatrijske strane dana objektivna i realna. Na pitanje umješača da li bi se tužiteljica mogla bolje psihički oporaviti da se ranije javila psihijatru odgovara kako bi njezin opravak bio isti kao i nakon provedenog liječenja koje traje i do danas. Na pitanje da li se očekuje u budućnosti da će se tužiteljica u psihičkom smislu u bitnome oporaviti pojašnjava da psihičke tegobe koje traju dulje od 6 mjeseci shvaćamo kao kronične smetnje. Tužiteljica je mjesecima u kontinuiranom liječenju bez očekivanog i poželjnog terapijskog odgovora, stoga u prognostičkom smislu valja biti realan i ne očekivati bitni pomak u njenom psihičkom statusu.

Na pitanje tuženika da li bi osoba koja nije nikada ranije bila okarakterizirana kakvom psihijatrijskom dijagnozom, a što kod tužiteljice nije slučaj, nakon ovakvog štetnog događaja imala psih. smetnje odgovara da svatko od nas na razne traumatske događaje odgovara u skladu sa svojom unutrašnjom strukturom ličnosti, pa tako ovakav štetni događaj kod nekih osoba ne bi doveo ni do kakvih psih. tegoba, kod nekih bi one bile prisutne u manjoj mjeri i nakon izvjesnog vremena bi nestale, a kod nekih koje su ovakvo strukturirane kao tužiteljica takvi štetni događaji mogu dovesti i do trajnih posljedica.

Na pitanje umješača koliko su ranija stanja u zdravstvenom kartonu utjecala na ocjenu vještak odgovara kako jednom zabilježena dijagnoza neurotskog poremećaja ni na koji način nije utjecala na donošenje zaključka u vještačenju.

24. Vještaci dr. Stipančić i dr. Vidrih suglasno o trajnom smanjenu životne aktivnosti iskazuju kako sa kirurške i psihijatrijske strane trajne posljedice iznose 7%.

25. Nakon što su vještaci dr. Stipančić i dr. Vidrih usmeno saslušani, umješač je ostao kod prigovora kako je nelogično da se tužiteljica sedam mjeseci nije javljala psihijatru, a iz zdravstvenog kartona je vidljivo da je svakih mjesec dana bila kod liječnika.

26. Sud je nalaze i mišljenja vještaka dr. Stipančića i dr. Vidrih, te njihova usmena očitovanja, prihvatio kao stručne i argumentirane, po mišljenju suda vještaci su uspješno otklonili sve primjedbe tuženika i umješača, te su detaljno i jasno odgovorili na sva njihova pitanja, dok tužiteljica nije imala primjedbe.

27. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je tužiteljici uslijed štetnog događaja povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a čime joj je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u vezi čl. 1046. ZOO). Slijedom toga pripada joj pravo na pravičnu novčanu naknadu temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO pri čemu je sud utvrđivao činjenice navedene u tužbi i nalazima i mišljenjima vještaka - kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu novčane naknade u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO

28. Imajući na umu zadobivene ozljede, s obzirom na trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha te utvrđeno zaostale duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 7%, činjenicu da je tužiteljica srednje životne dobi (1987. godište), a kako to sve proizlazi iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka dr. Stipančića i dr. Vidrih, sud je utvrdio da tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za nastalu neimovinsku štetu u iznosu od 4.800,00 eura (za pretrpljene fizičke bolove 1.300,00 eura, za pretrpljeni strah 2.000,00 eura, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 1.500,00 eura).

29. Kada se od dosuđenog iznosa neimovinske štete odbije nesporno plaćeni iznos od 2.787,18 eura, pripada joj daljnji iznos naknade neimovinske štete od 2.012,82 eura. Stoga je odbijena sa preostalim zatraženim iznosom od 300,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

30. Na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. i čl. 1089. st. 2. ZOO tužiteljici za 144 sata nestručne tuđe pomoći pripada pravična novčana naknada. O cijeni sata tuđe pomoći sud je odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. ZPP u iznosu od 4,00 eura po satu, pa ista ukupno iznosi 576,00 eura.

31. Odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO propisano je da tko drugome nanese povredu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

32. Na okolnost izgubljene zarade provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. iz čijeg nalaza i mišljenja od 16.9.2024. proizlazi da izgubljena zarada tužiteljice zbog štetnog događaja za razdoblje od studenog 2021. do veljače 2024. godine u odnosu na očekivanu neto plaću bi iznosila 7.196,28 EUR (Tabela 4 stupac ‘6’ nalaza). Ukoliko bi tužiteljica u utuženom razdoblju ostvarila pravo i na ostale neto primitke visina potraživanja: - po osnovi dodatka za prehranu iznosi neto 1.579,40 EUR (Tabela 5 stupac ‘3’ nalaza), - po osnovi stimulativnog dodatka iznosi neto 315,40 EUR (Tabela 5 stupac ‘4’ nalaza), - po osnovi nagrade da u razdoblju 6 mjeseci prije isplate nagrade nije bila na bolovanju ili neopravdanom izostanku više od 8 dana iznosi neto 1.652,40 EUR (Tabela 6 stupac ‘3’ nalaza).

33. Nalazu financijske vještakinje prigovorila je tužiteljica navodeći da nisu uzete u obzir obračunske liste usporednog radnika te se nalaz vještaka ne može ispitati.

34. Po dostavi podataka za usporednog radnika vještakinja Blašković je izradila dopunski nalaz i mišljenje od 14.2.2025. u kojem navodi da izgubljena zarada tužiteljice zbog štetnog događaja za razdoblje od studenog 2021. do veljače 2024. godine u odnosu na očekivanu neto plaću i ostale primitke bi iznosila 12.191,59 EUR (Tabela A. stupac ‘12’ dopune).

35. Dopunskom nalazu prigovorio je tuženik u dijelu gdje je u izračun izgubljene zarade uvršten prijevoz na posao od 47,78 eura s obzirom da tužiteljica u tom razdoblju nije dolazila na posao pa joj ti troškovi nisu mogli ni nastati.

36. I po stavu ovog suda tužiteljici pripada izgubljena zarada na temelju plaće usporednog radnika kako to je izračunato u dopunskom vještačenju, no bez naknade za prijevoz od 47,78 eura mjesečno, odnosno 26,05 eura za dva mjeseca. Naime, radi se o trošku na koji ima pravo samo onaj radnik koji dolazi na posao, a ne i radnik koji je na bolovanju, jer isti taj trošak nema.

37. Tužiteljica tvrdi da je podneskom od 6.5.2025. specificirala tužbeni zahtjev na način da je sukladno prigovorima tuženika umanjila svaki pojedini mjesečni iznos izgubljene zarade za troškove prijevoza od 47,78 eura. Međutim, to nije baš točno jer za neke mjesece tužiteljica je doista umanjila mjesečni iznos troška naknade za prijevoz, no za neke nije. Stoga je sud morao posebno za svaki mjesec iz dopunskog nalaza vještaka umanjiti iznos naknade troška za prijevoz od 47,78 eura, odnosno 26,05 eura za dva mjeseca. Po osnovi izgubljene zarade ukupno joj je dosuđen iznos naknade štete od 10.875,49 eura. Tužiteljica je previsoko zatražila s osnova izgubljene zarade ukupan iznos od 157,56 eura s kojim iznosom ju je trebalo odbiti.

38. Slijedom navedenog, tužiteljici je dosuđena pravična novčana naknada za sveukupnu neimovinsku štetu i imovinsku štetu u iznosu od 13.464,31 eura, a odbijena je sa preostalim iznosom od 457,56 eura sa pripadajućim zateznim kamatama

39. Sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO tužiteljica ostvaruje pravo na zatezne kamate, koje na temelju odredbe čl. 1103. ZOO na neimovinsku štetu teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. S obzirom da tužiteljica nije dostavila dokaz na okolnost datuma podnošenja odštetnog zahtjeva, priznate su joj kamate na neimovinsku štetu od 20.9.2022. kao dana podnošenja tužbe, pored činjenice da je liječenje tužiteljice završeno pregledom fizijatra 27.7.2022. (nalaz vještaka). Stoga je odbijena sa zahtjevom za naknadu zateznih kamata na neimovinsku štetu za period od 9.9.2022. do 20.9.2022. kao neosnovanim. Stopa zatezne kamate propisana je odredbom čl. 29. st. 2. ZOO za ostale odnose.

40. Kamate na imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu teku od presuđenja jer se radi o imovinskoj šteti koja nije reparirana, odnosno popravljena (VSRH, Rev 373/2023-4 od 16.1.2024.). Stoga je odbijen dio zahtjeva za naknadu zateznih kamata na imovinsku štetu od podnošenja odštetnog zahtjeva do podnošenja tužbe kao neosnovan.

41. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članka 154. stavka 5. i članka 155. stavka 1. ZPP, sukladno Tbr. 52. st. 1. u vezi s Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023) prema vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog zahtjeva od 13.921,87 eura te su troškovi u cijelosti dosuđeni tužiteljici. Naime, tužiteljica nije uspjela u odnosu na visinu tek sa neznatnim omjerom od 3,2%, dok je u odnosu na osnovu uspjela u postotku od 100%.

42. Tužiteljici je priznat trošak:

- sastava tužbe od 500,00 eura (Tbr. 7/1),

- sastava podneska od 17.10.2022. od 50,00 eura (Tbr.8/4),

- pristupa na ročište 7.2.2023. od 500,00 eura (Tbr. 9/1),

- sastava podneska od 25.10.2023. od 50,00 eura (Tbr.8/4),

- pristupa na ročište 22.5.2025. od 500,00 eura (Tbr. 9/1),

- sastava podneska od 27.9.2024. od 50,00 eura (Tbr.8/4),

- sastava podneska od 16.12.2024. od 50,00 eura (Tbr.8/4),

- pristupa na ročište 6.5.2025. od 250,00 eura (Tbr. 9/2),

- sastava podneska od 6.5.2025. od 500,00 eura (Tbr.8/1),

- pristupa na ročište 16.9.2025. od 500,00 eura (Tbr. 9/1),

što ukupno iznosi 2.950,00 eura, te uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46) iznosi 3.687,50 eura, a uz troškove vještačenja od 990,00 eura sveukupno trošak tužiteljice iznosi 4.677,50 eura.

43. Tužiteljica nema pravo na naknadu troška za sastav ostalih podnesaka jer nisu bili neophodni za vođenje spora (podnesci kojima dostavlja potvrdu o plaćanju predujma za vještačenje a to je sudu razvidno u e-Spisu te specifikacija tužbenog zahtjeva koja nije zadnja o kojoj je sud odlučivao), a nema pravo ni na trošak zastupanja na ročištu za objavu presude jer pristup na isto nije neophodan za vođenje spora, niti joj je taj trošak nastao (čl. 155. ZPP).

44. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

45. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužiteljica je oslobođena obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu, 11. studenog 2025.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku

3. umješaču po punomoćniku