Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-677/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Željke Skomeršić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog DJ i dr., zbog kaznenih djela klevete iz članka 149. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi braniteljice 1. optuženika odvjetnice ĐJ, podnesene protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K- 1348/2018 od 25. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 11. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba braniteljice 1. optuženog DJ, odvjetnice ĐJ, ukida se prvostupanjsko rješenje.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K-1348/2018 od 25. rujna 2025., pod točkom I., odvjetnica ĐJ kažnjena je s novčanom kaznom u iznosu 300,00 eura. Navedenu novčanu kaznu odvjetnica ĐJ je dužna platiti u roku 30 dana u korist državnog proračuna Republike Hrvatske i dostaviti sudu dokaz o plaćenosti navedenog iznosa, sukladno članku 80. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24 i 72/25 u daljnjem tekstu: ZKP), a ako se u roku 3 (tri) mjeseca ne može naplatiti prisilnim putem, sud će je uz pristanak odvjetnice Linde Budak zamijeniti radom za opće dobro na način da se jedan dnevni iznos zamijeni s dva sata rada, a ako odvjetnica ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro će se zamijeniti kaznom zatvora u skladu s člankom 43. KZ/11.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio 1. optuženi po braniteljici ĐJ, odvjetnici iz [adresa], zbog povrede Zakona o kaznenom postupku, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijano rješenje preinači u vidu žalbenih navoda.

3. Žalba braniteljice 1. optuženika, odvjetnice ĐJ je osnovana.

4. U pravu je žaliteljica kada ističe da njezin podnesak, u kojem prilikom obraćanja sudu povodom njegovog zahtjeva za dostavom specijalne punomoći, navodi: „…da se prvostupanjski sud ponaša kao da je čuvar državne riznice, pa pokušava ovom okrivljeniku putem njegove braniteljice otežati naplatu troškova…“ ne predstavlja vrijeđanje suda u smislu neodmjerene i neprimjerene retorike kako se to obrazlaže prvostupanjskim rješenjem. Naime, upravo kao što to i navodi u podnesenoj žalbi, a sukladno i presudi ESLJP (Zahtjev br. 51000/11) D v [adresa], navedena odluka prvostupanjskog suda predstavlja miješanje u slobodu izražavanja podnositelja zahtjeva zajamčenu člankom 10. stavkom 1. Konvencije.

4.1. Naime, kod ocjene je li došlo do povrede navedenog članka 10. Konvencije, kao što se u samoj žalbi i ističe, primjenjuje se test razmjernosti i to na način kako je to i predviđeno utvrđenom praksom ESLJP. Potrebno je stoga utvrditi je li, s obzirom na činjenice konkretnog predmeta, postignuta pravedna razmjernost između; s jedne strane, potrebe da se zaštiti autoritet sudbene vlasti i s druge strane; zaštite slobode izražavanja podnositelja zahtjeva, u konkretnom slučaju odvjetnice ĐJ, braniteljice 1. optuženika. Dakle, konkretno rješenje sud mora gledati kroz sam predmet u cjelini, a to znači s jedne strane - sadržaj primjedbi koje su dane, odnosno pisana riječ ili riječi koje su predmetnom prvostupanjskog rješenja o kažnjavanju i s druge strane - kontekst u kojemu su riječi navedene žaliteljice - dane.

4.2. Razmatrajući navedeno razvidno je da je navedeni navod u žalbi žaliteljice: „…da se prvostupanjski sud ponaša kao da je čuvar državne riznice, pa pokušava ovom okrivljeniku putem njegove braniteljice otežati naplatu troškova…“, dan kao odgovor na traženje specijalne punomoći prvostupanjskog suda povodom zahtjeva žaliteljice za naknadu troška. Dakle, isti je dan u pisanom podnesku koji je ograničen na konkretan predmet. Ako se ta okolnost dovede u korelaciju sa činjenicom da su sudovi, pa tako i konkretan sudac, dužni do određene mjere trpjeti i prihvatiti kritiku, jer su sudovi kao dio državne vlasti toj kritici podložni u većoj mjeri nego obični građani, kao što je to izraženo primjerice u konkretnoj presudi ESLJP, razvidno je da nije osnovan navod prvostupanjskog suda kojim je navedeni dio pisanog teksta označen kao tekst uvredljivog navoda za sam sud, odnosno kao oblik vrijeđanja suda, već suprotno navedenom kao izričaj kritike i „protesta“ na traženje specijalne punomoći koja je bila od utjecaja na donošenje odluke o trošku u konkretnom predmetu.

5. Slijedom navedenog, ne ulazeći pri tome u osnovanost traženja specijalne punomoći jer isto nije niti predmetnom prvostupanjskog rješenja pa stoga i ne može biti predmetom same žalbe, već razmatrajući isključivo osnovanost za novčanim kažnjavanjem odvjetnice ĐJ s obzirom na konkretan slučaj, valjalo je odlučiti kao u izreci ovoga rješenja i ukinuti prvostupanjsko rješenje.

U Zagrebu 11. studenog 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac